October 2018 – Life&Socks

Dedivinacija – nacija psihoze

Published on October 29, 2018 by Life&Books&SocksLeave a comment

Pri mojemu rođenju dodijeljene su mi četiri osobnosti koje nasumično učitavam u svoj mozak svakoga jutra. Predodređena sam hodati svijetom kao vrstan pregovarač, forenzički analitičar, profesorica staroljudskih znanja i aktivna članica specijalne jedinice za regulaciju ubojstava.
Dodijeljen mi je IQ 156, mogućnost odabira kreativnih karakternih sposobnosti i sposobnost ubijanja živih bića, što je podareno samo rijetkima, ali jakim svijestima kao što je moja.
Posljednje što mi je dodijeljeno prije postupka odrastanja bilo je ime, Aurora Blue 1704. Aurora je ime koje nasljeđuju žene u našoj obitelji unatrag pedeset generacija s majčine strane. Blue je ime kojim se osoba karakterizira prema boji kose. Svoju modru kosu naslijedila sam po pradjedu očeva djeda, desete generacije ljudi koja se prva podvrgnula ljudskoj genetskoj modifikaciji. Između ostaloga, moja specifično intenzivna i čista modra kosa jedna je od najrjeđih nijansi koje su ostale na jednome pigmentu, neokaljane križanjem genskoga koda. Broj 1704 je identifikacijska šifra 1704 osobe rođene godine 3124., djevojčice Aurore Blue teške 3,56 kg i duge 54 cm.

Jeste li pogledali Matrix? Ako jeste, došlo vam je da se zamislite, jelda? Zvuči skroz moguće da smo zapravo kontrolirani, nesvjesni istine i onoga što nam se zapravo događa dok se veliki igraju vođenja svijeta.

Jelena Hrvoj je otišla dalje od toga. Dedivinacija je mali odmak od žanra koji inače piše i kojim je stekla već priličan broj fanova, ali to je zapravo knjiga koju je najprije napisala, a tek sad objavila. ( Inače vam preporučujem da se odmah informirate o njoj i njenom opusu i što prije probate dočepati nečeg njenog jer vam neće bit žao.)

Mene je doslovno izula iz cipela. ( Isti izraz upotrijebila je i Knjige su moj svijet u svojoj recenziji – pa ako vam nije dosta moj osvrt, možete slobodno skoknuti i do nje 🙂 )

Ovakav talent, ovakva mašta i ovakva sposobnost pisanja i razvijanja priče ne sreće se često. Itekako mi je drago da sam imala dovoljno sreće da na ovo nabasam i dovoljno pameti da to i kupim.

Na naslovnici piše SF triler. Dedivinacija je mnogo više od trilera, mnogo više od SF-a i mnogo više od romana – zapravo je psihološka analiza društva upakirana u roman.

Sadržaj?

Godina je 3154. Ljudska rasa samo u magli pamti našu stvarnost, a preživljava zahvaljujući inteligentoj kompjuterskoj mreži nazvanoj B.O.G., na koju se svakodnevno priključuju i putem njega dobivaju emocije i zadatke za taj dan. Da, emocije.

Stopa kriminala je nepostojeća, ali je zato visoka stopa samoubojstava.

Ovo je nacija psihoze. Kroz priču koja se gradi napetim obratima, zavjerama i stalnom strahu – psihoza je prisutna u svemu. U svakom liku koji ima neki oblik oštećenja, u svakoj situaciji u kojoj nepogrešivo na površinu izbijaju fobije i poremećaji, u svakom trenutku u kojem ništa nije kako se čini. Cijela priča nije onakva kakvom se čini.

Aurora Blue je specijalistica forenzične nauke i profesorica staroljudskih nauka. Ovih naših i još starijih.

Simon Black poručnica je iz specijalne vojne postrojbe za krizne situacije.

U sustavu operira serijski ubojica što se zadnji put dogodilo prije više od 100 godina.

Kad Aurora malo zagrebe pod površinu, ništa više nije isto – a čini se i da se situacija okreće protiv nje…

Kako su povezane ove dvije žene? Kakve tajne će izbiti na površinu jednom kad se usude izaći iz sustava i osloniti se samo na sebe? Jesu li nam prijatelji uvijek prijatelji? Koliko daleko može otići kontrola umova? Tko je Aurora Blue i zašto je važna?

Znam da ste se barem jednom, gledajući onaj famozni Matrix zapitali – a što ako je ovo stvarno iluzija? Želim li se uopće probuditi? Kakva bi stvarnost bila kad bi se oslobodili kontrole?

Strašno, jelda? Uopće zamisliti da bi takva situacija bila moguća.

Nakon što pročitate Jelenin roman, osim što ćete biti upućeni u sve moguće oblike psihoza i fobija ( tu je prilično potkovana i terminologiju ima u malom prstu), oni čudni ljudi koji viču da je Zemlja ravna, možda vam više neće biti tako čudni. Jer, koliko zapravo poznajemo naš planet? Jesmo li sigurni da je istina ono što su nas učili? Ima li možda još stvari o kojim nemamo pojma? Kako biti siguran da je sve oko nas ono što mislimo da vidimo? ( Ne, ne mislim da je Zemlja ravna. Ali tko sam ja da tvrdim da nije? :P)

Dedivinacija funkcionira kao SF triler, krimić, psihološki triler, akcija, distopija, a ponekad prolazi i pod horor kad samo pomislite što nam se sve može događati pred nosom, a pojma nemamo.

Mašta koja je napisala ovaj roman nema granica. Dedivinacija je napisana dinamično, inteligentno i dobro razrađeno.

Postoje manji propusti kod lekture, na to vas moram upozoriti, ali zanemarivi su u odnosu na to što dobijete zauzvrat. Uz to, Jelena sama izdaje svoje knjige, što joj moramo uzeti pod olakotnu okolnost i ne – to ne znači da ne valja iako to obično svi misle. U ovom slučaju ” ne valja” je daleko od istine. Ovo vrijedi pročitati.

I škicnite naslovnicu jer je i to sama radila 🙂

Ogromna preporuka. Pogotovo jer kod mene krimići i trileri prolaze eventualno kad nemam pametnijeg posla ili mi se neda mislit. E, pa tu imate itekako o čemu misliti.

Kisi.

***********************************************************************************

O Jelena Hrvoj

Goodreads ocjena: Dedivinacija -Nacija psihoze

Ostale recenzije: Knjige su moj svijet

Gdje kupiti: Jelena Hrvoj

PRAVILA MAGIJE – ALICE HOFFMAN

Published on October 27, 2018 by Life&Books&Socks1 Comment

Žene koje su željele začeti trebale su nanizati imelu iznad kreveta. Ako to nebi pomoglo, vezivale su devet čvorova na čvrstom konopcu i jele pepeo, pa bi uskoro zanijele. Plava odjeća nosi se radi zaštite. Mjesečev kamen koristan je za razgovore sa živima, topaz za one s mrtvima. Bakar, koji je za Veneru svet, doziva muškarca, crni turmalin uklanja ljubomoru. Kada se radi o ljubavi, treba biti oprezan. Zapalite li neku stvar koja pripada voljenom muškarcu iznad svijeće, zatim dodate borove iglice i cvijet nevena, on će se ujutro pojaviti na vašem pragu, pa nije loše biti sigurna da baš to želite. Osnovni i najpouzdaniji ljubavni napitak spravljao se od anisa, ružmarina, meda i klinčića, devet sati kuhanih na ploči starog štednjaka. Njegova je cijena uvijek bila 9,99 dolara, zbog čega su ga zvali Ljubavni napitak broj 9, a najbolje je djelovao u devetom satu devetog dana devetog mjeseca.

Nikada ne poriči ono što jesi, jer u nekom trenutku ionako to više nećeš moći. A propušteno vrijeme nećeš moći vratiti. I ne pokušavaj utjecati na sudbinu drugih jer jedina koju možeš promijeniti je ona tvoja. Tuđu samo možeš pokvariti i ostaviti nekoga s trajnim ožiljcima. A vrijeme, iako liječi većinu rana, neke nikad ne može. Iz takvih se ponekad nauče najveće lekcije, a dobrota, ljubav i ljudskost pronađu svoj put.

Tako sam ja doživjela Pravila magije. Kao duboko emotivnu, iscjeljujuću, intuitivnu knjigu koja nas nježno nosi kroz radnju, ali tjera na duboko proživljavanje čitave lepeze emocija – osjećala sam tugu kao teški teret u duši promatrajući obitelj Owens kod svake mučne odluke koju su donosili za dobro nekog drugog. Osjećala sam nadu kao ogromno olakšanje svaki put kad bi netko od njih dozvolio sebi da sam kroji svoj put. Osjećala sam žalost kad bi zbog nekih davnih praznovjerja svaki put iznova proživljavali strah i djelovali iz tog straha zaboravljajući da bi trebali živjeti… A na kraju, ipak s godinama dođe i mudrost. Kad se ostaviš ludog jurcanja za nekim drugim životom, kakav misliš da bi trebao biti, životom koji nije tvoj. Kad pustiš da se dogodi što se dogoditi mora, a vrijeme iskoristiš najbolje što možeš. Kad dozvoliš i pustiš, kad osjetiš… magiju.

60-tih godina prošlog stoljeća dvije sestre i brat su u osjetljivim godinama ostali bez roditelja. Nedugo prije toga tek su počeli otkrivati naslijeđe svoje obitelji i istinu o tome tko su.

Njih troje je odrastalo ne znajući svoje porijeklo, njihova majka ih je u najboljoj namjeri htjela zaštititi od njih samih. Ali sudbina uvijek nađe svoj put. Čak i ako poričeš što si. Čak i ako to ne znaš.

Cijeli njihov život, svih njih, cijele te obitelji, cijele loze – određuje vjerovanje u staru kletvu pretkinje Marie Owens – proklela ih je na nesretnu ljubav jer se sama zaljubila u krivog čovjeka. Htjela ih je zaštititi. Je li uspjela? Sumnjam. Zašto bi se trebali štititi od ljubavi? Ipak, zbog toga svi članovi obitelji Owens bježe od ljubavi, dok je u isto vrijeme pokušavaju naći…

Ali Owensovi su to što jesu. Svatko sa svojim sposobnostima, svatko sa svojim strahovima, i svi oni vjeruju da što god da rade, nikad se ne smiju zaljubiti.

A što je rezultat tih svih dobronamjernih pokušavanja štićenja nekog drugog od sebe samog?

Na svoj 18.-ti rođendan Jet Owens je ostala bez čovjeka svog života prije nego što su uopće i bili zajedno. Djevojka koja je mogla čuti što drugi misle, koja je bila toliko lijepa da su za njom išle horde mladića, na taj dan je izgubila svoju vidovitost i mrvicu svoje ljepote.

Franny Owens – djevojka koja je razgovarala s pticama, koja je veći dio života bježala od ljubavi, kad je shvatila da joj je cijelo vrijeme pred nosom – pokušavala ju je odbaciti, zanijekati i praviti se da ne postoji. Željela je zaštititi čovjeka kojeg voli.

Vincent Owens je pak morao proći kroz mračnu stranu sebe da bi napokon spoznao što je i tko je…

Dogodilo se puno tuge i puno teških dana.

Na životu ih je uvijek držala obitelj i bezuvjetna podrška tog malenog kruga ljudi kojima mogu vjerovati.

Mnogo je likova koji s ovom knjigom rastu, zaljubljuju se, uče se probijati kroz život.

Hoće li Jet ponovno pronaći razlog za život? Hoće li Franny pronaći način da voli? A Vincent.. Koliko će Vincent morati žrtvovati da bi se pomirio sa sobom?

Sve u ovoj knjizi je začinjeno magijom. Ona se suptilno i nježno proteže kroz knjigu, obavija svaku stranicu dok putuje pričom. Nema tu vatrometa, čarobnih štapića, crne magije, osvećivanja i ratova. Ali ima ljubavi, zaštite, iscjeljivanja i tisuću znakova koji upućuju, upozoravaju, slijede i vode kroz događaje. Uz mnogo intuicije i mnogo strpljenja.

Vještice ili ne, pouka je uvijek ista – voli više, a ne manje. Mržnju se ne isplati hraniti. Neke stare svađe se trebaju riješiti.

Čarolije za svakodnevnu uporabu sam pročitala davno i još uvijek stoji na polici. U mozgu mi je ostalo nešto radnje, likovi i sjećanje na to da sam uživala u čitanju. Tad nisam imala pojma što je to magijski realizam niti sam se time previše zamarala, ali mi se sviđala radnja koja teče sporije i melodičnije, pa nije baš čisti fantasy na kakav smo navikli.

Pravila magije je ispala mnogo bolja od Čarolija. Ljepša, nježnija, tragičnija i hrabrija. U nekom trenutku svi su oni na kraju izabrali hrabrost. Ono što me između ostalo pogodilo je i to što je za svoju dob – a to je do cca 25 godine – svo to troje djece proživjelo događaja za nekoliko života, a opet pronalaze razloge da nastave dalje. Koliko ljudsko srce može podnijeti? I koliko hrabro može postati?

Roman o obitelji, o ljubavi i povezanosti, o željama srca i nekim davnim istinama. Tragedije su tu da upozore ili da pruže lekciju, ljubav da popravi stvar, obitelj da liječi rane.

U svakom od njih u nekom trenutku života prepoznala sam i samu sebe. A magija je nakon čitanja neko vrijeme ostavila blagu melankoliju uz istovremeni smiješak na usnama 🙂

Preporuka ❤

Kisi.

***********************************************************************************

O Alice Hoffman

Goodreads ocjena: Pravila magije

Ostale recenzije: Život knjigoholičarke

Knjige su moj svijet

Učitaj se

Gdje kupiti: Pravila magije

Izdavač: Profil knjiga

Prijevod: Dražen Čulić

Drvo laži – Frances Hardinge

Published on October 16, 2018October 16, 2018 by Life&Books&SocksLeave a comment

U njoj je bilo gladi, a djevojkama se ne pristoji da budu gladne. One bi za stolom trebale tek grickati, kao što bi im i umove trebala zadovoljiti oskudna prehrana. Nešto ustajalih poduka umornih guvernanti, dosadnih šetnji, praznoglave razbibrige. Ali to NIJE bilo dovoljno. Faith je dozivalo sve znanje, bilo koje znanje, a to da ga nezamijećeno ukrade pružalo joj je slastan, otrovan užitak.

Drvo laži -Frances Hardinge

Sjećate se nekad kad ste bili mali. I kad su roditeljske odluke bile nešto čemu ste bezuvjetno vjerovali, jer ipak su uvijek najvažniji mama i tata. Nikad nismo dovodili u pitanje da je sve što rade bilo u našem interesu, a kud god se išlo, išlo se zajedno. Preseljenja, odluke o školovanju, upisima na neke aktivnosti, čini se da nikad nismo imali pravo glasa jer smo ili bili premali, ili su oni bolje znali što je za nas dobro… Ili možda ipak ne? 🙂 A sad zamislite da uz to što vas se nikad ništa ne pita, još i postoji uvriježeno mišljenje s tzv “znanstvenim” dokazima da ste i glupi. I zamislite da imate sposobnosti koje bi mnogima bile od koristi, ali vam se ne priznaje da postoji mogućnost da ih imate. A potajno, postoje ljudi koji šutke iskorištavaju to što možete dati u zamjenu za nešto što bi trebalo biti normalna emocija prema djetetu – ljubav. Ona prava, ne samo njen privid. I zamislite svoj život u takvoj klopci.

Faith Sunderly ima 14 godina i tu nesreću da se rodila u 19. st. Kad je znanost u razvoju, kad se ogromna otkrića pojavljuju diljem svijeta, kad je na pomolu odgovor o porijeklu čovjeka, kad je medicina u napretku, kad se pojavljuju iznimni znanstvenici koji su svi redom zbog svojih otkrića hvaljeni i slavljeni – ali samo ako su muškarci. Jer žena ne može biti pametna. Žena NE SMIJE biti pametna. Žena je u najboljem slučaju jedva sposobna voditi kućanstvo. Dobra je za eventualno udati se, i to dobro se udati, u protivnom za obitelj predstavlja trošak i teret. Što je Faith jasno dao do znanja, nitko drugi nego – njen vlastiti tata.

Tata koji je cijelu obitelj natjerao da se iz Engleske preseli na udaljeni otok zbog skandala koji prijeti uništiti cijelu njegovu karijeru. Zbog nečega što je sam skrivio. Velečasni Sunderly je znanstvenik. Čija otkrića se u velikoj mjeri kose s toliko doslovno shvaćanom Biblijom. Ali zato, prema istoj toj Bibliji jako dobro zna staviti ženu gdje joj je mjesto. U ćošak . Jer je ionako preglupa da bi išta shvatila. Faith je, kao mala, provodila mnogo vremena u očevoj knjižnici, sudjelovala u ispitivanju uzoraka, ali njen otac nikad nije imao u planu da je uvede u znanstveni svijet kao punopravnu članicu.

A Faith je pametna. I želi biti znanstvenica. I to je strašno. A strašno je i to što misli da je njena znatiželja i sklonost misterijima nešto pogrešno.

Njena majka je u isto vrijeme zabavljena očijukanjem, haljinama, nakitom i samom sobom.

I onda, nakon što vijesti o skandalu stignu na otok Vane, cijelu obitelj izoliraju od društva, stanovnici Vane-a počnu govorkati, a Myrtle Sunderly je izbačena iz društva ne svojom krivnjom – velečasni je pronađen mrtav. Uz sumnju da je sam skočio s litice, što povlači za sobom hrpu problema -jer… Samoubojice se ne može pokopati.

Ali Faith je pametna. I želi biti znanstvenica. I zna da je njen otac ubijen, samo treba naći način da to i dokaže…. Uz ograničena sredstva, u tajnosti i služeći se samo svojom inteligencijom i domišljatošću, Faith će polako odmatati klupko laži koje su dovele obitelj gotovo do propasti, dok opasnost za nju samu raste iz minute i minutu…

Kako i zašto je velečasni Sunderly stradao i tko još ima prste u tome? Oko čega se vrti skandal koji ih je otjerao iz Engleske i kakvu mračnu tajnu je skrivao njen otac? Zašto? Što se nalazi u očevom dnevniku? Što je sve na kocki i kako je došlo do toga? I, pošto vjerujem da ste svi čitali kratak sadržaj i znate da se radi o drvu koje rađa plod u zamjenu za laži – kako lažima doznati istinu?

I da li je Myrtle Sunderly doista priglupa i zaokupljena svojim haljinama, ili zapravo samo upotrebljava svoju inteligenciju na tada dostupne načine da bi zaštitila obitelj….

Do otprilike 100-te stranice, knjiga me jako ljutila. Čak i uz kontekst vremena u kojem se radnja događa. Znanstveni dokazi da su žene glupe? Mjerenja lubanja? Čak i nedostatak roditeljske ljubavi prema djetetu samo zato jer je – žensko?!? Pa kom je to normalno? Čak i u 19. st. Žene su nesposobne? O, zar stvarno?!? I nikom nije palo na pamet ni tada – a čini mi se da se i sad vraćamo malo u srednji vijek – da osim inteligencije – žena ima sposobnost držati obitelj na okupu, stvoriti je, njegovati, skrbiti za nju svim sredstvima koja su dostupna, i uz to posjedovati još čitavu lepezu talenata koji prolaze neprimjećeni jer – muškarci su super. A zapravo ih je malo sposobno brinuti se o samom sebi jer se predugo drže mamici za suknju. A kasnije ženi. Fak of. I tad i sad. Ne znam kojem je to priglupom idiotu palo na pamet na proširi idiotariju da su žene inferiorne, ali rado bi ga srela da mu vratim milo za drago. Posebno za onaj dio kad smo i same vjerovale da je to stvarno istina. Usput sam se sjetila svih onih stoljeća kad su nas palili, zatvarali, vikali da smo nečiste čim bi pokazale malo svojih sposobnosti – dok je jedina superiorna stvar svemoćnih muškaraca ikad bila – fizička snaga. I to ne uvijek.

Možda sam se malo zanijela, ali meni ovo prvenstveno knjiga o važnosti uvažavanja žena. I ne samo žena, nego svakog bića na ovoj planeti. Važnosti empatije. Tolerancije. Ljudskosti. I ako vas, kad budete čitali – ne naljuti odnos prema ženskom djetetu tadašnjeg doba, ne znam što bih vam rekla. Najstrašnije od svega je što su zbog takvih gluposti i same mislile da su glupe i da je to grijeh i katastrofa ako gle čuda – imaju pamet!

No, vratimo se natrag knjizi. Drvo laži je sjajan krimić s elementima jezivog. Faith je sjajan detektiv. Radnja je napeta i uzbudljiva, ponekad zaustavljaš disanje dok zajedno s njom pokušavaš nečujno pobjeći u istraživanje ili se ljutiš ili s olakšanjem odahneš nakon što je i ovaj put uspjela preživjeti.

Ali ono što je ova knjiga još dala – to je uvid u mračnu stranu ljudske prirode. Koliko ste spremni prodati sebe za neke druge ciljeve? Koliko ste spremni prokockati nečiju budućnost za svoje ambicije? Koliko daleko ste spremni ići za priznanjem i slavom, a koliko za dokazima nečeg što nikako ne može biti?

U mnogo elemenata me Faith podsjetila na Almu Whittaker, koju je tako divno opisala Elizabeth Gilbert u Signaturi svih stvari. Iako je Alma imala podršku i pomoć svog oca, a Faith se za svoju priliku morala izboriti sama, obje su bile žene u istom vremenu, koje su morale pronaći način da im se uopće prizna da imaju mozak.

Kad budete čitali, obratite pažnju na još nekoliko (ženskih) likova koje su morale skrivati sve što jesu da bi mogle plivati s morskim psima. Iznenadit ćete se u koliko slojeva Drvo laži progovara o prihvaćanju različitosti i nepravdi društva.

Drvo laži je knjiga koja nas može mnogočemu naučiti. Najbitnije je ono da se nitko i nikada nebi smio dati gaziti.

Iako se uvijek može čitati kao YA s elementima nadnaravnog ili povijesni krimić-triler. Ali zapravo mislim da ovaj roman nije nijedno od toga, i sve to u isto vrijeme.

I uopće se ne čudim što je pokupio nagradu Costa, i za dječju knjigu i za knjigu godine. ❤

Iznimna knjiga. Topla preporuka.

Kisi.

***********************************************************************************

O Frances Hardinge

Goodreads ocjena: Drvo laži

Ostale recenzije: Bibliovca

Gdje kupiti: Vorto Palabra

Izdavač: Vorto Palabra

Prijevod: Marijana Pasarić

Ocean na kraju staze – Neil Gaiman

Published on October 12, 2018 by Life&Books&SocksLeave a comment

It was only a duck pond, out at the back of the farm. It wasn’t very big.

Lettie Hampstock said it was an ocean, but I knew that was silly. She said they’d come here across the ocean from the old country.

Her mother said that Lettie didn’t remember properly, and it was a long time ago, and anyway, the old country had sunk.

Old Mrs Hempstock, Lettie’s grandmother, said they were both wrong, and that the place that had sunk wasn’t really old country. She said she could remember the really old country.

She said the really old country had blown up.

Koliko se zapravo dobro sjećate djetinjstva? I, ono čega se sjećate – jeste li sigurni da se sjećate na pravi način? Ili ste možda ipak mrvicu nečega potisnuli…. Odlučili nešto zaboraviti… Nešto izostavili…

Prije 40 godina jedan neobičan dječak živio je u obiteljskoj kući s malom sekom, mamom i tatom. Imao je svoju sobicu u kojoj je bila žuta kupaonica, baš njegove veličine. Imao je 7 godina. Nažalost, na sedmi rođendan nitko mu nije došao. Nije bio tipičan dječak. Umjesto veranja po drveću, jurcanja okolo i igranja nogometa, ovaj mališan je – čitao knjige. I to otprilike sve kojih se mogao dočepati, a najdraže su mu bile mamine knjige gdje su u glavnim ulogama bile djevojčice detektivi.

Nemojte me krivo shvatiti, nije on tipičan nerd s nosom u knjigama, ali neke stvari – npr veranje po drveću – je isprobavao – jer je to pisalo u knjizi koju trenutno čita. Inače mu možda nikad nebi palo na pamet.

Život mu nije bio iskričav i uzbudljiv, već prosječan život prosječnog djeteta, ali malac je bio zadovoljan.

A onda su mama i tata počeli financijski biti sve lošije. Njegovu sobicu su iznajmili da pokrpaju budžet, a jedan od stanara je jednog jutra pronađen u njihovom obiteljskom automobilu mrtav. Zapravo, sam se ubio.

I od tog trenutka, za dječaka stvari postaju… Pa u najmanju ruku neobične. Da ne velim strašne, jezive i čudne.

Najprije upoznaje Lettie Hampstock, neobičnu djevojčicu nedefiniranih godina. A bile su tu i mama i baka Hampstock. Svaka na svoj način čudne i lude, ali njemu su ulijevale sigurnost, baš takve, živeći u svom svemiru i ponašajući se kao da svi znaju o čemu pričaju ili zašto čine to što čine.

Događaje koji su se zaredali nakon toga, opasnost koja je vrebala iz svakog kutka, čitav jedan zlokoban svijet opasnih bića koja nikad nisu trebala biti puštena u svijet ljudi, dječak koji se sa svojih 7 godina hrabro bori protiv svih tih ogromnih stvari i velikih strahova za jedno malo srčeko… Sve to trebate doživjeti sami.

Vjerujem da će svatko ovu knjigu doživjeti na svoj način. Neil Gaiman ima poseban talent ispričati svoju (jer ovo je napola autobiografija) priču tako da je gotovo naša kad je čitamo. I svog junaka staviti u kontekst bilo kojeg sedmogodišnjeg djeteta kakvo smo i sami bili.

Ovo je fantasy roman s elementima nadnaravnog, strave, horora, trilera, psihološke drame, borbe dobra i zla… ovo je priča za djecu ili jedan ozbiljan roman za odrasle. Ako ga želite takvim čitati. Zapravo je ovo iskrena i topla priča o odrastanju, o starim bakama, o problemima nas malih dok smo mali i dječjem suočavanju s ozbiljnim obiteljskim krizama. Sa 7 godina možda ne razumiješ, ali vidiš, osjećaš i stvoriš svoju sliku.

A za 40 godina… Čega se zapravo sjećaš? I još važnije – je li vrijedilo? 🙂

Još jednom, od mene topla preporuka. I za Ocean na kraju staze i za Gaimana.

P.S. Lettie Hampstock OBOŽAVAM!!!! A ni mama i baka nisu loše 😉

A ako zavirite na FB profil- evoga tu: Life&socks – možda osvojite knjigicu – ali na engleskom 😉

Kisi.

***********************************************************************************

O Neil Gaiman

Goodreads ocjena: The ocean at the end of lane

Ostale recenzije: Bibliovca

Učitaj se

Filmmazohist

Gdje kupiti: Superknjižara

Izdavač: Algoritam

Preveo – Vladimir Cvetković Sever

Spinning silver -Naomi Novik

Published on October 8, 2018 by Life&Books&SocksLeave a comment

For a long time after the Staryk king left me, I paced my new bedchamber in anger and in fear. The dented golden cup stood on the table, taunting me with the remander he’d given me unnecesarily. This was what my life was to be from now on: trapped among these ice-hearted people, filling their king’s treasure-chests with gold. And if I ever refused him – there would be another cup of poison for me soon enough, surely.

Prije svega, molim koga god treba i ne treba da se ovo prevede kod nas. Na koljena se bacam. Ako treba, mogu i cmoljiti i bit dosadna. I plakat. I to.

Onda isto molim, ako može, da Jackson snimi film. Znam da sam to već cendrala na Fb, al ja bi to stvarno i najstvarnije htjela gledat.

A onda priznajem da me se uvijek i svugdje može kupiti ovakvom bajkom i ovakvim pisanjem.

I za kraj – znam da ste već shvatili da padam na fantasy, na magijski realizam, na bajke i legende, uostalom na sve di postoji barem neki lik ili mjesto koje se ne uklapa u kaktiga stvarnost. I onda još padam na kad je sve to fino upakirano u knjigu komada JEDAN. Solo. Nema nastavak, nema čekaš, nema grizeš nokte jer nemaš pojma oće li 87-i nastavak uopće biti napisan prije nego autor otegne papke, a ti još nemaš kraj ni izbliza.

Volim ja i nastavke – pogotovo duologije i trilogije, aliiii… Kad su kod mene doma u isto vrijeme i ne moram razmišljati što ćemo i kako ćemo kad se za 2 godine objavi nastavak, a za 3 godine prevede kod nas. (Čitam na engleskom, al mi debilno jedan nastavak ovak, drugi onak. A pogotovo imat doma. Isto vrijedi i za meke/tvrde uveze.)

Znači – knjiga komada JEDAN. Bajka. Zimska. Magija, čarolija. Glavna junakinja s MOZGOM!!! I s kohones. Da, upravo to.

Ali ajmo redom.

Spinning silver je veličanstveno napisan, čaroban, magičan, predivan i maštovit roman koji doslovno nisam ispuštala iz ruku ni onaj dio koji moram pješke proć po putu do auta i natrag. (Knjiga je poprilično velika. Ne znam kaj su ljudi mislili o meni.) Roman je nadahnut ruskim i židovskim folklorom, ali dodala je Naomi tu još i dosta svojeg unutarnjeg svijeta mašte i napisala opako dobru bajku za odrasle.

Nećemo o tome kako je Spinning silver zapravo prepričavanje nekih nama dobro poznatih starih priča, imate puno toga po recenzijama, ali ja se nisam time vodila. Ako ćemo za stvarno, ima tu i dobar dio drugih priča osim te jedne gdje se može prepoznati neki utjecaj, ali to stvarno meni nije bilo bitno.

A što jest bitno?

Spinning silver ima nekoliko glavnih likova. Točnije – 3. I nekoliko sporednih. Svi glavni i nekoliko sporednih priča priču iz svog kuta nastavljajući prethodnu cjelinu. I sve to savršeno funkcionira. A najvažnije – 3 glavna lika su 3 snažne, mlade žene, koje nisu obdarene nezemaljskom ljepotom i posvemašnjom poslušnošću kako to u bajkama obično biva – već se ako se izgled i spominje, nijedna nije opisana kao ljepotica, ali je svaka opisana kao snažna, pametna, snalažljiva i nadasve opasna mlada žena koja svoj mozak i sposobnosti i koristi. I to kada i gdje treba da bi postigla korist ili se izvukla iz nevolje. Nijedna od njih ne dopušta da se gazi bilo nju, bilo njoj bliske ljude. Nijedna se ne miri s nametnutom sudbinom – već traži rješenje i pronalazi spas. Nijedna ne sjedi skrštenih ruku jer su joj rekli da bi to bilo u redu. One poduzimaju. One kreću u akciju kad je to potrebno. One se bore.

Ali… Idemo redom.

Zima u Litvi ove godine traje neprirodno dugo. Već je prošlo cijelo proljeće i kalendarski bi ljeto trebalo stići za koji dan, a snježni nanosi, vjetar i mećave ne posustaju. Bijela staza Kralja zime se pojavljuje opasno preblizu stanovnicima malog sela na rubu šume. A šuma nije sigurno mjesto za šetnju. Ne kad je okovana ledom. Ni kad kroz nju vrluda Bijela staza. A led se ne kani otopiti.

Zbog svoje sposobnosti baratanja novcem i zato što je prati glas da može pretvoriti srebro u zlato Miryem je privukla pažnju tog istog hladnog kralja… I protiv svoje volje postala vilenjačka zimska kraljica. Na izazov i prijetnju samog gospodara leda i snijega. Bijelog čudovišta, strašnog gospodara zime. A biti kraljica takvom biću koje još i ne skriva koliko mu je to mrsko – i nije nešto što ti grije srce i daje sigurnost.

Otprilike u isto vrijeme, druga mlada žena je do nedavno živjela na dvoru svoga oca, bolno svjesna da je smatraju smetnjom. Sve dok je zbog njezina porijekla i nekoliko komada nakita otac ne uspije udati za najvažnijeg čovjeka u zemlji. Samog cara. Ali Irina brzo shvati za koga se udala. Ili bolje reći – za što.

I dok Miryem ima posla s hladnoćom i ledom, Irina se bori s drugačijom vrstom demona – onim koji proždire vatrom…

I jedna i druga traže izlaz iz situacija u kojima su se našle i obje su u tome prilično spretne. Osim što… Kako to u bajkama uvijek bude – svaka akcija izaziva reakciju. Odnosno – za sve postoji cijena koja mora biti plaćena.

Treća junakinja ove priče je djevojka čiji otac isplaćuje svoj dug Miryeminu ocu tako što svoju kćer tjera da radi za Miryem. I još štošta drugo. Wanda je djevojka koja je slabo stigla upoznati majčinu ljubav, a predobro očevo zlostavljanje. Djevojka kojoj je naizgled prisilna služba u židovskoj obitelji došla kao olakšanje. Kao obećanje za budućnost. I koja je u jednom trenutku rekla NE. I sad se nosi s posljedicama koje će je naposljetku ubaciti u priču kao njen nezamjenjiv kotačić i potporni stup. I koja će, zbog svoje hrabrosti, vjernosti i upornosti na kraju pronaći ono što nikad nije imala.

Priča je ovo o obitelji, ljubavi i podršci, o zajedništvu i vjeri. Također o gubitku i pronalasku, upornosti, vjernosti i odanosti. Nije to samo crno-bijela priča o borbi dobra i zla, niti je zlo uvijek zlo, niti je dobro samo dobro.

Postoji naravno i simbolika kao i u svakoj bajci, tako i u ovoj. Simbolika broja 3, simbolika srebra i zlata, leda i vatre. Polako se otkrivaju kroz radnju i nose sa sobom sve one stare pouke i upozorenja, a slojevi se otkrivaju jedan po jedan – jer i u ovoj priči ima ih mnogo.

Kako su djevojke povezane? Što će svaka od njih naći na svom putu i čemu nas uči baš ova priča? Tko je Miryem, tko Irina, a tko Wanda? I koliko će svaka naučiti u igri preživljavanja koju im je netko drugi nametnuo…. I kakva će biti, svaka od njih, nakon svih nepravda i životnih udaraca, nakon što sebe nisu htjele izdati, nakon što su usprkos svemu i svima ostale vjerne same sebi, a ipak na kraju promijenjene…

Divna i predivna knjiga. Prekrasna. Ako sam bila toliko oduševljena Iskorijenjenom, tu je Novik nadmašila samu sebe.

Pisana je prekrasno, tečno. Bajka je to, ali s dubinom, pažljivo stvarana, dirljiva i ljupka, strašna i okrutna.

Čitala sam dijelove ponovno i zapravo se lako opet izgubim u tom svijetu, zaboravljajući na vrijeme i realnost… Ne nedostaje uzbuđenja, magije, ledenih žmaraca, ljubavi, a borba dobra i zla je sve samo ne jednodimenzionalna. Odvija se koliko u samim likovima, tako i između njih. Kao uostalom i u svima nama.

Bit će mi žao ako propustite Spinning silver. Ako ništa, onda zbog Ledenog kralja i njegovog naroda, predivnih predjela okovanih snijegom, zbog šume i srebra… I određene kućice na prijelazu svjetova 🙂

Da priča nije toliko duga, čitala bi je Prdeku svaku večer prije spavanja.

Topla preporuka.

Kisi.

***********************************************************************************

O Naomi Novik

Goodreads ocjena: Spinning silver

Ostale recenzije: Goodreads

Gdje kupiti: Book Depository

Izdavač: Algoritam