VELIČANSTVENI BAZAR I BRAYANOVO ZLATO – PETER V. BRETT

“Glup, pa živ”, rekao je Curk. “Dostava grom štapića uvijek se dobro plaća jer ponekad dostavljač završi u komadima. Prestar sam za takve pizdarije.”

Dok nestrpljivo očekujem nastavak Oslikanog čovjeka, tj drugi dio Ciklusa o demonima, u međuvremenu sam nabavila malu knjižicu s dvije novele, par izbačenih scena, malim rječnikom krasijskog jezika i grimorijem simbola.

Radnjom, ove dvije novele su negdje između prvog i drugog dijela, pa je knjižica tako i nazvana – knjiga 1,5.

Oslikani čovjek mi je otkriće, stvarno sam uživala u cijeloj knjizi, a ova me knjižica još više razveselila jer je skratila čekanje do drugog nastavka. Priče u njoj – Brayanovo zlato i Veličanstveni bazar prate Arlena, prije nego je postao Oslikani čovjek, a nakon što je postao Glasnik.

Brayanovo zlato vodi ga na dug i opasan put, do Brayanove planine, a na brigu su mu povjerena čitava kola grom štapića od kojih baš svaki mora privesti cilju. Putem ga, naravno, čekaju nevolje. Neki dvolični ljudi, neki kukavice. Neki novi demoni. Arlen će se iz svih situacija izvući jači, brži, ali i pametniji. Iako je u ovoj noveli jedva dovoljno star da bude punoljetan – Arlen svaku situaciju koristi za učenje. I upravo to je jedna od osobina koje će ga voditi dalje , ali i spašavati u ključnim situacijama.

“Uvijek napadnu prozor. Isti demoni, svake noći. Stalno očekujem da će jedne noći odustati, ali nikako da nauče.”

U drugoj noveli – Veličanstveni bazar, susrećemo Arlena, sada malo starijeg i iskusnijeg, u potrazi za nestalim gradom Anoch Sunom u vrijeme kad tek naslućuje da bi u se u njemu mogao nalaziti ključ borbe protiv sržnika. I ovdje susrećemo mnoštvo likova, opasnih situacija, nove demone, nova učenja, nove simbole. Arlen iz scene u scenu sve više može i sve više zna.

Nije ubio onog demona kojeg je namjeravao, ali ipak je ubio jednog od njih, što je bilo više nego je itko koga je poznavao mogao reći za sebe. Arlen je pozdravio bol, jer bol je značila da je živ, a da nije trebao biti.

Ove dvije kratke priče same po sebi su pravo osvježenje, ali u knjizi – iako je mala – nalazi se još poslastica – dvije izbačene scene. U jednoj je glavni protagonist Leesha. Scena je izbačena da bi skratila broj stranica knjige, ali jasno mi je zašto je Brettu draga, jer i meni je odlična – prikazuje kako se Leesha pretvara u odlučnu i neustrašivu mladu ženu koja je spremna reagirati kad bi netko drugi podvio rep. Slaba sam na žene koje uzvraćaju udarac, ne mogu si pomoći .

“Dobro razmisli”, rekla je, “kad sutra budeš vrištao na zahodu. Dobro razmisli što će biti sljedeći put kad budem morala doći liječiti Brianne ili djecu zbog tebe. Kosti će ti vrištati a visuljak smežurati kao grožđica. Šepat ćeš prije tridesete.”

Druga scena je izbačena intervencijom urednice jer se nije uklapala u knjigu, ali samostalno djeluje sasvim dobro. Prati Arlena u dobi kad je još bio dječak, a obitelj cijela. Objašnjava donekle ono što će Arlen tek postati, kao da naglašava da mu je to bilo namijenjeno, da od svoje sudbine nije ni mogao pobjeći. A nije ni želio.

Riječnik krasijskog jezika i grimorij simbola samo upotpunjuju dojam i ova me knjižica baš oduševila. Posebno me oduševljava Brettovo pisanje, uz njega se osjećam kao da gledam one stare fantasy filmove, bez mnogo efekata, bez sjaja i fensi kostima – samo znoj, krv i suze. I neprijatelj kojeg treba pobijediti. A životi protagonista su svaki priča za sebe, a opet dio neke veće, moćnije priče.

Sad tek jedva čekam dalje 🙂

Ako još niste, svi ljubitelji fantasy žanra – prvo po Oslikanog čovjeka, a onda nabavite i obu malu knjižicu. Zasad 🙂

Preporuka.

Kisi ❤

OSLIKANI ČOVJEK – PETER V. BRETT (Ciklus o demonima)

IMG_20190807_104611_987

“Mala, mi smo ono što odaberemo biti”, rekla je. “Dopusti da ti drugi odrede vrijednost i već si izgubila, jer nitko ne želi da drugi vrijede više od njega samog.”

Peter V. Brett – Oslikani čovjek

Dan je siguran. Danju je kretanje slobodno. Osim ljudske opasnosti, ništa drugo ne prijeti iza ugla. Danju se normalno živi, kreće, radi. Danju se i putuje. NajsigurnIJe na one udaljenosti koje možete prijeći za danjeg svjetla.

Jer jednom kad se spusti noć, samo se Glasnici usude putovati. Zaštićeni simbolima. Jer noću izranjanju Demoni. Drveni, vodeni, zračni… Pojavljuju se iz tla, iz same Srži, materijaliziraju i napadaju da ubiju i žderu. Rane su većinom smrtonosne. Jedina zaštita su simboli koji povezani i naslikani ili urezani ili nacrtani, čak i štapom urezani o tlo – pružaju magijsku zaštitu. Demoni su načinjeni od magije, i magija je sredstvo zaštite.

Jedno je bilo riskirati život noću, noću nije imao što izgubiti, nikog tko će ga oplakivati. Ako umre, neće napuniti nijednu bočicu suzama.

Nekoliko stotina godina demoni haraju zemljom i pustoše ljudska sela. Gradovi su zaštićeniji, opasani zaštićenim bedemima.

No, nije uvijek bilo tako. Stoljećima prije nego su se demoni uzdigli drugi put – nije ih bilo. Poraženi u davnom ratu, u tišini i tajnosti čekali su povoljan trenutak. Čekali su da se ljudi opuste. Da obrane popuste. Da ih se zaboravi. I tad su ponovno napali.

No stari simboli su zaboravljeni, stara magija iščezla, stare ruševine skupljaju prašinu.  Izbavitelj još živi u sjećanjima mnogih, no sad je preobražen u mit koji ne prepoznaju ni kad im je pred nosom. Nitko ne zna sve, a znanje je raštrkano po svijetu i ono malo ljudi koji još pate, neke tajne ljubomorno čuvaju. Ostalo im je još ono malo magije i simbola kojih su se sjećali, da se zaštite bez pružanja otpora.

“Mitovi imaju moć.,” rekao je Rojer. “Ne odbacuj ih olako.”

I bilo bi tako još tko zna koliko stotina ili tisuća godina , da nije bilo troje djece koja se možda nikad ne bi susrela da nisu odlučila biti svoja.

Arlenu je umrla majka jer mu je otac kukavica. Kad su ga htjeli oženiti protiv njegove volje, pobjegao je. Od malih nogu crtao je znakove bez ikakvog predznanja bolje nego većina odraslih. Pobjegao je sam u noć – i preživio. Proći će godine prije nego mu se  put ukrsti s drugo dvoje junaka, ali odlučio je biti svoj.

Isto je napravila i Leesha. Odlučila je uzeti svoj život u svoje ruke i odbiti udati se za lokalnog nasilnika koji ju je uz to još i osramotio lažima. Pobjegla je u naukovanje babi Bruni, staroj travarici koja jako dobro zna što je dobila za šegrta.

Rojeru su demoni ubili roditelje. odgojio ga je alkoholizirani žongler, nekoć na glasu po izgledu i vještinama, ali sad samo još sjena nekadašnjeg čovjeka. I Rojer će morati bježati.

U trenutku kad im se priče spoje, iza njih su godine iskustva, znanja i volje da nešto promjene. Ali kakve priče! Stvarno sam uživala čitajući priču svakog od njih. Priču o hrabrosti, nepokolebljivosti, cijeni koju teška srca moraju platiti da bi slijedili svoj put. Nije dovoljno samo braniti se. Potrebno je i poduzimati.

 

Meni je ovo otkriće.  Nisam se do danas susrela s Brettom, nažalost, nekako mi pobjegao ispod radara, a sad mi je drago da sam ga otkrila.

Jer jaaako volim dobar fantasy. A ovo baš je dobar fantasy. I uz to je i mračan, a to tek volim. Na kraju nisam mogla stati čitati i stvarno me mučilo to što nemam u rukama odmah i nastavak – Ciklus o demonima se sastoji od 5 knjiga i nekoliko novela. Novele sam naručila, a drugu knjigu nestrpljivo čekam.  Načula sam da je sve dalje – sve bolje.

Privuklo me to što radnja stalno teče, što u likove dobivao kompletan uvid, likove koji su kompleksni i živi,  imala sam dojam da sam svakog od njih osobno upoznala. Mračna atmosfera, opasna putovanja, magija. Neka viša svrha i cijelo pleme koje je naravno nešto krivo shvatilo.  U dahu sadm došla do kraja knjige i želim još.

Roman je u isto vrijeme napet i nježan i tužan i sretan i borben i magičan. 550 strana u dan i pol. Uz Prdeka, 100 stvari za obavit, i mrtva umorna.

Jedva čekam nastavak!!!!!

Kisi ❤

 

************************************************************************************Peter V. Brett

Oslikani čovjek

Ciklus o demonima

Hangar7

Preveo – Igor Rendić