S Eleanor Oliphant je sve u najboljem redu – Gail Honeyman

IMG_20180727_110301_104“Hugely original, a funny and sad tale of a survivor who tackles the challenges of emotional reconnection with grave courage. Unmissable”

Sunday Express

Gospođica Oliphant ima 30 godina. Radi već 9 godina na istom radnom mjestu, u istoj tvrtci, svaki dan u isto vrijeme dolazi na posao, na ručak, u isto vrijeme odlazi s posla. Ima i svoju omiljenu trgovinu gdje kupuje pizzu i piće. Voli čitati, gledati dokumentarce i svaki dan u isto vrijeme odlazi na spavanje. Njeno izražavanje otkriva dobru izobrazbu, a ponašanje fine manire. Njena odjeća i cipele su dosadni i prilično ružnjikavi, ali praktični. Svake srijede telefonski razgovara s majkom. Eleanor Oliphant vodi dosadan, monoton, siguran život. U kojem je sve u apsolutno najboljem redu. Eleanor je u redu.

Osim što nije.

 

Petkom nakon posla kupuje 2 boce votke da bi preživjela vikend. Na radnom mjestu vrlo malo komunicira s kolegama. Preko vikenda ne prozbori nijednu riječ s drugim ljudskim bićem. Provede ga najčešće spavajući, misli utopljenih u alkoholu. U životu nije osjetila topao ljudski dodir. Srijeda i razgovori s majkom su mučni. Otkrivaju svašta, ali ne i normalan, topao odnos majke i kćeri. Da, mama je mama, ali s ovom nešto opasno nije u redu. Zbog nečeg što je mama učinila kad je Eleanor bila mala, ona je sad u zatvoru, a Eleanor emocionalno hendikepirana i prestrašena. Votka služi da joj uspomene ne isplivaju na površinu. Eleanor samo misli da je u redu.

Eleanor

U nekom trenutku Eleanor je pomislila je da bi se njenoj majci svidjelo kad bi se udala. Čak je našla i potencijalnog supruga. Sad samo treba njega nekako obavjestiti da je on taj… I mama bi sigurno bila zadovoljna. Naravno, kad bi budući Eleanorin suprug odgovarao kriterijima. Bez mane.

I onda… Negdje usput, uz projekt istraživanja svog budućeg supruga koji joj neko vrijeme okupira svu pažnju, Eleanor je pokrenula kotačiće života. Isto tako usput, doslovno nesvjesno, upala je u jedno nenajavljeno prijateljstvo i nekoliko prilično dobrih društvenih događaja u kojima je iznova otkrivala sebe i sasvim nehotice uspostavila nekoliko lijepih odnosa. Nesvjesno i ne znajući, djelujući iz neke samo njoj shvatljive logike i dobrog srca, Eleanor se polako otvara, njena nutrina izlazi na površinu i otkriva što sve i do koje mjere s njom nije u redu…

eleanor2

Ovo je priča o usamljenosti. O ljudskoj hrabrosti. O nježnom prijateljstvu i ljubavi koja liječi. O mentalnim problemima i traumama. O životu.

Eleanor je jedna topla, ali usamljena i prestrašena tužna dušica koja je na svoja pleća stavila preteški teret. Imala je sreću u zadnji čas naletjeti na nekoga tko joj je i ne znajući taj teret pomogao nositi.  A što s onima koji cijeli život ostanu sami, noseći se s problemima, mislima i traumama čiji teret nitko ne treba nositi sam?

Davno sam naučila ne osuđivati ljude koji nam se svima čine “čudni”, “neuklopljeni”, “jadni”. Svi oni imaju neku svoju priču, a neke su toliko teške da im je mjesto kod stručnjaka, a ne na ulici s bocom alkohola.

Eleanor je u redu. Sad stvarno je. Imala je sreće.

I iako vam se možda čini malo teška i mračna, ova knjiga to zapravo uopće nije. Na bezbroj mjesta me nasmijala i podigla, a na drugih bezbroj dirnula i rasplakala. I dok sam kroz stranice upoznavala Eleanor, dok sam gledala kako se nosi sama sa sobom, dok me vodila kroz svoju priču i sve stanice koje je morala proći da bi si dopustila da bude svoja, shvatila sam da svi mi zapravo nosimo u sebi jednu Eleanor. Jednu malu uplašenu Eleanor i onu jednu veliku koja pokušava zatomiti ovu malu. A zapravo, ono što trebamo je zagrliti tu malu verziju sebe, utopliti je i ohrabriti, obrisati suze i reći da će sve biti u redu. Jer, hoće.

Topla preporuka. Jedna od onih knjiga nakon koje imate o čemu razmišljati 🙂

Kisi

 

*************************************************************************************

O Gail Honeyman

Goodreads ocjena: Eleanor Oliphant is completely fine

Ostale recenzije: Čitaj knjigu                                                                                                                                             Bibliovca                                                                                                                                                  Najbolje knjige

Gdje kupiti: Znanje

*************************************************************************************

 

Kako uprskati šminku ( ili ono o salonima dio peti )

IMG_20180720_102126_863

 

 

5. ŠMINKANJE

Aha. Nekad trebaš nekud ići. Pa bi možda i da na nekaj ličiš. Odnosno da ne plašiš ljude po događajima okolo ilitiga hoćeš izgledaš ko žensko, a ne poluispljunuti poluproizvod koji nastane kućnoj radinosti kad imaš doma hrpu gluposti s kojima ne znaš kaj bi točno trebala.

Nema toga kaj ja nisam kupila jer je trenutno bilo “popularno”. ( Čitaj, popušila foru jer sam iskompleksirana i uporno hoću nečije tuđe lice.) I svaki put obećavalo supersvemirku novost koja te u 3 sekunde pretvori u manekenku iz reklame sa savršenim tenom, trepavicama do korijena kose, možeš smanjit nos, povećati usnice, zubi su ti beli ko sneg – moš doma otkazat struju jer ti lampe više ne trebaju… Nema kaj nema. I kad na kraju pokupuješ sve te čudotvorne pizdarije, dođeš doma i…. Skužiš da sa 70% opće ne znaš kaj bi jer…

1. nemaš pojma kak se to uopće upotrebljava (mislim na tehnički dio -znala sam zuriti u određena pakiranja jer ih nisam znala otvoriti i naterati da rade), i

2. ako i otvoriš bez da potrgaš ili nekaj usput sjebeš, nemaš pojma kaj bi s tim dalje.

Sva sreća da postoje jeftini brendovi u drogerijama di sve te pizdarije koštaju po 20 kn i često se ispostavi da su kvalitetom otprilike tu negde ko gospon Dijor. Zadnji takav supersvemirski proizvod koji sam si htela kupit nije bil Dijorov (inače ne kupujem Dijor i sličnu ekipu, al čitala sam recenzije i htela sam se počastit), pa sam zgrabila to isto od Essence i stvar radi. Pametnom dosta. Nije Dijor za seljaka.

Tak sam si ja bila kupila paletu za konturiranje….. Pa sam malo hodala okolo ko klaun… Jedno 2 dana dok nisam odustala… Jer sam naravno sve krivo i nije mi se dalo…

A uzmimo u obzir i da te neke stvari nisu ni baš za plus 40 u hladu nego bi ih trebalo namaljat na sebe dok je vani u minusu. Prema tome, ak oćeš biti lepa, čekaj zimu. I po mogućnosti odi nekam di znaju kaj bi trebalo s paletom za kontrurinjanje ili kak god se to više zvalo. Isto i s onim jebenim hajlajterima i iluminatorima i sličim sranjima od kojih zgledaš ko da si se namazal špekom prek pudera. Fala, prirodno se počnem bleštati za koju vuru dok je zima, a po ljeti za 15 min. Inače, imam ih doma 3 različita. Ni jedan ne koristim jer ne znam kak. Pa onda ti još i nacrta di to moraš stavit s kojim kistom i koju farbu. Pa u točkicama, pa ne u točkicama. Onda crtaj tanke crte, al točno iznad obrve i ispod jagodice jer bu to onda napravilo da si Cindy Crawford u mlađim danima. Daj fak of.  Nit kužim kaj oćeš nit mi se diže usred noći da to opće stignem. Domet mi je da si po ljeti ujutro operem kosu i to sam zato jer se sama posuši na suncu, inače mi nebi padalo na pamet da ju još moram i sušit. Ta koja ima vremena ujutro 2 i pol sata za mazati se da bi izašla u javnost ko neko drugi, ili nije normalna ili ima viška vremena (u tom slučaju idi operi prozore, pametnije ti bu) ili nema život.

Pa onda blendaj da se stopi i da ne ličiš na indijanca. Blendam ja doma smutije u multipraktiku za koji isto ne znam kaj mi je bilo da sam ga morala ić kupit. To je isto negde pisalo da si moreš sam zblendat masku za lice. Ma kako da ne. To se jede. Mislim, ono kaj zblendaš. Masku za lice kupiš, natrpaš na lice, opereš s lica. Još bi da i suđe moram prat jer sam masku išla radit. Sve trčim.

Onda imaš te raznorazne prajmere. Ok, to se čak pokazalo korisnim jer duže izdrži kremica na plus 40. Za ozbiljno. Nebi vjerovala da nisam probala. I nije teško za skužit kaj s tim, samo namažeš. Onak ko inače, ne moraš igrati križić kružić po faci, časna pionirska. Imaš i to za oči, kao ispod sjenila. To ne koristim jer sam od sjenila odustala ako nisu neka boje kože ili bež jer bi inače trebala šestar, ravnalo, pomično mjerilo i libelu da si ja to ravnomjerno na oba oka. I to ti isto nacrtaju otraga di koja farba ide pa moraš blendat. Kad bu ušlo u modu da smiješ oči različito namazat ili da smiješ zgledat ko da ti je neko šljivu stisnul, onda bum to koristila. Ovak bolje da ne diram jer sam čula da nisu u modi ni šljiva ni panda ni klaun look.

Ima i prajmer za trepavice. Taj valja. Sirijusli. Žicala sam ljubičijastu maskaru, pa sam ju dobila. Onda se ništ nije vidlo, pa sam kupila taj prajmer. Sad se vidi da je ljučibijasto. doduše, vidi se i svašta drugo, pa jbg.

I kistove moraš imat. Jedno 546 jer ti treba kockasti, okrugli, odrezani ukoso, neodrezani, tanki, srednji, debeli, s vlaknima i bez vlakana i jedan s dlakama jednoroga jer bu te taj definitivno čarolijom pretvoril u Pepeljugu prije ponoći. Pa kak da se našminkam kad mi treba cela soba samo za mašineriju koja mi treba, a di još onda da se idem i snalazit u svemu tome.

Ona sranja od korektora i supernovonajnovije nekakvih čuda za podočnjake -to nikad nisam ni kupila. Ne znam kam to ide. Ni kak. treba krema ispod ili iznad? Na kaj se to dene? I to moraš blendat? Kaj ak fulaš nijansu? I s čim to usporediš da znaš da valja? Jbg, ja sam seljak i nemam pojma. Još sam i plava i ne razumem. Svaka čas profi šminkericama jer se u tome snalaze. Meni to ko SF.

Jemput sam došla na ideju da si sama doma zakeljim trepavice. Aha, jesam. Nije bilo dobro i sve je bilo puno ljepila. Onda sam zgledala razroko jer sam ih krivo poljepila. Pa su mi rekli da si odrežem dio koji mi je viška. Jesam. Odrezala sam ja sve i svašta i na kraju izgledala ko da sam bila vani 3 dana, živela na smetlištu i sudjelovala u cat fajtu, a nije ni bilo jeftino.

I onda mi je domet – BB krema, matirajući puder, rumenilo, olovka, maskara i sjajilo.

Kad trebam izgledati ko čovek, odem u salon. Manje platim nego kad si nakupujem ta sva sranja za snalazit se po doma i izgledam pristojno za pojaviti se negde.

Oće neko kupit sjenila? Imam hrpetinu. Ne koristim. Fala.

Kisi.

 

Ono kad te ni namještaj ne voli…

 

20180217_154143

 

Namještaj u stanu ovih dana ima nekaj ozbiljno protiv mene. U zadnje vreme napada i ostale doma, al definitivno mene ima najviše na piku. Imam i dokaze – koljeno mi je ko da imam 4 godine i pala sam s bicikla, imam porezotinu na podlaktici, ranu na glavi i šljive na nekoliko mjesta. Nije problem u meni, makar 100 put dokazivali da sam trapava. Napalo je i gospona supruga, a on nije trapav.
Najviše me napada krevet. Prvo mi je sredil glavu dok sam stavljala neke stvari ispod madraca (onaj krevet kaj ga digneš, pa ispod ima mjesta za jednu pristojnu svaštaru – dušu dalo za hrčak sindrom). Uglavnom, niko me nije upozoril da ima nekakvu željeznu oštru šipku tam di ju niko ne očekuje, pa je dočekala moju glavu. Bolilo je. Danima. Za pranje kose sam se psihički pripremala. Onda me opalilo po koljenu. Isto krevet. Isto imam ranu :/ Sad je ćošak bil di ne treba (kunem se, inače nikad nije tam), i napalo koljeno ni krivo ni dužno. Malo sam se previjala po krevetu jedno sat-dva i onda sam šepala jedno tjedan-dva. Prije toga sam s tim istim koljenom opizdila u štok. Ne znam kak. Tj znam, al nebum priznala. 


Podlakticu mi je napalo dok sam suđe spremala u kuhinji. Obično su ti ormarići miroljubivi, al ovom sam se valjda preveć približila i cap! Odrapilo me iznad lakta i jopet imam ranu
. To kaj me na dnevnoj bazi napadaju noževi, plastične kutije, poklopci i ambalaža od hrane, to ni ne brojim.


Stola u kuhinji sam se rešila. Kupila sam novi. Ono đubre pokvareno me napadalo stalno u istu nogu. Da sam kojim slučajem završila na hitnoj, neko bi ni kriv ni dužan bil optužen za obiteljsko nasilje. Baš me zanima kak bi objasnila da me stol ne voli :/


I jedna kvaka ima koja baš voli moj kuk. Nebrem se rešit gadure, jerbo je, jelte, u vratima. Mogu ju eventualno iščupat van, al bum morala objašnjavat da se rješavam kvake jer se okomila na mene. Točno vidim kak mi nakon te izjave oblače onu košuljicu kaj se zaveže odostraga. Aha. Kužiš. Imaš doma napadajući namještaj koji ima nekaj protiv tebe, a nesmeš priznat. 

Pazi kud hodaš, vele mi. Pa pazim. A kaj da radim kad se oni pomaknu i budu tam di ne treba dok ih najmanje očekuješ.
Evo i gospona supruga napalo. Odvalilo mu nokat na malom prstu. Isto krevet.
Pa ti reci da je problem u meni.

Kisi.