ESEŠKA ZMIJA – SARAH PERRY

 

IMG_20181109_105745_384[1]

Garret se često prisjećao prvog susreta s Corom Seaborne, iako tom sjećanju, iskreno govoreći, ne bi trebalo baš previše vjerovati jer su ga uvelike obojili događaji koji su uslijedili poslije. Pojavila se baš u tom tenutku, kao da ju je netko pozvao i zastala na pragu da promotri svog posjetitelja. Onda je prošla sagom, supruga poljubila u čelo i kad je stala iza njegovog naslonjača, ispružila ruku. “Čula sam od Charlesa Ambrosea kako ne želi ni jednog drugog liječnika. Pokazao mi je vaš članak o životu Ignaza Semmelweisa: ako ste skalpelom vješti kao perom, čeka nas vječni život.” Neusiljeno laskanje bilo je neodoljivo pa se Garrett na to mogao tek nasmijati i nad ponuđenu ruku nakloniti. Imala je dubok glas, ali nije govorila tiho. Isprva je pomislio kako govori nomadskim naglaskom koji je uobičajeno obilježje ljudi koji ni u jednoj zemlji nisu dugo živjeli, ali je posrijedi je u stvari bila lagana govorna mana s kojom se borila tako što bi neke suglasnike isticala u izgovoru. Bila je odjevena u sivu i jednostavnu odjeću, ali materijal njene suknje sjao se poput golubinjeg vrata. Bila je visoka, ali ne i vitka: i oči su joj bile sive.

Sarah Perry – Eseška zmija

 

Eseška zmija nije brza knjiga. I možda je nećete pročitati u dahu. Razlog što se sporo čita nije taj koji mislite – nije ni dosadna ni zamorna ni naporna, baš naprotiv…

Eseška zmija je očaravajuća kronika jednog vremena, jedne godine u okviru viktorijanskog razdoblja u Engleskoj… Duboko poučna, na momente mračna, ali u cijelosti ispričana bez šminke, dočaravajući sliku društva s kraja 19. st.

Priča je to o isječku iz života jedne žene, njenom statusu u društvu, slobodi mišljenja i ponašanja, o prihvaćanju, o neuljepšanoj borbi sa samim sobom i borbi s vjetrenjačama, kod kojih se ipak ponekad osvoje neke male bitke….

eseška zmija

Postoji toliko toga o čemu bih mogla pisati kad se osvrnem na Esešku zmiju. O toliko toga progovara. Ovo je knjiga koja nema neki klasičan zaplet, neće vas držati u neizvjesnosti, neće vam lupati srce ni ubrzati se bilo, nećete gristi nokte.

Umjesto toga promatrat ćete udovicu koja nakon godina zanemarivanja i zlostavljanja, smrću supruga postaje slobodna. U duši slobodna. Slobodna da bude svoja. Slobodna da bude inteligentna, slobodna da prihvati svoje ja. I upravo to radi.

Nakon smrti supruga, protivno normama društva i nametnutim obrascima ponašanja, Cora Seaborne osjeća samo olakšanje. Supruga je možda i voljela, u onim početnim trenucima udvaranja, premlada da shvati i prepozna što se nalazi pred njom. Nakon toga, samo je trpjela.

eseška zmija2

Tračak nade vratio se s rođenjem sina, ali maleni je bio posebno dijete, čak bih rekla s elementima autizma i još ponekog poremećaja, a u to vrijeme s tim se medicina nije znala nositi. Zbog neshvaćanja i nedostatka potrebnog znanja kako se približiti takvom djetetu, Cora pati jer misli da ju i on odbacuje. Svejedno, majka je majka, i ljubav je ljubav.

No, nije Francis totalno van svijeta, on funkcionira i komunicira, ali ponekad ima svoje rituale i teško se prepušta emocijama. Osim toga, on je vrlo bistar, izuzetan dječak. Samo, te neke njegove mušice nisu u okvirima prihvaćenog ponašanja.

Nakon razdoblja korote, koje joj ionako teško pada jer tugu ne osjeća, Cora s družbenicom Marthom i sinom seli u Essex – željna šume, prirode, slobode… Željna proučavanja i učenja, bavi se prirodosovljem i traži fosile i amonite po obalama, a krenula je i tragom Eseške zmije, stvorenja koje godinama plaši stanovnike i u čijem znaku je gotovo svaka loša stvar koja se dogodi malom mjestu u koje je došla.

Tu će upoznati mjesnog vikara i njegovu suprugu čije će joj društvo i prijateljstvo  donijeti ljubav, sazrijevanje i razumijevanje, a možda i popuniti neke praznine koje su godinama čekale svoje vrijeme… Povezanost između svih protagonista ove priče, jednom kad se svi nađu na okupu, nepovratno će izmjeniti i njih kao ono što su bili i njihove živote. Na bolje, rekla bih.

eseška zmija3

Tko je Cora Seaborne? Cora je predivna, slobodna, nesputana duša, koja se pobunila protiv zadanih normi, protiv nametnutog načina života, protiv podjela spolova, protiv kalupa. I to divno radi. Cora šeta šumama, raščupane kose, neuredno obučena, divlja, neobuzdana i tek kad zaboravi i zaniječe svoju ženstvenost, postaje žena kakva jest.

Cora je bunt protiv zastarjelih i neodrživih dogmi, protiv svega  što zatire dušu, protiv nametanja tuđih uvjerenja.

O Cori bih mogla pisati danima. Ništa manje vrijedni likovi nisu ni vikar William, njegova supruga Stella, Martha i mali Francis…. I svi ostali koji se pojavljuju o ovoj priči, kao da je Sarah namjerno isplela slagalicu u kojoj svatko ima svoje posebno mjesto, i kad nekog nebi bilo, cijela slika se ruši.

Ovo je roman o toliko tema. O religiji i znanosti i njihovom preklapanju, o prihvaćanju napretka, o medicini i ljudima koji su morali rušiti stereotipe i uvriježene teze da bi postigli taj napredak, o izuzetnim dušama koje su se borile za bolje društvo, o siromaštvu i bogatstvu i ogromnom jazu u tadašnjem pogledu na jedne i druge, o vjeri i njenim oblicima… O praznovjerju i zdravom razumu. Ponajmanje o zmiji kao takvoj.

Ovo je knjiga za gušt. Uživala sam u svakoj stranici. Zaljubila se u svakog lika. Promatrala ih, divila se i čudila, smješila se gledajući kako rastu i mijenjaju se, sazrijevaju, prihvaćaju, vole.

Isto tako u opisima i dočaravanjima boja, zvukova, neke magične treperavosti koja obavija cijelu priču.

Možda je ljubav najveća od svih lekcija Eseške zmije. Ljubav koja – kad je neuzvraćena ne dovodi do rušenja nego gradnje, ljubav koja – kad je strpljiva donosi dar uzvraćene naklonosti, ljubav koja – kad nenametljivo podupire sa strane donosi prijateljstvo i zahvalu, a može i sačuvati život… Svaka vrsta koja može postojati, opisana je Eseškoj zmiji. Majčinska, prijateljska, ljubavnička, ona po dužnosti.

A zmija? Pa zmija je možda tu, a možda i nije. Možda i nije zmija. Ali sigurno nas je sve nečem naučila.

Sarah je sve te momente opisala toliko ljupko da se ponekad činilo da čitam lirsku pjesmu. Priča teče i vodi, gotovo da osjećaš kako ti se tijelo opušta dok na kauču čitaš i čitaš… S vremena na vrijeme staneš da promisliš, i onda dalje….

Toliko slojeva je ovdje obuhvaćeno, toliko bitnih tema, toliko društvenih problema, toliko ljudskih sudbina, izbora, osjećaja…  Kad bi ovo bila knjiga za book club, rasprava bi mogla trajati danima.

S ovim stajem jer bih mogla napisati esej. Predivan roman. Definitivno pročitati.

Kisi.

*****

O Sarah Perry

Goodreads ocjena: Eseška zmija

Ostale recenzije: Knjiški zmaj

Život knjigoholičarke

Gdje kupiti:  Eseška zmija

Izdavač: Profil knjiga

 

NABOR U VREMENU – MADELEINE L’ENGLE

IMG_20181106_110607_007[1]

Kad je netko upitao Madeleine L’Engle, poznatu spisateljicu pripovjedaka i romana za odrasle, zašto povremeno odluči napisati nešto za djecu, odgovorila je: ” Kada hoću reći nešto što mi se učini prekomplicirano za odrasle, napišem to u knjizi za djecu. Djecu ponesu nove ideje; ona još nisu zatvorila svojoj mašti vrata i prozore. Uz pretpostavku da je priča dobra… djeci ništa nije prekomplicirano.”

Pogovor za Nabor u vremenu –  by Elaine Moss.

Osim što ovo nije knjiga za djecu. Da, pisana je za djecu, onako kako se za djecu piše i namijenjena je djeci, bez sumnje.

Prvo sam pogledala film. I film je namijenjen djeci.  Nije bio loš, ali mi se činio malo nedorečen, nedovršen, neke stvari su lebdjele u zraku… A onda sam pročitala knjigu.

Koja je zapravo dobro ukamuflirana dječja knjiga za odrasle. I koja nosi upozorenje.

Još je fascinantnije što je napisana 1962. godine – a kladim se u svoju metlu da je svaki čitaoc u svakom dobu i svakoj godini od izdanja knjige do danas mogao u njoj pronaći sebe i doba koje trenutno živi. ( Po meni, prijetnja ovog vremena je otuđenost i tehnologija. Potreban je oprez. I potrebna je ljudskost.)

Jer Crnilo je nešto što postoji u svakom vremenu, samo mijenja oblike, jačinu i boju. A obitelj? Obitelj je također nešto trajno, vrijednost u svakoj dimenziji i podrška u čudnim vremenima. Svaka obitelj. Mala obitelj, s roditeljima i djecom, i velika obitelj, sa svim ljudima i cijelom planetom.

A protiv Crnila se ne bori silom nego vrijednostima.

Obitelj Murry je sve samo ne obična i definitivno ne prosječna. Svi njeni članovi odskaču od “normalnog” svaki na svoj način – Mama i tata su znanstvenici, Meg je udarena na matematiku, mali Charles Wallace je jedno od one djece koja te samo šutke promatraju i vide daleko više nego možeš pojmiti. Braća Sandy i Dennys se samo prave da se uklapaju. Ostali svijet zapravo misli da su malo trknuti. Što sigurno i jesu. I u čemu nema ništa loše.

Jedino što ne valja u njihovoj maloj zajednici je to što nema tate. Nije otišao, nije ni umro. Jednostavno je – nestao. Pisma su prestala stizati, do informacija se nije moglo doći… Ipak, svi oni jednostavno znaju da je tata živ, a poneki naslućuju i to da je možda i u opasnosti.

A da je u opasnosti znaju i neobične starice koje su se uselile u susjedstvo, a jedna od njih im je i banula na vrata. Gospođa Štoštica, gospođa Tkoštica i gospođa Gdještica sve su, samo ne obične starice, a izgleda i da znaju gdje je tata. I da je neobično važno pronaći ga.

nabor

I dok se mala ekipica skuplja, (našao se tu i dječak Calvin, naizgled slučajno, ali nipošto bez svrhe), gospođe -štice ( ne, nisu vještice, zapravo su mnogo, mnogo više od toga) preuzimaju vodstvo i započinje putovanje i spasilački pothvat…

Ima toliko toga što se može iščitati iz ove male knjige. Tisuću lekcija.

U redu je biti različit. Prihvaćanjem različitosti  se obogaćuje svemir.  Kalup nije uvijek dobra stvar. Jednoumlje se uvijek obije o taj jedan um. Prijatelji se nalaze na različitim mjestima. Izgled nije ogledalo duše. Ratnici dobra dolaze u mnogo oblika i različitih profesija, svjetova, dimenzija. Mane se mogu iskoristiti u vlastitu korist. Razumijevanje dolazi s vježbom. Ego nije uvijek saveznik. Najmanji su ponekad najjači. Ljubav pokreće svijet. Obitelj je važna. Vjera u sebe je moćna.

Vilinske kume su na pomoći kad zatreba ❤ (Kladim se da su gospođe upravo to. I malo više od toga. Ako malo bolje pogledate, naći ćete ih u priličan broj priča, a i ponekim stvarnim životima- I u svom 🙂 )

nabor2

Hoće li se na kraju tata vratiti? I što će za to biti potrebno? Kako će djeca izdržati sve prepreke i hoće li se snaći u borbi s Crnilom koje proždire svjetove? Što je to teserakt? I što je zapravo – nabor u vremenu? 😀 ( možda naučite i malo fizike i matematike čitajući knjigu 😉 )

A budući da je ovo kvintet, nema mi druge nego žicati Stilus knjigu da izbaci i nastavke (a ptičica mi šapnula da hoće <3)

Preporuka. Ne morate biti klinci da bi ovo čitali. Možda je i dobro da niste 😉

Kisi ❤

 

*****

O Madeleine L’Engle

Goodreads ocjena: Nabor u vremenu

Ostale recenzije: Bibliomanija

100posto

Žena.hr

Gdje kupiti:  Nabor u vremenu

Izdavač: Stilus knjiga

 

 

 

PRIJESTOLJE OD STAKLA – SARAH J. MAAS

IMG_20181031_103546_745[1]

Nakon godine robijanja u rudnicima soli Endovier, Celaena Sardothien navikla se na to da je okovana i da je posvuda prate naoružani čuvari. Tako se postupalo prema većini od oko tisuću robova u Endovieru, iako su Caelanu na putu do rudnika i iz njega pratila i šestorica dodatnih čuvara. To je bilo očekivano – ipak je ona najozloglašeniji ubojica u Adarlanu. Ali, bez obzira na to, nije očekivala muškarca u crnoj odori s kapuljačom koji je sada stajao ispred nje.

 

Dugo sam odgađala uzeti u ruke Prijestolje od stakla. Ponajviše zato jer serijal nije bio dovršen, a ja stvarno ne volim čekati. I onda je knjiga stigla doma, a Sarah je izdala posljednji dio. Sad stvarno nisam imala što izgubiti, jer  – pročitat ću do kraja na ovaj ili onaj način.

I znate što. Drago mi je da sam uspjela ignorirati serijal do ovog trenutka jer bi se pojela živa da sam ga započela ranije, a nemam sve nastavke do kraja.

Zato jeeeeer…. Pa, recimo da tu imamo sve što jedan zagriženi fantasy fan voli. A to bi zapravo bilo nekoliko bitnih stvari:

  1. junakinja miterioznog porijekla s nesvakidašnjim sposobnostima, ubojitim instinktima, zagonetnom prošlošću i nagovještajem da je daleko više od onog što misli da jest ( i mozgom!!!!)
  2.  Fae people
  3. magija, magija, magija
  4. zgodni dečki
  5. natjecanje u kojem je na kocki više od života
  6. nadnaravna prijetnja
  7. ljubomorna kokoš koja napravi glupost kad ne treba
  8. Fae people
  9. ljubavni jadi vs treniranje za borbu
  10. Fae people
  11. misterij
  12. Fae people 😀 ❤

 

Uglavnom, shvatili ste. Uzimajući u obzor činjenicu da je ovaj, prvi dio serijala napisala šesnaestogodišnjakinja, zažmirit ću na pomalo nespretno napisano štivo i poneke rupe i nelogičnosti jer stvarno ne smetaju.

Zapravo je prilično dobro napisano, lako i brzo se čita, drži napetost i doslovno sam progutala knjigu u dahu. I sad samo želim još.

A o čemu se radi?

prijestolje

O preživljavanju.  Volji za život. O tome da se nikad ne treba predati. O važnim ciljevima u životu. O ljubavi, o gubitku, traumi i iscjeljivanju. O prijateljstvu i povjerenju. O tome da nikad nismo potpuno sami i uvijek postoji netko tko će nam čuvati leđa. Čak i kad se čini da izlaza nema. Čak i kad je taj netko naizgled stranac.

Celaena Sardothien dovedena je na dvor čovjeka koji je kriv za sve ono što je ona postala, za sve što je izgubila, za sve što je propatila, svaki njezin ožiljak, svaku bol i svaki rez na duši. A ipak, on joj je jedina šansa da napokon bude slobodna. Ona je naozloglašeniji ubojica Adarlana, nisu je slomili ni u rudnicima soli u Endovieru, mjestu koje nitko ne napušta živ. Na kojem nitko ne preživi ni par mjeseci. Ona je preživjela godinu dana.  I onda je dovedena na dvor.

prijestolje2

A dovedena je, čini se, zbog puke zabave princa Doriana koji se potrudio izvući je iz rudnika radi natjecanja za kraljevog Borca.

Ili možda ipak ne… Možda se u tom mladiću krije nešto drugo, rastući bunt protiv zlodjela svog oca, krivnja zbog nemogućnosti zaustavljanja njegovih suludih osvajanja, zatiranja magije, ubijanja naroda koji su tu bili stoljećima prije ljudi… Ne, Dorian nije poput svog oca. Pristajući biti njegovim Borcem da bi pobjedom u natjecanju osvojila tek to da bude Borac čovjeka kojeg mrzi -Cealena nije ni svjesna da je sklopila pakt s vragom.

U staklenom dvorcu vreba drevno zlo, a Celaena postupno shvaća da je moćno i opako i gladno ljudskih života. I da joj se radi o glavi.

I da su upletene sile mnogo starije i mnogo moćnije negoli je itko svjestan. A magija je, kao takva, zabranjena i Celaena je u svemu naizgled sama…

Pa ipak, postoji tu jedan kapetan straže, jedan zaljubljeni princ,  jedna ratnička princeza i jedna drevna kraljica koji svaki na svoj način imaju bitnu ulogu u pozadini priče. Čini se i da igraju za istu ekipu… Ili ne?

Tko ili što je zapravo Celaena, je li svjesna što je sve na kocki i do kakvih spoznaja će je dovesti njena glad za slobodom? Krije li se u princezi odana prijateljica ili moćno čudovište? Na čijoj je strani prijestolonasljednik? Zašto prijestolje od stakla? Hoće li pobijediti ljubav ili razum? I da li odanost ima svoju cijenu?

Prijestolje3

Htjela sam pročitati poglavlje ili dva u autu na putu za Zagreb i natrag. Na kraju sam čitala cijelu večer i završila knjigu za nekoliko sati. Rekla bih da je samo to dovoljna preporuka, ali hajde da vas do kraja uvjerim  – Fae people 😀

Ok, šalim se, nije samo to. Roman je odličan. Doista sam uživala prateći Celaenu kako se pretvara iz hladnokrvnog ubojice, ogorčenog i slomljenog u skoro pa nježnu mladu ženu željnu topline. Gledala sam kako joj u blizini nekoliko posebnih ljudi nestaju oklopi, kako se otvara prijateljstvu i ljubavi i pokazuje svoju ranjivost. Kako iza oklopa okrutnog smrtonosnog kriminalca leži ranjena duša koja vapi za zaštitom i nježnošću. I upravo to me osvojilo i tjeralo da čitam dalje kao kakva tinejdžerica koja bulji u omiljenu seriju zbog zgodnih glumaca 🙂

Ja ovo moram preporučiti. Iako su to već svi recenzirali. Ali stvarno, pogotovo jer sam čula da postaje sve bolje. A ptičica mi je šapnula da osim 3 prevedena nastavka, Fokus na hit izdaje četvrti u siječnju 2019, a peti nešto kasnije i onda fali još samo malo 🙂

E, i da – #teamChaol ❤

Kisi 🙂

**********************************************************************

O Sarah J. Maas

Goodreads ocjena: Prijestolje od stakla

Ostale recenzije: Ključ za knjigu    Knjiga i ja

Izdavač: Fokus na hit

Gdje kupiti: Prijestolje od stakla

 

SANJARI I BORCI – INGRID DIVKOVIĆ

 

IMG_20181102_111052_658[1]Lako se ljudi izgube, ali se teško pronađu… Dino Merlin to divno otpjeva u pjesmi. Ja ne znam pjevati, zato pišem. Neću ti lagati. Posljednjih nekoliko godina izgubila sam toliko ljudi da se pitam kako uopće uspijevam preživjeti u uvjerenju da krivi odlaze kako bi na njihovo mjesto mogli doći oni – pravi. Zar je bilo toliko krivih u mom životu? Možda, ne znam, vjerojatno jest. Kako inače objasniti njihov iznenadni nestanak? Ako ikada odeš, pripremi se na nestanke. Kada jednom napustiš svoju sigurnu luku, napuštaš i sve brodove koji su u njoj usidreni. Jer, lakše ćeš izgubiti one koje voliš nego što ćeš pronaći one koji nisu izgubljeni.

Prijatelji. Neki, ne svi, otići će.

 

Ne mogu za Sanjari i borci napisati recenziju kao za neki roman, jer ovo nije roman.

Ovo je zbirka autorskih blogova – tekstova koje Ingrid objavljuje već dugo. Kao i svaki bloger, piše o onom što zna. Što je iskusila, što je muči, što je rješila, što je naučila. Kako je naučila. Kako je narasla. Gdje je sazrela. Kako će dalje.

Upravo zbog toga vam neću pisati o svom viđenju i doživljaju njenih tekstova jer smatram da se ovakve stvari doživljavaju osobno i da ih svatko od nas proživi u svojoj nutrini onako kako nam u tom trenu govori duša…

Neću vam ni drviti o tome kako je knjiga koncipirana, koje su joj cjeline ni sadržaj.

Sve te tekstove već imate na njenom blogu, jedino su ovdje spakirani u cjeline.

Ali ono što mogu napisati je da se ovakve zbirke tekstova definitivno mogu nositi sa sobom u torbici i na svakom stajalištu tramvaja, u čekaonici kod doktora, u bilo kojem trenu možete pročitati dio i zamisliti se.  Uvijek neki fragment zrcali baš ono što ste u tom trenutku htjeli čuti, što vam je nedostajalo, s čim se možete poistovjetiti.

Zato vam donosim samo nekoliko citata iz Sanjari i borci, vjerujem da ćete tako najbliže doživjeti o čemu je riječ…

sanjarii borci - Copy

 

This slideshow requires JavaScript.

 

Evo, mali uvid u tekstove i mali uvid u cjelinu 🙂 Vjerujem da će svatko pronaći neku sitnicu za sebe.

 

Kisi.

*************************************************************************************O Ingrid Divković

Izdavač – Stilus knjiga

Dedivinacija – nacija psihoze

IMG_20181029_120849_212[1]

Pri mojemu rođenju dodijeljene su mi četiri osobnosti koje nasumično učitavam u svoj mozak svakoga jutra. Predodređena sam hodati svijetom kao vrstan pregovarač, forenzički analitičar, profesorica staroljudskih znanja i aktivna članica specijalne jedinice za regulaciju ubojstava.
Dodijeljen mi je IQ 156, mogućnost odabira kreativnih karakternih sposobnosti i sposobnost ubijanja živih bića, što je podareno samo rijetkima, ali jakim svijestima kao što je moja.
Posljednje što mi je dodijeljeno prije postupka odrastanja bilo je ime, Aurora Blue 1704. Aurora je ime koje nasljeđuju žene u našoj obitelji unatrag pedeset generacija s majčine strane. Blue je ime kojim se osoba karakterizira prema boji kose. Svoju modru kosu naslijedila sam po pradjedu očeva djeda, desete generacije ljudi koja se prva podvrgnula ljudskoj genetskoj modifikaciji. Između ostaloga, moja specifično intenzivna i čista modra kosa jedna je od najrjeđih nijansi koje su ostale na jednome pigmentu, neokaljane križanjem genskoga koda. Broj 1704 je identifikacijska šifra 1704 osobe rođene godine 3124., djevojčice Aurore Blue teške 3,56 kg i duge 54 cm.

 

Jeste li pogledali Matrix? Ako jeste, došlo vam je da se zamislite, jelda? Zvuči skroz moguće da smo zapravo kontrolirani, nesvjesni istine i onoga što nam se zapravo događa dok se veliki igraju vođenja svijeta.

Jelena Hrvoj je otišla dalje od toga. Dedivinacija je mali odmak od žanra koji inače piše i kojim je stekla već priličan broj fanova, ali to je zapravo knjiga koju je najprije napisala, a tek sad objavila. ( Inače vam preporučujem da se odmah informirate o njoj i njenom opusu i što prije probate dočepati nečeg njenog jer vam neće bit žao.)

Mene je doslovno izula iz cipela. ( Isti izraz upotrijebila je i Knjige su moj svijet u svojoj recenziji – pa ako vam nije dosta moj osvrt, možete slobodno skoknuti i do nje 🙂 )

Ovakav talent, ovakva mašta i ovakva sposobnost pisanja i razvijanja priče ne sreće se često. Itekako mi je drago da sam imala dovoljno sreće da na ovo nabasam i dovoljno pameti da to i kupim.

Na naslovnici piše SF triler. Dedivinacija je mnogo više od trilera, mnogo više od SF-a i mnogo više od romana –  zapravo je psihološka analiza društva upakirana u roman.

Sadržaj?

dedivinacija 1

Godina je 3154. Ljudska rasa samo u magli pamti našu stvarnost, a preživljava zahvaljujući inteligentoj kompjuterskoj mreži nazvanoj B.O.G., na koju se svakodnevno priključuju i putem njega dobivaju emocije i zadatke za taj dan. Da, emocije.

Stopa kriminala je nepostojeća, ali je zato visoka stopa samoubojstava.

Ovo je nacija psihoze. Kroz priču koja se gradi napetim obratima, zavjerama i stalnom strahu  – psihoza je prisutna u svemu. U svakom liku koji ima neki oblik oštećenja, u svakoj situaciji u kojoj nepogrešivo na površinu izbijaju fobije i poremećaji, u svakom trenutku u kojem ništa nije kako se čini. Cijela priča nije onakva kakvom se čini.

Aurora Blue je specijalistica forenzične nauke i profesorica staroljudskih nauka. Ovih naših i još starijih.

Simon Black poručnica je iz specijalne vojne postrojbe za krizne situacije.

U sustavu operira serijski ubojica što se zadnji put dogodilo prije više od 100 godina.

Kad Aurora malo zagrebe pod površinu, ništa više nije isto – a čini se i da se situacija okreće protiv nje…

Kako su povezane ove dvije žene? Kakve tajne će izbiti na površinu jednom kad se usude izaći iz sustava i osloniti se samo na sebe? Jesu li nam prijatelji uvijek prijatelji? Koliko daleko može otići kontrola umova? Tko je Aurora Blue i zašto je važna?

Znam da ste se barem jednom, gledajući onaj famozni Matrix zapitali – a što ako je ovo stvarno iluzija? Želim li se uopće probuditi? Kakva bi stvarnost bila kad bi se oslobodili kontrole?

Strašno, jelda? Uopće zamisliti da bi takva situacija bila moguća.

dedivinacija 2

Nakon što pročitate Jelenin roman, osim što ćete biti upućeni u sve moguće oblike psihoza i fobija ( tu je prilično potkovana i terminologiju ima u malom prstu), oni čudni ljudi koji viču da je Zemlja ravna, možda vam više neće biti tako čudni. Jer, koliko zapravo poznajemo naš planet? Jesmo li sigurni da je istina ono što su nas učili? Ima li možda još stvari o kojim nemamo pojma? Kako biti siguran da je sve oko nas ono što mislimo da vidimo? ( Ne, ne mislim da je Zemlja ravna. Ali tko sam ja da tvrdim da nije? :P)

Dedivinacija funkcionira kao SF triler, krimić, psihološki triler, akcija, distopija, a ponekad prolazi i pod horor kad samo pomislite što nam se sve može događati pred nosom, a pojma nemamo.

Mašta koja je napisala ovaj roman nema granica. Dedivinacija je napisana dinamično, inteligentno i dobro razrađeno.

Postoje manji propusti kod lekture, na to vas moram upozoriti, ali zanemarivi su u odnosu na to što dobijete zauzvrat. Uz to, Jelena sama izdaje svoje knjige, što joj moramo uzeti pod olakotnu okolnost i ne – to ne znači da ne valja iako to obično svi misle. U ovom slučaju ” ne valja” je daleko od istine. Ovo vrijedi pročitati.

I škicnite naslovnicu jer je i to sama radila 🙂

Ogromna preporuka. Pogotovo jer kod mene krimići i trileri prolaze eventualno kad nemam pametnijeg posla ili mi se neda mislit. E, pa tu imate itekako o čemu misliti.

Kisi.

***********************************************************************************

O Jelena Hrvoj

Goodreads ocjena: Dedivinacija -Nacija psihoze

Ostale recenzije: Knjige su moj svijet

Gdje kupiti:  Jelena Hrvoj

 

 

 

 

PRAVILA MAGIJE – ALICE HOFFMAN

IMG_20181027_113935_248

Žene koje su željele začeti trebale su nanizati imelu iznad kreveta. Ako to nebi pomoglo, vezivale su devet čvorova na čvrstom konopcu i jele pepeo, pa bi uskoro zanijele. Plava odjeća nosi se radi zaštite. Mjesečev kamen koristan je za razgovore sa živima, topaz za one s mrtvima. Bakar, koji je za Veneru svet, doziva muškarca, crni turmalin uklanja ljubomoru. Kada se radi o ljubavi, treba biti oprezan. Zapalite li neku stvar koja pripada voljenom muškarcu iznad svijeće, zatim dodate borove iglice i cvijet nevena, on će se ujutro pojaviti na vašem pragu, pa nije loše biti sigurna da baš to želite. Osnovni i najpouzdaniji ljubavni napitak spravljao se od anisa, ružmarina, meda i klinčića, devet sati kuhanih na ploči starog štednjaka. Njegova je cijena uvijek bila 9,99 dolara, zbog čega su ga zvali Ljubavni napitak broj 9, a najbolje je djelovao u devetom satu devetog dana devetog mjeseca.

Nikada ne poriči ono što jesi, jer u nekom trenutku ionako to više nećeš moći. A propušteno vrijeme nećeš moći vratiti. I ne pokušavaj utjecati na sudbinu drugih jer jedina koju možeš promijeniti je ona tvoja. Tuđu samo možeš pokvariti i ostaviti nekoga s trajnim ožiljcima. A vrijeme, iako liječi većinu rana, neke nikad ne može. Iz takvih se ponekad nauče najveće lekcije, a dobrota, ljubav i ljudskost pronađu svoj put.

Tako sam ja doživjela Pravila magije. Kao duboko emotivnu, iscjeljujuću, intuitivnu knjigu koja nas nježno nosi kroz radnju, ali tjera na duboko proživljavanje čitave lepeze emocija – osjećala sam tugu kao teški teret u duši promatrajući obitelj Owens kod svake mučne odluke koju su donosili za dobro nekog drugog. Osjećala sam nadu kao ogromno olakšanje svaki put kad bi netko od njih dozvolio sebi da sam kroji svoj put. Osjećala sam žalost kad bi zbog nekih davnih praznovjerja svaki put iznova proživljavali strah i djelovali iz tog straha zaboravljajući da bi trebali živjeti… A na kraju, ipak s godinama dođe i mudrost. Kad se ostaviš ludog jurcanja za nekim drugim životom, kakav misliš da bi trebao biti, životom koji nije tvoj. Kad pustiš da se dogodi što se dogoditi mora, a vrijeme iskoristiš najbolje što možeš. Kad dozvoliš i pustiš, kad osjetiš… magiju.

pravila1

60-tih godina prošlog stoljeća dvije sestre i brat su u osjetljivim godinama ostali bez roditelja. Nedugo prije toga tek su počeli otkrivati naslijeđe svoje obitelji i istinu o tome tko su.

Njih troje je odrastalo ne znajući svoje porijeklo, njihova majka ih je u najboljoj namjeri htjela zaštititi od njih samih. Ali sudbina uvijek nađe svoj put. Čak i ako poričeš što si. Čak i ako to ne znaš.

Cijeli njihov život, svih njih, cijele te obitelji, cijele loze  – određuje vjerovanje u staru kletvu  pretkinje Marie Owens – proklela ih je na nesretnu ljubav jer se sama zaljubila u krivog čovjeka. Htjela ih je zaštititi. Je li uspjela? Sumnjam. Zašto bi se trebali štititi od ljubavi? Ipak, zbog toga svi članovi obitelji Owens bježe od ljubavi, dok je u isto vrijeme pokušavaju naći…

Ali Owensovi su to što jesu. Svatko sa svojim sposobnostima, svatko sa svojim strahovima, i svi oni vjeruju da što god da rade, nikad se ne smiju zaljubiti.

A što je rezultat tih svih dobronamjernih pokušavanja štićenja nekog drugog od sebe samog?

pravila2

Na svoj 18.-ti rođendan Jet Owens je ostala bez čovjeka svog života prije nego što su uopće i bili zajedno. Djevojka koja je mogla čuti što drugi misle, koja je bila toliko lijepa da su za njom išle horde mladića, na taj dan je izgubila svoju vidovitost i mrvicu svoje ljepote.

Franny Owens – djevojka koja je razgovarala s pticama, koja je veći dio života bježala od ljubavi, kad je shvatila da joj je cijelo vrijeme pred nosom – pokušavala ju je odbaciti, zanijekati i praviti se da ne postoji. Željela je zaštititi čovjeka kojeg voli.

Vincent Owens je pak morao proći kroz mračnu stranu sebe da bi napokon spoznao što je i tko je…

Dogodilo se puno tuge i puno teških dana.

Na životu ih je uvijek držala obitelj i bezuvjetna podrška tog malenog kruga ljudi kojima mogu vjerovati.

Mnogo je likova koji s ovom knjigom rastu, zaljubljuju se, uče se probijati kroz život.

Hoće li Jet ponovno pronaći razlog za život? Hoće li Franny pronaći način da voli? A Vincent.. Koliko će Vincent morati žrtvovati da bi se pomirio sa sobom?

pravila3

Sve u ovoj knjizi je začinjeno magijom. Ona se suptilno i nježno proteže kroz knjigu, obavija svaku stranicu dok putuje pričom. Nema tu vatrometa, čarobnih štapića, crne magije, osvećivanja i ratova. Ali ima ljubavi, zaštite, iscjeljivanja i tisuću znakova koji upućuju, upozoravaju, slijede i vode kroz događaje. Uz mnogo intuicije i mnogo strpljenja.

Vještice ili ne, pouka je uvijek ista – voli više, a ne manje. Mržnju se ne isplati hraniti. Neke stare svađe se trebaju riješiti.

 

Čarolije za svakodnevnu uporabu sam pročitala davno i još uvijek stoji na polici. U mozgu mi je ostalo nešto radnje, likovi i sjećanje na to da sam uživala u čitanju. Tad nisam imala pojma što je to magijski realizam niti sam se time previše zamarala, ali mi se sviđala radnja koja teče sporije i melodičnije, pa nije baš čisti fantasy na kakav smo navikli.

Pravila magije je ispala mnogo bolja od Čarolija. Ljepša, nježnija, tragičnija i hrabrija. U nekom trenutku svi su oni na kraju izabrali hrabrost. Ono što me između ostalo pogodilo je i to što je za svoju dob – a to je do cca 25 godine – svo to troje djece proživjelo događaja za nekoliko života, a opet pronalaze razloge da nastave dalje. Koliko ljudsko srce može podnijeti? I koliko hrabro može postati?

Roman o obitelji, o ljubavi i povezanosti, o željama srca i nekim davnim istinama. Tragedije su tu da upozore ili da pruže lekciju, ljubav da popravi stvar, obitelj da liječi rane.

U svakom od njih u nekom trenutku života prepoznala sam i samu sebe. A magija je nakon čitanja neko vrijeme ostavila blagu melankoliju uz istovremeni smiješak na usnama 🙂

Preporuka ❤

Kisi.

***********************************************************************************

O Alice Hoffman

Goodreads ocjena: Pravila magije

Ostale recenzije: Život knjigoholičarke

Knjige su moj svijet

Učitaj se

Gdje kupiti:  Pravila magije

Izdavač: Profil knjiga

Prijevod: Dražen Čulić

 

Drvo laži – Frances Hardinge

IMG_20181016_120834_778[1]

U njoj je bilo gladi, a djevojkama se ne pristoji da budu gladne. One bi za stolom trebale tek grickati, kao što bi im i umove trebala zadovoljiti oskudna prehrana. Nešto ustajalih poduka umornih guvernanti, dosadnih šetnji, praznoglave razbibrige. Ali to NIJE bilo dovoljno. Faith je dozivalo sve znanje, bilo koje znanje, a to da ga nezamijećeno ukrade pružalo joj je slastan, otrovan užitak.

Drvo laži -Frances Hardinge

Sjećate se nekad kad ste bili mali. I kad su roditeljske odluke bile nešto čemu ste bezuvjetno vjerovali, jer ipak su uvijek najvažniji mama i tata. Nikad nismo dovodili u pitanje da je sve što rade bilo u našem interesu, a kud god se išlo, išlo se zajedno. Preseljenja, odluke o školovanju, upisima na neke aktivnosti, čini se da nikad nismo imali pravo glasa jer smo ili bili premali, ili su oni bolje znali što je za nas dobro… Ili možda ipak ne? 🙂 A sad zamislite da uz to što vas se nikad ništa ne pita, još i postoji uvriježeno mišljenje s tzv “znanstvenim” dokazima da ste i glupi. I zamislite da imate sposobnosti koje bi mnogima bile od koristi, ali vam se ne priznaje da postoji mogućnost da ih imate.  A potajno, postoje ljudi koji šutke iskorištavaju to što možete dati u zamjenu za nešto što bi trebalo biti normalna emocija prema djetetu – ljubav. Ona prava, ne samo njen privid. I zamislite svoj život u takvoj klopci.

Faith Sunderly ima 14 godina i tu nesreću da se rodila u 19. st. Kad je znanost u razvoju, kad se ogromna otkrića pojavljuju diljem svijeta, kad je na pomolu odgovor o porijeklu čovjeka, kad je medicina u napretku, kad se pojavljuju iznimni znanstvenici koji su svi redom zbog svojih otkrića hvaljeni i slavljeni – ali samo ako su muškarci. Jer žena ne može biti pametna. Žena NE SMIJE biti pametna. Žena je u najboljem slučaju jedva sposobna voditi kućanstvo. Dobra je za eventualno udati se, i to dobro se udati, u protivnom za obitelj predstavlja trošak i teret. Što je Faith jasno dao do znanja, nitko drugi nego – njen vlastiti tata.

drvo laži1

Tata koji je cijelu obitelj natjerao da se iz Engleske preseli na udaljeni otok zbog skandala koji prijeti uništiti cijelu njegovu karijeru. Zbog nečega što je sam skrivio. Velečasni Sunderly je znanstvenik. Čija otkrića se u velikoj mjeri kose s toliko doslovno shvaćanom Biblijom. Ali zato, prema istoj toj Bibliji jako dobro zna staviti ženu gdje joj je mjesto. U ćošak . Jer je ionako preglupa da bi išta shvatila. Faith je, kao mala, provodila mnogo vremena u očevoj knjižnici, sudjelovala u ispitivanju uzoraka, ali njen otac nikad nije imao u planu da je uvede u znanstveni svijet kao punopravnu članicu.

A Faith je pametna. I želi biti znanstvenica. I to je strašno. A strašno je i to što misli da je njena znatiželja i sklonost misterijima nešto pogrešno.

Njena majka je u isto vrijeme zabavljena očijukanjem, haljinama, nakitom i samom sobom.

I onda, nakon što vijesti o skandalu stignu na otok Vane, cijelu obitelj izoliraju od društva, stanovnici Vane-a počnu govorkati, a Myrtle Sunderly je izbačena iz društva ne svojom krivnjom – velečasni je pronađen mrtav. Uz sumnju da je sam skočio s litice, što povlači za sobom hrpu problema -jer… Samoubojice se ne može pokopati.

Ali Faith je pametna. I želi biti znanstvenica. I zna da je njen otac ubijen, samo treba naći način da to i dokaže…. Uz ograničena sredstva, u tajnosti i služeći se samo svojom inteligencijom i domišljatošću, Faith će polako odmatati klupko laži koje su dovele obitelj gotovo do propasti, dok opasnost za nju samu raste iz minute i minutu…

drvo laži2

Kako i zašto je velečasni Sunderly stradao i tko još ima prste u tome? Oko čega se vrti skandal koji ih je otjerao iz Engleske i kakvu mračnu tajnu je skrivao njen otac? Zašto? Što se nalazi u očevom dnevniku? Što je sve na kocki i kako je došlo do toga? I, pošto vjerujem da ste svi čitali kratak sadržaj i znate da se radi o drvu koje rađa plod u zamjenu za laži – kako lažima doznati istinu?

I da li je Myrtle Sunderly doista priglupa i zaokupljena svojim haljinama, ili zapravo  samo upotrebljava svoju inteligenciju na tada dostupne načine da bi zaštitila obitelj….

drvo laži3

 

Do otprilike 100-te stranice, knjiga me jako ljutila. Čak i uz kontekst vremena u kojem se radnja događa. Znanstveni dokazi da su žene glupe? Mjerenja lubanja? Čak i nedostatak roditeljske ljubavi prema djetetu samo zato jer je – žensko?!? Pa kom je to normalno? Čak i u 19. st. Žene su nesposobne? O, zar stvarno?!? I nikom nije palo na pamet ni tada – a čini mi se da se i sad vraćamo malo u srednji vijek – da osim inteligencije – žena ima sposobnost držati obitelj na okupu, stvoriti je, njegovati, skrbiti za nju svim sredstvima koja su dostupna, i uz to posjedovati još čitavu lepezu talenata koji prolaze neprimjećeni jer – muškarci su super. A zapravo ih je malo sposobno brinuti se o samom sebi jer se predugo drže mamici za suknju. A kasnije ženi.  Fak of. I tad i sad. Ne znam kojem je to priglupom idiotu palo na pamet na proširi idiotariju da su žene inferiorne, ali rado bi ga srela da mu vratim milo za drago. Posebno za onaj dio kad smo i same vjerovale da je to stvarno istina. Usput sam se sjetila svih onih stoljeća kad su nas palili, zatvarali, vikali da smo nečiste čim bi pokazale malo svojih sposobnosti – dok je jedina superiorna stvar svemoćnih muškaraca ikad bila – fizička snaga. I to ne uvijek.

Možda sam se malo zanijela, ali meni ovo prvenstveno knjiga o važnosti uvažavanja žena. I ne samo žena, nego svakog bića na ovoj planeti. Važnosti empatije. Tolerancije. Ljudskosti. I ako vas, kad budete čitali – ne naljuti odnos prema ženskom djetetu tadašnjeg doba, ne znam što bih vam rekla. Najstrašnije od svega je što su zbog takvih gluposti i same mislile da su glupe i da je to grijeh i katastrofa ako gle čuda – imaju pamet!

No, vratimo se natrag knjizi. Drvo laži je sjajan krimić s elementima jezivog. Faith je sjajan detektiv. Radnja je napeta i uzbudljiva, ponekad zaustavljaš disanje dok zajedno s njom pokušavaš nečujno pobjeći u istraživanje ili se ljutiš ili s olakšanjem odahneš nakon što je i ovaj put uspjela preživjeti.

Ali ono što je ova knjiga još dala – to je uvid u mračnu stranu ljudske prirode. Koliko ste spremni prodati sebe za neke druge ciljeve? Koliko ste spremni prokockati nečiju budućnost za svoje ambicije? Koliko daleko ste spremni ići za priznanjem i slavom, a koliko za dokazima nečeg što nikako ne može biti?

U mnogo elemenata me Faith podsjetila na Almu Whittaker, koju je tako divno opisala Elizabeth Gilbert u Signaturi svih stvari. Iako je Alma imala podršku i pomoć svog oca, a Faith se za svoju priliku morala izboriti sama, obje su bile žene u istom vremenu, koje su morale pronaći način da im se uopće prizna da imaju mozak.

Kad budete čitali, obratite pažnju na još nekoliko (ženskih) likova koje su morale skrivati sve što jesu da bi mogle plivati s morskim psima. Iznenadit ćete se u koliko slojeva Drvo laži progovara o prihvaćanju različitosti i nepravdi društva.

Drvo laži je knjiga koja nas može mnogočemu naučiti. Najbitnije je ono da se nitko i nikada nebi smio dati gaziti.

Iako se uvijek može čitati kao YA s elementima nadnaravnog ili povijesni krimić-triler. Ali zapravo mislim da ovaj roman nije nijedno od toga, i sve to u isto vrijeme.

I uopće se ne čudim što je pokupio nagradu Costa, i za dječju knjigu i za knjigu godine. ❤

Iznimna knjiga. Topla preporuka.

Kisi.

***********************************************************************************

O Frances Hardinge

Goodreads ocjena: Drvo laži

Ostale recenzije: Bibliovca

Gdje kupiti:  Vorto Palabra

Izdavač: Vorto Palabra

Prijevod: Marijana Pasarić

 

 

 

Ocean na kraju staze – Neil Gaiman

 

IMG_20180927_115705_236[1]It was only a duck pond, out at the back of the farm. It wasn’t very big.

Lettie Hampstock said it was an ocean, but I knew that was silly. She said they’d come here across the ocean from the old country.

Her mother said that Lettie didn’t remember properly, and it was a long time ago, and anyway, the old country had sunk.

Old Mrs Hempstock, Lettie’s grandmother, said they were both wrong, and that the place that had sunk wasn’t really old country. She said she could remember the really old country.

She said the really old country had blown up.

 

Koliko se zapravo dobro sjećate djetinjstva? I, ono čega se sjećate – jeste li sigurni da se sjećate na pravi način? Ili ste možda ipak mrvicu nečega potisnuli…. Odlučili nešto zaboraviti… Nešto izostavili…

Prije 40 godina jedan neobičan dječak živio je u obiteljskoj kući s malom sekom, mamom i tatom. Imao je svoju sobicu u kojoj je bila žuta kupaonica, baš njegove veličine. Imao je  7 godina. Nažalost, na sedmi rođendan nitko mu nije došao. Nije bio tipičan dječak. Umjesto veranja po drveću, jurcanja okolo i igranja nogometa, ovaj mališan je – čitao knjige. I to otprilike sve kojih se mogao dočepati, a najdraže su mu bile mamine knjige gdje su u glavnim ulogama bile djevojčice detektivi.

Nemojte me krivo shvatiti, nije on tipičan nerd s nosom u knjigama, ali neke stvari  – npr veranje po drveću – je isprobavao – jer je to pisalo u knjizi koju trenutno čita. Inače mu možda nikad nebi palo na pamet.

Život mu nije bio iskričav i uzbudljiv, već prosječan život prosječnog djeteta, ali malac je bio zadovoljan.

A onda su mama i tata počeli financijski biti sve lošije. Njegovu sobicu su iznajmili da pokrpaju budžet, a jedan od stanara je jednog jutra pronađen u njihovom obiteljskom automobilu mrtav. Zapravo, sam se ubio.

I od tog trenutka, za dječaka stvari postaju… Pa u najmanju ruku neobične. Da ne velim strašne, jezive i čudne.

ocean1

Najprije upoznaje Lettie Hampstock, neobičnu djevojčicu nedefiniranih godina. A bile su tu i mama i baka Hampstock. Svaka na svoj način čudne i lude, ali njemu su ulijevale sigurnost, baš takve, živeći u svom svemiru i ponašajući se kao da svi znaju o čemu pričaju ili zašto čine to što čine.

Događaje koji su se zaredali nakon toga, opasnost koja je vrebala iz svakog kutka, čitav jedan zlokoban svijet opasnih bića koja nikad nisu trebala biti puštena u svijet ljudi, dječak koji se sa svojih 7 godina hrabro bori protiv svih tih ogromnih stvari i velikih strahova za jedno malo srčeko… Sve to trebate doživjeti sami.

Vjerujem da će svatko ovu knjigu doživjeti na svoj način.  Neil Gaiman ima poseban talent ispričati svoju (jer ovo je napola autobiografija) priču tako da je gotovo naša kad je čitamo. I svog junaka staviti u kontekst bilo kojeg sedmogodišnjeg djeteta kakvo smo i sami bili.

ocean2

Ovo je fantasy roman s elementima nadnaravnog, strave, horora, trilera, psihološke drame, borbe dobra i zla… ovo je priča za djecu ili jedan ozbiljan roman za odrasle. Ako ga želite takvim čitati. Zapravo je ovo iskrena i topla priča o odrastanju, o starim bakama, o problemima nas malih dok smo mali i dječjem suočavanju s ozbiljnim obiteljskim krizama. Sa 7 godina možda ne razumiješ, ali vidiš, osjećaš i stvoriš svoju sliku.

A za 40 godina… Čega se zapravo sjećaš? I još važnije – je li vrijedilo? 🙂

Još jednom, od mene topla preporuka. I za Ocean na kraju staze i za Gaimana.

P.S. Lettie Hampstock OBOŽAVAM!!!! A ni mama i baka nisu loše 😉

A ako zavirite na FB profil- evoga tu: Life&socks – možda osvojite knjigicu – ali na engleskom 😉

Kisi.

***********************************************************************************

O Neil Gaiman

Goodreads ocjena: The ocean at the end of lane

Ostale recenzije: Bibliovca

Učitaj se

Filmmazohist

Gdje kupiti:  Superknjižara

Izdavač: Algoritam

Preveo – Vladimir Cvetković Sever

 

 

Spinning silver -Naomi Novik

IMG_20180928_101457_144[1]

For a long time after the Staryk king left me, I paced my new bedchamber in anger and in fear. The dented golden cup stood on the table, taunting me with the remander he’d given me unnecesarily. This was what my life was to be from now on: trapped among these ice-hearted people, filling their king’s treasure-chests with gold. And if I ever refused him – there would be another cup of poison for me soon enough, surely.

Prije svega, molim koga god treba i ne treba da se ovo prevede kod nas. Na koljena se bacam. Ako treba, mogu i cmoljiti i bit dosadna. I plakat. I to.

Onda isto molim, ako može, da Jackson snimi film. Znam da sam to već cendrala na Fb, al ja bi to stvarno i najstvarnije htjela gledat.

A onda priznajem da me se uvijek i svugdje može kupiti ovakvom bajkom i ovakvim pisanjem.

I za kraj – znam da ste već shvatili da padam na fantasy, na magijski realizam, na bajke i legende, uostalom na sve di postoji barem neki lik ili mjesto koje se ne uklapa u kaktiga stvarnost. I onda još padam na kad je sve to fino upakirano u knjigu komada JEDAN. Solo. Nema nastavak, nema čekaš, nema grizeš nokte jer nemaš pojma oće li 87-i nastavak uopće biti napisan prije nego autor otegne papke, a ti još nemaš kraj ni izbliza.

Volim ja i nastavke – pogotovo duologije i trilogije, aliiii… Kad su kod mene doma u isto vrijeme i ne moram razmišljati što ćemo i kako ćemo kad se za 2 godine objavi nastavak, a za 3 godine prevede kod nas. (Čitam na engleskom, al mi debilno jedan nastavak ovak, drugi onak. A pogotovo imat doma. Isto vrijedi i za meke/tvrde uveze.)

Znači – knjiga komada JEDAN. Bajka. Zimska. Magija, čarolija. Glavna junakinja s MOZGOM!!! I s kohones. Da, upravo to.

Ali ajmo redom.

Spinning silver je veličanstveno napisan, čaroban, magičan, predivan i maštovit roman koji doslovno nisam ispuštala iz ruku ni onaj dio koji moram pješke proć po putu do auta i natrag. (Knjiga je poprilično velika. Ne znam kaj su ljudi mislili o meni.) Roman je nadahnut ruskim i židovskim folklorom, ali dodala je Naomi tu još i dosta svojeg unutarnjeg svijeta mašte i napisala opako dobru bajku za odrasle.

Nećemo o tome kako je Spinning silver zapravo  prepričavanje nekih nama dobro poznatih starih priča, imate puno toga po recenzijama, ali ja se nisam time vodila. Ako ćemo za stvarno, ima tu i dobar dio drugih priča osim te jedne gdje se može prepoznati neki utjecaj, ali to stvarno meni nije bilo bitno.

A što jest bitno?

Spinning silver ima nekoliko glavnih likova. Točnije – 3. I nekoliko sporednih. Svi glavni i nekoliko sporednih priča priču iz svog kuta nastavljajući prethodnu cjelinu. I sve to savršeno funkcionira. A najvažnije – 3 glavna lika su 3 snažne, mlade žene, koje nisu obdarene nezemaljskom ljepotom i posvemašnjom poslušnošću kako to u bajkama obično biva – već se ako se izgled i spominje, nijedna nije opisana kao ljepotica, ali je svaka opisana kao snažna, pametna, snalažljiva i nadasve opasna mlada žena koja svoj mozak i sposobnosti i koristi. I to kada i gdje treba da bi postigla korist ili se izvukla iz nevolje. Nijedna od njih ne dopušta da se gazi bilo nju, bilo njoj bliske ljude. Nijedna se ne miri s nametnutom sudbinom – već traži rješenje i pronalazi spas. Nijedna ne sjedi skrštenih ruku jer su joj rekli da bi to bilo u redu. One poduzimaju. One kreću u akciju kad je to potrebno. One se bore.

Ali… Idemo redom.

silver1

Zima u Litvi ove godine traje neprirodno dugo. Već je prošlo cijelo proljeće i kalendarski bi ljeto trebalo stići za koji dan, a snježni nanosi, vjetar i mećave ne posustaju. Bijela staza Kralja zime se pojavljuje opasno preblizu stanovnicima malog sela na rubu šume. A šuma nije sigurno mjesto za šetnju. Ne kad je okovana ledom. Ni kad kroz nju vrluda Bijela staza. A led se ne kani otopiti.

Zbog svoje sposobnosti baratanja novcem i zato što je prati glas da može pretvoriti srebro u zlato Miryem je privukla pažnju tog istog hladnog kralja…  I protiv svoje volje postala vilenjačka zimska kraljica. Na izazov i prijetnju samog gospodara leda i snijega. Bijelog čudovišta, strašnog gospodara zime. A biti kraljica takvom biću koje još i ne skriva koliko mu je to mrsko – i nije nešto što ti grije srce i daje sigurnost.

Otprilike u isto vrijeme, druga mlada žena je do nedavno živjela na dvoru svoga oca, bolno svjesna da je smatraju smetnjom. Sve dok je zbog njezina porijekla i nekoliko komada nakita otac ne uspije udati za najvažnijeg čovjeka u zemlji. Samog cara. Ali Irina brzo shvati za koga se udala. Ili bolje reći – za što.

I dok Miryem ima posla s hladnoćom i ledom, Irina se bori s drugačijom vrstom demona – onim koji proždire vatrom…

I jedna i druga traže izlaz iz situacija u kojima su se našle i obje su u tome prilično spretne. Osim što… Kako to u bajkama uvijek bude – svaka akcija izaziva reakciju. Odnosno – za sve postoji cijena koja mora biti plaćena.

Treća junakinja ove priče je djevojka čiji otac isplaćuje svoj dug Miryeminu ocu tako što svoju kćer tjera da radi za Miryem. I još štošta drugo. Wanda je djevojka koja je slabo stigla upoznati majčinu ljubav, a predobro očevo zlostavljanje. Djevojka kojoj je naizgled prisilna služba u židovskoj obitelji došla kao olakšanje. Kao obećanje za budućnost. I koja je u jednom trenutku rekla NE. I sad se nosi s posljedicama koje će je naposljetku ubaciti u priču kao njen nezamjenjiv kotačić i potporni stup. I koja će, zbog svoje hrabrosti, vjernosti i upornosti na kraju pronaći ono što nikad nije imala.

Priča je ovo o obitelji, ljubavi i podršci, o zajedništvu i vjeri. Također o gubitku i pronalasku, upornosti,  vjernosti i odanosti. Nije to samo crno-bijela priča o borbi dobra i zla, niti je zlo uvijek zlo, niti je dobro samo dobro.

Postoji naravno i simbolika kao i u svakoj bajci, tako i u ovoj. Simbolika broja 3, simbolika srebra i zlata, leda i vatre. Polako se otkrivaju kroz radnju i nose sa sobom sve one stare pouke i upozorenja, a slojevi se otkrivaju jedan po jedan – jer i u ovoj priči ima ih mnogo.

silver2

Kako su djevojke povezane? Što će svaka od njih naći na svom putu i čemu nas uči baš ova priča? Tko je Miryem, tko Irina, a tko Wanda? I koliko će svaka naučiti u igri preživljavanja koju im je netko drugi nametnuo…. I kakva će biti, svaka od njih, nakon svih nepravda i životnih udaraca, nakon što sebe nisu htjele izdati, nakon što su usprkos svemu i svima ostale vjerne same sebi, a ipak na kraju promijenjene…

Divna i predivna knjiga. Prekrasna. Ako sam bila toliko oduševljena Iskorijenjenom, tu je Novik nadmašila samu sebe.

Pisana je prekrasno, tečno. Bajka je to, ali s dubinom, pažljivo stvarana, dirljiva i ljupka, strašna i okrutna.

Čitala sam dijelove ponovno i zapravo se lako opet izgubim u tom svijetu, zaboravljajući na vrijeme i realnost… Ne nedostaje uzbuđenja, magije, ledenih žmaraca, ljubavi, a borba dobra i zla je sve samo ne jednodimenzionalna. Odvija se koliko u samim likovima, tako i između njih. Kao uostalom i u svima nama.

Bit će mi žao ako propustite Spinning silver. Ako ništa, onda zbog Ledenog kralja i njegovog naroda, predivnih predjela okovanih snijegom, zbog šume i srebra… I određene kućice na prijelazu svjetova 🙂

Da priča nije toliko duga, čitala bi je Prdeku svaku večer prije spavanja.

Topla preporuka.

Kisi.

***********************************************************************************

O Naomi Novik

Goodreads ocjena: Spinning silver

Ostale recenzije: Goodreads

Gdje kupiti:  Book Depository

Izdavač: Algoritam

 

Knjiga pretpostavki i nagađanja – Erika Swyler

IMG_20180919_070036_818

” Produžio sam do knjižnice gdje su se čuvali svesci starih novina i časopisa. Bili su uredno složeni po godištima. Izvukao sam svezak s godinom mojega rođenja. Prelistavši ih pronašao sam ono o čemu je Frank govorio. Doista, oboje smo se rodili u vrijeme neobično visoke plime. Krivnja za to svaljena je na pun mjesec. Ali voda se potom brzo povukla i nastupila je neviđena oseka. Na fotografiji iz novina s Enolinim datumom rođenja, neki je čovjek stajao na pijesku, na mjestu gdje se prije oseke nalazila lučica. Čamci oko njega ostali su na suhom, ribe također. Stotine njih ležalo je razbacano po pijesku. Plima i oseka, kao život i smrt.”

Erika Swyler -Knjiga pretpostavki i nagađanja

 

Ovu sam priču mjerkala par mjeseci dok je napokon nisam stavila u košaricu. Jer.. uvijek ima neka novija, pa uvijek neka na preporuku, pa neku slikovnicu, pa… Ali, evo, napokon je stigla do mene i kad sam je pročitala (u dahu), još mi je bilo i krivo što sam je se dočepala tek sad.

Pitka je i brzo se čita. Pročitala sam je na putu u Zg i iz Zg + još cca sat i pol kad smo Prdeka spremili na spavanje. A ima preko 400 stranica.

I znate što.

Sjajan roman. Ono, ozbiljno. Priča mi se uvukla pod kožu već s prvom stranicom, a počinje – knjižničarem. I knjigom. I kao da već to samo po sebi nije dovoljno, u nekom trenutku se pojavljuje cirkus, tarot karte i jedno mitsko biće iz slavenskih (u ovom slučaju ruskih) predaja.

Bila sam kupljena za 2 min. Iznimno dobro ispričana, priča je to u kojoj se sudaraju magično i realno, legende i stvarnost, obiteljske tajne i njihove žrtve, ljubav prema obitelji i nikad prežaljene, nikad objašnjene smrti. Uvijek isti datum i voda. Mnogo vode.

 

citat1

Potkraj 18. stoljeća jedan je dječak napušten i ostavljen u šumi. Iz nekih, samo tada normalnih razloga, roditelji su siroto dijete ostavili samo, čim je dovoljno naraslo da mu više nisu bili dovoljni ostaci sa stola. Preživio je. Još maleno dijete, i uz to nijemo. Ali iznimno bistro i snalažljivo. Preživio je.

Otprilike u isto vrijeme na drugom kraju zemlje jedna je djevojčica ostala bez majke, a oca nikad nije ni upoznala. Baka, koja je ostala s njom, nije znala da će njezin – malo prerevan i prerigorozan – pokušaj da malenu zaštiti od “zla” ( kuhačom i krunicom) dovesti do ubojstva i bijega.

Jer ponekad ono različito treba razumjeti i prihvatiti, umjesto potisnuti i prisiliti na uzmak.

U vrijeme kad su oboje bili već veći, jedan je cirkus putovao zemljom. Sudbina je htjela da se u jednom trenutku svi nađu na istom mjestu i svatko će od njih odigrati svoju ulogu u kasnijim događajima koji se tiču jedne obitelji. Divlji dječak, morska sirena, stara gatara, vlasnik cirkusa i poneki slučajni gost sa strane oblikovali su priču kakva se ne sreće često.

citat2

 

U današnje doba Simon Watson, knjižničar, suočava se s gubitkom posla, propadanjem vlastite kuće koja se doslovno urušava, sestrom koja se vraća nakon godina izbivanja, tek otkrivenom ljubavlju prema prijateljici iz djetinjstva. U isto vrijeme progonjen je sjećanjima na majku koja se utopila kad je bio još mali i oca koji je nakon toga bio tek nešto više od biljke. Sestrici je bio i otac i majka, a onda je i ona otišla. U jednom trenutku do njega stiže knjiga. Poslao ju je nepoznati stari antikvar koji je u njoj pronašao ime njegove bake. Koja se utopila. Kao i njegova majka. I prabaka. I cijela linija pretkinja po majci koje su sve otišle u smrt, u vodu, na isti datum – 24. srpnja.

Mlade. Sve do jedne su radile u cirkusu i bavile se tarotom i ronjenjem na dah. Kao i njegova majka. Sve su imale dugu crnu kosu i blijedu put. Kao i njegova majka. Kao njegova sestra.

Zašto? Koji je uzorak? Što se to provlači ženskom linijom njegove obitelji i vodi u smrt? Depresija? Tuga? Prokletstvo? Prijeti li opasnost najmlađem članu te ženske linije – njegovoj sestri? A 24. srpnja je za nekoliko dana i Simon nema vremena.

Knjiga na njegovom stolu je stari cirkuski dnevnik iz 18. st. A cirkuski dnevnici su obiteljska stvar i ne lutaju okolo. Osim ako nešto ozbiljno nije pošlo po zlu….

 

citat3

 

Koliko ste spremni povjerovati u nešto što nema veze s razumom, što se ne može znanstveno dokazati, što je teško razumljivo, a ipak vam se događa pred nosom? Koliko daleko ste spremni ići da bi spasili obitelj? Kakve tajne skrivate misleći da je bolje da ostanu skrivene? Jeste li sigurni da pokušavate zaštititi nekog drugog, jeste li zbilja sigurni da zapravo ne pokušavate zaštititi sebe? Koliko zapravo znate o ljudima koje volite? I koliko se mračnih tajni zavuklo u kutke vlastitih ognjišta koje ne smijemo pustiti van da se kuća ne sruši?

Ha?

Nije više smiješno, znam. Ovakva neka knjiga vam malo poruši idealnu sliku vlastitog života, ako se malo dublje zamislite. Ne kažem da je to nužno loše. Ponekad otvaranje očiju doda dubinu i perspektivu. Ako smo otvorenog srca. Ako možemo otpustiti i prihvatiti. A onda možemo i spasiti slomljeno. A često bi se neke tragedije, velike ili male, vješto izbjegle kad bi se reklo što se ima za reći.

citat4

 

Vukla me ova priča, malo je drugačija, nesvakidašnja, mistična, magična. Često tamna i maglovita.  Eriki Swyler je ovo debitantski roman, i iskreno, veselim se sljedećem što ću od nje pročitati. Nije baš svaki dan da mi se neka priča zavuče pod kožu, knjiga pročita toliko brzo i kad ti ostane dojam čak i drugi dan.

Ako pitate za preporuku, preporučujem od srca. Možda je malo u nekim segmentima nedorečena i neke stvari su ostale visjeti u zraku (ali neću vas zamarati sitnicama, ja sam samo netko tko voli da mu je svako pitanje “Zašto” – odgovoreno). Ali sve u svemu – za jedan debitantski roman – skoro pa četvorka 🙂

Pročitati 🙂

Kisi.