BRITT – MARIE JE BILA OVDJE – FREDRIK BACKMAN

img_20190407_143800_9351.jpg

Britt-Marie stoji iza vrata, udišući miris mokre zemlje i sode bikarbone. Prisjeća se mirisa alkohola i zvukova Kentovih nogometnih utakmica. On nikad nije odlazio na balkon. Balkon je pripadao samo Britt-Marie i nikome drugom, što je bilo nešto posve jedinstveno.

Fredrik Backam – Britt-Marie je bila ovdje

 

Britt-Marie znamo iz Bakice. Tko nije, pročitajte, iako ne smeta ako krenete odmah s Britt.

U Bakici je bila jedna od onih dragih susjeda koje smo nekad u kvartu nazivali “nadzorne kamere”. U prijevodu – svugdje gura nos, sve mora znati, nije isključeno da vodi evidenciju dolazaka i odlazaka iz zgrade i kad je koji susjed viđen u kojem dijelu grada.

Jedna od onih koje sve rade po propisima čak i kad su neizvedivi. Ali je u stanju maltretirati jednim papirom cijelu zgradu.

Takva je bila do malo pred kraj. Kad smo Britt-Marie upoznali s druge strane. Njene strane. Ali zapravo smo samo malo zagrebli po površini.

Zato je ovo priča o Britt-Marie. Njenoj ranjivosti, usamljenosti i potrebi za ljubavlju. Priča u kojoj ćemo shvatiti koliko je grozno živjeti u njenom svijetu, u kojem je stvorila cijeli sustav obrambenih mehanizama unutar kojih je mogla funkcionirati. I uvjerila sebe da je to normalno. Pomoću njih se nosila s traumama u životu. A imala ih je dovoljno. I previše.

Kad se treba nositi s teškom situacijom – Britt-Marie čisti. A kad očisti, onda čisti opet. Dobra je u tome. Dobra je u drugim stvarima, ali nikad ih nije otkrila jer su je uvjerili da je za nju najbolje da ostane kod kuće. I čisti.

Priča o Britt-Marie je priča o tome što se dogodi kad obrambeni mehanizmi otkažu. Jedan po jedan. I što se dogodi kad Britt-Marie stisne zube i suoči se sa svijetom. Prvo silom prilika, jer Britt-Marie ode iz svog pomno uređenog i isplaniranog života u kojem se zna red i sve ima svoje mjesto. Ali zapravo lažnog života – u kojem je došla do točke kad se više nije mogla pretvarati.

Ona ne nosi parfem. A ipak veći dio bračnog života pere košulje namirisane ženskim parfemom. Brine za tuđu djecu, zakinuta za svoju. Održava kuću jer nije dobra u druženju, pa to ostavlja suprugu. Premješta brijaći aparat samo zato da ga natjera da joj se obrati. Da bude potrebna.

Ali Britt-Marie više ne želi prati košulje koje mirišu na parfem.

Nevjerojatna je količina gluposti koju smo spremni povjerovati o sebi samima. I nevjerojatna je količina ljubavi koja je potrebna da bi to prestali vjerovati.

Da, Britt-Marie je rekla dosta. Spakirala stvari i otišla. U svojim šezdesetima prvi put traži posao iako je 40 godina radila – održavala je kućanstvo i brinula o suprugu i njegovoj djeci. Njegovoj, jer to su djeca druge žene.

To što je završila Bogu iza hozentregera, pokazalo se kao najbolja stvar koja se Britt-Marie dogodila u njenih 60-tak godina. A završila je u Borgu. U kojem nema ničega, u kojem se zbog financijske krize zatvorilo sve što se dalo.  U kojem ljudi ne znaju poredak pribora za jelo u ladici,  ne znaju čemu služi soda bikarbona i nema Faxina, a najbliži bankomat je udaljen 20 minuta vožnje.

U Borgu se snalazimo kako znamo. Oduvijek je tako. Ali u tim dječacima gori vatra koja će prije ili kasnije progutati sve oko njih. Il njih same.

Fredrik Backman – Britt-Marie je bila ovdje

A i posao koji je dobila nije baš posao. No, izgleda da to stanovnicima Borga i nije bitno. Oni nemaju nogometno igralište, ali imaju ekipu. Nemaju poštu, automehaničarsku radionicu ni trgovinu, ali imaju ljude koji sve to nekako drže na okupu. Imaju pregršt osebujnih i donekle tragičnih sudbina i likova koji su na rubu egzistencije, ali prihvate Britt-Marie.

Prihvate ja onakvu kakva je. Sa svim njenim čudnim navikama i pravilima o poretku žlica i vilica. I za divno čudo – i Britt-Marie prihvati njih. Sve njih. I onda se dogodi život.

Britt -Marie je bila ovdje nosi dio iste poruke kakvu nosi i Ove – ne sudi knjigu po koricama.

Jer i Britt je naizgled samo još jedna stara baba koja gura nos gdje mu nije mjesto… Ali ta baba je proživjela život, prošla je teške stvari i na svoj način s njima se i nosila. Nikome na licu ne piše tko je iznutra. Većinom ni blizu ono što mislimo na prvi pogled. I većinom se iznenadimo kad nas život natjera da pružimo priliku osobi koja nas izluđuje ili smeta ili jednostavno nervira – jer nismo ni slutili u čemu je stvar, previše opterećeni svojom vlastitom životnom jurnjavom…

Ako ljudsko biće dovoljno dugo drži oči zatvorene i stišće ih dovoljno snažno, može se sjetiti trenutka u životu kad je donijelo odluku samo zbog sebe. I shvatiti, možda, da to nije učinilo nikad prije.

Fredrik Backman – Britt-Marie je bila ovdje

Britt-Marie nas uči o suočavanju sa svijetom. O onome što je u stanju učiniti prihvaćanje, ljubav i prijateljstvo. Da nije sve u pravilima. Nije sve u rasporedu ni u večeri točno u 6. Ima puno toga i izvan granica našeg malog svemira. Onog iz kojeg treba hrabrosti izaći 🙂

Stanovnici Borga, svaki sa svojom pričom, svojom prošlošću, svojim životom, dio su njenog života i svaki će promijeniti nešto u Britt – Marie. A ona neće biti ni svjesna koliko toga je promijenila u njima.

Ali hej, što se dogodilo kad je Britt – Marie završila svoju avanturu u Borgu i krenula dalje?

Borg ima nogometno igralište. I nogometni klub.

I, što god se dogodilo.

Gdje god bila.

Svi će znati da je Britt-Marie bila ovdje.

Fredrik Backman – Britt-Marie je bila ovdje 

Britt- Marie je prekrasna. I zato, kao i Ove, zaslužuje da je čujete.

 

Kisi.

************************************************************************************

Fredrik Backman

Britt-Marie je bila ovdje

Izdavač: Fokus na hit

Gdje kupiti: Britt -Marie je bila ovdje

ČOVJEK ZVAN OVE – FREDRIK BACKMAN

img_20190401_131627_765.jpg

On je bio čovjek koji je vidio crno ili bijelo. A ona je bila boja. Sve boje koje je on imao.

Fredrik Backman – Čovjek zvan Ove

 

Vjerujem da svako susjedstvo ima svog Ove-a. Barem izvana. U svakom kvartu, svakoj ulici, čak i svakoj zgradi postoji netko tko nema pametnijeg posla nego zagorčavati nam život suludim pravilima, raznoraznim odlukama, beskonačnim objašnjavanjima o načinu na koji se nešto radi. Možda ste krivo parkirali. Možda se ne češljate na pravu stranu. Možda su vam djeca nemoguća ili jednostavno na pogrešan način popravljate prozor.

Uvijek su tu. Baš kao da im se smisao života sastoji u tome da vama zagorčaju život.

No, međutim…. Jeste li se ikada zapitali što o svemu tome misli druga strana? Zašto se ponaša tako kako se ponaša? Što je to u glavi te osobe da mora slijepo slijediti vlastita pravila, što je proživjela, gdje je boli, kako se osjeća? Što ako, s njene/njegove strane gledišta postoji savršena logika u njihovim postupcima i što ako im je jako teško nositi se s promjenama ili izlascima iz sigurne zone?

Vjerojatno bi otkrili da se samo boje gubitka kontrole, rutine… Svrhe. Svoje svrhe u ovom svijetu koji je za njih vjerojatno zastrašujuć i nerazumljiv. Ako ne postoje pravila. Njihova pravila.

No, znači li to da su takvi ljudi u pravilu samo zločesti i da vam žele napakostiti? Zapravo je sasvim moguće da su strašno usamljeni i prestrašeni. I da su samo ljudi. Nerijetko i s velikim srcem.

Ove je namrgođeni starac koji se strogo drži vlastite rutine i pravila. I koji naravno svima dodijava i nameće ta svoja pravila o ponašanju, o životu, o svemu zapravo. Svadljiv je i uvijek u pravu. Ne voli nikog, pa ni ljudi ne vole njega. Inatljiv. Neprilagođen. I krut.

No, je li to doista tako? Ipak je ovo napisao Backman. Za čije osebujne likove smo već navikli da nikad nisu ono što se na prvi pogled čini… Pa je i Čovjek zvan Ove zapravo topla ljudska priča o jednoj usamljenoj duši koja je nedavno izgubila jedino biće na svijetu koje je voljela. Sonju. Svoju suprugu i najboljeg prijatelja. Smisao života. Onu koja je njegovom životu dodavala boje.

Jer Ove je zapravo bio sretan dok nije izgubio roditelje, a nakon što je tata umro, više nije bio sretan. Dok nije upoznao nju… Ona je bila njegov kamen oslonac, njegova srodna duša, iako su bili različiti da različitiji ne mogu biti. Iako su svi mislili da je ona predobra za njega. Iako su ih čudno gledali. Ali Sonja je znala tko je on. Znala je da je čovjek poput njega neće iznevjeriti. On je bio crno i bijelo. Ona je bila boja.

A Ove je otkad zna za sebe ono što jest. Šutljiv. Pošten. Marljiv. I stvari u njegovom svijetu funkcioniraju na principu potrebe i praktičnosti. I on sam funkcionira na takav način. Ako postoji znak za zabranu parkiranja u ulici, tad se u ulici ne smije parkirati. I to je to. Iznimke ne postoje. Pravila vrijede za sve i svakoga i u svakoj mogućoj situaciji. Tako Ove funkcionira. Tako je njegov svijet uređen.

Možda je zajednička tuga zbog djece koja nikad nisu stigla tu dvojicu muškaraca zapravo trebala zbližiti. Ali tuga je tu vrlo nepouzdana. Kada je ljudi ne dijele, postoji velika mogućnost da će ih razdvojiti.

Fredrik Backman – Čovjek zvan Ove

Zapravo trebate pročitati knjigu, jer vas Backman tako lako premjesti u Ove-ovu glavu, približi njegov mentalni sklop, natjera da shvatite taj način funkcioniranja. Kod financijskih pitanja i kod automobila, parkirnih aparata i bolnica. Znakova i zabrana. Sve ima svoje zato i sasvim je logično. I što se Ove-a tiče, njemu je sasvim dobro u svom uređenom svijetu. Koji tek povremeno prodrmaju potresi izvana.

Kao nesreća.

Kao to što je Sonja otišla.

Kao novi susjedi koji će svojom različitošću uzdrmati njegov svijet iz temelja…

Smrt je čudna stvar. Neki ljudi sav svoj vijek prožive kao da je nema, ali sve u životu podrede upravo njoj.

Fredrik Backman – Čovjek zvan Ove

 

Obožavam Backmana. Otkad sam ga otkrila, njegove knjige su uvijek pri samom vrhu pročitanih, a ni Ove nije iznimka. Taj čudni starac mi se već na prvoj stranici uvukao pod kožu. Njegove urnebesne zabrane i sulude reakcije su me nasmijavale naglas, ali u isto vrijeme njegova priča – priča o tome tko je Ove, i zašto je – rasplakala me u nekoliko navrata.

Jer i Ove je samo ljudsko biće, čovjek koji je živio onako kako je znao. Onako kako mu je savjest mogla biti čista. Onako kako je mogao kad se morao nositi s gubitkom. Onako kako je znao kad je postalo teško. I polako, ni ne primjetivši, u jednom trenutku je otvorio srce nekim ljudima… I to je imalo posljedice.  Zbog toga će Sonja će još mrvicu pričekati tamo gdje je otišla.

Ljudi su oduvijek govorili da je Ove ogorčen. Ali on, dovraga, nije bio ogorčen. Jednostavno nije po cijele dane hodao sveposvud s osmijehom na licu.

Fredrik Backman – Čovjek zvan Ove

Da, Ove je jedan prilično osebujan lik 🙂 A ovo je priča o životu samom. O ljubavi kao takvoj. O prijateljstvu i o podršci. Gubicima. Dobicima. Nenadanim susretima. Slučajnim susjedima 🙂  Novopronađenim starim prijateljima. O svijetu. I prihvaćanju. Glupim svađama. Bezrazložnom inatu. Opraštanju.

I o tome da se čovjeka ne sudi na prvu prema onome što trenutno vidiš… Tako propuštamo mnogo toga, onaj sav skriveni svijet koji možda objašnjava zašto je netko to što jest. One sve velike stvari s kojima se netko mora nositi, a da se unutarnja borba malokad primijeti ili se za nju zna.

Nije baš sve crno i bijelo. Ponekad je potrebno dodati boje… i znati se nositi s njima.

Backmana uvijek preporučujem. Ali Ove-a morate upoznati. Život će vam biti prazniji ako ga propustite 🙂

Kisi.

************************************************************************************

Fredrik Backman

Čovjek zvan Ove

Izdavač: Fokus na hit

Gdje kupiti: Čovjek zvan Ove

MOJA BAKA VAS POZDRAVLJA I KAŽE DA JOJ JE ŽAO – FREDRIK BACKMAN

img_20190123_074703_5025b15d.jpg

Kad imaš baku, to je kao da imaš cijelu vojsku. To je najveći privilegij unuka – znati da je netko na tvojoj strani, uvijek i bez obzira na sve. Čak i kad si u krivu. Zapravo, pogotovo tada.

Fredrik Backman – Moja baka vas pozdravlja i kaže da joj je žao

 

Bila jednom jedna baka…. I kao i sve bake, bila je superheroj. Pričala je priče, tješila, kuhala je najbolje na svijetu. Krojila haljinice, uspavljivala, liječila bolnu bušu… Učila životu i štitila od njega. Bila je dragost i bila je ljubav. Bila je baka. I umrla je kad sam imala 26 godina. Nisam bila dijete, ali svejedno nisam bila spremna i nisam očekivala. Iako sam znala da je bila bolesna.

Jer tako je to s bakama. One su stvorene da budu zauvijek tu, da preuzmu ulogu koja nadopunjuje mame i tate. Da skrivaju slatkiše u posebnoj kutijici, peku kolače i jure na biciklu izliječiti unuku koja se upravo stropoštala u koprive.

Ne očekuješ da bake mogu otići, čak ni kad već budu prabake.

bakica3

A pogotovo ne kad imaš 7. I kad imaš baku koja čuva šest kraljevstava i dvorac u Zemlji gotovo budnih. I kad se bori protiv cijelog svijeta da bi Elsa mogla imati nezaboravno djetinjstvo u stvarnosti, u našem svijetu – kad moraju biti skroz budne.

Baku koja s tobom priča na jeziku gotovo budnih, koja ima sve odgovore i zna sve trikove.

Ali Elsa ima 7, i Elsina Bakica je otišla. Ostavila je Elsi dvorac, obećanje i brigu o Zemlji gotovo budnih… Ostavila joj je i pregršt pisama koja se pojavljuju na neobičnim mjestima i kod neobičnih ljudi. Ima tu i Princeza i Vitezova, Vučjeg srca i Sjena.

I Elsa polako otkriva da iako Bakica više nije s njom, ima mnogo saveznika koji jesu. I koji će joj pomoći čuvati drovac. Što više pisama dobiva, to više konaca povezuje. I otkriva tko je Bakica zapravo bila, tko su ostali protagonisti Zemlje gotovo budnih i koje se sve nove priče skrivaju iza naoko običnih stanara jedne naoko obične zgrade u mašti jedne nimalo obične Bakice… Ili su one zapravo stvarne?

bakica

Teško je jednom djetetu izgubiti baku. Teško je izgubiti bilo koga, ali baku s kojom si posebno blizak – to je preteško. No, Elsina je Bakica lukava. Baka zna da mora otići i na briljantan način Elsu i nakon toga štiti, uči i privikava na činjenicu da je više nema…

Bakica je genijalna. Ova topla obiteljska priča zavući će vam se u srce i otopiti dušu. Rasplakat će vas, ne jednom – i isto toliko puta nasmijati. Baki ćete poželjeti čestitati na mašti bez granica, na hrabrosti kojom uči Elsu da nikada ne smije prestati biti to što je, na bezuvjetnoj ljubavi kojom obavija svoj unuku i na ustrajnosti da joj sve te stvari usadi u dušu. Čak i kad je više nema. Čak i kad, nakon svoje smrti nađe način da Elsi ispriča svoju priču. Nevjerojatan način. Način koji nikad neće zaboraviti…

Kad Elsa pod Bakičinim vodstvom krene u pustolovinu života, sa svojih gotovo 8 godina, definitivno ne zna što je čeka. A ne znate ni vi, zato pročitajte obavezno 🙂

Nikakvih spoilera, nikakvog opisa, ništa vam neću dati… Morate pročitati. Morate osjetiti. Morate povjerovati. Jedino tako će vam priča imati smisla, i jedino tako ćete moći shvatiti i Bakicu i Elsu. I Mamu i Georgea i Polovka i Britt-Marie. Vučje srce, volkonja i Maud. Lennarta, dječaka sa sindromom, tatu i Alfa… A ima ih još… I sve njihove priče koje otkrivate , jednu po jednu, na kraju se slože i sjednu upravo tamo gdje pripadaju.

bakica2

Predivna je ovo priča, ljudska i dirljiva, smiješna i tužna i fantastična i bolna i poučna. Stvarna koliko i izmišljena, teška koliko i lagana. Prekrasna. O ljubavi. O smrti. O povezanosti. O boli. O deset tisuća bajkovitih vječnosti.

Pročitati.

Kisi.

************************************************************************************

Fredrik Backman

Goodreads Moja baka vas pozdravlja i kaže da joj je žao

Izdavač: Fokus na hit

Gdje kupiti: Moja baka vas pozdravlja i kaže da joj je žao

 

 

 

MEDVEDGRAD – Fredrik Backman

img_20190111_135327_2691.jpg

 

Jedne kasne večeri potkraj ožujka jedna je mlada osoba uzela dvocijevku, otišla u šumu, prislonila pušku nekome na čelo i povukla okidač. 

Ova priča govori o tome kako je do toga došlo.

Fredrik Backman – Medvegrad

 

Ne možemo zaštititi svoju djecu.

Fredrik Backman – Medvedgrad

 

Razmišljam već 2 dana o ovoj recenziji i još uvijek ne znam odakle da počnem. Od malog grada usred ničega u kojem svak svakoga zna i gdje si nitko i ništa ako ne igraš, rukovodiš, predsjedaš ili nisi sponzor ili navijač hokeja ili član njegove obitelji?

Od dječjih trauma i malih prijateljstava koja su se čuvala do tinejdžerske dobi jer su ponekoj djeci jedina utjeha i podrška bile tuđe obitelji i tuđa djeca?

Od mama i tata koji svatko na svoj način pokušavaju zaštititi svoju djecu, čak i ako se to na prvi pogled ne čini tako…

Od slomljenih duša i lošeg odgoja koji na kraju dovede do kršenje ljudskih prava?

Od nemoći i frustiranosti zbog te nemoći jer je politika jača?

Ne znam. Medvedgrad je mali gradić. Smješten je usred ničega i već 20 godina živi u nadi da će ponoviti uspjeh kad su igrali finale u hokeju. ( Puno ja u ovoj priči nalazim od naše države.)

medvedgrad.jpg

Medvegrad živi za hokej. Medvegrad živi od hokeja. Medvedgrad živi od nade da će, postignu li ovaj put uspjeh, kad je pred njima utakmica polufinala juniorske ekipe, moći opet biti netko i nešto.

Medvedgrad ne voli istinu. Istina ga boli i sprečava u ostvarenju cilja.

Medvedgrad ne zna reći “žao mi je” ili “hvala”. Umjesto toga te pozovu na kavu.

Medvedgrad kad ne treba, ne čuje i ne vidi.

Medvedgrad ne dozvoljava da imaš karijeru ako si žena, jer – hej – tko će se posvetiti djeci i kući dok su muškarci udubljeni u hokej?

Ali Medvegrad- na kraju- naravno kad se već dogodi sranje- možda ne zna razliku između ispravnog i pogrešnog, ali razlikuje dobro i zlo. Ali tek onda kad se sranje već dogodilo.

medvedgrad2.jpg

Plakala sam. Ja ne plačem često nad knjigama, ali na Medvedgrad sam plakala. Ljutila sam se i htjela da padaju glave. Zato što, na kraju svega, na kraju svih krajeva, nikada ljudski život, a pogotovo dječja duša ne smije biti ispod politike i ambicioznih ciljeva. Zato što je strašno misliti da se možeš izvući s nekom gadosti samo zato jer si na drugom polju koristan. Jer ti je tata netko. Jer se tebi to dozvoljava.

Zato što je još strašnije biti žrtva koju se pretvori u krivca. Kakvu to poruku daje svijetu? Svima nama?

medvedgrad3

Ne znam vam reći više, osim da morate pročitati Medvedgrad. Način pisanja je izuzetan. Ne postoji rečenica koja je suvišna. Ne postoji rečenica koju bi se eventualno moglo maknuti. Ne postoji dio koji treba izbjeći. A priča koja se smjestila unutar priče o hokeju je jeziva, moćna i resetirat će vam mozak.

Kad bih vam izvadila iz Medvedgrada svaki citat koji sam obilježila, prepisala bih vam  cijelu knjigu.

Nijedna dosad napisana recenzija neće vam približiti što je u ovom romanu sve važno niti će vam objasniti o čemu se zapravo radi. Isto tako, to neće uspjeti ni moja.

Svatko tko je barem jednom bio na utakmici Medveščaka u danima EBEL-a, Ledene dvorane i Brloga – moći će se poistovjetiti s pričom.

Svatko tko je u lijepoj našoj doživio neki oblik štete izazvane višim interesima, poistovjetit će se s pričom.

Svaka majka znat će o čemu je riječ, svaki otac bit će bijesan.

Svaka žena bit će ljuta i poželjeti da padaju glave.

Sve prijateljice će imati potrebu zagrliti se i ne puštati, a pogotovo ako imaju 15 godina.

Svi muški čopori preispitat će vlastite prioritete.

Pročitajte Medvedgrad. Medvedgrad će vas naučiti.

medvedgrad4.jpg

To je samo igra. Koja ljudima može promijeniti živote.

Fredrik Backman – Medvedgrad

Genijalno.

Kisi.

 

************************************************************************************

Fredrik Backman

Goodreads Medvedgrad

Izdavač: Fokus na hit

Gdje kupiti: Medvedgrad