#CREEPOCTOBER – PRIGODNA LITERATURA ZA LISTOPAD – KRAJ

Danas je 31.10., večeras je All Hallows Eve. Pa iako je to večer kojom se zapravo završava jedna godina i koja obilježava kraj žetvenog perioda i početak mirovanja, večer koja zapravo simbolizira onaj dio godine kad tama počinje vladati danima i večer u kojoj je zapravo veo između našeg i duhovnog svijeta najtanji – večer koja nema nikakve veze s vješticama, vampirima i ostalim demonskim i strašnim silama ( baš naprotiv), te su maske imale i imaju svoju funkciju – služe za tjeranje zločestih duhova.

Pronašla sam jedno dobro objašnjenje svega što Halloween predstavlja na ovom linku:

No zapravo, kad smo već svi u vješticama i vampirima, pa je vjerojatno takva i literatura za danas, imam još par prijedloga za one koji će se danas zavući na kauč s knjigom:

  1. NEIL GAIMAN – SVE

Pročitala sam dosta Gaimanovih knjiga i stvarno ne mogu nijednu izdvojiti a da je više ili manje prigodna za danas – sve su 🙂 Pa, ako volite Neilovo pisanje ( ja vooolim), – bilo koja. I dobru zabavu ❤

2. ALICE HOFFMAN – PRAVILA MAGIJE

174441

Izdavač – Profil

Meni čak i bolja od prethodnice, zapravo jedna divna priča s elementima nadnaravnog, ali priča o ljubavi i odanosti. Ako još niste, definitivno pročitajte 🙂

3. STEPHEN KING – SVE

967413ec-1c7d-41d1-83f9-aec3f466c484

Upravo je izašlo Groblje kućnih ljubimaca (Vorto Palabra). No, možete stvarno bilo što, jer – King je King 🙂

4. EMMA DONOGHUE – THE WONDER

9781509818402

The wonder možda je priča koja je jeziva i zato što je vjerojatno istinita. Slučajevi djevojčica koje ne jedu u tadašnjoj Irskoj nisu bili izolirani slučajevi. Ono što je opisano u The Wonder – moguća pozadina toga – ledi krv u žilama.

5. STACEY HALLS- THE FAMILIARS

71h4m38ZS1L

Ovo nije samo još jedna priča o vješticama. Ovo je priča o ženama i njihovom položaju i svemu što je dovodilo do progona vještica. O politici, o moći koju žene nisu imale da se zaštite. I zato je prigodno štivo za danas 🙂

5. ELIZABETH MACNEAL – TVORNICA LUTAKA

b9646490-f198-44ec-b84d-57ddbe70f3cf

Mračna, gotička priča u viktorijanskom Londonu. Treba li išta više reći? 🙂

Izdavač – Stilus

Dobru zabavu vam želim! 😀

DOBRI PREDZNACI – TERRY PRATCHETT & NEIL GAIMAN

IMG_20190705_135138_323

O, da, dao je sve od sebe da njihovi kratki životi budu nesretni, to mu je bio posao, ali ništa što je on mogao smisliti nije bilo ni upola loše kao stvari koje su oni smišljali sami.

Dobri predznaci  – Pretchett&Gaiman

Prvo sam pogledala seriju. Moram priznati da je urnebesna, stvarno sam se dobro nasmijala 😀

No, mislim da mi je to pomoglo da lakše pratim knjigu jer bi inače bila prilično zbunjena. Neil i Terry i sami priznaju da, budući da su knjigu pisali zajedno, i to tako da su si međusobno slali tekstove, na kraju više ni sami nisu bili sigurni što je čija ideja i tekst, a neki dijelovi su samo dobra zafrkancija između dvojice autora.

No, to ne umanjuje činjenicu da je i knjiga strašno zabavna, Moj favorit je, naravno – Crowley 😀

A o čemu se radi?  E sad. Anđeo Istočnih vrata Aziraphale i zmijski demon Crowley znaju se od početka svijeta, a i prije. Obojica su poslani na Zemlju da rade svaki za svoje. Jedan da pomaže, drugi da odmaže, naravno. No, družeći se 6000 godina i provodeći svo to vrijeme na Zemlji – osim što postaju dobri prijatelji, shvate i da uživaju i svom životu među ljudima, pa više zafrkavaju svoje nadređene nego što rade ono što bi trebali… Jedan voli knjige i hranu, a drugi se navukao na Bentley i pomalo razuzdan život koji vodi.

“Samo bih htio reći”, rekao je, “ako se ne izvučemo iz ovog, da… znao sam, duboko unutra, da u tebi ima jedna iskra dobrote.”

“Samo naprijed, rekao je Crowley gorko. “Uljepšaj mi dan.”

Aziraphale je ispružio ruku.

“Bilo je lijepo poznavati te. , rekao je.

Crowley ju je prihvatio.

“Dižem čašu za sljedeću rundu”, rekao je. “I.. Aziraphale?”

“Da.”

“Samo zapamti da sam ja znao da si ti, duboko unutra, taman toliko gad da zaslužuješ moje simpatije.”

Dobri predznaci – Gaiman&Pratchett 

A onda se dogodi Armagedon. Lucifer šalje na Zemlju bebu, svog sina, kojeg Crowley mora podmetnuti u ljudsku obitelj da bi bila odgojena među ljudima do svog 11. rođendana kad treba započeti Kraj svijeta. Naravno da dođe do zabune, da postoji beba viška i da na kraju nitko zapravo ne zna gdje je pravi Antikrist. Dvojica prijatelja shvate da im nije baš u interesu da svijetu dođe kraj, jer ni u Raju ni u Paklu nema hrane, dobre glazbe, Bentleya ili knjižare. U Raju je dosadno, al ni u Paklu nije neka ekipa.

Zato će pokušati učiniti što mogu da sabotiraju Veliki Plan….

U igru upadaju jedinaikad napisana točna proročanstva – ona vještice Agnes Nutter, spaljene prije 300 godina, ali koju nasljeđuju njeni potomci i čuvaju jedinu preostalu knjigu proročanstava. Naravno da postoje i Vješticolovci.

Svi oni kreću u vlastitu misiju sprečavanja kraja svijeta, no na kraju kad im se putevi isprepletu…  Što je zapravo cilj svega? 🙂

 

U ovoj zabavnoj knjizi prvo ćete se dobro nasmijati. Ako uspijete pohvatati fore ( a ovo je trebalo i prevesti), odlično ćete se i zabaviti. Na kraju ćete se možda i zamisliti – jer što ako je Armagedon zapravo samo proba? Borba koja nema cilj da dobro nadvlada zlo ili obratno, nego samo da se dokaže tko je jači? I je li kao takva, baš nužna?

Otprilike je isto kao u stvarnom životu gdje je većinom borba ili dokazivanje samo sebi svrhom. Dobri predznaci, kad ih se malo bolje promotri, itekako imaju smisla.

Čak ni Antikrist nije to što jest, ali i za to postoji razlog.

Ima tu svašta – zabave, smijeha, ponešto alegorije, prijateljstava, ljubavnih veza između dvoje potpuno nespojivih ljudi, ima demona i anđela, Metatrona i Belzebuba, vještica i medija i hrpa zavrzlama koje treba otpetljati da bi priča išla dalje. I 4 jahača Apokalipse. Vrlo šarmantna grupica. Crowley i Aziraphale ( btw odlično pogođen casting, stvarno nije moglo bolje), dva su natprirodna bića koja ćete obožavati.

Zaljubit ćete se i u Anathemu Device, profesionalnog potomka Agnes Nutter, a ništa manje neodoljiv nije ni Newt Pulsifer, potomak Ne učini preljuba Pulsifera – vješticolovca kojeg je Agnes dobro usosila.

A bebe? Eh, bebe su priča za sebe 😉

Uglavnom. Pročitajte knjigu. Pogledajte seriju.

A ja odoh to sve obaviti – opet 😀

Kisi

************************************************************************************

Terry Pratchett

Neil Gaiman

Dobri predznaci

Zagrebačka naklada

prijevod: Marko Fančović

Ana Marija Abramović

KNJIGA O GROBLJU – NEIL GAIMAN

IMG_20181222_182823_342[1]

Postani praznina, postani prašina, postani san, postani vjetar

Postani noć, postani tmina, postani želja, postani misao,

Odšuljaj se i otkliži, nevidljiv pređi svaku među,

ponad, ispod, usred i između.

Neil Gaiman, Knjiga o groblju

Moram reći da što više čitam Gaimana, to mi je draži 🙂 Znam da smo različitih ukusa i vjerojatno postoje oni kojima Giaman ne sjeda, ali… Ova vam je knjigica pravi šećer.

Ovo je baš onaj bajkoviti fantasy kakav sam voljela čitati kao mala, ima onu neku magičnu notu priča kakve mi je nekad pričala baka… Ispričana je jednostavno, bez puno kompliciranja i taman toliko je ljupka da mi se odmah zavukla pod kožu.

Ne znam kako je nisam prije otkrila. Pružila mi je toliko toga lijepog ❤

I oduševila me samim time što su gotovo svi njeni junaci – pa… nisu ljudi. Ili su duhovi, ili vampiri, vukodlaci, gulovi, majstorski red… Ili pak Smrt sama. Gospa na Sivcu.

Jedne noći mala beba je ispuzala kroz vrata kuće i otpuzala na groblje. Nesvjesna da je upravo izbjegla vlastitu smrt, ne sjećajući se tragedije koje je zadesila njenu obitelj. Otpuzala je na groblje i groblje je pružilo zaštitu.

20181222_183015_0001[1]

Od tog dana beba je rasla u sigurnom zagrljaju posvojenih roditelja duhova, g. i gđe Owens. Beba je bila dječak. Dječaka su nazvali Nitko Owens, skraćeno Nit.

Tajanstveni Silas, biće ni živo ni mrtvo, ali potpuno predano tom malom dječaku, postao mu je skrbnik. Jer mrtvi ne trebaju hranu, a zaštita groblja prestaje izvan ulaznih vrata…

Silas se srećom kreće izvan vrata i između svjetova. Štiti i stražari. Pazi na Nita. Svijet pokušava učiniti sigurnim.

Nit će u sigurnom društvu svoje obitelji duhova i ostalih bića s one strane – rasti, učiti, igrati se, steći prijatelje, usvojiti običaje.

Voljeti i smijati se, družiti, razgovarati.  Postati mladić.

Ali ono što je naudilo njegovoj obitelji, još ga traži. Još ga pokušava poslati u zemlju duhova, jer jednom je postojalo proročanstvo….

 

 

Uživala sam, stvarno. Uživala u Nitovom odrastanju, u mudrostima čitave galerije odavno umrlih likova čiji duhovi i dalje žive na groblju. U Nitovoj prijateljici Lizi, spaljenoj jer je bila vještica i pokopanoj na neposvećenoj zemlji na groblju bezimenih… Uživala sam u Silasovim lekcijama i onima gospođice Lupescu , pustolovinama u Gullhaimu, u makabrinu – tom čudnom plesu živih i mrtvih, u Nitovim prijateljstvima i naučenim sposobnostima.

Doduše srce mi se paralo kad je kao beba ostao bez obitelji.

Stvarno me ugodno iznenadilo i to što je u tako malu knjigu ( jedva 250 str), stalo cijelo jedno djetinjstvo, tuga i radost, ljubav i okrutnost.  Pokušaj preživljavanja jednog društva na umoru, zbog koje je trebalo stradati dijete. Zbog djeteta je stradala obitelj. Nemojte mi reći da u ovome ne vidite paralelu s današnjim vladama, sustavima, igrama moći.

Volim Gaimana. posebno volim ovakve kratke, naoko dječje romane. Nije dječji. Itekako je za odrasle.

Svim srcem preporuka.

Kisi.

**********************************************************************************

O Neil Gaiman

Goodreads ocjena: Knjiga o groblju

Gdje kupiti:  Superknjižara

Izdavač: Algoritam

Ocean na kraju staze – Neil Gaiman

 

IMG_20180927_115705_236[1]It was only a duck pond, out at the back of the farm. It wasn’t very big.

Lettie Hampstock said it was an ocean, but I knew that was silly. She said they’d come here across the ocean from the old country.

Her mother said that Lettie didn’t remember properly, and it was a long time ago, and anyway, the old country had sunk.

Old Mrs Hempstock, Lettie’s grandmother, said they were both wrong, and that the place that had sunk wasn’t really old country. She said she could remember the really old country.

She said the really old country had blown up.

 

Koliko se zapravo dobro sjećate djetinjstva? I, ono čega se sjećate – jeste li sigurni da se sjećate na pravi način? Ili ste možda ipak mrvicu nečega potisnuli…. Odlučili nešto zaboraviti… Nešto izostavili…

Prije 40 godina jedan neobičan dječak živio je u obiteljskoj kući s malom sekom, mamom i tatom. Imao je svoju sobicu u kojoj je bila žuta kupaonica, baš njegove veličine. Imao je  7 godina. Nažalost, na sedmi rođendan nitko mu nije došao. Nije bio tipičan dječak. Umjesto veranja po drveću, jurcanja okolo i igranja nogometa, ovaj mališan je – čitao knjige. I to otprilike sve kojih se mogao dočepati, a najdraže su mu bile mamine knjige gdje su u glavnim ulogama bile djevojčice detektivi.

Nemojte me krivo shvatiti, nije on tipičan nerd s nosom u knjigama, ali neke stvari  – npr veranje po drveću – je isprobavao – jer je to pisalo u knjizi koju trenutno čita. Inače mu možda nikad nebi palo na pamet.

Život mu nije bio iskričav i uzbudljiv, već prosječan život prosječnog djeteta, ali malac je bio zadovoljan.

A onda su mama i tata počeli financijski biti sve lošije. Njegovu sobicu su iznajmili da pokrpaju budžet, a jedan od stanara je jednog jutra pronađen u njihovom obiteljskom automobilu mrtav. Zapravo, sam se ubio.

I od tog trenutka, za dječaka stvari postaju… Pa u najmanju ruku neobične. Da ne velim strašne, jezive i čudne.

ocean1

Najprije upoznaje Lettie Hampstock, neobičnu djevojčicu nedefiniranih godina. A bile su tu i mama i baka Hampstock. Svaka na svoj način čudne i lude, ali njemu su ulijevale sigurnost, baš takve, živeći u svom svemiru i ponašajući se kao da svi znaju o čemu pričaju ili zašto čine to što čine.

Događaje koji su se zaredali nakon toga, opasnost koja je vrebala iz svakog kutka, čitav jedan zlokoban svijet opasnih bića koja nikad nisu trebala biti puštena u svijet ljudi, dječak koji se sa svojih 7 godina hrabro bori protiv svih tih ogromnih stvari i velikih strahova za jedno malo srčeko… Sve to trebate doživjeti sami.

Vjerujem da će svatko ovu knjigu doživjeti na svoj način.  Neil Gaiman ima poseban talent ispričati svoju (jer ovo je napola autobiografija) priču tako da je gotovo naša kad je čitamo. I svog junaka staviti u kontekst bilo kojeg sedmogodišnjeg djeteta kakvo smo i sami bili.

ocean2

Ovo je fantasy roman s elementima nadnaravnog, strave, horora, trilera, psihološke drame, borbe dobra i zla… ovo je priča za djecu ili jedan ozbiljan roman za odrasle. Ako ga želite takvim čitati. Zapravo je ovo iskrena i topla priča o odrastanju, o starim bakama, o problemima nas malih dok smo mali i dječjem suočavanju s ozbiljnim obiteljskim krizama. Sa 7 godina možda ne razumiješ, ali vidiš, osjećaš i stvoriš svoju sliku.

A za 40 godina… Čega se zapravo sjećaš? I još važnije – je li vrijedilo? 🙂

Još jednom, od mene topla preporuka. I za Ocean na kraju staze i za Gaimana.

P.S. Lettie Hampstock OBOŽAVAM!!!! A ni mama i baka nisu loše 😉

A ako zavirite na FB profil- evoga tu: Life&socks – možda osvojite knjigicu – ali na engleskom 😉

Kisi.

***********************************************************************************

O Neil Gaiman

Goodreads ocjena: The ocean at the end of lane

Ostale recenzije: Bibliovca

Učitaj se

Filmmazohist

Gdje kupiti:  Superknjižara

Izdavač: Algoritam

Preveo – Vladimir Cvetković Sever