Poznavala sam sreću – ali shvatila sam da sreću drugih ljudi osjećam snažnije nego vlastitu. Ne bih vam mogla objasniti što me činilo sretnom, ali bila sam umorna od stalnih pokušaja da budem što bolja verzija sebe.
Jessie Burton ima tu neku sposobnost ( ili sklonost) stvaranja ženskih likova koji, uz sav mogući trud i dobru volju – ne uspijevaju imati “normalan” život, iako tome u neku ruku uvijek teže. No, u drugu – što je normalno? I zašto im se ne dozvoljava da budu ono što jesu?
Ispovijest nije iznimka. Osim što ima glavnu junakinju (ili junakinje) koje, da bi došle do onog što zapravo žele prvo trebaju shvatiti što je to, Ispovijest je jedan od onih romana u kojem stalno čekate da se nešto dogodi. No, ono što se događa je zapravo život sam.
Ja živim u nekoliko različitih vremenskih prostora. Živim u izmišljenoj sadašnjosti, a uz to stalno izmišljam budućnost – i redefiniram prošlost.
Ispovijest će vam pokloniti tri žene i njihove priče koje se provlače jedna kroz drugu toliko da jedna bez ostale dvije nije ni moguća. Nijedna nije u granicama prihvatljivosti pravila društva, i zato će sve tri provesti život u neprekidnom traženju nečeg… Ili bježanju od toga.
1980. godine Elise Morceau sreće Constance Holden. Constance je relativno uspješna i poznata spisateljica čiji život se prilično razlikuje od Eliseinog. No, Elise će biti potpuno očarana i obuzeta Connie. Connie je ona koja drži sve konce, ona koja uzima ono što želi i daje onoliko koliko želi, dok je Elise, neiskusna i mlada, a pritom i željna pažnje, potpuno ovisna o njoj.
Kad se zbog snimanja filma prema svojoj knjizi Connie na neko vrijeme odluči preseliti u LA, Elise će poći s njom. Zapravo i nema mnogo izbora. No, nije ni svjesna da će joj to promijeniti život u potpuno neočekivanom smjeru.
U svakom slučaju, moramo se odreći svog prava na nevinost. Kada ostaviš za sobom nekoga koga si nekad voljela, korak si bliže osobi koja doista jesi.
Trideset godina kasnije, Rose Simmons sa svojih 34 godine još uvijek nije sigurna tko je… A ni što želi. Ostala je bez majke dok je još bila beba, a otac joj do danas nije dao nikakve informacije o tome kako, ni zašto, ni tko je zapravo njena majka bila.
Sve dok joj jednog dana ne odluči dati knjige koje je Connie davno napisala i informaciju da je ona vjerojatno zadnja koja je vidjela Elise.
Rose kreće u potragu za odgovorima, nesvjesna puta kojim je krenula, ni onoga što će joj donijeti. Jer – tražeći odgovore o svojoj majci, upoznavajući Constance Holden onakvu kakva je – usput će pronaći i nešto mnogo važnije – sebe.
Ispovijest je jedna od onih knjiga koje vam često idu na živce. Gdje bi njihove likove najradije postrojili i doveli u red. Jer se svi odbijaju ponašati onako kako bi im svima bilo lakše i pri tom nimalo ne olakšavaju čitatelju da ih zavoli – sve dok sami ne shvatite da su vam se zavukli pod kožu, a da to niste ni primjetili.
Katkada sam samo htjela gurnuti glavu u pijesak.U svakom slučaju, činilo se tako brutalnim. Odgojiš dijete, pomislila sam, a onda ga naučiš kako da te ostavi. A zatim sam pomislila – Ali moja me majka u tome pretekla i prva otišla.
Ovo je priča o identitetu, njegovom traženju, ali i prihvaćanju. Shvaćanju da osim, vlastitog, morate prihvatiti i tuđi – vlastita sloboda ograničena je onom nekog drugog. Priča je to o pravu na to da budeš svoj.
Mnogo je tajni i neizrečenih želja u ovom romanu. Mnogo bježanja, mnogo pokušavanja. Zapravo je ludo koliko se trudimo samo da bi se sakrili od samih sebe, a onda živjeli u poricanju.
I zato, kad Rose napokon dobije zrnce nade i odluči potražiti ženu koja je njenoj majci davno nešto značila – neće biti spremna na sve što bi mogla zateći. Unatoč tome, i dalje osjeća da mora doznati priču o sebi, tj početak te priče.
Kad se klupko krene odmotavati i maske padati, Rose, ali i Connie – nešto će dobiti, ali i izgubiti.
Ovo je knjiga o traženju, o smislu, o sebi samima. O tome koliko i što smo spremni žrtvovati za otkrivanje vlastite priče. I o tome što sve možemo dobiti ako se odvažimo. O tome da nije uvijek ispravno slijediti nepisana pravila društva, ako to nije ono što nam duša traži. Slijedite sebe. Vi najbolje znate. Ili ne znate, ali u tom slučaju se usudite krenuti u potragu.
Iako sam većinom uživala u Ispovijesti, priznajem da ne znam bi li vam je preporučila. Imam osjećaj da Jessie Burton nije za svakoga. Taj njen specifični stil i tvrdoglavi likovi vjerojatno često ljudima dignu tlak. No, ja sam iz svake njene knjige ponešto naučila, pa tako i iz ove i nikako mi nije za ostaviti po strani. Pročitajte je svakako, čak i ako vam ne sjedne na prvu. Ima u njoj mnogo toga za diskusiju.
Kisi,
*************************************************************************************
Jessie Burton
Ispovijest
Prevela_ Davorka Herceg-Lockhart
Profil Knjiga
Life&Socks 