PRIPOVJEDAČICA – MARTINA FRKA MILOTIĆ

Irij je ljudima predstavljao strašno mjesto, mjesto na koje se ide umrijeti. Još gore, mjesto na koje se ide biti mrtav.


Pripovjedačicu sam dobila na čitanje kad je još bila u procesu razrađivanja. Drugim riječima, bila sam joj beta i ako je ova priča Martinino dijete, moja malenkost bezobzirno prisvaja titulu kume, što god tko mislio o tome. 

Najvjerojatnije nisam u potpunosti objektivna, budući da me Martina kupila upravo onim na što sam slaba – mitologijom i legendama, pa još k tome slavenskim.

Moram ovdje napomenuti da je od slavenske mitologije u ovom našem kutku svemira ostalo vrlo malo. Ono što mislim o tome ionako nije za jednu pristojnu recenziju ni rječnik, ali činjenica je da mi, koji želimo doznati više, vrlo često nailazimo na zidove u istraživanju jer je najveći dio naše baštine zauvijek izgubljen. Susjedi u Srbiji sačuvali su znatno više od nas, pa u vlastitom istraživanju nerijetko posegnem za njihovim tekstovima, ali sve zajedno je i dalje sramotno malo. 

Isto tako – slavenska mitologija ne obuhvaća samo ovo naše područje, pa ćemo Rusiju i ostatak ekipe ostaviti po strani. 

Svugdje uokolo nalazile su se sjene i obrisi božanskih bića i stvorenja nalik njemu samom. Bio je tu Daždbog, bog sunca i kiše; prelijepa Lada, boginja ljubavi i ljepote, bio je tu Jarilo, bog plodnosti i zelenila, moćna Vlasta, božica vatre i domaćeg ognjišta, blistava Vesna, boginja mladosti i proljeća, raskošna Živa, božica života, sjajna Zora, zaštitnica jutra… Uz njih i među njima meškoljili su se sitni kućni, šumski i vodeni duhovi, pogrbljene štrolige i ponositi krsnici, veličanstvene i zastrašujuće vile, ćudljiva i nestalna bića koja su mijenjala svoja lica dok si ih promatrao, vjerna samo stalnoj mijeni. 

Za one koji u mitologiju slavenskih naroda (ili keltskih npr, jer princip je sličan) nikad nisu ulazili, smatram da je važno napomenuti da se ona velikim dijelom temeljila na prirodi i njenim zakonima, godišnjim dobima, izmjeni svjetla i mraka, polaritetu i muško-ženskim principima.

Kolo godine itekako je vidljivo u odnosima i karakteristikama slavenskih božanstava, a toga se držala i Martina, pa je za shvaćanje ponekih prizora i odnosa između likova poželjno razumijevanje nekih osnova. 
Martina je išla tragom slavenskog panteona i nekih donekle sačuvanih starih priča i ispreplela ih s magičnim bićima njenog kraja. Stvorila je neke nove priče, neke nove odnose na temeljima starih i uvela jedan nov momenat u stvaranju svijeta i priča i snova, poveznicu koja će oživjeti onaj nevidljivi svijet i ispreplesti ga s našim, stvanim – stvorila je lozu pripovjedača. 


„Misliš li da se božanstva i duhovi izgubljeni u zaboravu mogu vratiti?“, pitao je zamišljeno Lelu dok ga je hitrim korakom pratila šumskim stazama kući.

Ono što je dobila je apsolutno neodoljiv spoj sudbine i izbora, starog i novog, jave i sna, nadzemlja i podzemlja, ljubavi i straha. Priču koja me oduševila na prvu. 

Danica je Pripovjedačica. Potječe iz loze koja ima zadatak sačuvati ljudima sjećanje na magiju i stare bogove. No ona toga nije ni najmanje svjesna. Izgubivši roditelje, odgojili su je baka i djed, vrsni autori i pripovjedači, a ona je od malih nogu osjećala potrebu pisati i pričati i to joj je jedino bilo važno. Nije imala pojma da je dio nečeg što je započeto davno, davno…

Na početku svijeta, kroz priču koja se stalno ponavlja, kroz stara božanstva koja blijede u sjećanjima ljudi, i neka druga, zlokobnija i bjesnija, koja se uspijevaju održati, ali pod koju cijenu? 

Navršivši 18, izgubivši baku i djeda, Danica je, slomljenog srca, odlučila da nikad više neće pisati. I nije. Sve do trenutka kad su sve potisnute priče u njenom tijelu pobunile i prijetile da će je uništiti ako nešto ne poduzme.

 Svaka priča počinje od početka, ali neki počeci dogodili su se toliko davno da ih se malo tko još sjeća. Da je Danicu netko pitao nešto o njenim počecima, vjerojatno bi mu ispričala svoja prva sjećanja: aromatičan miris starog papira, tamne sjene teškog hrastovog namještaja s mrkim likovima u drvu koji su je strašili, police i knjige, knjige posvuda.

Pa je Danica je napisala priču, koja je postala knjiga, koja je postala hit. A nakon toga – praznina. 
Da bi pronašla izgubljeni dar, jednog se dana zaputila u staru kuću u selo koje je bilo dio njenog obiteljskog nasljeđa, a ono što je tamo stvarno pronašla zauvijek će promijeniti tijek povijesti. Da, povijesti, jer ono što se tamo dogodilo utjecalo je i na naše priče. Još smo uvijek ovdje, zar ne? 🙂 

Uokolo, šuma je promatrala, tiho i pozorno, spremna i pripravna, sa svim svojim zemnim i krilatim bićima. Vijest o Pripovjedačici širila se šaptom lahora i prenosila korijenjem, sve dok i posljednja mladica nije pripremila svoje grane.

A kako? Pa, morat ćete doznati sami. Ono što vam mogu otkriti jest to da ćete upoznati neka imena iz naših već zaboravljenih priča, sresti bogove i vile, bića o kojima se danas tek ponegdje još usmenom predajom prenose legende – naučiti nešto o svađi Peruna i Velesa, tragičnoj priči Jarila i Morane, o Moraninom ludilu, bijesu i strahu, Mokoši, Maliku, Ledi i Vesni i još ponekim bićima iz legendi, oživjelima pod bujanjem Martinine mašte. 

A Martina piše nježno, poetično, gotovo lirski. Polagano, ali odlučno plete i isprepliće niti Suđenica koje su Danici namijenile sudbinu kakvu nije ni očekivala ni tražila, ali koja je ipak samo njena. Jer ničija sudbina nikad nije zacrtana u kamenu i naši izbori su još uvijek samo naši. 

Bio je mnogo više od vjetra: šum drevne šume prožete dahom Života, zaboravljena pjesma umalo zaboravljenih bića koja su, laka poput daha, posve neometeno čitavo sebe davali u dragi stari napjev. Nježan pjev besmrtnih duša na granici postojanja nije čula samo ušima; osjećala ga je čitavim svojim bićem, dopustila mu je da je ispuni i podigne, penjući joj se polako uz kralježnicu… Na trenutak, mogla se zakleti da se tek za misao odigla od tla.

Ono što je Martina namijenila Danici podjednako će vas dirnuti i ojačati, možda potaknuti da napravite neke svoje, sasvim nove izbore. 

Jer u ovoj priči radi se ljubavi i o izborima. Borbi, ali i učenju. Dobru i zlu koji gotovo nikad nisu samo to. O strahu. Porazima. Usamljenosti. Izgubljenosti. Sreći. Pripadanju.  Nitima koje nas vode izborima koji na kraju stvaraju sudbinu.

Posebno moram napomenuti koliko mi se sviđa Martinina interpretacija Morane  – one koja je u narodu poznata kao Zima, Smrt, Tama, Nevolja, Noćna mora, Strah… Ali malo kome je poznato da Morana nije samo to. Morana je i zaštitnica, čuvarica voda, ženskog aspekta i plodnosti. Moranina zla, hladna priroda ima svoj uzrok. 

Ali svu svoju tamu već je iskoristila, prizivajući mračne sile zla u boj, podižući ledene zidove i prizivajući utvare. Ako je još i imala kakvu moć osim užasa, nije je znala koristiti. „Morana?“, pokuša Danica tiho. Nije bilo odgovora, samo tiho šmrcanje u tami.

Otkrit ćete ga u Pripovjedačici. 
Ne mogu vam dovoljno nahvaliti ovu priču i nadam se da ćete je pročitati. I nakon toga, možda poneke likove malo istražiti, jer zaslužili su 🙂 


„Znaš što je zanimljivo? Ljudi se boje Života prije no što se rode, a Smrti prije nego što umru. Ljudima nikad ništa nije po volji“,

Nek vas sve čuva Majka Mokoš ❤

ZVIJEZDE MEĐU NAMA – SANJA SRDIĆ JUNGIĆ

IMG_20190402_204801_010

– Ali… sad više nisi dječak koji treba priznanje drugih da je uspio u životu.

– Ne, ali ne mogu više biti ni prosječan.

– A što fali prosječnosti?

-Ništa. Ali ja sam to prerastao.

Sanja Srdić Jungić – Zvijezde među nama

 

Dobro. Mislim da smo odavno svi shvatili da Zlatka ne voli ljubiće. Toliko puta je to naglasila da je već naporna. I onda opali peticu na Goodreads za Zvijezde među nama. I sad, tko je tu lud, jel? 😀 Aha.

Pa, gledajte. Nije da ja ne volim ljubiće i chick-lit kao takav. Volim. Ako naletim na kakav dobar, jako sam sretna jer mogu čitati lagano štivo bez da okrećem očima i pizdim. Otprilike imam isti problem kao i s trilerima – puno bolje mi to funkcionira kao film. Samo kod triler knjiga nemam potrebu gađati likove oštrim predmetima.

U stvari hoću reći da su knjige većinom loše napisane. Meni. Načitala sam se ja ljubića s kioska u nedostatku drugih stvari kad sam bila klinka – ali i tad sam preskakala dijelove.  Ježim se od sladunjavih dijaloga, cmoljenja, mačo gluposti, toga da su likovi maltene retardirani, svi pate… Onda se zaljube u krivu/krivog pa imamo pola romana o tome kak su nesretni… A scene seksa –  majko mila. Plus namješteni prizori, naivni zapleti i sve to skupa u paketu jednako katastrofa.

Možemo se sad posvađat, ali eto, kod mene to funkcionira po tom principu. Zato bježim od žanra, s ponekom iznimkom.

I onda se dogodi Sanja i Zvijezde među nama. Roman koji je chick -lit kakav treba i biti. A to znači da je zabavan, napet, uzbudljiv i ima glavu i rep. Dijalozi teku, humora napretek, nema praznog hoda, nema nepotrebnog otezanja i meni je bila baš page turner.

No, ono što me zapravo kupilo – budući da je ovo ipak ljubavna priča – Nora, junakinja romana je djevojka koja, osim što ima soli u glavi i neki cilj u životu, ima i samopouzdanje, usudi se reći što misli i na kraju krajeva nema problem s tim da se izdere na svoju jedinu ljubav ako misli da idu u krivom smjeru. A još je i brza na jeziku i sa smislom za humor. HUMOR!!! Ajde, nađite mi još koju takvu (uglavnom sve pate u tišini i cmolje dok se druga strana ne osvijesti i pokajnički dopuže natrag.)

A o čemu se radi? Pa o ljubavi, naravno 😛  Ili ljubavnom trokutu. Ili zapravo jednoj djevojci koja je odlučila malo predahnuti od svih nakupljenih sranja u životu, pa ode u Dubrovnik malo biti statist u filmu koji se upravo snima. Tematika je baš ono što voli, statiranje je također nešto što je veseli i nada se da će se usput na temelju iskustva izboriti za neku drugu poziciju.

Naravno da sretne dečka koji joj se svidi. Naravno da onda sretne još jednog. Taj je zapravo opali štitom po glavi na snimanju scene – pa tko bi mu odolio 😉 (Mislim da su se na taj način nekad otimale vikinške žene, negdje sam čitala 😛 ) I naravno da postoji i bivši koji je stalno negdje blizu. Problem je jedino što je onaj u kojeg se ozbiljno zateleba, onaj koji joj zatrese tlo pod nogama –  sasvim slučajno poznati holivudski glumac. I to onaj koji joj je tiha patnja iz tinejđerskih dana i koji usput vuče sa sobom sve što poznati holivudski glumci inače vuku sa sobom. Moraš paziti na ponašanje u javnosti, izbjegavanje paparazza, serviranje medijima ono što im se želi servirati, jedna priča je za javnost, druga za privatnost… Sve to treba i izdržati.  A to je ona tamna strana slave…

Lucas…

Nora? – pitao je glasom punim nade.

Odjebi – rekla je ledenim tonom i izašla iz kupaonice.

Sanja Srdić Jungić – Zvijezde među nama

A kako će se sa svim tim nositi Nora? Pa, recimo da njoj neke stvari baš ne sjedaju… Odluka je na kraju samo njena. Za ostalo, pročitajte Zvijezde među nama – stvarno je rijetko kvalitetan roman tog žanra. Ja sam zbilja uživala. Puno sam se hihotala. I nijednom nisam okrenula očima 🙂

Imam samo jednu zamjerku – ja bih ga pustila da se još malo muči. :*

Ej, i dala sam joj 5 😀 ❤

Preporučujem!

Kisi ❤

***********************************************************************************