Zovem se Aurora Blue, barem sam u to uvjeravana posljednjih tridesetgodina, više nisam potpuno sigurna u to. Neki me zovu Aurora, drugi pak
smrt, treći Kerubin Zeus. Hodam svijetom kao još samo jedno maleno
ljudsko biće sa sitnom razlikom- ja sam izvorna tempirana bomba
projektirana za uništenje ljudske rase. Prošlo je tek mjesec dana otkako sam
saznala svoje podrijetlo i svrhu, pomalo otužno zar ne? Od tada bježim.
Ponekad ni nisam sigurna od čega i zbog čega, a onda se prisjećam.
Prisjećam se svog života koji je bio sakriven od mene same.

I tako ništa nije kako se činilo na početku… A ništa neće biti ni kako se čini sada. Aurora Blue aka Kerubin Zeus je klon rase Zeus i biološko oružje koje ima potencijal uništiti sve na Zemlji.

Tia Atena je psihopat i visokorangirani kriminalni um koji se voli igrati, a ulog je Simonina mala kći.

B.O.G. i dalje kontrolira većinu stanovnistva.

Neil ima brata blizanca.

Liem (blizanac) ima svoje mračne tajne.

Svijet je i dalje opasan. Snijeg je i dalje otrovan, kiša je smrtonosna. Za sve one koji su spojeni na B.O.G.

Za ostale… I za ostale je opasan iako ne primaju drogu koja im kontrolira mozgove. Ali i oni su opasni za ostatak populacije, jer što će se dogoditi ako se otkrije da se svima lagalo…
I što će se dogoditi ako ih se prisilno skine s droge koju svaki dan uzimaju, a nisu ni svjesni… Što će se dogoditi kad im vise nitko neće moci reći što trebaju taj dan obaviti?

 » O tome nema rasprave. Ne smatramo te virusom, zapamti to. Ti si osobajednako kao i mi. Zaklela sam se da ću te čuvati i to je ono što ću raditi bez
obzira na to što ti mislila. Možda je teško priznati, ali postala si mi draga
kučko luda i nemoj to izokretati u neku od svojih samodegradirajućih
fantazija. «, Simon se nasmijala i pružila mi ruku. To je bio prvi istinski
trenutak koji smo podijelile kao dvije normalne osobe nevezano uz našu
funkciju.

Simon će završiti u koloniji na Mjesecu slijedom Ateninih igrica, pokušavajuci spasiti kćer.

Aurora pokušava preživjeti prije nego je uspiju iskoristiti za svoje ciljeve.

Neil će pokušati uništiti B.O.G.

Liem ce pokušati zaštititi Auroru.

Ili možda ipak ne?

Što je zapravo B.O.G. ? Ili bolje pitanje – tko je B.O.G. ? I zašto je?
Tko su ljudi u kolonijama na Mjesecu? Što su učinili i kako su povezani s onima na Zemlji?

I hoće li se u ovoj ludoj avanturi kad nitko nikome ne bi trebao vjerovati, a ipak su vi osuđeni na povjerenje I pomoć  – hoće li se isplatiti spašavati ono što je od čovječanstva ostalo?

Ako niste pročitali Dedivinaciju prvi dio, toplo vam preporučujem da prije čitanja Monokromije to učinite. Važno je krenuti od početka jer se Monokromija nastavlja direktno na Naciju psihoze i bez nje nećete uspjeti uloviti konce.  

Recenzija za prvi dio je ovdje:https://lifesocks.blog/2018/10/29/dedivinacija-nacija-psihoze/

Kad sam čitala i pisala recenziju za nju, ovog današnjeg divljanja nije bilo ni u naznakama. Povlačila sam paralele s Matrix i sličnim idejama, medmđutim ovo mi nije bilo ni na kraj pameti. A opet… Sad kad sam ponovno čitala Monokromiju, neki dijelovi jezivo podsjećaju na realnost.

Monokromija donosi rasplet svih zavrzlama iz prvog dijela, ali neće biti jednostavno. Neke stvari možda nećete očekivati, neke stvari će vas šokirati, neke možda zamisliti, a kraj… Kraj je sasvim u Jeleninom stilu – očekivano neočekivan i sasvim zaslužen. I ne, neće se svi izvući živi.

 » Jebote! Pakao postoji! «, bile su prve riječi koje su izašle iz njezinih
usta.

Neću vam dodijavati simbolikom i paralelama s trenutnom situacijom, jer njih ćete i sami shvatiti, više je nego očito.  Ono što ću vam reći je da je ovo meni Jelenin najdraži uradak. To naravno ima veze i s žanrom koji preferiram, što je u ovom slučaju sf + triler + distopija + akcija +  teksaški masakr motornom pilom (Ok, šalim se, ali prolazi i pod horor ako malo razmislite). Nema ljubić linije. Bila je u tragovima u prvom dijelu, ali to je Jelena. Nema više ni u tragovima.

 A tada je sve započelo. Vrijeme se usporilo toliko da je svijet postao jednonerealno mjesto. Život je postao samo još jedna želja koja visi o krhak konac
postavljen u ruke djeteta sa škarama. Jedan od dvojice predvodnika koji je
gledao u Nilea izvinuo je usne u jednome kutu i nasmijao se najjezivijim
smiješkom koji je Nile ikada imao prilike vidjeti na nečijem licu i viknuo,
» Sada! «

Ali ima jurnjave po snijegu, skrivanja, bijegova iz zatvora, otimanja zatvorenika, droge i kriminala i bježanja, krađe vozila, skrivanja, putovanja po svemiru, igranja sa stvarnošću i mozgom općenito i ponekih dijelova koji su teško pojmljivi, ali mogući.

Sve u svemu, ovo je bila nesvakidašnja avantura, sa samo nekoliko pauza za predah, a i one su bile kratke. Pisana je razumljivo, brzo i napeto, s idejom i smislom i…. Jednim velikim upozorenjem na kraju. 

Upozorenjem u kojem smjeru idemo… I što ako je istina?  

Godine su je nagrizle. Osjećala je to u kostima, mišićima i duši. Elly se
popela na površinu i stala na sam rub kupole rukom se pridržavajući o
debelo staklo. Monokromna površina koju je nazivala domom sada je
djelovala još jednoličnije. Ovdje gore nije bila već godinama, ali prije
nekoliko je dana osjetila kako je pravo vrijeme stiglo. Vrijeme koje su čekali
naraštaju napokon je stiglo.

Preporuka. Opet.