IZGUBLJENI ČOVJEK – JANE HARPER

IMG_20190610_091753_948

Kružnica u prašini umalo nije zatvorila puni krug. Nastajala je nešto kraće od 24 sata.  Onda je stočar konačno dobio društvo, Zemlja se nastavila okretati, a sjena se pomicala sama, dok je čovjek nepomično ležao u središtu prašnjava groba pod čudovišnim nebom.

Jane Harper – Izgubljeni čovjek

Što mislite, poznajete li dobro svoje bližnje? Koliko dobro? Biste li dali ruku u vatru za njihovo poštenje, za mirnu narav, za zdravu psihu i za to da nisu u stanju počiniti nikakvu grozotu? Nikad? Baš nikad?

Hm… Razmislite još jednom.

 

Australija. Miljama u daljinu ničega osim sunca. Ako ideš nekud, voziš dobro opskrbljen terenac sa zalihama. Voda je obavezna. Hrana i benzin. Radio, mobitel, bilo kakvo sredstvo komunikacije. Ako ti krepa auto, bolje ne izlazi van, nego čekaj dok neko ne dođe po tebe. Toliko je gadno. A svi koji žive u tom nemilosrdnom kraju – to i znaju. Ne ideš nikud bez opreme. I točka.

Bliži se Božić… No obitelj Bright ga ovaj put neće proslaviti na način na koji se Božić slavi i to nema veze s tim što nema snijega u Australiji.

Obitelj Bright ovaj će Božić obilježiti sprovodom. Cameron, srednji brat od trojice nađen je mrtav u sjeni spomenika na grobu bezimenog stočara. Spržen i dehidriran. Daleko od terenca koji je nađen kilometrima daleko.

 

U sredini se nalazio nadgrobni kamen, sasvim gladak  od stoljetnog djelovanja pijeska, vjetra i sunca. Kamen je bio uspravljen, visok jedan metar, savršeno okomit. Gledao je na zapad, prema pustinji, što je za taj daleki kraj bilo neobično. Rijetko bi se tko odlučio za zapad.

Jane Harper – Izgubljeni čovjek

 

Stočar je legenda tog kraja usred ničega, a koliko je ljudi u malim mjestima oko groba, toliko je i legendi o tom neznanom čovjeku koji je izgleda umro baš tu gdje je i pokopan. Pa se i Cameronova smrt nekako stalno veže uz njegovu legendu.

Ali zašto je Cameron nađen baš tu? I zašto je odlučio umrijeti? Što ga je gonilo da pod tim uvjetima izađe iz sigurnosti automobila i pješke krene po zvizdanu van? Osim toga, ako je imao problema, ako je htio sam sebi oduzeti život – za to ima milijun lakših načina od umiranja na suncu, bez vode i zaštite. Pa onda, zašto?

Ostatak obitelji  – preostala 2 brata, mama koja je još živa, udovica i 2 male kćeri, dvoje najamnih radnika koji su na ispomoć, Harry koji im dođe kao član obitelji, iako zapravo radi na imanju – svi su oni shrvani smrću srednjeg brata. I svi djeluju kao složna obitelj. Na prvu. Samo na prvu.

Složena je ovo slagalica priča i obiteljskih odnosa, tajni i igrica koje se odvijaju iza kulisa. A neke tajne su jako stare. I brižno čuvane godinama dok se ne počnu rasplitati i priči polako dodavati novu dimenziju. Postoji i druga strana medalje. Strašnija strana. Jeziva.

Hoće li ova obitelj preživjeti sve zakopane grozote? Hoće li se raspasti ili još jače povezati? I što se tu zapravo događa? Koji je pravi razlog Cameronovog kraja na užeglom suncu, u sjeni stočara?

No, kad dođete do kraja, nemojte misliti da je sve crno-bijelo. I možda se svi zločini ne mogu staviti u isti koš… I možda, samo možda je ponekad bolje pravdu uzeti u svoje ruke da bi se spriječilo nešto gore…

 

Nadgrobni je kamen bacao malenu sjenu. Bila je to jedina sjena koju se moglo vidjeti, crna i skliska, povećavala se i smanjivala dok je kružila poput sunčeva sata. Čovjek je puzao, zatim se vukao na rukama. Ugurao se u tu sjenu očajnički preklapajući tijelo, ritajući se i grebući nogama po tlu, preplašen i žedan.

Jane Harper – Izgubljeni čovjek

 

 

Mjesecima sam čekala neki dobar triler/krimić. Imam taj neki problem s njima, bolje mi funkcioniraju na filmu. Knjige su ili površne, il zbrzane, ili napete, pa se sve rasplete u  stranice, likovi plošni, premalo razrađeni…

Nikako da mi neki sjedne. Do Jane Harper. Priznajem da nisam pročitala ni Sušu ni Silu prirode, ali ako su dobri kao ovaj – svaka čast. To polagano građenje radnje, otkrivanje odnosa, slaganje dijelova, vođenje čitatelja u smjeru u kojem nije ni svjestan da kreće…

Karakterizacija likova, njihova složenost, odnosi koji imaju svoje zašto i kako i atmosfera koja nepogrešivo prati priču… Pitanja koja ostaju na kraju, situacija u koju smo vješto stavljeni da bi nas se natjeralo da razmišljamo na drugačiji način… Sve me kupilo. Nikakve zamjerke nemam. Izgubljeni čovjek ima glavu i rep, dubinu i smisao. Roman koji ne završi u 2 rečenice i ostavi te zbunjenog. Događaj koji nikako nije to što se čini, ali zapravo ne vidiš kud vodi dok te Jane tamo ne odvede – polako i sigurno i sasvim neočekivano.

Do danas vam nisam nijedan triler preporučila baš od srca. Pa eto, zato preporučujem ovaj. I definitivno moram pročitati ostala dva.

Kisi.

*********************************************************************************+

Jane Harper

Izgubljeni čovjek

Profil

Preveo: Dražen Čulić

KRONIKA O JEDINSTVENOJ – NORA ROBERTS

IMG_20190520_100445_170

Kada je Ross MacLeod povukao okidač i srušio fazana, nikako nije mogao znati da je upravo ubio sebe. I milijarde drugih.

Nora Roberts – Godina prva

Godina Prva

U krvi i kostima

 

Ljudi, meni je ovo super. Nisam Noru čitala prije, jer – znate već – nisam luda za ljubićima.  No, nakon ovog – možda i tim ljubićima dam šansu 😉

Jer meni je ova distopijska Nora – odlična. Ako nam Profil uskoro ne izbaci treći dio, odoh ja po englesku verziju 😉

Klasična je to borba dobra i zla, priča o The One – predodređenoj koja vodi, koja se bori, koja će pobijediti tamu… Ništa što već nismo čitali i gledali, no ipak malo drugačije.

I čak mogu reći da nema prokletstva srednje knjige i da mi je U krvi i kostima jednako dobra kao i Godina Prva, čak možda i bolja.

A o čemu se zapravo radi?

Obitelj MacLeod Božićne blagdane obično provodi u Škotskoj, na starom obiteljskom imanju. Tako će napraviti i te, posljednje godine, no nešto će se promijeniti. Ross MacLeod će, u lovu na večeru, pogoditi pticu, ne znajući slomiti prvi štit i osloboditi tamu…

Manifestirat će se kao virus. Koji će pokositi više od polovice čovječanstva u samo nekoliko tjedana. Past će vlade, sistemi, tehnologija, komunikacije. I neće biti pomoći jer virus ubija za 48 sati, a lijeka nema. Zato što je to zapravo magija. Tamna, ljepljiva, crna magija koja traži svoje.

No, toga još nitko nije svjestan…

Ono što će se dogoditi ljudima, bit će kaos i panika. Kao odgovor, kao ravnoteža onome što je učinila Kob – neki ljudi počinju manifestirati natprirodne moći. Otkrivaju da su vješci/vještice, vile i vilenjaci, mjenjolici, empati. I naravno, u obje vrste – onih s moćima i onih bez – postoje tamni i zli. Neki će to prihvatiti. Neki poludjeti. Neki se okrenuti tami.

No, iz tog posvemašnjeg ludila, neki će sačuvati bistru glavu, uspjeti se organizirati i pobjeći  iz velikih gradova, usput pokušavajući ostati živi.

Nora je divno opisala što se zapravo dogodi nakon katastrofe. Neki ostanu normalni, prihvaćajući različitosti i imajući na umu da je sad najvažniji opstanak. Pojavljuju se oni koji vode, oni koji organiziraju i oni koji rade sve što mogu da bi zajednica opstala. Takvi ljudi osnovat će naselje – Novu nadu.

I tamo su se zaustavili. Čak ni nakon sedam tjedana, Arlys nije bila sigurna zašto su se zaustavili baš na tom mjestu, baš u tome trenutku.

Nora Roberts – Godina prva

Ostatak je podijeljen. Neki su namjerno loši. Lovci na glave, nasilnici i uništavači svega pred sobom. Zovu ih Tamanitelji.

Neki su, pod krinkom pravednog i svetog, zapravo luđaci koji pokreću razne sulude kultove i nalaze sljedbenike – takvih se zapravo treba bojati – to su Ratnici čistoće. Taj i zilijun manjih kultova rastu diljem zemlje, a ne postoje komunikacije kojima bi se ostalima dojavilo čega se trebaju čuvati…

Svijet je u kaosu. Nova nada početak je nečeg dobrog. No, u Novu nadu, kao jedan od njenih osnivača – stigla je i Lana Bingham. Sa svojim partnerom Maxom, njih dvoje par su prilično moćnih vještaca, a usput su naišli na Chucka – kompjuterskog genija, novinarku Arlys, liječnicu Rachel, bolničara Jonaha, Katie i njene 3 bebe i vilu Fred… Oni, zajedno s još nekolicinom ljudi pokušat će od Nove nade napraviti upravo to – nadu.

Međutim, zlo ne spava… Lana je trudna i nosi djevojčicu za koju neki već znaju što je… Znaju da Lana nosi nadu, nosi Jedinstvenu. Onu koja će poraziti tamu, onu koja je svjetlo.

I kad se zlo ušulja u Novu nadu, Lana mora bježati.

U krvi i kostima upoznajemo Fallon Swift – Jedinstvenu. Laninu kći. Cijelu njenu obitelj – Simona u čije se ruke rodila, trojicu braće. Mallicka, koji će joj biti učitelj i trener 2 godine koje će provesti kod njega na obuci. Fallon posjeduje mnoge darove i sposobnosti kojih nije ni svjesna, a koje će joj trebati. Tama ne spava…

U Krvi i kostima sam baš uživala. U Falloninu treniranju, svim moćima koje je stekla, zadacima, treninzima, druženju s vilama i duhovima ( a kaj mogu kad padam na takve stvari). I kasnije, u organizaciji obrane i treniranju novih, u starim prijateljima iz Godine prve…

“To i jest cilj. Sve što je svjetlo, iskorijenjeno je, sve što je dobro ušutkano je i sva je nada ubijena.”

Nora Roberts – U krvi i kostima

I stvarno me sad jako zanima što je bilo dalje i kud to vodi. Mogu reći da mi se ovo jako sviđa.

Na stranu čarobne moći, magija, vještice i vilenjaci – ali ako se malo zapitamo što bi se dogodilo, što bi se stvarno dogodilo da se svijetu dogodi ovakva katastrofa, u tolikim razmjerima…. Da ostanete odsječeni od svijeta, da čak ni ne znate da se na 5 km nalazi još netko jer se bojite izaći… Da 90% ljudi jednostavno nestane…

Nora je tu, mislim, pogodila. Čovječanstvo opet ne bi naučilo ništa. Dio bi pokušao natrag izgraditi nekakvu zajednicu, međusobno si pomažući. Opet bi pokušali uspostaviti red, napisati možda bolje zakone. Unaprijediti se, postati bolji.

Dio bi poludio. Kultova bi bilo more. Raznih suludih uvjerenja i bolesnih učenja.

Dio bi pokušao izvući korist pljačkama, lovom na glave i neredima.

No, dio bi opet pokušavao vladati iz sjene.

Uvijek će postojati oni kojima će smetati ono što je drugačije od njih samih, bilo iz straha, uvjerenja i jednostavno – zloće i zatucanosti. Što je još jedna stvar koja mi se kod Jedinstvene sviđa – pokazuje koliko ljudi mogu biti ograničeni i tupi.

I nikad ne bi naučili. Tu je u pravu.

A u pepelu, u prljavom pepelu vatre, ugledala je vrane kako uzlijeću, čula ih je kako kriješte kružeći iznad mrtvih i umirućih.

Pogledala je u krijes toga najdužeg dana u godini, a ritam slavljeničkih frula i bubnjeva prometnuo se u ratni. Pogledala je, vidjela svoju budućnost.

Nora Roberts – U krvi i kostima

 

I na kraju, stvarno mogu preporučiti ovu trilogiju. Osvojila me miješanjem magijskog svijeta s ovim surovim, oružjem nakrcanim svijetom i pokazala kako to dvoje može živjeti u skladu. Pokazala je jednu moguću stvarnost. I živo me zanima što se valja iza brda i kako će to na kraju završiti.

Ostavljam preporuku ❤

*******************************************************************************

Nora Roberts

Kronike o Jedinstvenoj

Profil

Prevela: Sanja Ščibajlo