Tag: Laini Taylor

MUZA KOŠMARA – LAINI TAYLOR

Published on by Life&Books&SocksLeave a comment

Amezrou (amezru) imenica

Kada se nešto silno dragocjeno, odavno izgubljeno i neprežaljeno pronađe i povrati, usprkos svim očekivanjima.

*********

Ne. Čvrsto je sklopila oči. to nije ona. To je njezino tijelo. Ona je ovdje. Ona je ostala. Ponovno je otvorila oči. Nije to mogla pojmiti. Bila je ovdje i ondje, nemrtva i neživa, klečala je pokraj same sebe u cvijeću.

WOW. Nestrpljivo sam čekala nastavak Sanjara, u međuvremenu se naslušala raznih dojmova i na kraju – ne samo da me nije razočarala nego me i oduševila.

Laini je stvorila svjetove i u ostalim romanima koje suptilno povezuje, ali svoju priču vodi i dalje u ovom koji trenutno čitate.

Nadam se da ste pročitali Sanjara Strangea. Pa onda, ako jeste – sad već znate što je on, no ne i tko je. To ćete tek saznati. A u Muzi košmara ulozi su mnogo veći.

I neki likovi neće ispasti baš onako kako ste mislili u prvi mah, niti su njihova djela jednodimenzionalna.

Vidjet ćete Minyu nekim novim očima jednom kad spadnu maske. Razumjet ćete ono što je na površini i dobiti mnogo dublji smisao kad zagrebete ispod nje. Vidjet ćete dijete ispod sadističke vanjštine zlobnog tiranina, i otkriti njene stvarne motive, a možda se na kraju iznenaditi.

Ostatak ekipe također krije tajne, neki zato što se ne znaju nositi s istinom o sebi, neki zato što se ne sjećaju dovoljno jasno vlastite prošlosti. Neki zato što se polagano počinju mijenjati i shvaćati da nikad nisu gledali širu sliku.

Astral

pridjev: od zvijezda, povezan s njima ili dolazi od njih.

imenica: rijedak mezartimski dar; onaj čija duša ili svijest mogu napustiti tijelo i putovati neovisno o njemu.

Porijeklo Mezartima, citadele i cijelog zastrašujućeg serafina bit će vam mnogo jasnije kako priča bude odmicala, a objasnit će vam se i jedna druga strana priče, i jedna nova osoba će vam ispričati što se događalo iza kulisa i prije nego je gradu Plaču oduzeto ime i sakrilo mu se sunce.

Razumjet ćete i Bogoubojicu i njegovu vjernu ženu, sagledati stvari iz drugačijih uglova.

Kad se napokon razmotaju slojevi vremena i priča dobije uvide iz više kuteva, kad svi budu mogli doprinijeti cjelini svojim komadićem slagalice, sve će sjesti na svoje mjesto. I dobit ćete sva potrebna objašnjenja.

Ni u ovoj priči ne postoji crno bijelo. Nikad nije ni postojalo. Svi likovi u ovoj knjizi imaju svoje strahove, postupke kojih se srame, neke davne traume i prošlost koja ih progoni. Većina te prošlosti je povezana i svi će se morati suočiti s njom u nekim novim situacijama, sa strahom i strepnjom, ali i tvrdom odlučnošću.

Ni jedno od njih nije znalo baš ništa. No tijela su im znala ono što tijela znaju i željela su što tijela žele.

I na kraju, kad se priča rasplete, kad vam se otkriju svi kotačići i otkrijete tko je kome tko i kako je funkcionirao, kad svi oni otkriju vlastite skrivene priče i shvate gdje im je mjesto, zatvorit ćete knjigu s uzdahom, vjerojatno i osmijehom. I vratiti se objema uskoro još jednom…

Moram reći koliko me oduševljava način na koji Laini Taylor piše – njene riječi jednostavno teku, vode te sa sobom, gotovo kao da ploviš. Da nije proza, njene rečenice bi se lako dale prevesti u pjesmu, dok te, gotovo poetski uvodi u svoj svijet. Postoje priče koje su dobre, ali se ponekad mučim čitajući. Kod Laini je to sve poput rijeke, jednostavno teče, dok kliziš u priču i odjednom se nađeš u njoj.

Može li se mržnja obrnuti?
Može li se osveta zagasiti?

I kad priča završi, sad ne znam je li to dobro ili loše – nema one duboke tuge i osjećaja gubitka zato što je priča završila. Vjerujem da ću još koji put pročitati obje. ( Nakon svih koje već godinama čekaju da ih opet uzmem u ruke 😀 )

No, dok je stajao ondje u srcu citadele, svjedok tom srazu priča u kojima je odigrao važnu ulogu, nije osjećao nikakav sram ni gađenje, već samo ljubav- jednostavnu, čistu neokaljanu ljubav.

Moju preporuku imate.

Kisi ❤

*************************************************************************************

Laini Taylor

Muza Košmara

Vorto Palabra

Prevela: Jelena Pataki

KĆI DIMA I KOSTI – LAINI TAYLOR

Published on by Life&Books&SocksLeave a comment

IMG_20190409_135045_841[1]

Jednom davno, zaljubiše se anđeo i vrag.

To ne završi dobro.

Laini Taylor – Kći dima i kosti

Karou ima 17 godina, modru kosu i pregršt tetovaža na različitim dijelovoma tijela. Ima prijateljicu Zuzanu s kojom pohađa Akademiju likovnih umjetnosti u Pragu. Ima i bivšeg dečka koji nikako da se pomiri da je bivši.

I to je otprilike to što Karou ima od “normalnog” života. Jer Laini Taylor Karou nije namijenila da bude obična djevojka. Zapravo, dobar dio knjige možda ćete se pitati je li ona uopće čovjek.

Željan da bude od pomoći, Razgut pokuša, ” Ima okus po nektaru i soli. Po nektaru i soli i jabukama. Po peludi i zvijezdama i šarkama. Ima okus po bajkama.Kao labuđa djeva u ponoć. Vrhnje na vrhu lisičjeg jezika. Ima okus po nadi.”

Laini Taylor – Kći dima i kosti

Roditelje nema. Nema ni porijeklo. Govori 20 jezika, a neki od njih i nisu ljudski, sitnim željama može utjecati na sitne stvari, kosa joj je naizgled prirodno neobične boje i na rukama nosi tetovaže koje zapravo ima otkad zna za sebe.

Ali svejedno, ona zapravo ne zna ništa o sebi. Isto kao što u Pragu, u svijetu ljudi nitko ne zna ništa o njoj. Usavršila je pričanje istine o sebi (barem onaj dio koji zna) na način da joj nitko ne vjeruje, a opet ništa nije izmislila. BIlježnice za crtanje pune su neobičnih obličja, od kojih su neka zastrašujuća, ali Karou tvrdi da su stvarna. (Naravno da jesu, Karou su, naposljetku, odgojile himere.)

“Ljepota”, Brimstone je jednom frknuo. “Ljudi postaju takve budale zbog nje. Bespomoćni poput moljaca što se bacaju u vatru.”

Laini Taylor – Kći dima i kosti”

I posao joj je da po različitim zakutcima svijeta skuplja – zube.

A onda ugleda – njega. I od tog trena više ništa nije isto. Ne samo zbog osjećaja koji je obuzme svaki put kad je u njegovoj blizini, već i zato što je on nekako kriv za to što je odvojena od jedine obitelji koju zna…

I kojoj će se pod svaku cijenu pokušati vratiti.

Ali što ako njena obitelj i nije baš to što ona misli da jest? Ili što ako ako njena obitelj nije baš to što ON misli da jest? Dvije suprotne strane, dva dušmanina. Ipak, ne mogu jedno bez drugog.

“Što ne bi razumjeli?” ona promrsi u odgovor, ne odvajajući pogleda od njih, kao što ni oni nisu odvajali poglede od nje.

“Nas”, reče on. “Ne bi razumjeli nas.”

“Ni ja ne razumijem nas.”

Laini Taylor – Kći dima i kosti

Priznajem i da mi je priča sama po sebi prilično zanimljiva, ali ono što me zapravo svaki put zarobi je način na koji Laini Taylor piše. Način na koji rečenice teku. Način na koji, gotovo poetski, lirski, može opisati odnos dvoje bića suđenih jedno drugome, a da to ne bude nimalo sladunjavo, ili borbu smrtnih neprijatelja, a da to ne bude samo krvoločna misija mržnje i gluposti. (Iako rat za mene uvijek jest baš to.)

Pridobila me sposobnošću da me prebaci u trenutak, ne moram se čak ni truditi. Jer, kad Laini piše, ja sam u toj sceni koju upravo čitam. I vidim i udišem i bojim se i zanesena sam i ljuta i odlučna.

Tko je Karou? Ili možda bolje pitati – što je? I tko je tajanstveni Akiva, zašto je izbjegava ubiti i kako to da joj se stalno čini da ga je već vidjela? U vrijeme kad je bila negdje drugdje… Netko drugi… Što bi trebalo biti nemoguće.

Osim ako nije. I osim ako je važnost i značenje njenog odnosa s tim prekrasnim strancem mnogo dublje i mnogo veće nego je ikad zamišljala u svojih jedva 17 godina…

Krije se tu mnogo više od onoga što na prvi pogled ima. Postoji tu izdaja i zaštita i ljubav i prevara, oholost i predaja i gramzivost i kazna. Sudbine likova koje će se već negdje ispreplesti i priča koja, sudeći prema početku – teži nečem epskom, nečem raskošnom i velikom i prekrasnom.

Moram reći da sam se toliko uvukla u priču da nisam bila ni svjesna kad sam došla do kraja. Trenutno sam na li–la i dvoumim se oko toga da odjurim po nastavak na engleskom ili da strpljivo čekam drugi dio, koji je, koliko znam  -najavljen u svibnju…

Do tada vam od srca preporučujem Kći dima i kosti, osim što je krasno napisana, još krasnije prevedena, nosi u sebi jedan novi svijet i novu priču.

Kisi.

**************************************************************************

Laini Taylor

Kći dima i kosti Goodreads

Izdavač – Vorto Palabra

Prijevod  – Vladimir Cvetković Sever, Martina Pranić

Gdje kupiti: Vorto Palabra

Sanjar Strange – Laini Taylor

Published on by Life&Books&SocksLeave a comment

img_20190128_152222_351[1]

 

Tko bi poljubio djevojku koja jede moljce?

Ne jedem ih, svađala se sama sa sobom.

Usne ti imaju okus po soli i čađi.

Prestani razmišljati o ljubljenju

Laini Taylor – Sanjar Strange

 

Postoje neke knjige za koje čuješ, usput. Ponekad od drugih blogera, ponekad od teta u knjižnici, ili prijateljica ima baš nešto za preporučit… I uzmeš to sve u obzir, ponekad čak i kupiš/naručiš ili posudiš knjigu, i onda ona stoji na polici… Jer ima još takvih preporučenih knjiga koje čekaju red, a ti nemaš vremena i polako čitaš jednu po jednu, istovremeno svjesna svake od onih koje na polici i dalje čekaju. Pa ponekad poželiš da jednim klikom možeš utočiti sav taj tekst u sebe, da poput magije, možeš u sekundi imati iskustvo pročitanog… Dok sve te naslovnice i dalje mame…

I onda se ponekad neka knjiga sama pobrine za to da se progura na vrh to read liste. Ponekad domaći nakladnik objavi prijevod knjige koja je dugo na polici i doda joj takvu naslovnicu da si danima dosadna u inbox dok je ne dobiješ na recenziju – a onda nema više čekanja.

I kreneš. I staneš. Jer shvatiš da ovo nije samo još neka knjiga koju treba pročitati. Jer zapravo shvatiš – da nekako moraš produžiti to vrijeme koje čitajući provodiš u nekom drugom svijetu… Jer ovo nije samo još jedna knjiga, ovo je čudo 🙂

Laini Taylor je u svojoj mašti uspjela stvoriti svijet koji je toliko divno pretočila u riječi da imate osjećaj kako hodate ulicama Neviđenog grada, slijedite Laszla po knjižnici, jašete na spektralu… I sanjate. Sanjate s Laszlom, sanjate o Laszlu, upijate znanje i pokušavate dokučiti čudne misterije kojih je Laszlo itekako svjestan, ali ih još ne zna objasniti… Vidite promjene izraza lica, boje i oblike. Vidite cijeli jedan grad,, a još niste ni stigli tamo…

Laini je majstorica pripovijedanja, i toliko mi je drago što sam otkrila još jednu autoricu koja odmah ide na spisak omiljenih ❤

A o čemu se radi? Da je Sanjar fantasy, to vjerujem već znate. Čak ni tema nije toliko nova, jer sam se i ranije sretala s gradovima koji su izgubili ime, glavnim junacima koji nisu što se čini i cijelim magičnim svjetovima koji imaju neke svoje zakonitosti…

Ali ovdje se ne radi samo o magiji. Radi se upotrebi te magije koja je dana samo nekima, samo posebnima, onima koji nisu s ovog svijeta. I koji su zbog te magije svemogući, nepobjedivi, bogovi.

Ili nisu? U kojem trenutku nečija tiranija prestane zastrašivati potencijalne žrtve? U kojem trenutku prijeđete granicu i žrtva uzme stvar u svoje ruke? Jer granica postoji. I tanja je i bliža nego smo svjesni. I onda opet – koliko nam je osvete dozvoljeno i koliko toga možemo opravdati nekim smislenim razlogom? Koliko nas mogu promijeniti i iznutra polako ubijati djela koja su nam učinjena, a zbog kojih smo mi učinili ostalo?

Bi li postojala mržnja kad bi svi mogli imati informacije iz svih izvora? Kad bi mogli uroniti u tuđe misli, kad bi se mogli vratiti u prošlost, kad bi mogli pojmiti koliko je toga učinjeno na štetu budućih generacija zbog osvete za djela prošlih?

strange

Postoji jedan grad, ne znamo mu ime. Neka drugačija, porobljujuća magija izbrisala ga je iz sjećanja i postojanja, i zauvijek ga promijenila u nešto što ostavlja gorak okus u ustima. U Plač. I ostao je Plač, koliko god mu pokušali promijeniti ime u nešto drugo.

Laslo Strange je siroče u Zosmi. Kad je imao 5 godina osjetio je to nasilno oduzimanje imena iz njegovog sjećanja, gradu kojeg nikad nije vidio, ali kojem se divio i želio otkriti njegove tajne.  Laszlo je kao i sva siročad živio u opatiji, gdje nikom nije bilo važno je li uopće živ, gdje se život svodio na puko postojanje, na preživljavanje i jad.

Sve dok jednog dana nije dospio u knjižnicu. I nikad se više nije vratio.

Neviđeni grad je izgubio svoje znanje. Ali je živio s prijetnjom koje se godinama nije mogao osloboditi. Delegacija ratnika je zato krenula u ostatak svijeta pronaći ljude, mislioce, znanstvenike, alkemičare, poznavatelje priča. Sve koji bi možda mogli skinuti prijetnju iz Plača. I košmare iz njihovih snova.

I tako se Laszlu ostvario san. Vidjet će Neviđeni grad. Vidjet će njegove tajne. Možda pomoći u njegovoj poteškoći.

Laslo je sanjar i to je njegov dar. No, ni približno nije svjestan koliko je bitan i koliko moćan taj njegov dar. Ni kakva ga to bezimena sila od vremena dojenčeta vuče u grad koji nikad nije vidio, osim u pričama i legendama stare knjižnice u Zosmi…

strange2

A sigurno nije bio spreman na to što će vidjeti u gradu za kojim toliko čezne, ni koliko je bio blizu u svojim istraživanjima priča i legendi…

Što je Laszlo i kako njegov sanjarski dar može pomoći gradu koji je nekad bio sjajan i blještav?  Može li krivnja biti na nečijim rukama iako taj nije svjestan svog porijekla, a još manje onog što se dogodilo u nekom drugom vremenu, prije nego uopće postaneš svjestan sebe? Može li mržnja uzeti u obzir sve okolnosti ili slijepo napada samo na osnovu nehotične i nesvjesne pripadnosti nekom određenom porijeklu?

Bi li ljudi mogli oprostiti nevinoj generaciji grijehe njihovih otaca, ili u njima ne možemo vidjeti ništa drugo nego prijetnju, uvijek i u svakom slučaju? Onakvu prijetnju kakva se nasljeđuje generacijama, koju sigurno imaš jer ti je zapisana u genetskom kodu i zbog tog naslijeđenog gena, moraš biti isto što i tvoji preci…

Možemo li otpustiti vlastitu žrtvu i ponos i inat i mržnju i osvetu dovoljno dugo da shvatimo da postoji i drugi način?

Je li izdaja uvijek samo i sključivo izdaja i je li nasilje uvijek prouzročeno zlom? Mogu li se naše traume rješavati ljubavlju, otpuštanjem i prihvaćanjem istine?

Neke od odgovora dobit ćete u Sanjaru. Za neka se nadam da će biti odgovorena u Muzi košmara.

strange3

Ono što znam je da će Laini sigurno ostati među mojim omiljenim piscima i da će njezin svijet sigurno često stanovati u mom umu.

Posebnu zahvalu i pohvalu moram dati Jeleni Pataki, koja je divno prevela Strangea. Nažalost, moram izreći i kritiku lekturi koja je na previše mjesta u ovoj knjizi zakazala. Što je za ovakvu knjigu, silna šteta. Nadam se da će na nastavak bolje paziti.

Od sveg srca vam preporučujem fantastičan svijet Sanjara Strangea, želim vam da se izgubite u njemu. Da zapitkujete i propitkujete i tražite pravdu, istovremeno da shvaćate i prihvaćate  i da ostanete na svojoj strani. Jer istina nikad nije samo jedna i priča često ima i dublje korijenje. Nisu sve zlice samo zlice, niti je dobrica uvijek samo to.

Oprez vam želim 🙂 A ponekad i intuiciju.

Kisi.

******************************************************************************

Laini Taylor

Sanjar Strange Goodreads

Izdavač – Vorto Palabra

Prijevod  – Jelena Pataki

Gdje kupiti: Vorto Palabra