SMRTONOSNI STROJEVI -PHILIP REEVE

 

IMG_20181122_205829_152[1]Bilo je tmurno, vjetrovito proljetno popodne, i grad London je isušenim dnom negdašnjeg Sjevernog mora lovio mali rudarski grad.

U boljim vremenima, London se nije zamarao tako beznačajnom lovinom. Pokretni je velegrad svoje dane nekoć provodio loveći veće gradove jureći na sjever sve do Ledenih prostranstava i na jug sve do obala Mediterana. Međutim, u posljednje je vrijeme bilo kakav ulov bio sve rjeđa pojava i neki su gradovi gladno počeli mjerkati i London. On se sada već 10 godina skrivao od njih, pritajivši se u vlažnom i brdovitom zapadnom okrugu koji je Ceh povjesničara nazivao nekadašnjim Britanskim otokom. Već deset godina nije poje ništa osim sićušnih ratarskih gradova i nepokretnih naselja u tim vlažnim brdima. Međutim, konačno je došao trenutak kad je Gradonačelnik odlučio vratiti svoj grad preko kopnenog mosta u Veliko lovište.

Čvrsto tlo je Ničija zemlja. Gradovi su na kotačima i hrane se jedan drugim. Cehovi su opet svrhoviti i moćni. Naša sadašnjost je tisućljećima daleko, a onaj rat od kojeg strahujemo danas, u ovoj knjizi je davna prošlost i trajao je sat vremena.

Atmosfera je apokaliptična. Stvarnost siva i mehanička. Naša tehnologija izgubljena, neka druga razvijena iako ne i naprednija. A ljudska vrsta opet nije naučila.

Naš namještaj, komadi računala, kosti, posuđe i strojevi sada su samo artefakti, djelići povijesti iz kojih nova civilizacija pokušava sastaviti cjelinu.

Ono što je uništilo civilizaciju kakvu znamo  – oružje je u ljudskim rukama. Jer znanost je takva, možeš je upotrijebiti za svašta. I naravno, uvijek u ono što je krivo, svaki put za novo uništenje.

Katherine Valentine kći je direktora ceha povjesničara, najvažnijeg čovjeka Londona nakon Gradonačelnika. London je sada pokretni grad u budućnosti, a smatra se da se gradovi nikada ne smiju prestati kretati, jer kretanje je život. Problem je jedino što nemaju više koga jesti.

Na granici postoji Zid i gradovi koji se ne kreću. Gradovi koji i dalje čvrsto stoje na tlu. Što se smatra protuprorodnim. Ali pokretni gradovi se kreću praznim lovištima i lovine je sve manje… Prostor iza Zida je moguće novo lovište za izgladnjele gradove koji su na izmaku energije i goriva. Problem je jedino što nijedan pokretni grad ne može probiti Zid.

Katherine je uvjerena da joj je otac divan čovjek, njen najbolji prijatelj, učitelj, njen oslonac. Sve dok se iz prošlosti ne pojavi ime koje mu utjera strah u kosti. Hester Shaw. Djevojka koja nebi trebala biti živa. Koja je trebala nestati. Djevojka koja zna mračnu  tajnu g. Valentinea i koja je gonjena svojom osobnom osvetom i zbog toga veoma opasna.

smrtonosni strojevi1

Mladi cehovski naučnik Tom Natsworthy također misli kako je direktor njegovog ceha divan, mudar i pošten. Thaddeus Valentine mu je uzor, još otkako mu je kao dječaku uručio nagradu za vizionarske ideje.

No, kad London napokon nakon mnogo vremena dograbi jedan manji gradić kao plijen, Thaddeus Valentine će shvatiti da nije nedodirljiv, a Katherine i Tom, svaki na svojoj strani gledati kako se odmotava klupko tajni i opasnih namjera, a njihova dotadašnja uvjerenja padaju u vodu…

Tko je Hester Shaw? Kakav je zapravo Thaddeus Valentine? I u kakvoj je to opasnoj sprezi s gradonačelnikom Londona, čovjekom koji vodi grad već 20 godina, ali kojeg goni opasna ambicija koje nitko nije svjestan…

Smrtonosni strojevi2

Jednim dijelom distopija, drugim dijelom SF s elementima steampunka, Smrtonosni strojevi prvi je nastavak Kronika gladnih gradova. Iskreno, mnogo je elemenata ovog romana koji bi me možda i natjerali na razmišljanje o ljudskoj prirodi i pravim opasnostima koje vrebaju kad se nemoralni i/ili gladni moći dočepaju vlasti.

Ali nisam razmišljala o ničem. Iako priča nosi poruku, i sasvim sigurno more upozorenja i nama u sadašnjosti i nama u budućnosti, ovo mi je bila više manje razbibriga i nije me toliko uvukla u priču kao neki drugi romani.

No daleko od toga da mi nije zanimljivo, jest i to jako – zapravo jedva čekam nastavke 🙂 Samo sam možda mrvicu razočarana. Ideja je jako dobra. Atmosfera prikazana odlično. Osjećala sam prljavštinu i smrad nižih slojeva, vidjela ružnoću i ježila se od potencijala ideja poluludih znanstvenika žednih eksperimentiranja. Ali se ipak na kraju opet sve svodi na same old, same old – jedan moćnik tiranske naravi gladan posjedovanja i žedan vlasti i priznanja koji ne preza pred uništavanjem svega i svakoga tko mu stoji na putu. Junak ili junaci koji to pokušavaju spriječiti. Apokaliptičan svijet uništen ratovima. Čudan poredak tisućlječima nakon zadnjeg rata. Neodrživ mir i neodrživ poredak.

Budimo realni, svega toga je već bilo 😉

Unatoč tome – ja bi ovo ipak preporučila. Priča je zabavna i zanimljiva, nisam čitala na engleskom nastavke, ali se nadam da postaje bolja. Otprilike mi je između 3 i 4 – na Goodreadsu sam ostavila 4.

Pričekat ću ipak da Stilus izda nastavke 😉

Ali pročitajte, zanimljivo je 🙂

A ide i film 😉

Kisi.

received_2185901684993873[1]

 

*******************************************************************************

O Philip Reeve

Goodreads ocjena: Smrtonosni strojevi

Izdavač: Stilus knjiga

 

 

Drvo laži – Frances Hardinge

IMG_20181016_120834_778[1]

U njoj je bilo gladi, a djevojkama se ne pristoji da budu gladne. One bi za stolom trebale tek grickati, kao što bi im i umove trebala zadovoljiti oskudna prehrana. Nešto ustajalih poduka umornih guvernanti, dosadnih šetnji, praznoglave razbibrige. Ali to NIJE bilo dovoljno. Faith je dozivalo sve znanje, bilo koje znanje, a to da ga nezamijećeno ukrade pružalo joj je slastan, otrovan užitak.

Drvo laži -Frances Hardinge

Sjećate se nekad kad ste bili mali. I kad su roditeljske odluke bile nešto čemu ste bezuvjetno vjerovali, jer ipak su uvijek najvažniji mama i tata. Nikad nismo dovodili u pitanje da je sve što rade bilo u našem interesu, a kud god se išlo, išlo se zajedno. Preseljenja, odluke o školovanju, upisima na neke aktivnosti, čini se da nikad nismo imali pravo glasa jer smo ili bili premali, ili su oni bolje znali što je za nas dobro… Ili možda ipak ne? 🙂 A sad zamislite da uz to što vas se nikad ništa ne pita, još i postoji uvriježeno mišljenje s tzv “znanstvenim” dokazima da ste i glupi. I zamislite da imate sposobnosti koje bi mnogima bile od koristi, ali vam se ne priznaje da postoji mogućnost da ih imate.  A potajno, postoje ljudi koji šutke iskorištavaju to što možete dati u zamjenu za nešto što bi trebalo biti normalna emocija prema djetetu – ljubav. Ona prava, ne samo njen privid. I zamislite svoj život u takvoj klopci.

Faith Sunderly ima 14 godina i tu nesreću da se rodila u 19. st. Kad je znanost u razvoju, kad se ogromna otkrića pojavljuju diljem svijeta, kad je na pomolu odgovor o porijeklu čovjeka, kad je medicina u napretku, kad se pojavljuju iznimni znanstvenici koji su svi redom zbog svojih otkrića hvaljeni i slavljeni – ali samo ako su muškarci. Jer žena ne može biti pametna. Žena NE SMIJE biti pametna. Žena je u najboljem slučaju jedva sposobna voditi kućanstvo. Dobra je za eventualno udati se, i to dobro se udati, u protivnom za obitelj predstavlja trošak i teret. Što je Faith jasno dao do znanja, nitko drugi nego – njen vlastiti tata.

drvo laži1

Tata koji je cijelu obitelj natjerao da se iz Engleske preseli na udaljeni otok zbog skandala koji prijeti uništiti cijelu njegovu karijeru. Zbog nečega što je sam skrivio. Velečasni Sunderly je znanstvenik. Čija otkrića se u velikoj mjeri kose s toliko doslovno shvaćanom Biblijom. Ali zato, prema istoj toj Bibliji jako dobro zna staviti ženu gdje joj je mjesto. U ćošak . Jer je ionako preglupa da bi išta shvatila. Faith je, kao mala, provodila mnogo vremena u očevoj knjižnici, sudjelovala u ispitivanju uzoraka, ali njen otac nikad nije imao u planu da je uvede u znanstveni svijet kao punopravnu članicu.

A Faith je pametna. I želi biti znanstvenica. I to je strašno. A strašno je i to što misli da je njena znatiželja i sklonost misterijima nešto pogrešno.

Njena majka je u isto vrijeme zabavljena očijukanjem, haljinama, nakitom i samom sobom.

I onda, nakon što vijesti o skandalu stignu na otok Vane, cijelu obitelj izoliraju od društva, stanovnici Vane-a počnu govorkati, a Myrtle Sunderly je izbačena iz društva ne svojom krivnjom – velečasni je pronađen mrtav. Uz sumnju da je sam skočio s litice, što povlači za sobom hrpu problema -jer… Samoubojice se ne može pokopati.

Ali Faith je pametna. I želi biti znanstvenica. I zna da je njen otac ubijen, samo treba naći način da to i dokaže…. Uz ograničena sredstva, u tajnosti i služeći se samo svojom inteligencijom i domišljatošću, Faith će polako odmatati klupko laži koje su dovele obitelj gotovo do propasti, dok opasnost za nju samu raste iz minute i minutu…

drvo laži2

Kako i zašto je velečasni Sunderly stradao i tko još ima prste u tome? Oko čega se vrti skandal koji ih je otjerao iz Engleske i kakvu mračnu tajnu je skrivao njen otac? Zašto? Što se nalazi u očevom dnevniku? Što je sve na kocki i kako je došlo do toga? I, pošto vjerujem da ste svi čitali kratak sadržaj i znate da se radi o drvu koje rađa plod u zamjenu za laži – kako lažima doznati istinu?

I da li je Myrtle Sunderly doista priglupa i zaokupljena svojim haljinama, ili zapravo  samo upotrebljava svoju inteligenciju na tada dostupne načine da bi zaštitila obitelj….

drvo laži3

 

Do otprilike 100-te stranice, knjiga me jako ljutila. Čak i uz kontekst vremena u kojem se radnja događa. Znanstveni dokazi da su žene glupe? Mjerenja lubanja? Čak i nedostatak roditeljske ljubavi prema djetetu samo zato jer je – žensko?!? Pa kom je to normalno? Čak i u 19. st. Žene su nesposobne? O, zar stvarno?!? I nikom nije palo na pamet ni tada – a čini mi se da se i sad vraćamo malo u srednji vijek – da osim inteligencije – žena ima sposobnost držati obitelj na okupu, stvoriti je, njegovati, skrbiti za nju svim sredstvima koja su dostupna, i uz to posjedovati još čitavu lepezu talenata koji prolaze neprimjećeni jer – muškarci su super. A zapravo ih je malo sposobno brinuti se o samom sebi jer se predugo drže mamici za suknju. A kasnije ženi.  Fak of. I tad i sad. Ne znam kojem je to priglupom idiotu palo na pamet na proširi idiotariju da su žene inferiorne, ali rado bi ga srela da mu vratim milo za drago. Posebno za onaj dio kad smo i same vjerovale da je to stvarno istina. Usput sam se sjetila svih onih stoljeća kad su nas palili, zatvarali, vikali da smo nečiste čim bi pokazale malo svojih sposobnosti – dok je jedina superiorna stvar svemoćnih muškaraca ikad bila – fizička snaga. I to ne uvijek.

Možda sam se malo zanijela, ali meni ovo prvenstveno knjiga o važnosti uvažavanja žena. I ne samo žena, nego svakog bića na ovoj planeti. Važnosti empatije. Tolerancije. Ljudskosti. I ako vas, kad budete čitali – ne naljuti odnos prema ženskom djetetu tadašnjeg doba, ne znam što bih vam rekla. Najstrašnije od svega je što su zbog takvih gluposti i same mislile da su glupe i da je to grijeh i katastrofa ako gle čuda – imaju pamet!

No, vratimo se natrag knjizi. Drvo laži je sjajan krimić s elementima jezivog. Faith je sjajan detektiv. Radnja je napeta i uzbudljiva, ponekad zaustavljaš disanje dok zajedno s njom pokušavaš nečujno pobjeći u istraživanje ili se ljutiš ili s olakšanjem odahneš nakon što je i ovaj put uspjela preživjeti.

Ali ono što je ova knjiga još dala – to je uvid u mračnu stranu ljudske prirode. Koliko ste spremni prodati sebe za neke druge ciljeve? Koliko ste spremni prokockati nečiju budućnost za svoje ambicije? Koliko daleko ste spremni ići za priznanjem i slavom, a koliko za dokazima nečeg što nikako ne može biti?

U mnogo elemenata me Faith podsjetila na Almu Whittaker, koju je tako divno opisala Elizabeth Gilbert u Signaturi svih stvari. Iako je Alma imala podršku i pomoć svog oca, a Faith se za svoju priliku morala izboriti sama, obje su bile žene u istom vremenu, koje su morale pronaći način da im se uopće prizna da imaju mozak.

Kad budete čitali, obratite pažnju na još nekoliko (ženskih) likova koje su morale skrivati sve što jesu da bi mogle plivati s morskim psima. Iznenadit ćete se u koliko slojeva Drvo laži progovara o prihvaćanju različitosti i nepravdi društva.

Drvo laži je knjiga koja nas može mnogočemu naučiti. Najbitnije je ono da se nitko i nikada nebi smio dati gaziti.

Iako se uvijek može čitati kao YA s elementima nadnaravnog ili povijesni krimić-triler. Ali zapravo mislim da ovaj roman nije nijedno od toga, i sve to u isto vrijeme.

I uopće se ne čudim što je pokupio nagradu Costa, i za dječju knjigu i za knjigu godine. ❤

Iznimna knjiga. Topla preporuka.

Kisi.

***********************************************************************************

O Frances Hardinge

Goodreads ocjena: Drvo laži

Ostale recenzije: Bibliovca

Gdje kupiti:  Vorto Palabra

Izdavač: Vorto Palabra

Prijevod: Marijana Pasarić

 

 

 

Iskorijenjena-Naomi Novik

IMG_20180903_135036_300

 

Posljednje ljeto koje smo provele zajedno bilo je dugo, toplo i puno suza. Kasija nije plakala, ali ja jesam. Do kasno bismo boravile u šumi rastežući zlatne dane do krajnjih granica. Kući sam dolazila gladna i krajnje umorna, ali sam se odmah povlačila na počinak u mrak. Majka bi došla, gladila me po glavi i tiho pjevala, a ja bih usnula plačući. Pladanj s večerom ostavljala je pokraj kreveta, jer me usred noći budila glad. Ni na koji način nije me pokušavala utješiti, a kako bi i mogla? Obje smo znale da usprkos svoj ljubavi koju je osjećala prema Kasiji i njezinoj majci Wensi, u sebi osjeća tračak radosti, jer njezina kćer neće biti odvedena, njezina jedina kćer. Ja, naravno ne bih ni poželjela da se osjećala bilo kako drugačije.

 

Wow. Negdje iza ponoći sam pročitala ovo čudo od knjige do kraja (uzmite u obzir da mi je danas prvi radni dan nakon godišnjeg i da sam se kao trebala naspavati…) Jednostavno je nisam mogla ispustiti iz ruke. I da nemam obaveza i malog Prdeka, mislim da bi je pročitala u danu jer nebi ni jela.

Morala sam napisati svoj osvrt jer me toliko obuzela da – iako je već 2 godine prošle od izdanja i svi su već napisali recenziju – moram vam reći koliko je divna.

Postoje te neke knjige koje su kao povratak domu. Pretpostavljam da to ima veze i preferencijama žanru i stilu, a ja sam ipak u prvom redu fantasy lover… Otkad pamtim. Gospodara prstenova pročitala sam s otprilike 8 godina. U doba kad ljudi za Tolkiena nisu ni čuli ako nisu prekopavali knjižnice u potrazi za čarobnjacima i vilama.

Nakon toga, pročitala sam sve njegovo čega sam se mogla dočepati, otkrila još nekoliko fantasy autora koji su mi se uvukli pod kožu i prema kojima se ponašam ko fan glazbenog benda – nakon što su me kupili s jednom, dvije, tri fantastične priče, mogu napisati najgore književno sranje koje postoji – ja ću to kupit.

Imala sam malu pauzu od čitanja godinu -dvije ( obaveze, ovo-ono…) i Naomi sam otkrila tek sad, ali mi je jako drago što sam na nju naletjela u trenutku kad sam čitala svašta drugo osim onoga što najviše volim ( Arden se ne računa, ona je posebna kategorija :))

Untitled

I onda – novi autor, nova knjiga i neizreciva sreća 😀 Ljudi, ona je u 400 stranica ispisala nešto… predivno. Ima sve – čarobnjake, vještice, nježno prijateljstvo, malu čvrstu seosku zajednicu, djevojku u nevolji, čarobnjaka koji uzima danak i zlu šumu i onaj magličasti veo čarolije koji te drži uz knjigu i uvuče u nju i tu si  –  ljutiš se, dišeš i boriš s Agnieszkom dok pokušava doći sebi od neočekivanog šoka jer je Zmajev izbor pao na nju… I onda dalje s njom letiš i padaš i ponekad ti srce stane od obrata i situacija i napetosti i …

Ahahaha, sad vjerojatno mislite da sam prolupala, a pogotovo ako niste pročitali knjigu.

Ok, malo o sadržaju:

Agnieszka ima 17 godina. Njena prijateljica Kasia isto toliko. Od malih nogu su nerazdvojne, nježne prijateljice, ali se jedna od druge razlikuju koliko god je više moguće. Dok je Kasia lijepa, nježna, spretna i zabavna, djevojka koja se ističe svojom ljepotom i vrlinama –  Agnieska je premršava i nespretna, neuredna i uvijek u nevolji. Djevojke i njihove obitelji žive u Dverniku, malom selu na rubu šume. A Šuma je – zla. Šuma šalje bolesti i zvijeri, čudovišta i zaraze, a tko u nju zaluta, ne vrati se kao osoba koja je nekad bio.

Od otvorenih napada Šume seljane Dvernika i cijelog tog područja čuva Zmaj – čarobnjak koji odbija njene napade i dolazi u pomoć kad god Šuma podivlja, ali za to skuplja danak u namirnicama i svakih 10 godina uzme sa sobom jednu djevojku. Djevojku koja je navršila 17 godina i koja je izuzetna u svakom pogledu, koja se ističe od drugih. Svi znaju da je ovaj put to – Kasia. Kasia je praktički cijeli život živi pripremana da jednog dana ode iz roditeljskog doma služiti Zmaju. I da se vjerojatno neće vratiti. Zmaj ih doduše zadržava samo na 10 godina, otpušta s malim bogatstvom i koliko se zna, ne radi im ništa nažao, ali nijedna djevojka nije nakon toga ostala kod kuće. I sve su vratile promijenjene.  Kao da više ne znaju živjeti u dolini.

Kasia se oprostila s roditeljima, braćom, susjedima i Agnieszkom, uredila i hrabro prihvatila svoju sudbinu.

Samo što je Zmaj odabrao – Agnieszku.

A Agnieszka je vjetar koji mete sve pred sobom, na momente nepretna i nesigurna, a onda opet sigurna u sebe, jaka i neustrašiva –  netipična heroina koja je sve samo ne ono šti bi jedan Zmaj od nje očekivao…

Zašto ju je odabrao? I što je to u njoj toliko jedinstveno da je morao odabrati nju? Tko je zapravo Agnieszka? Koliko je za sve kriva Šuma? Što želi i koliko to želi? I kako će se posložiti kockice…

ukorijenjena

Ovdje pred sobom imamo priču o prijateljstvu, korijenima, vezanosti i ljubavi. Priča je to ispredena toliko prekrasno da ne možeš ostati po strani, zadržavaš dah kad postane napeto, stišćeš šake kad ponestaje vremena i odahneš kad se nešto uspije dobro završiti. A obrate pratiš s nevjericom i onim djetinjim uzbuđenjem k’o kad je baka uz vatru  pričala priče.

Volim priče s elementima folklora. U njima još osjećam onaj drevni način života kad je magija bila živa, duboko utkana u sav život i običaje, kad se neka čarolija uvijek povlačila po zraku i bila na pomoći svim bićima… Onda kad je bilo jednostavno živjeti s magijom i živjeti magiju, bila ona opasna ili ne… Ali bila je dijelom života i zato je funkcionirala.

Agnieszka je ime dobila prema bajci Natalie Galczynske – Agniezska “Komadić neba”. Ukorijenjena se dobrim dijelom temelji na legendama i narodnim predajam istočne Europe, što se vidi po imenima mjesta i likova. Likovi iz “Komadića neba” se također nakratko pojavljuju ovdje. Mnogo narodnih legendi utkano je u ovu priču, poput one o babi Jagi.

Hvala Naomi, Agnieska mi je uz Vasju postala novi omiljeni lik iz priča 🙂 ( A imam ih već cijeli tucet sigurno :D)

Onom tko voli fantasy, a i onima koji ne vole, preporučujem ovo uz jesenske kišne dane i toplu svjetlost svijeća, uz cimet i čaj i kolače 🙂 Dobar tek 🙂

Kisi.

ps. Sad jedva čekam početi Spinning silver 😀

***********************************************************************************

O Naomi Novik

Goodreads ocjena: Iskorijenjena

Ostale recenzije: Ključ za knjigu , Učitaj se, Bibliomanija

Gdje kupiti:  mislim da nema više…

Izdavač: Algoritam