KRUNA PONOĆI – SARAH J. MAAS

IMG_20181203_103409_057[1]Od kamenih vrata sudbine                                                                                         demoni su stvorili tri                                                                                               kamena koja su bogovi zabranili                                                                                jer su ih se jako bojali.                                                                                                  U tuzi, on sakri jedan u krunu                                                                                    nje koju je toliko volio                                                                                                 da je čuva tamo gdje spava                                                                                        unutar zvjezdane sobe.                                                                                          Drugi je skriven                                                                                                          u planini od vatre,                                                                                                        gdje su muškarci zabranjeni                                                                                  unatoč silnoj im želji.                                                                                            Gdje se treći nalazi                                                                                                      nikada neće biti rečeno,                                                                                             ni glasom ni jezikom                                                                                                     ni količinom zlata.

Sarah J. Maas – Kruna ponoći

 

Sarah je sazrela. Vidi se to po zrelijem načinu pisanja, složenijoj radnji i likovima, vođenju čitatelja kroz priču. Nema više onih djetinjastih ispada, priča je ozbiljnija i intrigantnija, meni daleko zanimljivija nego u Prijestolju od stakla. Naslućujemo da se iza prvotne slike Caleane kao slomljene djevojčice koja je morala brzo odrasti i koja je više nošena bijesom nego razumom – krije mnogo, mnogo više. A i u samoj priči općenito se krije više nego nam je Sarah u ovom, drugom nastavku dala.

Da, i Caleana je odrasla. Postavši kraljevim borcem dužna je ispunjavati svoju stranu ugovora da bi jednom napokon postala stvarno slobodna. A to nažalost uključuje još ubijanja. Svaki kraljev zadatak je jedno ime koje treba nestati. Svaki papirić zapečaćuje nekome sudbinu. I svaki put Cealena donese dokaz i skrene pogled.

Sve dok se na papiriću ne nađe Archerovo ime. Ime koje Caleana poznaje, djelić njene prošlosti. I kako kralj svaki put ima isti izgovor – pobunjenici, prijetnja kruni, izdaja – ovaj put će Celaena poželjeti istražiti, uvjeriti se, pronaći kakve se to spletke odvijaju unutar i van dvora.

Ljubavnog trokuta više nema, čini se da je Caleana izabrala. I on je izabrao nju. Sve dok ih ne rastavi nešto veće, nešto ozbiljnije i dok svoje prste ne uplete sudbina. I magija.

Kralj je u svojoj okrutnosti i žeđi za moći prije 10 godina zabranio magiju i ona je nestala…

Osim što nije. Kakav god skriveni izvor moći je kralju omogućio osvajanja, okrutnost i širenje teritorija, kakva god sila ga je promijenila u ovo što je danas – nije mogla ubiti magiju. Onu drevnu, staru magiju naroda koji je bio tu odavno. Čijem rodu pripada prva Adarlanska kraljica. I čija krv teče još nekim krvnim lozama koje u svom stablu imaju istog pretka…

KRUNA PONOĆI3

 

Kraljica Elena je također izabrala Caleanu za zadatak. Drugačiji, opasniji i mnogo teži zadatak od onih koje obavlja za kralja.  Mora otkriti gdje se krije izvor kraljeve moći, mora pokušati zaštititi sebe i sebi drage ljude od opake sile koja i dalje obitava u dvorcu. A želi otkriti i tko stoji iza tzv pokreta otpora koji se oslanja na Aelin Galathynius, prijestolonasljednicu Terrasena koja bi trebala biti mrtva…

KRUNA PONOĆI2

Elena ju je izabrala zbog njenih sposobnosti, ali i nečega drugog, nečega važnijeg. Nečega što može donijeti prevagu.

Caleana počinje shvaćati koliko je opasna i razorna kraljeva moć i traži način da joj stane na kraj. Usput dobiva neočekivanog saveznika. Na njega nije računala, ali ni on nije računao s otkrićem što se zapravo nalazi u njegovoj krvi…

I Nehemia. Kako je sa svim povezana Nehemia? Je li princeza izdajnik ili saveznik? Želi li Caleanu zaštititi ili joj namjerno daje pogrešne informacije da je navede na krivi trag?

KRUNA PONOĆI

Kruna ponoći je nastavak koji će sve likove natjerati na promjenu. Neki će otkriti da su mnogo više nego su mislili, neke će gubitak natjerati na odrastanje. Neki će pak morati iz temelja preispitati svoja uvjerenja i zapitati se kome i zašto služe. Nekima će se srušiti svijet. Neki neće biti uopće svjesni što im se sprema.

Ali jedno vam mogu obećati. Knjigu nećete ispuštati iz ruku jer ništa nije kako se čini i nitko nije to što jest. Isprepliću se drevne legende, kraljevi i kraljice, krvna loza koja je navodno nestala i tko zna kakvi suludi planovi kralja koji je daleko opasniji nego je itko mogao pretpostaviti.

 

Iskreno, ljubavna priča u ovom nastavku je sporedna, pa ako ste očekivali nešto spektakularno, ne radi se ovdje o tome. Ali se radi o povjerenju i odanosti. A uz sve napetosti, peripetije, opasnosti i intrige, ovdje ljubić stvarno nije potreban jer… Priča ima sve ostalo. A ono što mi je posebno drago – ima mnogo više  mistike i magije nego u Prijestolju od stakla i sve to daje romanu neki novu dozu napetosti. A ne nedostaje ni zapleta ni obrata ni živopisnih likova koji samo pridonose hiptnotičkom čitanju kao da ne postoji vanjski svijet…

 

Na kraju sam samo htjela odmah čitati dalje. Iako, moram priznati, u prvom nastavku sam oprostila Sarah pomalo tinejdžerski napisan roman jer kad ga je pisala, bila je upravo to. Ali u  ovom nastavku –  Caleana mi je u par navrata propisno digla tlak. Dijelom jer je na trenutke samo ljuto, tvrdoglavo i nedokazano tinejdžersko derište, a dijelom jer neki put napravi takav kliše od pogreške da mi je došlo da joj opalim šamar.

Sorry, morala sam.

No, bez obzira na to, stvarno sam uživala. Fantasy je moj žanr, pa je to i razumljivo, ali ovo je stvarno, stvaaarno napeta i zanimljiva priča. Nevjerojatno je maštovita, a svijet koji Sarah stvara i proširuje jednostavno tjera na čitanje i stvara želju za još.

Ako progledate kroz prste Caleani koja izgleda još nije baš skroz odrasla – ovaj serijal bit će vam prilično drag ❤ Jedva čekam dalje.

Preporuka 😀

P.S. Više nisam #teamChaol jer mi s tim cmakanjem idu na živce 😛

Kisi ❤

*********************************************************************************

O Sarah J. Maas

Goodreads ocjena: Kruna ponoći

Izdavač: Fokus na hit

Gdje kupiti: Kruna ponoći

NABOR U VREMENU – MADELEINE L’ENGLE

IMG_20181106_110607_007[1]

Kad je netko upitao Madeleine L’Engle, poznatu spisateljicu pripovjedaka i romana za odrasle, zašto povremeno odluči napisati nešto za djecu, odgovorila je: ” Kada hoću reći nešto što mi se učini prekomplicirano za odrasle, napišem to u knjizi za djecu. Djecu ponesu nove ideje; ona još nisu zatvorila svojoj mašti vrata i prozore. Uz pretpostavku da je priča dobra… djeci ništa nije prekomplicirano.”

Pogovor za Nabor u vremenu –  by Elaine Moss.

Osim što ovo nije knjiga za djecu. Da, pisana je za djecu, onako kako se za djecu piše i namijenjena je djeci, bez sumnje.

Prvo sam pogledala film. I film je namijenjen djeci.  Nije bio loš, ali mi se činio malo nedorečen, nedovršen, neke stvari su lebdjele u zraku… A onda sam pročitala knjigu.

Koja je zapravo dobro ukamuflirana dječja knjiga za odrasle. I koja nosi upozorenje.

Još je fascinantnije što je napisana 1962. godine – a kladim se u svoju metlu da je svaki čitaoc u svakom dobu i svakoj godini od izdanja knjige do danas mogao u njoj pronaći sebe i doba koje trenutno živi. ( Po meni, prijetnja ovog vremena je otuđenost i tehnologija. Potreban je oprez. I potrebna je ljudskost.)

Jer Crnilo je nešto što postoji u svakom vremenu, samo mijenja oblike, jačinu i boju. A obitelj? Obitelj je također nešto trajno, vrijednost u svakoj dimenziji i podrška u čudnim vremenima. Svaka obitelj. Mala obitelj, s roditeljima i djecom, i velika obitelj, sa svim ljudima i cijelom planetom.

A protiv Crnila se ne bori silom nego vrijednostima.

Obitelj Murry je sve samo ne obična i definitivno ne prosječna. Svi njeni članovi odskaču od “normalnog” svaki na svoj način – Mama i tata su znanstvenici, Meg je udarena na matematiku, mali Charles Wallace je jedno od one djece koja te samo šutke promatraju i vide daleko više nego možeš pojmiti. Braća Sandy i Dennys se samo prave da se uklapaju. Ostali svijet zapravo misli da su malo trknuti. Što sigurno i jesu. I u čemu nema ništa loše.

Jedino što ne valja u njihovoj maloj zajednici je to što nema tate. Nije otišao, nije ni umro. Jednostavno je – nestao. Pisma su prestala stizati, do informacija se nije moglo doći… Ipak, svi oni jednostavno znaju da je tata živ, a poneki naslućuju i to da je možda i u opasnosti.

A da je u opasnosti znaju i neobične starice koje su se uselile u susjedstvo, a jedna od njih im je i banula na vrata. Gospođa Štoštica, gospođa Tkoštica i gospođa Gdještica sve su, samo ne obične starice, a izgleda i da znaju gdje je tata. I da je neobično važno pronaći ga.

nabor

I dok se mala ekipica skuplja, (našao se tu i dječak Calvin, naizgled slučajno, ali nipošto bez svrhe), gospođe -štice ( ne, nisu vještice, zapravo su mnogo, mnogo više od toga) preuzimaju vodstvo i započinje putovanje i spasilački pothvat…

Ima toliko toga što se može iščitati iz ove male knjige. Tisuću lekcija.

U redu je biti različit. Prihvaćanjem različitosti  se obogaćuje svemir.  Kalup nije uvijek dobra stvar. Jednoumlje se uvijek obije o taj jedan um. Prijatelji se nalaze na različitim mjestima. Izgled nije ogledalo duše. Ratnici dobra dolaze u mnogo oblika i različitih profesija, svjetova, dimenzija. Mane se mogu iskoristiti u vlastitu korist. Razumijevanje dolazi s vježbom. Ego nije uvijek saveznik. Najmanji su ponekad najjači. Ljubav pokreće svijet. Obitelj je važna. Vjera u sebe je moćna.

Vilinske kume su na pomoći kad zatreba ❤ (Kladim se da su gospođe upravo to. I malo više od toga. Ako malo bolje pogledate, naći ćete ih u priličan broj priča, a i ponekim stvarnim životima- I u svom 🙂 )

nabor2

Hoće li se na kraju tata vratiti? I što će za to biti potrebno? Kako će djeca izdržati sve prepreke i hoće li se snaći u borbi s Crnilom koje proždire svjetove? Što je to teserakt? I što je zapravo – nabor u vremenu? 😀 ( možda naučite i malo fizike i matematike čitajući knjigu 😉 )

A budući da je ovo kvintet, nema mi druge nego žicati Stilus knjigu da izbaci i nastavke (a ptičica mi šapnula da hoće <3)

Preporuka. Ne morate biti klinci da bi ovo čitali. Možda je i dobro da niste 😉

Kisi ❤

 

*****

O Madeleine L’Engle

Goodreads ocjena: Nabor u vremenu

Ostale recenzije: Bibliomanija

100posto

Žena.hr

Gdje kupiti:  Nabor u vremenu

Izdavač: Stilus knjiga

 

 

 

PRIJESTOLJE OD STAKLA – SARAH J. MAAS

IMG_20181031_103546_745[1]

Nakon godine robijanja u rudnicima soli Endovier, Celaena Sardothien navikla se na to da je okovana i da je posvuda prate naoružani čuvari. Tako se postupalo prema većini od oko tisuću robova u Endovieru, iako su Caelanu na putu do rudnika i iz njega pratila i šestorica dodatnih čuvara. To je bilo očekivano – ipak je ona najozloglašeniji ubojica u Adarlanu. Ali, bez obzira na to, nije očekivala muškarca u crnoj odori s kapuljačom koji je sada stajao ispred nje.

 

Dugo sam odgađala uzeti u ruke Prijestolje od stakla. Ponajviše zato jer serijal nije bio dovršen, a ja stvarno ne volim čekati. I onda je knjiga stigla doma, a Sarah je izdala posljednji dio. Sad stvarno nisam imala što izgubiti, jer  – pročitat ću do kraja na ovaj ili onaj način.

I znate što. Drago mi je da sam uspjela ignorirati serijal do ovog trenutka jer bi se pojela živa da sam ga započela ranije, a nemam sve nastavke do kraja.

Zato jeeeeer…. Pa, recimo da tu imamo sve što jedan zagriženi fantasy fan voli. A to bi zapravo bilo nekoliko bitnih stvari:

  1. junakinja miterioznog porijekla s nesvakidašnjim sposobnostima, ubojitim instinktima, zagonetnom prošlošću i nagovještajem da je daleko više od onog što misli da jest ( i mozgom!!!!)
  2.  Fae people
  3. magija, magija, magija
  4. zgodni dečki
  5. natjecanje u kojem je na kocki više od života
  6. nadnaravna prijetnja
  7. ljubomorna kokoš koja napravi glupost kad ne treba
  8. Fae people
  9. ljubavni jadi vs treniranje za borbu
  10. Fae people
  11. misterij
  12. Fae people 😀 ❤

 

Uglavnom, shvatili ste. Uzimajući u obzor činjenicu da je ovaj, prvi dio serijala napisala šesnaestogodišnjakinja, zažmirit ću na pomalo nespretno napisano štivo i poneke rupe i nelogičnosti jer stvarno ne smetaju.

Zapravo je prilično dobro napisano, lako i brzo se čita, drži napetost i doslovno sam progutala knjigu u dahu. I sad samo želim još.

A o čemu se radi?

prijestolje

O preživljavanju.  Volji za život. O tome da se nikad ne treba predati. O važnim ciljevima u životu. O ljubavi, o gubitku, traumi i iscjeljivanju. O prijateljstvu i povjerenju. O tome da nikad nismo potpuno sami i uvijek postoji netko tko će nam čuvati leđa. Čak i kad se čini da izlaza nema. Čak i kad je taj netko naizgled stranac.

Celaena Sardothien dovedena je na dvor čovjeka koji je kriv za sve ono što je ona postala, za sve što je izgubila, za sve što je propatila, svaki njezin ožiljak, svaku bol i svaki rez na duši. A ipak, on joj je jedina šansa da napokon bude slobodna. Ona je naozloglašeniji ubojica Adarlana, nisu je slomili ni u rudnicima soli u Endovieru, mjestu koje nitko ne napušta živ. Na kojem nitko ne preživi ni par mjeseci. Ona je preživjela godinu dana.  I onda je dovedena na dvor.

prijestolje2

A dovedena je, čini se, zbog puke zabave princa Doriana koji se potrudio izvući je iz rudnika radi natjecanja za kraljevog Borca.

Ili možda ipak ne… Možda se u tom mladiću krije nešto drugo, rastući bunt protiv zlodjela svog oca, krivnja zbog nemogućnosti zaustavljanja njegovih suludih osvajanja, zatiranja magije, ubijanja naroda koji su tu bili stoljećima prije ljudi… Ne, Dorian nije poput svog oca. Pristajući biti njegovim Borcem da bi pobjedom u natjecanju osvojila tek to da bude Borac čovjeka kojeg mrzi -Cealena nije ni svjesna da je sklopila pakt s vragom.

U staklenom dvorcu vreba drevno zlo, a Celaena postupno shvaća da je moćno i opako i gladno ljudskih života. I da joj se radi o glavi.

I da su upletene sile mnogo starije i mnogo moćnije negoli je itko svjestan. A magija je, kao takva, zabranjena i Celaena je u svemu naizgled sama…

Pa ipak, postoji tu jedan kapetan straže, jedan zaljubljeni princ,  jedna ratnička princeza i jedna drevna kraljica koji svaki na svoj način imaju bitnu ulogu u pozadini priče. Čini se i da igraju za istu ekipu… Ili ne?

Tko ili što je zapravo Celaena, je li svjesna što je sve na kocki i do kakvih spoznaja će je dovesti njena glad za slobodom? Krije li se u princezi odana prijateljica ili moćno čudovište? Na čijoj je strani prijestolonasljednik? Zašto prijestolje od stakla? Hoće li pobijediti ljubav ili razum? I da li odanost ima svoju cijenu?

Prijestolje3

Htjela sam pročitati poglavlje ili dva u autu na putu za Zagreb i natrag. Na kraju sam čitala cijelu večer i završila knjigu za nekoliko sati. Rekla bih da je samo to dovoljna preporuka, ali hajde da vas do kraja uvjerim  – Fae people 😀

Ok, šalim se, nije samo to. Roman je odličan. Doista sam uživala prateći Celaenu kako se pretvara iz hladnokrvnog ubojice, ogorčenog i slomljenog u skoro pa nježnu mladu ženu željnu topline. Gledala sam kako joj u blizini nekoliko posebnih ljudi nestaju oklopi, kako se otvara prijateljstvu i ljubavi i pokazuje svoju ranjivost. Kako iza oklopa okrutnog smrtonosnog kriminalca leži ranjena duša koja vapi za zaštitom i nježnošću. I upravo to me osvojilo i tjeralo da čitam dalje kao kakva tinejdžerica koja bulji u omiljenu seriju zbog zgodnih glumaca 🙂

Ja ovo moram preporučiti. Iako su to već svi recenzirali. Ali stvarno, pogotovo jer sam čula da postaje sve bolje. A ptičica mi je šapnula da osim 3 prevedena nastavka, Fokus na hit izdaje četvrti u siječnju 2019, a peti nešto kasnije i onda fali još samo malo 🙂

E, i da – #teamChaol ❤

Kisi 🙂

**********************************************************************

O Sarah J. Maas

Goodreads ocjena: Prijestolje od stakla

Ostale recenzije: Ključ za knjigu    Knjiga i ja

Izdavač: Fokus na hit

Gdje kupiti: Prijestolje od stakla

 

Ocean na kraju staze – Neil Gaiman

 

IMG_20180927_115705_236[1]It was only a duck pond, out at the back of the farm. It wasn’t very big.

Lettie Hampstock said it was an ocean, but I knew that was silly. She said they’d come here across the ocean from the old country.

Her mother said that Lettie didn’t remember properly, and it was a long time ago, and anyway, the old country had sunk.

Old Mrs Hempstock, Lettie’s grandmother, said they were both wrong, and that the place that had sunk wasn’t really old country. She said she could remember the really old country.

She said the really old country had blown up.

 

Koliko se zapravo dobro sjećate djetinjstva? I, ono čega se sjećate – jeste li sigurni da se sjećate na pravi način? Ili ste možda ipak mrvicu nečega potisnuli…. Odlučili nešto zaboraviti… Nešto izostavili…

Prije 40 godina jedan neobičan dječak živio je u obiteljskoj kući s malom sekom, mamom i tatom. Imao je svoju sobicu u kojoj je bila žuta kupaonica, baš njegove veličine. Imao je  7 godina. Nažalost, na sedmi rođendan nitko mu nije došao. Nije bio tipičan dječak. Umjesto veranja po drveću, jurcanja okolo i igranja nogometa, ovaj mališan je – čitao knjige. I to otprilike sve kojih se mogao dočepati, a najdraže su mu bile mamine knjige gdje su u glavnim ulogama bile djevojčice detektivi.

Nemojte me krivo shvatiti, nije on tipičan nerd s nosom u knjigama, ali neke stvari  – npr veranje po drveću – je isprobavao – jer je to pisalo u knjizi koju trenutno čita. Inače mu možda nikad nebi palo na pamet.

Život mu nije bio iskričav i uzbudljiv, već prosječan život prosječnog djeteta, ali malac je bio zadovoljan.

A onda su mama i tata počeli financijski biti sve lošije. Njegovu sobicu su iznajmili da pokrpaju budžet, a jedan od stanara je jednog jutra pronađen u njihovom obiteljskom automobilu mrtav. Zapravo, sam se ubio.

I od tog trenutka, za dječaka stvari postaju… Pa u najmanju ruku neobične. Da ne velim strašne, jezive i čudne.

ocean1

Najprije upoznaje Lettie Hampstock, neobičnu djevojčicu nedefiniranih godina. A bile su tu i mama i baka Hampstock. Svaka na svoj način čudne i lude, ali njemu su ulijevale sigurnost, baš takve, živeći u svom svemiru i ponašajući se kao da svi znaju o čemu pričaju ili zašto čine to što čine.

Događaje koji su se zaredali nakon toga, opasnost koja je vrebala iz svakog kutka, čitav jedan zlokoban svijet opasnih bića koja nikad nisu trebala biti puštena u svijet ljudi, dječak koji se sa svojih 7 godina hrabro bori protiv svih tih ogromnih stvari i velikih strahova za jedno malo srčeko… Sve to trebate doživjeti sami.

Vjerujem da će svatko ovu knjigu doživjeti na svoj način.  Neil Gaiman ima poseban talent ispričati svoju (jer ovo je napola autobiografija) priču tako da je gotovo naša kad je čitamo. I svog junaka staviti u kontekst bilo kojeg sedmogodišnjeg djeteta kakvo smo i sami bili.

ocean2

Ovo je fantasy roman s elementima nadnaravnog, strave, horora, trilera, psihološke drame, borbe dobra i zla… ovo je priča za djecu ili jedan ozbiljan roman za odrasle. Ako ga želite takvim čitati. Zapravo je ovo iskrena i topla priča o odrastanju, o starim bakama, o problemima nas malih dok smo mali i dječjem suočavanju s ozbiljnim obiteljskim krizama. Sa 7 godina možda ne razumiješ, ali vidiš, osjećaš i stvoriš svoju sliku.

A za 40 godina… Čega se zapravo sjećaš? I još važnije – je li vrijedilo? 🙂

Još jednom, od mene topla preporuka. I za Ocean na kraju staze i za Gaimana.

P.S. Lettie Hampstock OBOŽAVAM!!!! A ni mama i baka nisu loše 😉

A ako zavirite na FB profil- evoga tu: Life&socks – možda osvojite knjigicu – ali na engleskom 😉

Kisi.

***********************************************************************************

O Neil Gaiman

Goodreads ocjena: The ocean at the end of lane

Ostale recenzije: Bibliovca

Učitaj se

Filmmazohist

Gdje kupiti:  Superknjižara

Izdavač: Algoritam

Preveo – Vladimir Cvetković Sever

 

 

Spinning silver -Naomi Novik

IMG_20180928_101457_144[1]

For a long time after the Staryk king left me, I paced my new bedchamber in anger and in fear. The dented golden cup stood on the table, taunting me with the remander he’d given me unnecesarily. This was what my life was to be from now on: trapped among these ice-hearted people, filling their king’s treasure-chests with gold. And if I ever refused him – there would be another cup of poison for me soon enough, surely.

Prije svega, molim koga god treba i ne treba da se ovo prevede kod nas. Na koljena se bacam. Ako treba, mogu i cmoljiti i bit dosadna. I plakat. I to.

Onda isto molim, ako može, da Jackson snimi film. Znam da sam to već cendrala na Fb, al ja bi to stvarno i najstvarnije htjela gledat.

A onda priznajem da me se uvijek i svugdje može kupiti ovakvom bajkom i ovakvim pisanjem.

I za kraj – znam da ste već shvatili da padam na fantasy, na magijski realizam, na bajke i legende, uostalom na sve di postoji barem neki lik ili mjesto koje se ne uklapa u kaktiga stvarnost. I onda još padam na kad je sve to fino upakirano u knjigu komada JEDAN. Solo. Nema nastavak, nema čekaš, nema grizeš nokte jer nemaš pojma oće li 87-i nastavak uopće biti napisan prije nego autor otegne papke, a ti još nemaš kraj ni izbliza.

Volim ja i nastavke – pogotovo duologije i trilogije, aliiii… Kad su kod mene doma u isto vrijeme i ne moram razmišljati što ćemo i kako ćemo kad se za 2 godine objavi nastavak, a za 3 godine prevede kod nas. (Čitam na engleskom, al mi debilno jedan nastavak ovak, drugi onak. A pogotovo imat doma. Isto vrijedi i za meke/tvrde uveze.)

Znači – knjiga komada JEDAN. Bajka. Zimska. Magija, čarolija. Glavna junakinja s MOZGOM!!! I s kohones. Da, upravo to.

Ali ajmo redom.

Spinning silver je veličanstveno napisan, čaroban, magičan, predivan i maštovit roman koji doslovno nisam ispuštala iz ruku ni onaj dio koji moram pješke proć po putu do auta i natrag. (Knjiga je poprilično velika. Ne znam kaj su ljudi mislili o meni.) Roman je nadahnut ruskim i židovskim folklorom, ali dodala je Naomi tu još i dosta svojeg unutarnjeg svijeta mašte i napisala opako dobru bajku za odrasle.

Nećemo o tome kako je Spinning silver zapravo  prepričavanje nekih nama dobro poznatih starih priča, imate puno toga po recenzijama, ali ja se nisam time vodila. Ako ćemo za stvarno, ima tu i dobar dio drugih priča osim te jedne gdje se može prepoznati neki utjecaj, ali to stvarno meni nije bilo bitno.

A što jest bitno?

Spinning silver ima nekoliko glavnih likova. Točnije – 3. I nekoliko sporednih. Svi glavni i nekoliko sporednih priča priču iz svog kuta nastavljajući prethodnu cjelinu. I sve to savršeno funkcionira. A najvažnije – 3 glavna lika su 3 snažne, mlade žene, koje nisu obdarene nezemaljskom ljepotom i posvemašnjom poslušnošću kako to u bajkama obično biva – već se ako se izgled i spominje, nijedna nije opisana kao ljepotica, ali je svaka opisana kao snažna, pametna, snalažljiva i nadasve opasna mlada žena koja svoj mozak i sposobnosti i koristi. I to kada i gdje treba da bi postigla korist ili se izvukla iz nevolje. Nijedna od njih ne dopušta da se gazi bilo nju, bilo njoj bliske ljude. Nijedna se ne miri s nametnutom sudbinom – već traži rješenje i pronalazi spas. Nijedna ne sjedi skrštenih ruku jer su joj rekli da bi to bilo u redu. One poduzimaju. One kreću u akciju kad je to potrebno. One se bore.

Ali… Idemo redom.

silver1

Zima u Litvi ove godine traje neprirodno dugo. Već je prošlo cijelo proljeće i kalendarski bi ljeto trebalo stići za koji dan, a snježni nanosi, vjetar i mećave ne posustaju. Bijela staza Kralja zime se pojavljuje opasno preblizu stanovnicima malog sela na rubu šume. A šuma nije sigurno mjesto za šetnju. Ne kad je okovana ledom. Ni kad kroz nju vrluda Bijela staza. A led se ne kani otopiti.

Zbog svoje sposobnosti baratanja novcem i zato što je prati glas da može pretvoriti srebro u zlato Miryem je privukla pažnju tog istog hladnog kralja…  I protiv svoje volje postala vilenjačka zimska kraljica. Na izazov i prijetnju samog gospodara leda i snijega. Bijelog čudovišta, strašnog gospodara zime. A biti kraljica takvom biću koje još i ne skriva koliko mu je to mrsko – i nije nešto što ti grije srce i daje sigurnost.

Otprilike u isto vrijeme, druga mlada žena je do nedavno živjela na dvoru svoga oca, bolno svjesna da je smatraju smetnjom. Sve dok je zbog njezina porijekla i nekoliko komada nakita otac ne uspije udati za najvažnijeg čovjeka u zemlji. Samog cara. Ali Irina brzo shvati za koga se udala. Ili bolje reći – za što.

I dok Miryem ima posla s hladnoćom i ledom, Irina se bori s drugačijom vrstom demona – onim koji proždire vatrom…

I jedna i druga traže izlaz iz situacija u kojima su se našle i obje su u tome prilično spretne. Osim što… Kako to u bajkama uvijek bude – svaka akcija izaziva reakciju. Odnosno – za sve postoji cijena koja mora biti plaćena.

Treća junakinja ove priče je djevojka čiji otac isplaćuje svoj dug Miryeminu ocu tako što svoju kćer tjera da radi za Miryem. I još štošta drugo. Wanda je djevojka koja je slabo stigla upoznati majčinu ljubav, a predobro očevo zlostavljanje. Djevojka kojoj je naizgled prisilna služba u židovskoj obitelji došla kao olakšanje. Kao obećanje za budućnost. I koja je u jednom trenutku rekla NE. I sad se nosi s posljedicama koje će je naposljetku ubaciti u priču kao njen nezamjenjiv kotačić i potporni stup. I koja će, zbog svoje hrabrosti, vjernosti i upornosti na kraju pronaći ono što nikad nije imala.

Priča je ovo o obitelji, ljubavi i podršci, o zajedništvu i vjeri. Također o gubitku i pronalasku, upornosti,  vjernosti i odanosti. Nije to samo crno-bijela priča o borbi dobra i zla, niti je zlo uvijek zlo, niti je dobro samo dobro.

Postoji naravno i simbolika kao i u svakoj bajci, tako i u ovoj. Simbolika broja 3, simbolika srebra i zlata, leda i vatre. Polako se otkrivaju kroz radnju i nose sa sobom sve one stare pouke i upozorenja, a slojevi se otkrivaju jedan po jedan – jer i u ovoj priči ima ih mnogo.

silver2

Kako su djevojke povezane? Što će svaka od njih naći na svom putu i čemu nas uči baš ova priča? Tko je Miryem, tko Irina, a tko Wanda? I koliko će svaka naučiti u igri preživljavanja koju im je netko drugi nametnuo…. I kakva će biti, svaka od njih, nakon svih nepravda i životnih udaraca, nakon što sebe nisu htjele izdati, nakon što su usprkos svemu i svima ostale vjerne same sebi, a ipak na kraju promijenjene…

Divna i predivna knjiga. Prekrasna. Ako sam bila toliko oduševljena Iskorijenjenom, tu je Novik nadmašila samu sebe.

Pisana je prekrasno, tečno. Bajka je to, ali s dubinom, pažljivo stvarana, dirljiva i ljupka, strašna i okrutna.

Čitala sam dijelove ponovno i zapravo se lako opet izgubim u tom svijetu, zaboravljajući na vrijeme i realnost… Ne nedostaje uzbuđenja, magije, ledenih žmaraca, ljubavi, a borba dobra i zla je sve samo ne jednodimenzionalna. Odvija se koliko u samim likovima, tako i između njih. Kao uostalom i u svima nama.

Bit će mi žao ako propustite Spinning silver. Ako ništa, onda zbog Ledenog kralja i njegovog naroda, predivnih predjela okovanih snijegom, zbog šume i srebra… I određene kućice na prijelazu svjetova 🙂

Da priča nije toliko duga, čitala bi je Prdeku svaku večer prije spavanja.

Topla preporuka.

Kisi.

***********************************************************************************

O Naomi Novik

Goodreads ocjena: Spinning silver

Ostale recenzije: Goodreads

Gdje kupiti:  Book Depository

Izdavač: Algoritam

 

Everything under – Daisy Johnson

IMG_20180904_122313_386

The places we are born come back. They disguise themselves as migraines, stomach aches, insomnia. They are the way we sometimes wake falling, fumbling for the bedside lamp, certain everything we’ve built has gone in the night. We become strangers to the places we are born. They would not recognize us but we will always recognize them. They are marrow to us; they are bred into us. If we were turned inside out there would be maps cut into the wrong side of our skin. Just so we could find our way back. Except, cut wrong side into my skin are not canals and train tracks and a boat, but always: you.

Daisy Johnson – Everything under

 

Sve što sam o Everything under pročitala prije nego sam je naručila je to da je u užem izboru za Man booker i njezin kratak sadržaj na koricama. Koji mi se svidio. Sve što sam znala o Daisy Johnson je onih par informacija koje su isto na koricama.

Sve u svemu, očekivala sam prilično potresnu i bolnu priču o napuštenom djetetu i njegovom (ili u ovom slučaju njezinom) traganju za majkom koja je jednog dana otišla i nije se vratila. Očekivala sam psihološku dramu, traume, teret odbačenosti, potragu i dvojbe i suprotstavljanja i sve što ide u paketu. Nekakav mračniji psihološki roman s elementima fantastike? Možda.

Ne mogu reći da sve to nisam dobila. Jesam. Sve to i još malo više.

Ali.

Nisam, stvarno nisam očekivala ovo. Nikad nisam pročitala nešto ovakvo.

Sve što mogu reći – Daisy Johnson je genije.

Everything under je u samoj svojoj srži zapravo kanaliziranje klasične grčke tragedije sa svim njenim uzrocima, posljedicama i tamnom stranom ljudske prirode. Čak i samo ime glavne junakinje – Gretel, nije slučajno.

Neću vam reći što je u pitanju jer stvarno mislim da je ključno da prije čitanja to ne znate. Iako sam kasnije čitala neke recenzije koje otkrivaju o čemu se radi – probajte prvo pročitati knjigu bez da znate tu informaciju.

Jer ovaj put, radnja je smještena u Englesku, a likovi nisu baš crno-bijeli niti točno onakvi kakvi se pojavljuju u originalu i treba malo vremena da bi se uhvatila nit vodilja u cijeloj priči. I dobro je da priču pratimo bez ikakvih očekivanja.

Zato jer se sve kockice fino poslože baš u tom trenutku kad treba.

everythingpng

Zapravo je prilično teško sumirati Everything under. Krećemo se naprijed i unatrag u vremenu i skačemo iz jednog razdoblja u drugo.

Radnja prati Gretel koja je već godinama otuđena od majke. Sarah je, jednog dana kad je Gretel navršila 16 – jednostavno otišla. Gretel sad ima 32 i sve te godine traži majku, raspituje se kod ljudi koji su je možda znali, zove bolnice i mrtvačnice – ali Sarah je jednostavno nestala. Gretel većinu vremena pokušava shvatiti razloge, događaje, pokušava pojmiti što je dovelo do toga, koje su to tajne koje joj majka nikad nije rekla… Čak i njeno sjećanje s godinama postaje selektivno – sjeća se njihovog života na rijeci, svih enciklopedija koje je čitala kao mala, sjeća se njihovog izmišljenog jezika koji su razumjele samo njih dvije, jer su samo njih dvije godinama i postojale na svijetu – barem što se njih ticalo. U neku ruku vjeruje da je taj izmišljeni jezik odredio njihove sudbine. Jer ih je izolirao od drugih. Jer je morala naučiti ponovno govoriti kad je Sarah otišla. Sjeća se u magli i neobičnog dječaka imenom Marcus koji je jedne zime proveo mjesec dana s njima na brodu – i Bonaka. Bonak je nešto što je godinama progonilo rijeku, nešto što je prijetilo iz dubine i tame, nešto što je sa sobom vuklo trulež i strah i smrt. Nešto čega su se bojale. S vremenom je Bonak postao pojam svega što ih je plašilo…

Gretel se ne sjeća svih pojedinosti, ali osjeća da bi Marcus mogao biti ključan za događaje koji su uslijedili… A i za neke prije. Ni ne zna koliko je u pravu.

Uzevši nekoliko dana slobodno na poslu – sad radi kao leksikograf što pokazuje koliko su joj riječi i dalje važne – kreće u potragu nakon jednog telefonskog poziva i jednog e-maila za koji vjeruje da joj ga je poslala majka. Nema vremena ni mjesta ni nikakve određene informacije, pa Gretel kreće na jedino mjesto gdje nije tražila – rijeku.

Koga će pronaći blizu rijeke, tko je zapravo Marcus i kako je s događajima povezana izvjesna Fiona – žena koja je živjela blizu Marcusove obitelji i kako je utjecala na Marcusov život…

Je li odluka da pronađe majku bila dobra odluka, iako jedan dio njenog bića ne želi da je ikad pronađe, barem ne živu…

Koje i kakve mračne tajne obavijaju ovu obitelj, gdje je Gretelin otac i kakve veze imaju prethodni i naknadni događaji sa svim ljudima upletenima u priču…

I na kraju – tko je Sarah i zašto je otišla?

everything1

Daisy Johnson je stvorila jedinstvenu priču, punu mračne simbolike. Obrađuje kompleksne odnose majke i kćeri, njihovu povezanost i gotovo bolestan odnos u slučaju Gretel i Sarah… Obrađuje problematično djetinjstvo na više razina, odnos roditelja i djeteta kad se uloge napokon zamjene – (Sarah u starosti pati od demencije) Od Daisy svakako očekujem još remek djela.

Priča je puna zagonetki, simbolike, svaki detalj je važan i tek nakon par poglavlja shvatiš kako se i zašto uklapa u priču. Simbolika i njeno značenje se otkriva u slojevima, a simbolično je sve i sve ima nekoliko značenja – voda i brod koji ne plovi jer mu je pokvaren motor, Bonak, riječi, susjeda koja ima dar da vidi budućnost, pas koji prati Gretel…

Sve se u nekom trenutku uklopi i sjedne na svoje mjesto u ovoj mračnoj, slojevitoj i na momente uznemirujućoj priči. Nikad nisam čitala nešto ovakvo. Uvukla me baš kao svaki dobar fantasy roman, osim što je ovaj prilično uznemirujuć na više razina. Ponekad sam sklapala oči da ne pročitam neke stvari za koje sam znala da slijede… I mogla sam samo mirno promatrati kako se preda mnom razvija cijeli spektar osjećaja i senzacija – skoro ne dišući. Od straha, gađenja, uznemirenosti, do tuge, boli i suza…

Iskreno, voljela bih da ova knjiga uđe barem u uži krug nominacija. Jer je jednostavno – neodoljiva u svojoj tami i razarujuća u svoj svojoj ogoljelosti ljudske prirode i ljudskih nagona.

A na kraju, ispod svega, ovo je zapravo priča o obitelji i identitetu, ljubavi i sudbini. Grčka tragedija, psihološki triler, horor i ljubavna priča u jednom.

I ne zamjerite ako vam se ne svidi, isto tako mislim da nije za svakoga.

Kisi.

************************************************************************

O Daisy johnson

Goodreads ocjena: Everything under

Ostale recenzije: Goodreads

Gdje kupiti:  Book Depository

 

 

 

 

 

Iskorijenjena-Naomi Novik

IMG_20180903_135036_300

 

Posljednje ljeto koje smo provele zajedno bilo je dugo, toplo i puno suza. Kasija nije plakala, ali ja jesam. Do kasno bismo boravile u šumi rastežući zlatne dane do krajnjih granica. Kući sam dolazila gladna i krajnje umorna, ali sam se odmah povlačila na počinak u mrak. Majka bi došla, gladila me po glavi i tiho pjevala, a ja bih usnula plačući. Pladanj s večerom ostavljala je pokraj kreveta, jer me usred noći budila glad. Ni na koji način nije me pokušavala utješiti, a kako bi i mogla? Obje smo znale da usprkos svoj ljubavi koju je osjećala prema Kasiji i njezinoj majci Wensi, u sebi osjeća tračak radosti, jer njezina kćer neće biti odvedena, njezina jedina kćer. Ja, naravno ne bih ni poželjela da se osjećala bilo kako drugačije.

 

Wow. Negdje iza ponoći sam pročitala ovo čudo od knjige do kraja (uzmite u obzir da mi je danas prvi radni dan nakon godišnjeg i da sam se kao trebala naspavati…) Jednostavno je nisam mogla ispustiti iz ruke. I da nemam obaveza i malog Prdeka, mislim da bi je pročitala u danu jer nebi ni jela.

Morala sam napisati svoj osvrt jer me toliko obuzela da – iako je već 2 godine prošle od izdanja i svi su već napisali recenziju – moram vam reći koliko je divna.

Postoje te neke knjige koje su kao povratak domu. Pretpostavljam da to ima veze i preferencijama žanru i stilu, a ja sam ipak u prvom redu fantasy lover… Otkad pamtim. Gospodara prstenova pročitala sam s otprilike 8 godina. U doba kad ljudi za Tolkiena nisu ni čuli ako nisu prekopavali knjižnice u potrazi za čarobnjacima i vilama.

Nakon toga, pročitala sam sve njegovo čega sam se mogla dočepati, otkrila još nekoliko fantasy autora koji su mi se uvukli pod kožu i prema kojima se ponašam ko fan glazbenog benda – nakon što su me kupili s jednom, dvije, tri fantastične priče, mogu napisati najgore književno sranje koje postoji – ja ću to kupit.

Imala sam malu pauzu od čitanja godinu -dvije ( obaveze, ovo-ono…) i Naomi sam otkrila tek sad, ali mi je jako drago što sam na nju naletjela u trenutku kad sam čitala svašta drugo osim onoga što najviše volim ( Arden se ne računa, ona je posebna kategorija :))

Untitled

I onda – novi autor, nova knjiga i neizreciva sreća 😀 Ljudi, ona je u 400 stranica ispisala nešto… predivno. Ima sve – čarobnjake, vještice, nježno prijateljstvo, malu čvrstu seosku zajednicu, djevojku u nevolji, čarobnjaka koji uzima danak i zlu šumu i onaj magličasti veo čarolije koji te drži uz knjigu i uvuče u nju i tu si  –  ljutiš se, dišeš i boriš s Agnieszkom dok pokušava doći sebi od neočekivanog šoka jer je Zmajev izbor pao na nju… I onda dalje s njom letiš i padaš i ponekad ti srce stane od obrata i situacija i napetosti i …

Ahahaha, sad vjerojatno mislite da sam prolupala, a pogotovo ako niste pročitali knjigu.

Ok, malo o sadržaju:

Agnieszka ima 17 godina. Njena prijateljica Kasia isto toliko. Od malih nogu su nerazdvojne, nježne prijateljice, ali se jedna od druge razlikuju koliko god je više moguće. Dok je Kasia lijepa, nježna, spretna i zabavna, djevojka koja se ističe svojom ljepotom i vrlinama –  Agnieska je premršava i nespretna, neuredna i uvijek u nevolji. Djevojke i njihove obitelji žive u Dverniku, malom selu na rubu šume. A Šuma je – zla. Šuma šalje bolesti i zvijeri, čudovišta i zaraze, a tko u nju zaluta, ne vrati se kao osoba koja je nekad bio.

Od otvorenih napada Šume seljane Dvernika i cijelog tog područja čuva Zmaj – čarobnjak koji odbija njene napade i dolazi u pomoć kad god Šuma podivlja, ali za to skuplja danak u namirnicama i svakih 10 godina uzme sa sobom jednu djevojku. Djevojku koja je navršila 17 godina i koja je izuzetna u svakom pogledu, koja se ističe od drugih. Svi znaju da je ovaj put to – Kasia. Kasia je praktički cijeli život živi pripremana da jednog dana ode iz roditeljskog doma služiti Zmaju. I da se vjerojatno neće vratiti. Zmaj ih doduše zadržava samo na 10 godina, otpušta s malim bogatstvom i koliko se zna, ne radi im ništa nažao, ali nijedna djevojka nije nakon toga ostala kod kuće. I sve su vratile promijenjene.  Kao da više ne znaju živjeti u dolini.

Kasia se oprostila s roditeljima, braćom, susjedima i Agnieszkom, uredila i hrabro prihvatila svoju sudbinu.

Samo što je Zmaj odabrao – Agnieszku.

A Agnieszka je vjetar koji mete sve pred sobom, na momente nepretna i nesigurna, a onda opet sigurna u sebe, jaka i neustrašiva –  netipična heroina koja je sve samo ne ono šti bi jedan Zmaj od nje očekivao…

Zašto ju je odabrao? I što je to u njoj toliko jedinstveno da je morao odabrati nju? Tko je zapravo Agnieszka? Koliko je za sve kriva Šuma? Što želi i koliko to želi? I kako će se posložiti kockice…

ukorijenjena

Ovdje pred sobom imamo priču o prijateljstvu, korijenima, vezanosti i ljubavi. Priča je to ispredena toliko prekrasno da ne možeš ostati po strani, zadržavaš dah kad postane napeto, stišćeš šake kad ponestaje vremena i odahneš kad se nešto uspije dobro završiti. A obrate pratiš s nevjericom i onim djetinjim uzbuđenjem k’o kad je baka uz vatru  pričala priče.

Volim priče s elementima folklora. U njima još osjećam onaj drevni način života kad je magija bila živa, duboko utkana u sav život i običaje, kad se neka čarolija uvijek povlačila po zraku i bila na pomoći svim bićima… Onda kad je bilo jednostavno živjeti s magijom i živjeti magiju, bila ona opasna ili ne… Ali bila je dijelom života i zato je funkcionirala.

Agnieszka je ime dobila prema bajci Natalie Galczynske – Agniezska “Komadić neba”. Ukorijenjena se dobrim dijelom temelji na legendama i narodnim predajam istočne Europe, što se vidi po imenima mjesta i likova. Likovi iz “Komadića neba” se također nakratko pojavljuju ovdje. Mnogo narodnih legendi utkano je u ovu priču, poput one o babi Jagi.

Hvala Naomi, Agnieska mi je uz Vasju postala novi omiljeni lik iz priča 🙂 ( A imam ih već cijeli tucet sigurno :D)

Onom tko voli fantasy, a i onima koji ne vole, preporučujem ovo uz jesenske kišne dane i toplu svjetlost svijeća, uz cimet i čaj i kolače 🙂 Dobar tek 🙂

Kisi.

ps. Sad jedva čekam početi Spinning silver 😀

***********************************************************************************

O Naomi Novik

Goodreads ocjena: Iskorijenjena

Ostale recenzije: Ključ za knjigu , Učitaj se, Bibliomanija

Gdje kupiti:  mislim da nema više…

Izdavač: Algoritam