VRAŽJI OKOT – MARGARET ATWOOD

IMG_20190802_105042_077

Ona zaplotnjačka svinja, onaj izopačeni gad Tony ide Felixu na dušu. Najvećim dijelom, što jest, jest. Predbacio si je to, nejednom, svih ovih dvanaest godina. Previše prostora je dao Tonyu, nije ga nadgledao, nije mu se nadvirivao iznad podstavljenih ramena onog šminkerskog odijela na tanke prugice. Nije kužio štihvorte, a pohvatao bi ih svatko s pola mozga i dva uha. Još gore – u tom zlopakom društvenom alpinistu, tom makijavelističkom ulizici, on je vjerovao. Popušio je foru: Ma to ću ja, što da se ti gnjaviš, uvijek mogu uskočiti. Kapitalna budala – eto što je bio. 

Margaret atwood – Vražji okot

Još jedna knjiga iz Hogarth Shakespeare priče. Oluja ispričana isponova. Već tu me dobila.

Prvo – prijevod je zakon.

Drugo – tko nije pročitao Shakespeareovu Oluju, pravac knjižnica jer vam je ja ne namjeravam prepričavati, a i trebali ste to odavno apsolvirati. 😛

Treće – stvarno sam se dobro nasmijala.

A četvrto – svaka čast Atwood.

A sad – Oluja isponova i nije baš skroz smiješna i zabavna. Ponekad je mračna i tamna, prepuna boli i tuge. I tjeskobe i mračnih stanja izgubljenosti. Poraza. Izdaje.

Felix , umjetnički direktor  Festivala Makeshiweg otpušten je upravo uoči premijere Oluje, djela koje obožava i kojim je opsjednut. Nedavno je izgubio suprugu i malenu kćer – Mirandu.  Teško se nosi s gubitkom malene, pa je i postavljanje Oluje njegov način da je nekako pokuša oživjeti.

Nakon otkaza, koji je bio ružan i grub, ali i neosnovan i namješten, Felix će potražiti utočište daleko od svega i svih, u nekoj straćari bogu iza hozentregera, gdje jedva postoji struja, a kamoli internet.

S vremenom se snađe. A s vremenom se u njegovom umu oblikuje i osveta, pa uz malo sreće i puno pameti uspije skovati plan kojim će vratiti svima za svu nanesenu nepravdu…

Ne, previše je boli., još uvijek. NE razmišljaj o tom, kaže u sebi dok zakopčava gumbe na košulji. Drži to negdje daleko. Pretvaraj se da je sve to samo film.

Margaret Atwood – Vražji okot

Pronaći će u zatvoru mjesto nekakvog umjetničkog učitelja i stvoriti ekipicu koja je, osim na glumu i postavljanje Shakespearea, spremna i na štošta drugo.

U ovoj priči Felix je, naravno, Prospero – čarobnjak i pravi zakoniti milanski vojvoda. Ostatak ekipe ćete upoznati usput, ali moram priznati da je Atwood majstorski prepričala Oluju. A Oluja mi je jedna od dražih Shakespearovih djela.

Cijela knjiga je luda skroz. Od prevoditeljičinih upadica  i briljatno prevedenih fraza do Felixovih ludih planova i njihove izvedbe.

Ne kaže se uzalud da se osveta servira hladna. U ovom slučaju čekala je 12 godina. ali isplatilo se. Itekako se isplatilo.

Neću ulaziti u slojeve jer bi to značilo da ulazim u slojeve Shakespearovog uma, a mislim da za to nisam dovoljno potkovana znanjem, a i ova recenzija bi se odužila. No, jedno je sigurno – nikad Shakespeare nije samo drama ili samo komedija. Kod njega nije crno – bijelo, pa su zato i likovi vrlo slojeviti i njihovi postupci životni, bez obzira bili opravdani ili ne.

Oluja će na sreću, završiti sretno. Felix ne može vratiti Mirandu, ali će vratiti neke druge stvari i naučiti pustiti kćer koje više nema. I svi ostali mnogo će naučiti iz njegovih egzibicija. I na kraju, zašto Vražji okot?  Pa, i to je još jedan lik. Ispostavit će se- prilično bitan.

 Ne, Felixe, nije, odlučno kaže sam sebi. Prospero nije lud. Ariel postoji. Njega vide i čuju i drugi ljudi, ne samo Prospero. Čarolija je stvarna. Drži se toga.  Vjeruj tekstu.

No, može li se tekstu vjerovati? 

Margaret Atwood – Vražji okot

I zato vas opet tjeram da pročitate pravu Oluju ( iako je prepričana na kraju knjige, ali nije to baš to … )

Zaključak na kraju – Vražji okot je skroz luda, zabavna i lagana knjiga, ali u isto vrijeme vrlo slojevita, mračna i puna simbolike. Zabavit ćete se, o da. To je sigurno. Vjerojatno i cerekati na sav glas 😉  Postoji još niz drugih likova koji su također prilično zabavni, a mene su najviše zabavljali prepravljeni stihovi u Shakespeareovom stilu koji je izvodila skupina zatvorenika. Tekstove su pisali sami 😉 😀 No, ona nota dijaboličnosti, okrutnosti i osvete koja se proteže kroz čitavu priču – e, to mi je onaj detaljčić koji me zapravo kupio.

Uživajte!

Kisi.

*************************************************************************************

 

Margaret Atwood – Vražji okot

Hogarth

Profil

Prevela: Giga Gračan ( Bravo!) 😀

 

 

 

BLACKWOOD MANOR – M.T. RAYNARD

IMG_20190506_194543_629

… Nakon toga, djedovu preostalu godinu posvećivali smo našim malim i velikim razgovorima, smijehu, sanjalačkim idejama, koje su nam vodile maštu. Pričali smo o njegovoj mladosti, svemu onome što nisam znala, a bio mi je voljan prepričati, pričali smo o mojoj budućnosti, svemu onome što on neće vidjeti, kratko i nezaboravno taj mali djelić vremena starjeli smo skupa.

M.T. RAYNARD – Blackwood Manor

Pročitali ste već sigurno koju riječ o Blackwood Manor-u. O predivnim koricama, eleganciji, krasnim ilustracijama. O krasnom talentu pripovijedanja autorice. O posebnom stilu pisanja. Čudnim razgovorima. Uzvišenim/uštogljenim rečenicama.

Sve sam to znala i prije nego sam je uzela u ruke, pa ovdje neću ponavljati opet iste stvari. Osim, dajte joj priliku. Ovdje svaki, pa i najmanji detalj ima svoju svrhu. Svaka sitnica tu je s razlogom i svaka rečenica je namjerna.

Znamo i da je ovo prvi dio trilogije. Nije svaki dio zaseban, i nećete baš previše otkriti u prvom dijelu, zato ga nemojte mahnito čitati.

Blackwood Manor čita se polako. Dijelom zbog ljepote rečenica, zbog one poetičnosti koju autorica ugrađuje u svaku riječ… A dijelom i zbog radnje. Ovo nije vrtoglava i luda vožnja koja će vas ostaviti bez daha i isto tako brzo otići u zaborav, u ovoj knjizi sve se gradi polako, sve ima svoje. Događaji, rečenice, geste, sve je stavljeno baš u onaj čas u kojem i treba biti.

Na kraju shvatite da je ovo tek uvod. Uvod u neku veću, širu i blistaviju priču, ali možda mračniju i strašniju i sigurno potpuno neočekivanu.

Da, početak podsjeća na obiteljsku dramu. Djed je umro, većinu posjeda i novca nasljeđuju unuci i sin, dok je snaha skoro potpuno isključena iz oporuke i potpuno poludi. Nikad prema djeci nije ni bila osobito topla, no sad je upravo nepodnošljiva. Naravno da se tu ne radi samo o nasljedstvu i da je stvar mnogo dublja… Naravno da je to drama, ali ajme, kakva drama!

Bilo kako bilo, Blackwood Manor je nasljedila Vivianne Rose Blackwood, mlada restauratorica i unuka djeda Arthura. A Betje se ne može s tim pomiriti. Okrutna i skoro pomahnitala, igra neku svoju igru i pokrenut će niz koraka koji će Viv što je moguće prije smjestiti gdje joj je i mjesto – u Blackwood Manor.

I Viv će se naći na raskrsnici. Ne samo zbog toga jer se ne može odlučiti između 2 muškarca koji je privlače, svaki na svoj način – već i zbog tajni i intriga u koje su čini se upućeni svi… osim nje. Uključujući njih dvojicu, koji  – čini se – znaju najviše. Tajnu o njenom porijeklu, tajnu o njenoj prirodi. O nasljeđu, mogućnostima, o sposobnostima, o moći i povijesti njene obitelji.

Ono sve što je Vivianne dosad bila, ili mislila da je… Sve će se promijeniti.

Romon kiše na prozoru uz prizvuk nepoznate melodije u bljesku mojih usnulih misli i moj san nestaje. Budim se još jednom bez sjećanja na san, sve što ostaje uz mene, kao i svaki put do sada, odbljesak je kristalnih kapi.

M.T. Raynard – Blackwood Manor

Tko je Vivianne? Čemu to ona pripada? Kakve tajne se kriju u njenom obiteljskom stablu i gdje da traži oslonac? I kakav se to paralelni život odvija njima ispred nosa, a da to do sad nije ni slutila…

Tamo jedno staro drvo hrasta stoji na razmeđi dvaju imanja, jedan vuk se povremeno pojavi u pravi čas, onda iskrsne i jedan drevni popravljeni sat, 2 muškarca koji znaju više nego što žele reći i niz sitnih podudarnosti pomoću kojih Vivianne otkriva svoju priču, svoju tajnu, svoje korijene.

Jedva čekam vidjeti kuda dalje ide njezin put i koliko daleko… Vivianne naočigled raste, karakterno i psihički iz stranice u stranicu. Ta snaga će joj definitivno biti potrebna… za nešto. Nešto ogromno, sudeći prema stranicama prvog dijela.

…Ipak… za sve postoji vrijeme ili nam ono jednostavno iščezne, ugura se u bljesak i nestane.

M.T. Raynard – Blackwood Manor

Nisam imala problem s dijalozima jer sam znala od ranije, a i pitala sam autoricu. Vjerujte, sve ima smisla jednom kad do toga dođete. Iako je radnja smještena u Škotsku i Wales u 21 stoljeće, ponekad sam imala osjećaj da jesam u viktorijanskoj Engleskoj. Ta stara zdanja, način govora, maniri… Sve vas jednostavno prenese u neko drugo doba, iako ste još uvijek tu.

Meni je ovo čarobna priča. O intrigama, tajnama, ludim rođacima, tvrdoglavim starcima, izdajama. Istovremeno o ljubavi, privrženosti, odanosti i oprezu…

Iako radnju možda treba malo pažljivije pratiti, zbog načina na koji je pisana, zbog milijun detalja i povezanih dijelova – isplati se. Jednom kad uronite u taj čitav svijet starih zdanja, obiteljskih odnosa, drevnih obiteljskih stabala i poljuljanih svjetova, teško će vas se iščupati iz njega. A tek kad otkrijete u kojem smjeru ide fantastični dio priče… E, taj dio mnogo toga objašnjava. Iako možda ne sasvim i ne odmah.

Ponekad i nije loše uživati u izgubljenoj kontroli. Rijedak je to luksuz, možda i jedini koji nam omogućuje prikaz snage koju nosimo u sebi.

M.T. Raynard – Blackwood Manor

Toplo preporučujem. Od srca. Ali za ovo MORATE imati vremena.

Kisi.