USPAVANE LJEPOTICE – STEPHEN KING & OWEN KING

IMG_20190825_160355_964

Čak i s te udaljenosti, miris te bijele tvari bio je vrlo snažan i uznemiravao je time što se u njemu miješalo: u tom je mirisu bilo i krvi i tkiva, inteligencije i gladi, kao i elemenata duboke, duboke zemlje, jazbine svih jazbina. A što spava na tome velikom ležaju? Posve sigurno ne lisica, u to je bio uvjeren. 

Stephen King & Owen King  – Uspavane ljepotice

Ajde, napokon sam gotova s ovim 😀 I ovih 720 stranica vrijedi za 3 knjige, budući da sam je čitala 2 tjedna.

Nije kriva knjiga. Krivo je preseljenje u drugu državu, skakanje, namještanje, premještanje i umor.

No, bez obzira što sam je svako toliko morala napuštati i raditi nešto drugo, ili se onesvijestila od umora – cijelo to vrijeme mi je držala pažnju i zapravo sam jedva čekala svaki slobodni trenutak da joj se vratim.

King kao King, ne ide bez barem malo mistike i fantasy elemenata, ali za razliku od većine njegovih djela ( od kojih većinu nisam pročitala – mea culpa – ali hoću s vremenom 😀 ) – ovdje ima neusporedivo manje makljaže nego inače. ( Iako je ima, naravno – bez toga ne može 😛 )

Jednog dana, koji je počeo kao sasvim običan dan, počele su kružiti vijesti da se neke žene u staračkom domu negdje u Australiji nisu probudile. Nisu mrtve, samo spavaju. Ali se ne bude. Što je čudno.  A čudno je i što im se oko glave stvorila neka vrsta kukuljice koja postaje sve deblja.

Što je to? Kakva je to zaraza? Virus? Masovna histerija?

Do trenutka kad Michaela Cotes, etablirana novinarka krene izvještavati o fenomenu koji pogađa samo žene, tzv virus je već dobio ime – Aurora.  Stanje postaje alarmantno. Do tog trenutka jasno je već da žene ne smiju zaspati. Jer ako zaspu, neće se probuditi. Bolest pogađa sve, i male bebe i djecu i starice i žene u naponu snage.

Michaelina majka – Janice Coates – glavna je i odgovorna u ženskom zatvoru Dooling, u gradiću Dooling u Zapadnoj Virdžiniji.

Lila Norcross na čelu je policije. Njen suprug – Clint Norcross  – zatvorski je psihijatar.

Virus je i u zatvoru počeo uzimati maha kad se odjednom odnekud pojavila Evie Black, polugola i bosa. Nitko je ne poznaje, ali ona poznaje sve. Ubila je 2 muškarca snagom superheroja, prate je noćni leptiri, a rane  joj zacjeljuju neočekivanom brzinom. Lila ju je dopratila, Janice primila u zatvor, a Clint će u nadolazećim danima odigrati ključnu ulogu.

Većina žena će zaspati. Evie Black također, no ona se budi kao i prije. Neke će ostati budne, ali ne i uračunljive.

Neke od onih koje su zaspale odlaze u neko drugo, mjesto. Bolje? Pravednije? Tko o tome odlučuje? Jedna od njih je i Lila, šerifica koja je u nekom trenutku, nakon par dana nespavanja, nakon nekih napokon riješenih stvari sa suprugom i sinom – odlučila da je preumorna. I probudila se na drugom mjestu, s nekim drugim obavezama. U nekom drugom, a opet istom svijetu. Boljem? Ili samo mirnijem u početku?  A stići će i druge žene. I Janice. I zatvorenice. Od kojih ćete svaku posebno upoznati.

Tko ili što je zapravo Evie? Ona koja tvrdi da je tek poslanica? Ona koja je možda, a možda i nije sve ovo izazvala? Što želi? I zašto?

Dužnosnik Wettermore zabilježio je dio njezina buncanja: Crna Anđelica uspela se iz korijenja i spustila s granja. Prsti su joj smrt, a kosa puna paučine, dok je san njezino kraljevstvo.

Možda se sama Priroda napokon pobunila protiv ljudi, protiv onoga što joj prijeti? Ili je Evie možda tek upozorenje? Test?

I kako će muškarci, koji ostaju bez žena, kćeri, majki, djevojaka – kako će se oni sa situacijom? Izazivanjem kaosa? Hoće li moći mirno sagledati opcije? I kako će se nositi s nezbježnim?

Svi oni imaju svoje male tajne,  neke samo njima logične ideje i poneke nedovršene poslove.

Ali nekako će zaključiti da se sve više-manje vrti oko Evie… I što će onda? Hoće li je zaštititi? Uništiti? Iskoristiti? Ili će nas sve skupa na kraju iznenaditi? 🙂

Neke od tih žena istovremeno postoje u dva svijeta. No, ako prestaneš postojati u bilo kojem od njih, prestaneš u oba. Je li muškarcima olakotna okolnost što to ne znaju? Ili možda ipak ne?

Jednom davno živio je neki neobični i nepoznati zatvorski psihijatar koji se odijevao samo u crno, te je istrčao u noć i legao posred jednog traka međudržavne autoceste. Trailwaysov autobus dojurio je upravo tim trakom i riješio ga svih muka, pa su svi ostali živjeli sretno ili možda nisu, no to više nije bio problem tog čudnog i nepoznatog zatvorskog psihijatra. Svršetak.

Uspavane ljepotice je knjiga koja ima neke svoje sitne nedostatke – rat između spolova je dočaran s idejom i  priznajem da ima svoju vlastitu logiku, ali većinom generalizira. No, budući da prikazuje jednu alternativnu stvarnost – meni je to bilo ok.

Druga stvar je ta što na kraju nisam dobila sve odgovore koje sam željela, ali to kod mene često završi s par neodgovorenih pitanja.

No kad se sve zbroji, ovo je jedan napet i intrigantan triler s mnoštvom likova i polako građenom napetošću. Ima i košmara i nadrealnih elemanata, a mene se nekim stvarima lako kupi.

Malo se zamisliš. O stoljećima ženske potlačenosti, o tome kakav bi svijet bio kad bi nadvladala ne rasa, nego spol. Bi li muškarci uništili ratovanjem i svađom i posljednju mogućnost spasa čovječanstva? Bi li žene bile bolje i dogovaranjem postigle više? No, kakav bi to bio svijet kad bi jedan spol i dalje bio potlačen? Jesu li muškarci zavrijedili milo za drago nakon stoljeća upravljanja svijetom, a da je jedini rezultat svega to što svijet polako ide kvragu?

Kako spriječiti propast? Je li ovo knjiga koja na neki uvrnuti način ponavlja opći potop?

I što bi se zapravo dogodilo kad bi SVE žene zaspale? Koja je poanta svega?

Što je Evie? Je li ona stvarno samo poslanik koji odrađuje nečiju zapovijed i ako je tome tako – čiju? Jesmo li mi samo igračka u rukama nekog moćnijeg i starijeg i što želi od nas? Kako se i zašto moramo – ponovno – iskupiti?

Zanimljiva je ovo knjiga 🙂 Možete je čitati kao triler i triler će biti . Ali, ako želite – možete o njoj promišljati i pronaći ćete više od jedne teme za raspravu. Svakako bi bila dobar izbor za neki book club.

A onda – i King je King. U suradnji ili bez. Uživala sam.  Sviđa mi se. Preporuka 🙂 ❤

Nailaziš na razna stvorenja u dubini zemlje, daleko ispod ostataka planina koje su rudari uništili, stvorenja bez očiju koja su slobodnija nego što si ti ikada bila. Jer žive kako žele, Jeanette. Ispunjeni su u toj tami. Sve su ono što žele biti.

 

Kisi.

***********************************************************************************

Stephen King & Owen King

Uspavanje ljepotice

Znanje

Preveo: Damir Biličić

 

 

SJEME TAME – IVA KOLEGA

 

IMG_20190701_122526_231

 

Tko živi u mraku, taj luta i ne može pronaći pravi put. Sve dok mu se odnekud ne ukaže komadić svjetla, koji treba odlučno slijediti do izlaza na suncem okupanu čistinu.

Ali što ako nam se ne svidi ono što ugledamo na svjetlu?

Iva Kolega – Sjeme tame

Kad sam pročitala Sjeme tame, prije nego sam tipkala recenziju, objavila sam post u kojem sam je nazvala najodvratnijom knjigom koja me ove godine dopala ruku. Još uvijek to mislim.

Ova priča se možda i može svrstati pod nekakav žanr psiho trilera, ali je mnogo više od toga. Na poleđini ćete pročitati da se radi o disfunkcionalnoj peteročlanoj obitelji koja kao obitelj jedva opstaje. Najstarija kći je doslovno pobjegla od kuće u drugu državu. I to čim je završila srednju školu, s djetetom na putu i čovjekom koji joj se učinio kao slamka spasa. Druga, tinejđerica, je zbrisala u drugi grad, u stan u kojem je sama. Najmlađi Luka je još u roditeljskom domu, no to nevino dijete je vidjelo i previše toga što mu tereti mozak.

Iris je kućanica, Saša je glava obitelji i hranitelj. I stvari funkcioniraju upravo onako kako on to želi. Jer ipak je on taj koji je glavni.

Je li to zato što sam izgubljena u vlastitom životu, pa se to samo preslikalo na ovu situaciju? Je li to bio odraz straha da se u životu ne bih snašla sama, bez Saše, da bih se izgubila?

Iva Kolega – Sjeme tame

Kad bi ova obitelj bila samo disfunkcionalna, svi bi mi odahnuli. Međutim, iza privida donekle normalne obitelji, skriva se nešto drugo. To drugo je razlog tome što je jedna kćer u drugoj državi. Ta je barem pobjegla. Ona druga, iako sama u stanu i dalje se bori s istom jezivom pričom koja ju zbunjuje i prestravljuje u isto vrijeme.

A samo je pitanje vremena kad će se ista stvar početi događati i najmanjem među njima.

Najmanji problem tu su slučajevi silovanja po portalima i novinama. I to što Iris zbog suprugove naravi, navika, čestog pijančevanja i ljubavnica misli da bi on mogao biti počinitelj.

Njoj bi bilo mnogo pametnije da malo obrati pažnju na ono što joj se događa pred nosom, na ono što se događa i njoj samoj, samo je toliko ograničena da misli da je to u redu u zamjenu za život koji ima. Koji je u stvari – jadan. Kao i njena šira obitelj.

Knjiga je pisana tako da možete gledati kroz oči svakog sudionika ove priče, kroz 5 glasova, u 5 dana, pričaju priču koju možda ne želite čuti. Ali ipak je tu.

Konačno, pod dojmom vijesti s radija – informacije su iste kao one vezane uz prvo silovanje, osim što druga žrtva ima 32 godine – prisjećam se kako sam gotovo zaboravila da sam svoje silovanje povjerila svećeniku.

Iva Kolega – Sjeme tame

Poznajete li dobro svoju obitelj? Svog partnera, roditelje, djecu? Znate li koliko se faktora mora poklopiti da jedan monstruozan zločin ostane neprimijećen godinama? Što se možda događa iza zatvorenih vrata? 

Ovdje nije stvar u reagiranju susjeda ili prolaznika – vi kao autsajder nećete ništa primjetiti.

No, svako zlostavljanje kreće od sitnica. Na koje nitko ne reagira. Na koje vam kažu da se morate priviknuti. Pa kad te sitnice prerastu u veće sitnice, onda ste u fazi kad lažete samima sebi. I opravdavate. I nalazite izgovore. A što kad postanete slijepi kraj zdravih očiju i sami sebi lažete da ne vidite što se događa pod vašim krovom? Kad su svi članovi izmanipulirani do krajnjih granica i nitko s nikim ne razgovara o važnim stvarima? Kad djeca pristaju na sve i svašta jer su im rekli da je to normalno? Što kad veće sitnice prerastu u ono ozbiljno?

Što onda? Što kad više ne možete glumiti da niste znali? Što tad?  Kad ćete nešto poduzeti? I tko će biti hrabar i stati svemu napokon na kraj? I zašto?

Prije nego ode u policijskom autu, uputim mu posljednji pogled pun mržnje. Iz pogleda koji mi uzvraća mogu pročitati bijes, i to mi je drago. 

Iva Kolega – Sjeme tame

Scene su u najmanju ruku odvratne i jezive i izazivaju mučninu. Sama priča tjera na povraćanje u više no jednoj sceni. Bilo mi je zlo. Htjela sam ozlijediti nekoga. Htjela sam utješiti i spasiti žrtve i reći im da će biti sve u redu ako nešto poduzmu. Iako neće biti. Htjela sam odalamiti po glavi one koji žive u letargiji i nepoduzimanju ničega jer je tako lakše. Htjela sam da se trgnu. A onda sam htjela da ih se odbaci zbog toga jer su ili glupi ili jako glupi.

Svašta sam htjela. Htjela sam vrištati, lupati po zidu, skrenuti pogled. Nisam mogla.

Ali zato mi je ostala zauvijek urezana u pamćenje, iako je možda nikad više neću pročitati. Ne zato jer mislim da je loša, baš naprotiv.

Zato što mislim da više nisam u stanju prolaziti kroz taj užas, to iskorištavanje, to mračno pomanjkanje razuma, psihopatski mozak i tiraniju.

Ali mislim da da bi bilo dobro da ono koji mogu, ovo ipak pročitaju. Iako mislim da bi mogli ostati trajno obilježeni onim što ćete na stranicama ove knjige doživjeti.

No, imate li hrabrosti okrenuti glavu?

Preporučujem, iako možda ne za nedjeljno popodne uz opuštajuću knjigu. Više za onda kad je možete podnijeti.

Kisi.

*************************************************************************************

Iva Kolega

Fokus na hit

 

IZGUBLJENI ČOVJEK – JANE HARPER

IMG_20190610_091753_948

Kružnica u prašini umalo nije zatvorila puni krug. Nastajala je nešto kraće od 24 sata.  Onda je stočar konačno dobio društvo, Zemlja se nastavila okretati, a sjena se pomicala sama, dok je čovjek nepomično ležao u središtu prašnjava groba pod čudovišnim nebom.

Jane Harper – Izgubljeni čovjek

Što mislite, poznajete li dobro svoje bližnje? Koliko dobro? Biste li dali ruku u vatru za njihovo poštenje, za mirnu narav, za zdravu psihu i za to da nisu u stanju počiniti nikakvu grozotu? Nikad? Baš nikad?

Hm… Razmislite još jednom.

 

Australija. Miljama u daljinu ničega osim sunca. Ako ideš nekud, voziš dobro opskrbljen terenac sa zalihama. Voda je obavezna. Hrana i benzin. Radio, mobitel, bilo kakvo sredstvo komunikacije. Ako ti krepa auto, bolje ne izlazi van, nego čekaj dok neko ne dođe po tebe. Toliko je gadno. A svi koji žive u tom nemilosrdnom kraju – to i znaju. Ne ideš nikud bez opreme. I točka.

Bliži se Božić… No obitelj Bright ga ovaj put neće proslaviti na način na koji se Božić slavi i to nema veze s tim što nema snijega u Australiji.

Obitelj Bright ovaj će Božić obilježiti sprovodom. Cameron, srednji brat od trojice nađen je mrtav u sjeni spomenika na grobu bezimenog stočara. Spržen i dehidriran. Daleko od terenca koji je nađen kilometrima daleko.

 

U sredini se nalazio nadgrobni kamen, sasvim gladak  od stoljetnog djelovanja pijeska, vjetra i sunca. Kamen je bio uspravljen, visok jedan metar, savršeno okomit. Gledao je na zapad, prema pustinji, što je za taj daleki kraj bilo neobično. Rijetko bi se tko odlučio za zapad.

Jane Harper – Izgubljeni čovjek

 

Stočar je legenda tog kraja usred ničega, a koliko je ljudi u malim mjestima oko groba, toliko je i legendi o tom neznanom čovjeku koji je izgleda umro baš tu gdje je i pokopan. Pa se i Cameronova smrt nekako stalno veže uz njegovu legendu.

Ali zašto je Cameron nađen baš tu? I zašto je odlučio umrijeti? Što ga je gonilo da pod tim uvjetima izađe iz sigurnosti automobila i pješke krene po zvizdanu van? Osim toga, ako je imao problema, ako je htio sam sebi oduzeti život – za to ima milijun lakših načina od umiranja na suncu, bez vode i zaštite. Pa onda, zašto?

Ostatak obitelji  – preostala 2 brata, mama koja je još živa, udovica i 2 male kćeri, dvoje najamnih radnika koji su na ispomoć, Harry koji im dođe kao član obitelji, iako zapravo radi na imanju – svi su oni shrvani smrću srednjeg brata. I svi djeluju kao složna obitelj. Na prvu. Samo na prvu.

Složena je ovo slagalica priča i obiteljskih odnosa, tajni i igrica koje se odvijaju iza kulisa. A neke tajne su jako stare. I brižno čuvane godinama dok se ne počnu rasplitati i priči polako dodavati novu dimenziju. Postoji i druga strana medalje. Strašnija strana. Jeziva.

Hoće li ova obitelj preživjeti sve zakopane grozote? Hoće li se raspasti ili još jače povezati? I što se tu zapravo događa? Koji je pravi razlog Cameronovog kraja na užeglom suncu, u sjeni stočara?

No, kad dođete do kraja, nemojte misliti da je sve crno-bijelo. I možda se svi zločini ne mogu staviti u isti koš… I možda, samo možda je ponekad bolje pravdu uzeti u svoje ruke da bi se spriječilo nešto gore…

 

Nadgrobni je kamen bacao malenu sjenu. Bila je to jedina sjena koju se moglo vidjeti, crna i skliska, povećavala se i smanjivala dok je kružila poput sunčeva sata. Čovjek je puzao, zatim se vukao na rukama. Ugurao se u tu sjenu očajnički preklapajući tijelo, ritajući se i grebući nogama po tlu, preplašen i žedan.

Jane Harper – Izgubljeni čovjek

 

 

Mjesecima sam čekala neki dobar triler/krimić. Imam taj neki problem s njima, bolje mi funkcioniraju na filmu. Knjige su ili površne, il zbrzane, ili napete, pa se sve rasplete u  stranice, likovi plošni, premalo razrađeni…

Nikako da mi neki sjedne. Do Jane Harper. Priznajem da nisam pročitala ni Sušu ni Silu prirode, ali ako su dobri kao ovaj – svaka čast. To polagano građenje radnje, otkrivanje odnosa, slaganje dijelova, vođenje čitatelja u smjeru u kojem nije ni svjestan da kreće…

Karakterizacija likova, njihova složenost, odnosi koji imaju svoje zašto i kako i atmosfera koja nepogrešivo prati priču… Pitanja koja ostaju na kraju, situacija u koju smo vješto stavljeni da bi nas se natjeralo da razmišljamo na drugačiji način… Sve me kupilo. Nikakve zamjerke nemam. Izgubljeni čovjek ima glavu i rep, dubinu i smisao. Roman koji ne završi u 2 rečenice i ostavi te zbunjenog. Događaj koji nikako nije to što se čini, ali zapravo ne vidiš kud vodi dok te Jane tamo ne odvede – polako i sigurno i sasvim neočekivano.

Do danas vam nisam nijedan triler preporučila baš od srca. Pa eto, zato preporučujem ovaj. I definitivno moram pročitati ostala dva.

Kisi.

*********************************************************************************+

Jane Harper

Izgubljeni čovjek

Profil

Preveo: Dražen Čulić

TVORNICA LUTAKA – Elizabeth Macneal

IMG_20190528_132834_181

Prazne konture žene i muškarca naznačene su grafitom: ona stoji, on kleči pod njezinim nogama i ljubi joj ruku. “Millais će pozirati kao Gigemar”, objasni joj on. “Prikazivat će trenutak kad on spašava Kraljicu od kralja Meriaduka.”

Elizabeth Macneal – Tvornica lutaka

Mrvicu prije Tvornice lutaka, na police knjižara stigao je roman  -TI, Caroline Kepnes, istog izdavača.  Ovo nije recenzija za TI, ali ako pročitate oba romana, mislim da ćete moći povući paralelu između pojedinih likova, iako je vremenski period između njihovih radnji skoro 2 stoljeća. Pa iako je smisao TI vjerojatno taj da se zapitamo kako je lako danas postati meta raznih psihopata i kako je lako ukrasti nečiji identitet – čitajući Tvornicu lutaka zapravo sam shvatila da danas to nije ništa lakše ni teže nego prije skoro 200 godina. Samo su sredstva drugačija. Ali mentalni sklop takvih poremećenih ličnosti je jednak – cilj je isti – oni će samo koristiti ono što im je dostupno.

No, osim što srećemo isti tip ličnosti muškaraca s određenim poremećajem u oba romana i nailazimo na istu situaciju – oni svoj fokus usmjeravaju na određenu osobu koja toga u početku nije ni svjesna, tu svaka sličnost prestaje i romani odlaze svaki u svom smjeru.

Silasove stope teško udaraju u pločnik. Ne uklanja se s puta uličnim prodavačima, ne izmiče se djeci ni damama ni gospodi u frakovima i ulaštenim čizmama. ONI bi trebali pokazati poštovanje NJEMU za promjenu. Hoda brzo, nezaustavljiv, ravan kao porub.

Elizabeth Macneal – Tvornica lutaka

1850-ta je godina.  Gradi se Kristalna palača u Hyde parku. Bit će postavljena izložba Kraljevske akademije. Skupina mladih umjetnika koji se nazivaju prerafaeliti pokušava pokrenuti novi pravac u umjetnosti, u slikarstvu.

Silas Reed, trgovac prepariranim životinjama koje sam preparira i stavlja u kojekakve čudne i groteskne scene, radi u svojoj trgovini na sljedećoj životinji. Lešine mu donosi Albie, desetogodišnji dječak koji je zajedno sa svojom sestrom prepušten sam sebi i radi što može da bi preživio. Albie ima samo jedan zub i najveća mu je želja kupiti umjetno zubalo. Zato štedi. Zato radi sve što treba. Zato i da bi sestru izbavio iz ralja prostitucije i robijanja u prljavoj sobi prljave javne kuće.

Silas sebe smatra umjetnikom. I on se nada postaviti izložak na Izložbi Kraljevske akademije.

Iris i Rose – dvije sestre blizanke rade na porculanskim lutkama gđe Salter, grozne žene navučene na laudanum i kojekakve druge opijate. Sestre su otuđene. Nekoć je Rose smatrana ljepoticom, a Iris samo njenom lošom kopijom. Iris, koja ima čudno sraslu ključnu kost, buntovan duh i vlastiti mozak. Iris, koja posjeduje strast za umjetnošću, koja ne želi oslikavati lica porculanskih lutaka do kraja života.

Situacija se promijenila kad je Rose oboljela od malih boginja. Bolest je prošla, ali ožiljci su ostali i ona je postala “ružnija” sestra.  Njena budućnost više nije bila svijetla. Njen izgled joj je odredio sudbinu. Njen san je sada mrtav.

Svima njima sudbine će se ispreplesti u trenutku kad mladi Louis Frost ostane bez modela za sliku, a Albie Silasa slučajno upozna s Iris – u djeliću trenutka, na ulici, u prolazu. Ona ga zapravo nije ni zamijetila, ali on je taj trenutak pretvorio u goruću opsesiju njenim licem, tijelom i kosom. U njegovoj glavi, ona je njegova. U njegovom umu, on nju mora posjedovati. U njegovim suludim opsesivnim mislima, ona se već obećala. I on neće prezati o ničega da je namami u svoju zamku…

Ali Louis Frost će Iris pružiti izlaz iz tamnice gđe Salter, priliku da bude slobodna. Da uči slikati. Da raste, da živi. Da voli.

Iris će prihvatiti ponudu života, nesvjesna, kao i Louis, kao i svi drugi  – kakvi kotačići se vrte u Silasovom bolesnom umu…

Nikada neće uspjeti pobjeći. Nikada neće biti slobodna.

Elizabeth Macneal – Tvornica lutaka

Tvornica lutaka je višeslojni roman koji progovara o toliko mnogo toga. Da, o tome kako je lako postati predmetom opsesije poremećenog uma. Samo trebaš neki dio koji se ističe od ostalih. Nešto što odradi klik u glavi potencijalnog predatora. Crvenu kosu. Zelene oči. Ružičasti pulover.  Nakon toga, nije te teško naći. Čak i u 19 st, bez društvenih mreža, bez osobne iskaznice, bez kartica… Uvijek postoji mreža uhoda, a izopačeni um spreman je na svašta.

Ovo je posljednja šansa, govori u sebi. Ona će živjeti – MORA živjeti.

Elizabeth Macneal – Tvornica lutaka

No, osim elemenata trilera, na trenutke čak i horora, tu srećemo još nešto. Iris. Ženu u polovici 19 st., koja se pobunila protiv naučenih i uštogljenih društvenih normi, onih koje ženu stavljaju u položaj da mora braniti vlastitu čast ako se ne ponaša prema točno određenim pravilima. Onih koje ženu smatraju nezaštićenom ako se ne uda. U najboljem slučaju. U najgorem, lažni moralisti onog doba osuđuju je kao ženu palog morala, kao degradirani komad mesa.

Bilo kakva vrsta umjetnosti od muškarca napravi uvaženog građanina, koji čak i siromašan vrijedi, ali žena koja se bavi umjetnošću, nije udana i pobjegne od “dobrog” namještenja i “prikladnog” zaručnika – posrnula je, zagrezla u moralni pad i dekadenciju i treba je se odreći. Jer to je normalno – odreći se djeteta kad ne igra po tvojim pravilima.

Srećom, Iris ima hrabrosti, ima inteligenciju i ima vjere. U sebe, u svoj život. U sestru, kojoj želi pomoći. I ono najvažnije, Iris ima nagon za preživljavanje.

Iris se bori, čak i kad je se dočepaju smrdljive šake samoprozvanog umjetnika kojem je mjesto iza rešetaka. Ona ne odustaje. Ona je svoja.

Sloboda je dragocjena. Hoće li je Iris zadržati?

Osim same priče, oduševili su me i prikazi Londona. Njegovih ulica i svakodnevnog žamora života koji se odvijao na njima. Zgrada, pročelja kuća i arhitekture. Čak i one tamne strane – smrada truleži i neopranih tijela, blata, siromaštva i bijede. Bilo je prizora koji paraju srce. Ali Elizabeth Macneal toliko vjerno opisuje London iz tog doba, da iako ti se ne sviđa ono što vidiš ili osjećaš, shvaćaš da je to dio života u Londonu 1850.

Roman koji progovara o mentalnim bolestima, o ženskoj snazi, o manjkavostima društva, o ljubavi, prijateljstvu, upornosti i borbi, o snazi i snovima… Borba između svijetla i tame ovdje je itekako prisutna. Između tamnice i slobode, ljepote i gadosti , ali ne u fizičkom smislu. Mnogo bi mogli naučiti iz Tvornice lutaka, jer nije to samo priča. To je i poziv. I upozorenje. I odluka.

Malo je reći da sam oduševljena. Gotički roman u viktorijanskoj Engleskoj. Glavna junakinja koja se bori za sebe. Mračna strana Londonskih ulica. I jedna priča koja sve to objedinjuje.

Uživajte. Ja jesam 🙂

Kisi.

***********************************************************************************

Elizabeth Macneal

Tvornica lutaka

Izdavač: Stilus

Prijevod: Andrea Marić

Savršena majka – Aimee Molloy

IMG_20190427_092310_762[1]

Osjećam pritisak. Osjećam vatru. Osjećam svoje tijelo, svoju bebu kako se lome na dvoje.

Zatvaram oči.

Tiskam.

Aimee Molloy – >Savršena majka

 

Skupina trudnica se našla preko foruma za pomoć trudnicama i novopečenim roditeljima. Sasvim slučajno, kroz internetsko druženje, shvatile su da im je termin u istom mjesecu, pa su se odlučile povezati i biti jedna drugoj podrška. To su Svibanjske majke. S vremenom su svoje druženje preselile u stvarni život i sastajale se dvaput tjedno u Prospect Parku u Brooklynu.

Svaka sa svojim strahovima, nadama, tajnama. Svakoj od njih bile su podrška i i odbor za bodrenje nakon poroda, davale si savjete kod problema sa spavanjem, dojenjem, hranjenjem…. No svaka od njih ima svoje osobne demone s kojima se bori i baš svaka nešto skriva. ( Naravno 😀 )

No sve se tajne počnu otkrivati kad se dogodi ono najgore. Bebe imaju tek nekoliko tjedana, ali Francie, Yuko, Nell, Colette, Scarlett misle da bi im dobro došla jedna večer opuštanja. Sve su one iscrpljene brigom za bebu, ritmom spavanja, hranjenja, plakanja, mijenjanja pelena… Odluče se naći na nekoliko sati navečer u kafiću i popiti jedno -dva pića. Naročito su ozbiljne oko toga da mora doći i Winnie, pomalo depresivna mlada majka koju žele malo razveseliti.

No, Winnie je samohrana majka. Da bi izašla, mora unajmiti dadilju, a beba ima tek nekoliko tjedana… Winnie se u početku nećka, no kad ipak odluči izaći, to će ispasti kobno. Po sve njih.

Jer njena beba je nestala. Dadilja je spavala. Sve što su radile tih nekoliko sati vani odjednom postaje važno. Tko je koliko popio. Tko je gdje bio. Zašto je Nell isključila aplikaciju za nadziranje na Winninom mobitelu? Tko je tajanstveni muškarac s kojim je razgovarala za šankom? I kamo je nestala? Gdje joj je mobitel? I tko je s kim u kakvoj vezi u toj čudnoj skupini žena koje naizgled veže samo to što su bebe rodile u razmaku od nekoliko dana…

Potpuno je očito da ovdje više ne možemo ostati. Ne nakon ovog što sam upravo učinila.

Aimee Molloy – Savršena majka

Svaka ima svoje izvore, svaka svoje mogućnosti i svaka svoje tajne. A Winnie se nakon toga ne javlja nijednoj. I ona je imala svoju tajnu zbog koje je sad nestanak njene bebe glavna vijest u medijima i zbog koje joj novinari kampiraju pred kućom. A sve što je htjela su njena beba i njen mir.

I dok se prijateljice angažiraju kako bi pomogle Winnie, dok svaka svoju tajnu prevrće i skriva, i dok se situacija sve više usijava, usput čitamo o gomili pitanja koja su, vjerujem, svakoj novopečenoj majci strašna i jeziva. Jesam li upropastila svoje dijete jer sam mu dala hranu na bočicu? Što ako bude imao psihičke probleme jer sam danas bila preiscrpljena da ga sama uspavam? Smijem li priznati da mi je teško i da trebam pomoć? Dosta mi je brige o bebi, želim ići na posao! Ne sviđa što me tjeraju da se vratim na posao, želim biti uz svoju bebu! Smijem li priznati da mi je dosta izdajanja, ionako je beba stalno gladna! Hoću da i muž nešto radi oko bebe, pa on mu je otac! Zašto moj suprug ne zarađuje dovoljno, ja ne želim raditi dok je beba još malena!

Koliko poznajemo ljude s kojima se družimo? Koliko smo sigurni u njihovu dobronamjernost? Kako znati kad imaš posla s psihički pomaknutim ljudima? I tko je od onih u tvojoj blizini daleko od normalnog?

Loše se stvari događaju kad je ovako vruće.

Aimee Molloy – Savršena majka

Iako je Winnie ta kojoj se dogodila najgora stvar na svijetu, nje zapravo u ovom romanu najmanje ima. Priču pratimo kroz oči ostatka ekipe, ali i jedan poseban glas, koji se javlja sporadično i u prvom licu. Ostavit ću vam da sami otkrijete tko je to.

Majke će i same kroz roman proći teške situacije. Zbog toga što se dogodilo, i zbog odnosa svake od njih prema otmici bebe, razina njihove upletenosti, razina opsjednutosti da otkriju što se dogodilo… Utjecat će na brakove, na prijateljstva, na životne situacije, na odnose, na tajne koje panično čuvaju.

Savršena majka je roman koji balansira između psiho trilera i psiho drame, ali po meni nije ni jedno ni drugo. Što se trilerske strane tiče, imam problem s trilerima u zadnje vrijeme jer mi stalno fali nečega – ozbiljnosti, dubine… Efekta iznenađenja, možda. Savršena majka ima isti problem, nije previše ušla u dubine, ali možda je posao odradila najbolje dosad u 2019. Ili je samo ideja bolja od drugih, kao što je rekla Ana kad smo raspravljale o knjizi.  Svejedno mi je previše predvidljiva da bi joj dala 5. A četvorku joj dajem samo jer je mrvicu bolja od ostalih…

Sa psihodrama stajališta, nije dovoljno duboka – ima dobre momente, ali ne razradi ih do kraja i tu mi malo fali mesa.

Bila sam u paklu. Izgubljena. Izmučena. Nemajui pojma kako ću se provući kroz to. Kako da se nosim s tim. Ta tuga koja prožima sve. Promašaj. Krivnja što sam tako nesavršena majka.

Aimee Molloy – Savršena majka

Svibanjske majke kao društvo su jedna cjelina koja ne funkcionira izvan okvira majki s bebama. Da nije te jedine zajedničke poveznice između potpuno drugačijih karaktera, nikad se nebi našle i družile jer su realno potpuno nespojive. No, do neke mjere ovdje to funkcionira dok god imaju zajednički cilj – otkriti tko je kriv za otmicu djeteta. Nadati se da je beba ok. Imati nešto što ih okupira da ne misle na vlastite probleme…

No, savršena majka u ovom romanu ne znači to što ste pomislili kad ste pročitali naslov 🙂

Do kraja ćete možda biti iznenađeni, a možda i ne 🙂  Ali ne mogu roman ne preporučiti, jer je zapravo u odnosu na ostale koje sam čitala tog žanra, prilično dobar. Napet jest. Osim ako niste znatiželjni kao ja pa iskopate kraj čim polovite tko je kome što 😉

No, svakako pročitajte, neće vas razočarati 🙂

*************************************************************************************

Aimee Molloy

Savršena majka

Izdavač: Stilus knjiga

Prevoditelj: Andrea Marić

 

 

 

29 SEKUNDI – T.M. LOGAN

IMG_20190306_190611_996

Pravila su bila jednostavna. Ne ostaj nasamo s njim ako to ikako možeš izbjeći. Ne daj mu nikakva povoda da pomisli kako odobravaš ono što radi. Ne ulazi s njim u dizala ili u taksije. Budi na oprezu kad se nađete zajedno daleko od ureda, pogotovo na konferencijama ili u hotelima. I ponajprije  – a to je pravilo bilo najvažnije i morala ga je imati na umu bez prestanka – pogotovo se drži pravila ako je nešto popio. Trijezan je bio gad, ali pijan je bio mnogo, mnogo gori.

Večeras je bio pijan.

T.M. Logan – 29 sekundi

Već sam negdje i pričala i pisala da ne volim baš čitati trilere i krimiće. Gledati obožavam, zato. Nekako mi u knjizi ili nisu dovoljno uvjerljivi ili su preopširni ili … Zapravo, često nađem neku zamjerku, definitivno nismo na istoj valnoj duljini (a možda, jer ih rijetko čitam – ne naletim na one zbilja dobre) Agatha Christie je izuzeta iz navedenog jer… je to Agatha Christie.

29 sekundi nije iznimka, iako spada u bolje trilere koje sam pročitala ( i opet moram naglasiti da mi raspon za usporedbu nije velik). I njega bi radije gledala 🙂

Nemojte me krivo shvatiti. Radnja je dobra. Zbilja dobra. Ideja odlična. Ali izvedba je možda mrvicu naivna za moj ukus.

Razlog? Pa – sad već svi znate tko je Sarah i kakve probleme ima. Znate da je polusamohrana majka ( polu zato jer zapravo ne znamo što je s tim njenim mužem kojeg tjednima nema ni misli li ikad više biti u životu svoje djece ili ne), šef je uznemirava na poslu i zagorčava život do te mjere da je ucjenjuje napredovanjem u poslu ako odbije njegove gnjusne zahtjeve, uz popratno uništavanje karijere i života općenito. Sarah nekako pliva u tome svemu do točke kad više ne može.

Negdje usred svega toga, slučajno spasi život djevojčici koja je trebala biti žrtva otmice, a sasvim slučajno djevojčica je kći ruskog poslovnog čovjeka koji je isto sasvim slučajno neka žešća faca podzemlja. I kao takav, želi Sarah vratiti dug na jedini način koji zna – nudi joj riješiti je jedne osobe koja joj smeta u životu. Bez posljedica, bez tragova. Uz rok od 72 sata za odgovor, uz uvjet da ako prihvati ponudu, nema natrag.

I onda ona ima moralne dileme. Preko 100 stranica. Kad napokon ipak nazove broj i izgovori ime, onda ima grižnju savjesti. A da bi stvar bila gora – ono bez komplikacija, bez dokaza i bez posljedica – e to malo krene u krivo. ( Onaj tko je mislio da će sve proći glatko – čestitam  – vrlo ste optimistični. I ja sam mislila da bi puno bolja opcija bila kad nebi baš sve bilo kliše. Čak sam se nadala da će otići u drugom smjeru. A način na koji je došlo do komplikacija… A dajte, molim vas. Taj dio mi je ipak malo previše.)

I onda se radnja nakon početnog otezanja raspetlja prilično brzo i prilično naglo, pa iako ode u smjeru koji na kraju nisam baš očekivala – svejedno mi je bilo malo prenaglo i nedovoljno razrađeno. Uvjerena sam da bi film popravio stvar.

Iako i ovaj roman, ako imamo vremena i ako nam se da zamarati se s nekim stvarima – daje materijala za razmišljanje, sumnjam da bi se ikom nakon pročitanog dalo razmišljati o bilo čemu. Obično trileri daju tu neku nit vodilju koja se dotiče problema u stvarnom svijetu – u ovom slučaju zlostavljanje na poslu i zaštićenost zlostavljača jer je on bitan za tvrtku – zapravo se problema samo površinski dotaknu, pa nemamo poriv ni motivaciju za neke ozbiljnije rasprave. Sretni smo da je završilo i da je pravda (recimo) zadovoljena na ovaj ili onaj način.

S druge strane, baš je taman ako tražite nekakvo lagano štivo za zabavu, koje se brzo čita i nije dosadno.

U životu uvijek imaš tri opcije, Sarah.

Prva opcija je očita: odustani i zbriši.

Druga je teža: vjeruj u sustav.

Treća je najteža – ostani i bori se.

T.M. Logan – 29 sekundi

Stvarno nije dosadno. Da je to moglo i bolje, moglo je, ali čitala sam i lošijih, pa 29 sekundi mogu definitivno preporučiti. Ne mogu reći da me baš izulo iz cipela, ali za neku večer s laganom knjigom, sasvim je solidan. Napeto je, brzo je, zanimljivo… I neće vam biti naporno.

A sad, kad bi bili u situaciji iz 29 sekundi… Koje ime bi vam prvo palo na pamet? I bi li dvojili kod prihvaćanja ponude? Svi znamo odgovor, jel? 🙂 😉

Kisi.

**********************************************************************************

T.M. Logan

Goodreads – 29 sekundi

Izdavač – Stilus

Prijevod s engleskog – Ira Martinović

 

ONAJ PRAVI – John Marrs

IMG_20190206_114808_914

Ellie Ayling. Vaša dodijeljena srodna duša je Timothy, muškarac iz Leighton Buzzarda u Engleskoj.

Molimo Vas da slijedite upute u nastavku e-maila, kako biste mogli vidjeti njegov cjelokupni profil.

Ellie odloži mobitel na stol i zatvori oči. “Samo mi je još ovo trebalo”, promrmlja samoj sebi i isključi uređaj.

John Marrs  – Onaj pravi

 

Hm. Odavno tvrdim da trilere i krimiće radije gledam nego čitam. I nakon Onaj pravi ostajem pri tome, ali to je ionako moj osobni dojam.

Za one koji vole trilere i čitati – Onaj pravi je intrigantno, lako i brzo čitljivo i vrlo zabavno štivo.

A polazi se od teorije da za svakog na svijetu postoji samo jedna osoba. Srodna duša.  Ta teorija postaje znanstveno potkrijepljena kad se otkrije da samo dvije osobe na svijetu dijele gen koji označava srodnu dušu. I kad se te dvije osobe sretnu dožive iskustvo trenutačne zaljubljenosti, vatromete, vrtoglavice, iskre, kemiju i sve ono što doživite kad se govori o ljubavi na prvi pogled.

Budući da srodna duša može živjeti i na drugom kraju svijeta, preko aplikacije i slanja uzorka sline, dobijete natrag podatke svoje srodne duše, a nakon toga sve je na vama.

Kompanija koja stoji iza imena “Srodna duša” nakon toga odbacije svaku odgovornost za posljedice. A posljedice su razne – raspadanja brakova, mogućnost da vas Srodna duša spoji s nekim mnogo starijim ili mlađim od vas, psihopatom, ubojicom, zatvorenikom, nekim istog spola dok ste vi hetero, ili jednostavno s nekim tko živi na drugom kontinentu…

Susreti srodnih duša su jednostavno takvi da veze postanu prejake i ljudi završe istog trenutka u vezi s nekim dotad potpuno nepoznatim…

Nekoliko ljudi koje priča prati dalo je svoj DNA na analizu i Srodna duša je pronašla partnera.

onaj-pravi.jpg

Ali je li sve onako kako izgleda na prvi pogled? Tko će stvarno pronaći ono što želi, što misli da treba? Hoće li im to donijeti sreću ili probleme? Ili će otkrivanjem svoje druge polovice zapravo napokon otkriti istinu o sebi? I kakva je ta istina?

Hoće li zbog svojih postupaka napokon pronaći sigurnost i ljubav ili će samo ugroziti sebe i/ili druge?

Je li činjenica da ste genetski kompatibilni dovoljan razlog za otići s nekim?

Je li vrijedno?

Kompanija “Srodna duša” ima cijeli tim pravnika koji se trude da ljudi za svoje postupke nakon otkrivanja podataka srodne duše – sami snose odgovornost. Postoji dobar razlog zašto je to tako. Na vama je da ga otkrijete.

onaj pravi2

Jedno vam mogu obećati, a to je da vam Onaj pravi sigurno neće biti dosadan. Pratimo nekoliko priča ljudi koji su se okušali u pronalaženju srodne duše i zajedno s njima otkrivamo sve za i protiv ovakvih eksperimenata. Neki su naivni, neki razočarani. Neke priče čak opasne, neke i jezive. Neke su malo i prenevjerojatne za moj ukus, ali to je moja stvar.

Ima u Onaj pravi i dosta toga za zamisliti se. Koliko je pametno igrati se Boga? Koliko daleko smijemo ići kao znanstvenici i petljati se u prirodu? Ako nešto i ima dobre rezultate u nekim segmentima, opravdava li to štetu nastalu na drugoj strani? Imamo li pravo zadirati u neke sfere života i umjetno ih pokušavati “unaprijediti”? Život i povijest su nas nebrojeno puta opomenule da svaki takav “napredak” dolazi uz cijenu. Pitanje je – je li ponekad ta cijena ipak previsoka.

I da li bi možda ipak, neka otkrića trebala ostati svijetu nepoznata. Barem do trenutka kad svijet postane stvarno spreman…

onaj pravi3

Rekla sam curama da mi je roman malo njaaah… I da još samo fali neka pokojna sestra koja je zapravo sama sebi brat 😀 I dalje to mislim, a ipak sam mu dala četvorku na Goodreads.

Stvarno mislim da su neke priče pretjerane. Isto tako mislim da nebi tjerale na razmišljanje da nisu takve. Iako trileri nisu moj prvi izbor za čitanje, ovaj ima neku dozu ozbiljnosti i iskreno, nije mi bilo svejedno kad sam došla do kraja. U životu je itekako potreban oprez… U nekim stvarima.

Svakako preporučujem, čak i ako vam se čita nešto za mozak na pašu 😉 Dobar je, zanimljivo napisan i ako malo razmislite, uz sve ljubavne komponente – prilično mračan…

Kisi.

************************************************************************************

John Marrs

Goodreads – Onaj pravi

Izdavač – Fokus na hit

Gdje kupiti – Fokus na hit

 

 

Dedivinacija – nacija psihoze

IMG_20181029_120849_212[1]

Pri mojemu rođenju dodijeljene su mi četiri osobnosti koje nasumično učitavam u svoj mozak svakoga jutra. Predodređena sam hodati svijetom kao vrstan pregovarač, forenzički analitičar, profesorica staroljudskih znanja i aktivna članica specijalne jedinice za regulaciju ubojstava.
Dodijeljen mi je IQ 156, mogućnost odabira kreativnih karakternih sposobnosti i sposobnost ubijanja živih bića, što je podareno samo rijetkima, ali jakim svijestima kao što je moja.
Posljednje što mi je dodijeljeno prije postupka odrastanja bilo je ime, Aurora Blue 1704. Aurora je ime koje nasljeđuju žene u našoj obitelji unatrag pedeset generacija s majčine strane. Blue je ime kojim se osoba karakterizira prema boji kose. Svoju modru kosu naslijedila sam po pradjedu očeva djeda, desete generacije ljudi koja se prva podvrgnula ljudskoj genetskoj modifikaciji. Između ostaloga, moja specifično intenzivna i čista modra kosa jedna je od najrjeđih nijansi koje su ostale na jednome pigmentu, neokaljane križanjem genskoga koda. Broj 1704 je identifikacijska šifra 1704 osobe rođene godine 3124., djevojčice Aurore Blue teške 3,56 kg i duge 54 cm.

 

Jeste li pogledali Matrix? Ako jeste, došlo vam je da se zamislite, jelda? Zvuči skroz moguće da smo zapravo kontrolirani, nesvjesni istine i onoga što nam se zapravo događa dok se veliki igraju vođenja svijeta.

Jelena Hrvoj je otišla dalje od toga. Dedivinacija je mali odmak od žanra koji inače piše i kojim je stekla već priličan broj fanova, ali to je zapravo knjiga koju je najprije napisala, a tek sad objavila. ( Inače vam preporučujem da se odmah informirate o njoj i njenom opusu i što prije probate dočepati nečeg njenog jer vam neće bit žao.)

Mene je doslovno izula iz cipela. ( Isti izraz upotrijebila je i Knjige su moj svijet u svojoj recenziji – pa ako vam nije dosta moj osvrt, možete slobodno skoknuti i do nje 🙂 )

Ovakav talent, ovakva mašta i ovakva sposobnost pisanja i razvijanja priče ne sreće se često. Itekako mi je drago da sam imala dovoljno sreće da na ovo nabasam i dovoljno pameti da to i kupim.

Na naslovnici piše SF triler. Dedivinacija je mnogo više od trilera, mnogo više od SF-a i mnogo više od romana –  zapravo je psihološka analiza društva upakirana u roman.

Sadržaj?

dedivinacija 1

Godina je 3154. Ljudska rasa samo u magli pamti našu stvarnost, a preživljava zahvaljujući inteligentoj kompjuterskoj mreži nazvanoj B.O.G., na koju se svakodnevno priključuju i putem njega dobivaju emocije i zadatke za taj dan. Da, emocije.

Stopa kriminala je nepostojeća, ali je zato visoka stopa samoubojstava.

Ovo je nacija psihoze. Kroz priču koja se gradi napetim obratima, zavjerama i stalnom strahu  – psihoza je prisutna u svemu. U svakom liku koji ima neki oblik oštećenja, u svakoj situaciji u kojoj nepogrešivo na površinu izbijaju fobije i poremećaji, u svakom trenutku u kojem ništa nije kako se čini. Cijela priča nije onakva kakvom se čini.

Aurora Blue je specijalistica forenzične nauke i profesorica staroljudskih nauka. Ovih naših i još starijih.

Simon Black poručnica je iz specijalne vojne postrojbe za krizne situacije.

U sustavu operira serijski ubojica što se zadnji put dogodilo prije više od 100 godina.

Kad Aurora malo zagrebe pod površinu, ništa više nije isto – a čini se i da se situacija okreće protiv nje…

Kako su povezane ove dvije žene? Kakve tajne će izbiti na površinu jednom kad se usude izaći iz sustava i osloniti se samo na sebe? Jesu li nam prijatelji uvijek prijatelji? Koliko daleko može otići kontrola umova? Tko je Aurora Blue i zašto je važna?

Znam da ste se barem jednom, gledajući onaj famozni Matrix zapitali – a što ako je ovo stvarno iluzija? Želim li se uopće probuditi? Kakva bi stvarnost bila kad bi se oslobodili kontrole?

Strašno, jelda? Uopće zamisliti da bi takva situacija bila moguća.

dedivinacija 2

Nakon što pročitate Jelenin roman, osim što ćete biti upućeni u sve moguće oblike psihoza i fobija ( tu je prilično potkovana i terminologiju ima u malom prstu), oni čudni ljudi koji viču da je Zemlja ravna, možda vam više neće biti tako čudni. Jer, koliko zapravo poznajemo naš planet? Jesmo li sigurni da je istina ono što su nas učili? Ima li možda još stvari o kojim nemamo pojma? Kako biti siguran da je sve oko nas ono što mislimo da vidimo? ( Ne, ne mislim da je Zemlja ravna. Ali tko sam ja da tvrdim da nije? :P)

Dedivinacija funkcionira kao SF triler, krimić, psihološki triler, akcija, distopija, a ponekad prolazi i pod horor kad samo pomislite što nam se sve može događati pred nosom, a pojma nemamo.

Mašta koja je napisala ovaj roman nema granica. Dedivinacija je napisana dinamično, inteligentno i dobro razrađeno.

Postoje manji propusti kod lekture, na to vas moram upozoriti, ali zanemarivi su u odnosu na to što dobijete zauzvrat. Uz to, Jelena sama izdaje svoje knjige, što joj moramo uzeti pod olakotnu okolnost i ne – to ne znači da ne valja iako to obično svi misle. U ovom slučaju ” ne valja” je daleko od istine. Ovo vrijedi pročitati.

I škicnite naslovnicu jer je i to sama radila 🙂

Ogromna preporuka. Pogotovo jer kod mene krimići i trileri prolaze eventualno kad nemam pametnijeg posla ili mi se neda mislit. E, pa tu imate itekako o čemu misliti.

Kisi.

***********************************************************************************

O Jelena Hrvoj

Goodreads ocjena: Dedivinacija -Nacija psihoze

Ostale recenzije: Knjige su moj svijet

Gdje kupiti:  Jelena Hrvoj