Tag: strane knjige

Spinning silver -Naomi Novik

Published on by Life&Books&SocksLeave a comment

IMG_20180928_101457_144[1]

For a long time after the Staryk king left me, I paced my new bedchamber in anger and in fear. The dented golden cup stood on the table, taunting me with the remander he’d given me unnecesarily. This was what my life was to be from now on: trapped among these ice-hearted people, filling their king’s treasure-chests with gold. And if I ever refused him – there would be another cup of poison for me soon enough, surely.

Prije svega, molim koga god treba i ne treba da se ovo prevede kod nas. Na koljena se bacam. Ako treba, mogu i cmoljiti i bit dosadna. I plakat. I to.

Onda isto molim, ako može, da Jackson snimi film. Znam da sam to već cendrala na Fb, al ja bi to stvarno i najstvarnije htjela gledat.

A onda priznajem da me se uvijek i svugdje može kupiti ovakvom bajkom i ovakvim pisanjem.

I za kraj – znam da ste već shvatili da padam na fantasy, na magijski realizam, na bajke i legende, uostalom na sve di postoji barem neki lik ili mjesto koje se ne uklapa u kaktiga stvarnost. I onda još padam na kad je sve to fino upakirano u knjigu komada JEDAN. Solo. Nema nastavak, nema čekaš, nema grizeš nokte jer nemaš pojma oće li 87-i nastavak uopće biti napisan prije nego autor otegne papke, a ti još nemaš kraj ni izbliza.

Volim ja i nastavke – pogotovo duologije i trilogije, aliiii… Kad su kod mene doma u isto vrijeme i ne moram razmišljati što ćemo i kako ćemo kad se za 2 godine objavi nastavak, a za 3 godine prevede kod nas. (Čitam na engleskom, al mi debilno jedan nastavak ovak, drugi onak. A pogotovo imat doma. Isto vrijedi i za meke/tvrde uveze.)

Znači – knjiga komada JEDAN. Bajka. Zimska. Magija, čarolija. Glavna junakinja s MOZGOM!!! I s kohones. Da, upravo to.

Ali ajmo redom.

Spinning silver je veličanstveno napisan, čaroban, magičan, predivan i maštovit roman koji doslovno nisam ispuštala iz ruku ni onaj dio koji moram pješke proć po putu do auta i natrag. (Knjiga je poprilično velika. Ne znam kaj su ljudi mislili o meni.) Roman je nadahnut ruskim i židovskim folklorom, ali dodala je Naomi tu još i dosta svojeg unutarnjeg svijeta mašte i napisala opako dobru bajku za odrasle.

Nećemo o tome kako je Spinning silver zapravo  prepričavanje nekih nama dobro poznatih starih priča, imate puno toga po recenzijama, ali ja se nisam time vodila. Ako ćemo za stvarno, ima tu i dobar dio drugih priča osim te jedne gdje se može prepoznati neki utjecaj, ali to stvarno meni nije bilo bitno.

A što jest bitno?

Spinning silver ima nekoliko glavnih likova. Točnije – 3. I nekoliko sporednih. Svi glavni i nekoliko sporednih priča priču iz svog kuta nastavljajući prethodnu cjelinu. I sve to savršeno funkcionira. A najvažnije – 3 glavna lika su 3 snažne, mlade žene, koje nisu obdarene nezemaljskom ljepotom i posvemašnjom poslušnošću kako to u bajkama obično biva – već se ako se izgled i spominje, nijedna nije opisana kao ljepotica, ali je svaka opisana kao snažna, pametna, snalažljiva i nadasve opasna mlada žena koja svoj mozak i sposobnosti i koristi. I to kada i gdje treba da bi postigla korist ili se izvukla iz nevolje. Nijedna od njih ne dopušta da se gazi bilo nju, bilo njoj bliske ljude. Nijedna se ne miri s nametnutom sudbinom – već traži rješenje i pronalazi spas. Nijedna ne sjedi skrštenih ruku jer su joj rekli da bi to bilo u redu. One poduzimaju. One kreću u akciju kad je to potrebno. One se bore.

Ali… Idemo redom.

silver1

Zima u Litvi ove godine traje neprirodno dugo. Već je prošlo cijelo proljeće i kalendarski bi ljeto trebalo stići za koji dan, a snježni nanosi, vjetar i mećave ne posustaju. Bijela staza Kralja zime se pojavljuje opasno preblizu stanovnicima malog sela na rubu šume. A šuma nije sigurno mjesto za šetnju. Ne kad je okovana ledom. Ni kad kroz nju vrluda Bijela staza. A led se ne kani otopiti.

Zbog svoje sposobnosti baratanja novcem i zato što je prati glas da može pretvoriti srebro u zlato Miryem je privukla pažnju tog istog hladnog kralja…  I protiv svoje volje postala vilenjačka zimska kraljica. Na izazov i prijetnju samog gospodara leda i snijega. Bijelog čudovišta, strašnog gospodara zime. A biti kraljica takvom biću koje još i ne skriva koliko mu je to mrsko – i nije nešto što ti grije srce i daje sigurnost.

Otprilike u isto vrijeme, druga mlada žena je do nedavno živjela na dvoru svoga oca, bolno svjesna da je smatraju smetnjom. Sve dok je zbog njezina porijekla i nekoliko komada nakita otac ne uspije udati za najvažnijeg čovjeka u zemlji. Samog cara. Ali Irina brzo shvati za koga se udala. Ili bolje reći – za što.

I dok Miryem ima posla s hladnoćom i ledom, Irina se bori s drugačijom vrstom demona – onim koji proždire vatrom…

I jedna i druga traže izlaz iz situacija u kojima su se našle i obje su u tome prilično spretne. Osim što… Kako to u bajkama uvijek bude – svaka akcija izaziva reakciju. Odnosno – za sve postoji cijena koja mora biti plaćena.

Treća junakinja ove priče je djevojka čiji otac isplaćuje svoj dug Miryeminu ocu tako što svoju kćer tjera da radi za Miryem. I još štošta drugo. Wanda je djevojka koja je slabo stigla upoznati majčinu ljubav, a predobro očevo zlostavljanje. Djevojka kojoj je naizgled prisilna služba u židovskoj obitelji došla kao olakšanje. Kao obećanje za budućnost. I koja je u jednom trenutku rekla NE. I sad se nosi s posljedicama koje će je naposljetku ubaciti u priču kao njen nezamjenjiv kotačić i potporni stup. I koja će, zbog svoje hrabrosti, vjernosti i upornosti na kraju pronaći ono što nikad nije imala.

Priča je ovo o obitelji, ljubavi i podršci, o zajedništvu i vjeri. Također o gubitku i pronalasku, upornosti,  vjernosti i odanosti. Nije to samo crno-bijela priča o borbi dobra i zla, niti je zlo uvijek zlo, niti je dobro samo dobro.

Postoji naravno i simbolika kao i u svakoj bajci, tako i u ovoj. Simbolika broja 3, simbolika srebra i zlata, leda i vatre. Polako se otkrivaju kroz radnju i nose sa sobom sve one stare pouke i upozorenja, a slojevi se otkrivaju jedan po jedan – jer i u ovoj priči ima ih mnogo.

silver2

Kako su djevojke povezane? Što će svaka od njih naći na svom putu i čemu nas uči baš ova priča? Tko je Miryem, tko Irina, a tko Wanda? I koliko će svaka naučiti u igri preživljavanja koju im je netko drugi nametnuo…. I kakva će biti, svaka od njih, nakon svih nepravda i životnih udaraca, nakon što sebe nisu htjele izdati, nakon što su usprkos svemu i svima ostale vjerne same sebi, a ipak na kraju promijenjene…

Divna i predivna knjiga. Prekrasna. Ako sam bila toliko oduševljena Iskorijenjenom, tu je Novik nadmašila samu sebe.

Pisana je prekrasno, tečno. Bajka je to, ali s dubinom, pažljivo stvarana, dirljiva i ljupka, strašna i okrutna.

Čitala sam dijelove ponovno i zapravo se lako opet izgubim u tom svijetu, zaboravljajući na vrijeme i realnost… Ne nedostaje uzbuđenja, magije, ledenih žmaraca, ljubavi, a borba dobra i zla je sve samo ne jednodimenzionalna. Odvija se koliko u samim likovima, tako i između njih. Kao uostalom i u svima nama.

Bit će mi žao ako propustite Spinning silver. Ako ništa, onda zbog Ledenog kralja i njegovog naroda, predivnih predjela okovanih snijegom, zbog šume i srebra… I određene kućice na prijelazu svjetova 🙂

Da priča nije toliko duga, čitala bi je Prdeku svaku večer prije spavanja.

Topla preporuka.

Kisi.

***********************************************************************************

O Naomi Novik

Goodreads ocjena: Spinning silver

Ostale recenzije: Goodreads

Gdje kupiti:  Book Depository

Izdavač: Algoritam

 

Knjiga pretpostavki i nagađanja – Erika Swyler

Published on by Life&Books&SocksLeave a comment

IMG_20180919_070036_818

” Produžio sam do knjižnice gdje su se čuvali svesci starih novina i časopisa. Bili su uredno složeni po godištima. Izvukao sam svezak s godinom mojega rođenja. Prelistavši ih pronašao sam ono o čemu je Frank govorio. Doista, oboje smo se rodili u vrijeme neobično visoke plime. Krivnja za to svaljena je na pun mjesec. Ali voda se potom brzo povukla i nastupila je neviđena oseka. Na fotografiji iz novina s Enolinim datumom rođenja, neki je čovjek stajao na pijesku, na mjestu gdje se prije oseke nalazila lučica. Čamci oko njega ostali su na suhom, ribe također. Stotine njih ležalo je razbacano po pijesku. Plima i oseka, kao život i smrt.”

Erika Swyler -Knjiga pretpostavki i nagađanja

 

Ovu sam priču mjerkala par mjeseci dok je napokon nisam stavila u košaricu. Jer.. uvijek ima neka novija, pa uvijek neka na preporuku, pa neku slikovnicu, pa… Ali, evo, napokon je stigla do mene i kad sam je pročitala (u dahu), još mi je bilo i krivo što sam je se dočepala tek sad.

Pitka je i brzo se čita. Pročitala sam je na putu u Zg i iz Zg + još cca sat i pol kad smo Prdeka spremili na spavanje. A ima preko 400 stranica.

I znate što.

Sjajan roman. Ono, ozbiljno. Priča mi se uvukla pod kožu već s prvom stranicom, a počinje – knjižničarem. I knjigom. I kao da već to samo po sebi nije dovoljno, u nekom trenutku se pojavljuje cirkus, tarot karte i jedno mitsko biće iz slavenskih (u ovom slučaju ruskih) predaja.

Bila sam kupljena za 2 min. Iznimno dobro ispričana, priča je to u kojoj se sudaraju magično i realno, legende i stvarnost, obiteljske tajne i njihove žrtve, ljubav prema obitelji i nikad prežaljene, nikad objašnjene smrti. Uvijek isti datum i voda. Mnogo vode.

 

citat1

Potkraj 18. stoljeća jedan je dječak napušten i ostavljen u šumi. Iz nekih, samo tada normalnih razloga, roditelji su siroto dijete ostavili samo, čim je dovoljno naraslo da mu više nisu bili dovoljni ostaci sa stola. Preživio je. Još maleno dijete, i uz to nijemo. Ali iznimno bistro i snalažljivo. Preživio je.

Otprilike u isto vrijeme na drugom kraju zemlje jedna je djevojčica ostala bez majke, a oca nikad nije ni upoznala. Baka, koja je ostala s njom, nije znala da će njezin – malo prerevan i prerigorozan – pokušaj da malenu zaštiti od “zla” ( kuhačom i krunicom) dovesti do ubojstva i bijega.

Jer ponekad ono različito treba razumjeti i prihvatiti, umjesto potisnuti i prisiliti na uzmak.

U vrijeme kad su oboje bili već veći, jedan je cirkus putovao zemljom. Sudbina je htjela da se u jednom trenutku svi nađu na istom mjestu i svatko će od njih odigrati svoju ulogu u kasnijim događajima koji se tiču jedne obitelji. Divlji dječak, morska sirena, stara gatara, vlasnik cirkusa i poneki slučajni gost sa strane oblikovali su priču kakva se ne sreće često.

citat2

 

U današnje doba Simon Watson, knjižničar, suočava se s gubitkom posla, propadanjem vlastite kuće koja se doslovno urušava, sestrom koja se vraća nakon godina izbivanja, tek otkrivenom ljubavlju prema prijateljici iz djetinjstva. U isto vrijeme progonjen je sjećanjima na majku koja se utopila kad je bio još mali i oca koji je nakon toga bio tek nešto više od biljke. Sestrici je bio i otac i majka, a onda je i ona otišla. U jednom trenutku do njega stiže knjiga. Poslao ju je nepoznati stari antikvar koji je u njoj pronašao ime njegove bake. Koja se utopila. Kao i njegova majka. I prabaka. I cijela linija pretkinja po majci koje su sve otišle u smrt, u vodu, na isti datum – 24. srpnja.

Mlade. Sve do jedne su radile u cirkusu i bavile se tarotom i ronjenjem na dah. Kao i njegova majka. Sve su imale dugu crnu kosu i blijedu put. Kao i njegova majka. Kao njegova sestra.

Zašto? Koji je uzorak? Što se to provlači ženskom linijom njegove obitelji i vodi u smrt? Depresija? Tuga? Prokletstvo? Prijeti li opasnost najmlađem članu te ženske linije – njegovoj sestri? A 24. srpnja je za nekoliko dana i Simon nema vremena.

Knjiga na njegovom stolu je stari cirkuski dnevnik iz 18. st. A cirkuski dnevnici su obiteljska stvar i ne lutaju okolo. Osim ako nešto ozbiljno nije pošlo po zlu….

 

citat3

 

Koliko ste spremni povjerovati u nešto što nema veze s razumom, što se ne može znanstveno dokazati, što je teško razumljivo, a ipak vam se događa pred nosom? Koliko daleko ste spremni ići da bi spasili obitelj? Kakve tajne skrivate misleći da je bolje da ostanu skrivene? Jeste li sigurni da pokušavate zaštititi nekog drugog, jeste li zbilja sigurni da zapravo ne pokušavate zaštititi sebe? Koliko zapravo znate o ljudima koje volite? I koliko se mračnih tajni zavuklo u kutke vlastitih ognjišta koje ne smijemo pustiti van da se kuća ne sruši?

Ha?

Nije više smiješno, znam. Ovakva neka knjiga vam malo poruši idealnu sliku vlastitog života, ako se malo dublje zamislite. Ne kažem da je to nužno loše. Ponekad otvaranje očiju doda dubinu i perspektivu. Ako smo otvorenog srca. Ako možemo otpustiti i prihvatiti. A onda možemo i spasiti slomljeno. A često bi se neke tragedije, velike ili male, vješto izbjegle kad bi se reklo što se ima za reći.

citat4

 

Vukla me ova priča, malo je drugačija, nesvakidašnja, mistična, magična. Često tamna i maglovita.  Eriki Swyler je ovo debitantski roman, i iskreno, veselim se sljedećem što ću od nje pročitati. Nije baš svaki dan da mi se neka priča zavuče pod kožu, knjiga pročita toliko brzo i kad ti ostane dojam čak i drugi dan.

Ako pitate za preporuku, preporučujem od srca. Možda je malo u nekim segmentima nedorečena i neke stvari su ostale visjeti u zraku (ali neću vas zamarati sitnicama, ja sam samo netko tko voli da mu je svako pitanje “Zašto” – odgovoreno). Ali sve u svemu – za jedan debitantski roman – skoro pa četvorka 🙂

Pročitati 🙂

Kisi.

 

 

 

 

 

 

Beremizov svijet – zbirka matematičkih avantura – Malba Tahan

Published on by Life&Books&SocksLeave a comment

IMG_20180914_121406_653

 

Well. A gle, ja volim matematiku. I zagonetke i brojke i algebarske razlomke i kamatni račun i limese i tak te neke stvari. I zato mi je ova mala knjižica bila urnebesno zabavna 😀

To ću uvalit Prdeku jednog dana ako mu matematika bude trn u peti. Najozbiljnije. Ok, dobit će je u svakom slučaju, ali čak mislim da bi mogla i pomoći klincima koji još ne znaju razmišljati “matematički” 😉

“Beremizov svijet” spretno ujedinjuje priče, matematiku i zagonetke. Glavni lik je talentirani Beremiz Samir – Računaoc. On i njegov prijatelj Hanok putuju u Bagdad, a na svom putu i kasnijem boravku u Bagdadu, Beremiz rješava matematičke probleme koje mu postavljaju gradski plemići.

Nije mi toliko bila zanimljiva priča sama jer zapravo samo služi kao podloga zagonetkama i matematičkim zavrzlamama s kojima se Beremiz susreće. A one su toliko zabavno predstavljene da sam najozbiljnije išla svaki put sama probati doći do rezultata. I stvarno nije teško. I beskrajno je zabavno 😀

Ako voliš matematiku. A ja volim.

Budući da nemam puno za reći o samoj radnji niti knjiga ima neko duboko značenje niti se ima puno za raspravljat o likovima jer je zapravo u centru pažnje – matematika- onda ni neću puno mudrovati. Ok, ima i nekih prikaza života u bagdadu i to, ali nije mi to bilo baš primarno 😀 Pa je mojem osvrtu ovdje kraj ❤

+++ Ali stvarno je zabavno 😀

 

Malba Tahan izmišljen je lik, kreacija slavnog brazilskog autora i matematičara Mella e Souze, koji je na ovaj način želio široj publici približiti čaro­lije i radosti matematike. 

Júlio César de Mello e Souza rođen je u Rio de Janeiru 1895. godine, a umro u Recifeu 1974. godine. Proslavio se brojnim zbirkama priča – objavio ih je čak 69 – te 51 djelom vezanim uz matematiku. Ukupna naklada njegovih knjiga iznosi više milijuna primjeraka, a samo “Beremizov svijet” premašio je 50 izdanja. Iako je vrlo zorno opisivao bliskoistočne i srednjoistočne predjele, Mello e Souza na svojim putovanjima iz ro­dnog Brazila nije nikad stigao istočnije od Lisabona. Nje­gov rođendan, 6. svibnja, vlasti u Rio de Janeiru proglasile su Danom matematičara.

Beremizov svijet – Malba Tahan

 

Kisi.

 

************************************************************************

O Malba Tahan

Goodreads ocjena: Beremizov svijet

Ostale recenzije: Goodreads

Gdje kupiti:  Fraktura

Everything under – Daisy Johnson

Published on by Life&Books&SocksLeave a comment

IMG_20180904_122313_386

The places we are born come back. They disguise themselves as migraines, stomach aches, insomnia. They are the way we sometimes wake falling, fumbling for the bedside lamp, certain everything we’ve built has gone in the night. We become strangers to the places we are born. They would not recognize us but we will always recognize them. They are marrow to us; they are bred into us. If we were turned inside out there would be maps cut into the wrong side of our skin. Just so we could find our way back. Except, cut wrong side into my skin are not canals and train tracks and a boat, but always: you.

Daisy Johnson – Everything under

 

Sve što sam o Everything under pročitala prije nego sam je naručila je to da je u užem izboru za Man booker i njezin kratak sadržaj na koricama. Koji mi se svidio. Sve što sam znala o Daisy Johnson je onih par informacija koje su isto na koricama.

Sve u svemu, očekivala sam prilično potresnu i bolnu priču o napuštenom djetetu i njegovom (ili u ovom slučaju njezinom) traganju za majkom koja je jednog dana otišla i nije se vratila. Očekivala sam psihološku dramu, traume, teret odbačenosti, potragu i dvojbe i suprotstavljanja i sve što ide u paketu. Nekakav mračniji psihološki roman s elementima fantastike? Možda.

Ne mogu reći da sve to nisam dobila. Jesam. Sve to i još malo više.

Ali.

Nisam, stvarno nisam očekivala ovo. Nikad nisam pročitala nešto ovakvo.

Sve što mogu reći – Daisy Johnson je genije.

Everything under je u samoj svojoj srži zapravo kanaliziranje klasične grčke tragedije sa svim njenim uzrocima, posljedicama i tamnom stranom ljudske prirode. Čak i samo ime glavne junakinje – Gretel, nije slučajno.

Neću vam reći što je u pitanju jer stvarno mislim da je ključno da prije čitanja to ne znate. Iako sam kasnije čitala neke recenzije koje otkrivaju o čemu se radi – probajte prvo pročitati knjigu bez da znate tu informaciju.

Jer ovaj put, radnja je smještena u Englesku, a likovi nisu baš crno-bijeli niti točno onakvi kakvi se pojavljuju u originalu i treba malo vremena da bi se uhvatila nit vodilja u cijeloj priči. I dobro je da priču pratimo bez ikakvih očekivanja.

Zato jer se sve kockice fino poslože baš u tom trenutku kad treba.

everythingpng

Zapravo je prilično teško sumirati Everything under. Krećemo se naprijed i unatrag u vremenu i skačemo iz jednog razdoblja u drugo.

Radnja prati Gretel koja je već godinama otuđena od majke. Sarah je, jednog dana kad je Gretel navršila 16 – jednostavno otišla. Gretel sad ima 32 i sve te godine traži majku, raspituje se kod ljudi koji su je možda znali, zove bolnice i mrtvačnice – ali Sarah je jednostavno nestala. Gretel većinu vremena pokušava shvatiti razloge, događaje, pokušava pojmiti što je dovelo do toga, koje su to tajne koje joj majka nikad nije rekla… Čak i njeno sjećanje s godinama postaje selektivno – sjeća se njihovog života na rijeci, svih enciklopedija koje je čitala kao mala, sjeća se njihovog izmišljenog jezika koji su razumjele samo njih dvije, jer su samo njih dvije godinama i postojale na svijetu – barem što se njih ticalo. U neku ruku vjeruje da je taj izmišljeni jezik odredio njihove sudbine. Jer ih je izolirao od drugih. Jer je morala naučiti ponovno govoriti kad je Sarah otišla. Sjeća se u magli i neobičnog dječaka imenom Marcus koji je jedne zime proveo mjesec dana s njima na brodu – i Bonaka. Bonak je nešto što je godinama progonilo rijeku, nešto što je prijetilo iz dubine i tame, nešto što je sa sobom vuklo trulež i strah i smrt. Nešto čega su se bojale. S vremenom je Bonak postao pojam svega što ih je plašilo…

Gretel se ne sjeća svih pojedinosti, ali osjeća da bi Marcus mogao biti ključan za događaje koji su uslijedili… A i za neke prije. Ni ne zna koliko je u pravu.

Uzevši nekoliko dana slobodno na poslu – sad radi kao leksikograf što pokazuje koliko su joj riječi i dalje važne – kreće u potragu nakon jednog telefonskog poziva i jednog e-maila za koji vjeruje da joj ga je poslala majka. Nema vremena ni mjesta ni nikakve određene informacije, pa Gretel kreće na jedino mjesto gdje nije tražila – rijeku.

Koga će pronaći blizu rijeke, tko je zapravo Marcus i kako je s događajima povezana izvjesna Fiona – žena koja je živjela blizu Marcusove obitelji i kako je utjecala na Marcusov život…

Je li odluka da pronađe majku bila dobra odluka, iako jedan dio njenog bića ne želi da je ikad pronađe, barem ne živu…

Koje i kakve mračne tajne obavijaju ovu obitelj, gdje je Gretelin otac i kakve veze imaju prethodni i naknadni događaji sa svim ljudima upletenima u priču…

I na kraju – tko je Sarah i zašto je otišla?

everything1

Daisy Johnson je stvorila jedinstvenu priču, punu mračne simbolike. Obrađuje kompleksne odnose majke i kćeri, njihovu povezanost i gotovo bolestan odnos u slučaju Gretel i Sarah… Obrađuje problematično djetinjstvo na više razina, odnos roditelja i djeteta kad se uloge napokon zamjene – (Sarah u starosti pati od demencije) Od Daisy svakako očekujem još remek djela.

Priča je puna zagonetki, simbolike, svaki detalj je važan i tek nakon par poglavlja shvatiš kako se i zašto uklapa u priču. Simbolika i njeno značenje se otkriva u slojevima, a simbolično je sve i sve ima nekoliko značenja – voda i brod koji ne plovi jer mu je pokvaren motor, Bonak, riječi, susjeda koja ima dar da vidi budućnost, pas koji prati Gretel…

Sve se u nekom trenutku uklopi i sjedne na svoje mjesto u ovoj mračnoj, slojevitoj i na momente uznemirujućoj priči. Nikad nisam čitala nešto ovakvo. Uvukla me baš kao svaki dobar fantasy roman, osim što je ovaj prilično uznemirujuć na više razina. Ponekad sam sklapala oči da ne pročitam neke stvari za koje sam znala da slijede… I mogla sam samo mirno promatrati kako se preda mnom razvija cijeli spektar osjećaja i senzacija – skoro ne dišući. Od straha, gađenja, uznemirenosti, do tuge, boli i suza…

Iskreno, voljela bih da ova knjiga uđe barem u uži krug nominacija. Jer je jednostavno – neodoljiva u svojoj tami i razarujuća u svoj svojoj ogoljelosti ljudske prirode i ljudskih nagona.

A na kraju, ispod svega, ovo je zapravo priča o obitelji i identitetu, ljubavi i sudbini. Grčka tragedija, psihološki triler, horor i ljubavna priča u jednom.

I ne zamjerite ako vam se ne svidi, isto tako mislim da nije za svakoga.

Kisi.

************************************************************************

O Daisy johnson

Goodreads ocjena: Everything under

Ostale recenzije: Goodreads

Gdje kupiti:  Book Depository

 

 

 

 

 

Molitva moru -Khaled Hosseini

Published on by Life&Books&SocksLeave a comment

IMG_20180910_122938_245

 

“Ali to su puste riječi.

Očinski trikovi.

Sve to razdire tvojeg oca

i tvoju vjeru u njega.

Jer večeras mogu misliti samo na to

koliko je more duboko

i kako je prostrano, kako ravnodušno.

Kako sam nemoćan da te zaštitim od njega.”

Kad je fotografija malog Aylana koji beživotno leži na obali obišla svijet, Prdek je navršio dvije godine. Sjećam se da nisam mogla podnijeti pogled na to maleno tijelo koje je skvrčeno ležalo na pijesku, a suze su same padale. Umjesto Aylana, ja sam u mislima imala svoje dijete. I nisam mogla podnijeti pomisao da se nekom djetetu ovo dogodilo i da ga roditelji nisu mogli zaštititi. Da ga svijet nije zaštitio. Sa svoje 3 godinice, misleći da ga mama i tata vode na sigurno. A sigurnosti za njega nije bilo.

Ja sam ga željela zagrliti. Imala sam potrebu dignuti ga iz pijeska, umotati u dekicu i ljuljati u krilu da zaboravi na sve strahove i boli. Iako ga više nije bilo. Fotografija je parala srce. Zato sam jako grlila moje maleno i mislila da, kad ga budem učila o odnosima među ljudima, moram ga naučiti ljudskosti, suosjećanju, pružanju ruke onima u nevolji. Da jednom bude zaštitnik, a ne onaj koji napada. Da jednom brani slabije, a ne gleda iza ugla kako će se izvući. Da jednom misli svojom glavom, a ne nametnutom propagandom i masovnom histerijom i razlikuje dobro i zlo. Da ih može prepoznati na svim razinama.

Ne znam da li ću to sve moći. Ne znam ni kakav nas put čeka i koliko prepreka na njemu. Nadam se da će nam fotogorafija malenog Aylana svima ostati u mislima i biti razlog za činiti dobro drugima.

Nisam čitala knjige Khaleda Hosseinija. Nisam još. Slušala sam o njima, čitala recenzije, ocjene, osvrte, pričala s ljudima. Ali nažalost, pročitala ih nisam jer jednostavno ne znam da li sam spremna na to. U ovom trenutku još ne. Ali obećajem, pročitat ću.

Molitvu moru sam kupila i pročitala. Jednostavno me vuklo. I slomilo.

Na mjesečinom okupanom žalu otac drži u naručju svojeg usnuloga sina dok čekaju da svane i da čamac dođe po njih. Priča dječaku o dugome ljetu svojeg djetinjstva koje je proveo u djedovoj kući u Siriji, prisjeća se njihanja maslina na povjetarcu, meketa bakine koze, zveketa kuhinjskog posuđa. Prisjeća se i živahnoga grada Homsa, uličica prepunih ljudi, džamije i velike tržnice prije nego što su se iz nebesa prosule bombe te su morali pobjeći. Kada sunce grane oni će s ostalima pokupiti ono što još imaju i zaploviti morem u potrazi za novim domom.

Ovo je opis Molitve na službenim stranicama knjižara i nakladnika. Ali moram vam reći da su od me od riječi više potresle ilustracije Dana Williamsa. Puno, puno više. Ilustracija u ovom slučaju bez greške udara u srce, potresa od temelja i jednostavno ne možeš odvojiti pogled. A počinje vedrim, svijetlim bojama i suncem, da bi završila u teškim, tamnim tonovima rušenja i beznađa. I u svemu tome nada. Nada u očevoj Molitvi moru, molitvi za svog sina, da ga čuva dok putuju u nepoznato. U molitvi nečem silnijem od njega samog, bolno svjesnog da je bespomoćan sam zaštititi svog sina…

O Molitvi je sve već rečeno. Ima toliko prekrasnih recenzija svih divnih ljudi koji pišu o knjigama. Nećete pogriješiti koju god da pročitate jer sve one uglavnom govore o istoj stvari – nemojmo zaboraviti. I pokušajmo promijeniti.

Molim vas, ako ste u mogućnosti, kupite ovu knjigu. Prvo zato jer sav novac od prodaje ide za pomoć izbjeglicama, a drugo – jer mislim da je svatko treba imati. Za podsjetnik. Za pouku. Za ljubav i nadu. Za mir.

A ja ću vam, na facebook stranici Life&socks darovati jednu.

 

Kisi.

 

 

Blijed pogled na bregove -Kazuo Ishiguro

Published on by Life&Books&SocksLeave a comment

IMG_20180905_115829_146

Niki, ime koje smo naposljetku dali mojoj mlađoj kćeri, nije skraćenica; iznašla sam ga kao kompromis s njenim ocem. Jer paradoksalno joj je on htio dati japansko ime, dok sam ja – možda iz izvjesne sebične želje da me ne podsjeća na prošlost – inzistirala na engleskom. Naposljetku je pristao na Niki, smatrajući da u njemu ima nekog nejasnog odjeka Istoka.

 

E, sad.  Iskreno, zapravo ne znam što točno da mislim o ovome.

Naslovnica je divna, prijevod savršen. No, osim toga, ili sam ja luda ili je ova knjiga uvrnuta.

Ili možda ne razumijem Mr. Ishigura, a osim toga način pisanja mi nikako nije legao, a nisu ni te japanske uljudne fore i odnos prema ženama, a pogotovo taj dio kad i one same misle da je to sve normalno. Vjerojatno je stvar u tome što u ovom slučaju hrvatski  supstituira japanski, i malo me to nerviralo jer ne volim taj njihov način razgovora.

Ovo je Ishigurov debitantski roman i moj prvi susret s njim kao piscem.  Blijed pogled na bregove nipošto nije ni lako čitljiv ni štivo za mozak na pašu. Vjerujem da će nekima biti svrstan u kategoriju poput obavezne lektire koja nikome u srednjoj nije privlačna, ali ju je dobro pročitati. Imam u posjedu i Pokopanog diva, ali mislim da će to pričekati neka druga vremena. Jer i za neke knjige i za neke autore postoji vrijeme kad sazriješ i kad si u stanju pročitati roman na način kako treba. Razumijeti i zamisliti se. Ili ne. Nekad jednostavno ne ide.

Clean Background 01_preview1

Ali, ajmo ispočetka.

Etsuko živi u Engleskoj i u posjet joj iz Londona dolazi mlađa kći Niki. Starija, Keiko, ubila se nedavno u svom stanu u Manchesteru.. Nikin otac je također umro i majka i kći prave društvo jedna drugoj nekoliko dana. Tijekom Nikinog boravka, Etsuko se prisjeća ljeta kad je još živjela u Japanu, nakon drugog svjetskog rata, nakon bombe koja je pala na Nagasaki. Tad je nosila Keiko. Sjeća se poleta i obnavljanja, kad su mladi pokušavali uspostaviti koliko toliko normalan život i izgraditi bolju budućnost, a stari se pokušavali prilagoditi novim vremenima.

Sjeća se odnosa sa svojim suprugom Jirom koji u to vrijeme pokušava izgraditi karijeru, ali nisam u njihovom odnosu osjetila nikakvu toplinu ili razumijevanje. Ono da žena treba biti gdje joj je mjesto, itekako jesam.

Etsuko se sjeća se i prijateljstva sa Sachiko, ženom koja se sa kćeri Mariko doselila u kućicu blizu njihovog novoizgrađenog stambenog naselja. Ona se navodno sjeća prijateljstva i druženja, međutim načinom pisanja i razgovorima, ja imam dojam da jedna skriva koliko je loša i neodgovorna majka, a druga uporno zabada nos.

Mariko je djevojčica zbog koje mi je srce pucalo. Usamljena je, bez prijatelja, a oca je izgubila. Majku zapravo nije briga. Etsuko kao pokušava brinuti, ali ne dopire do djevojčice, pa su joj jedino društvo  mačići bez kojih će u jednom trenutku ostati, a da nitko ne uzme u obzir njene osjećaje. To dijete je u svakom pogledu žrtva.

Etsuko ima i svekra koji im dolazi u višetjedni posjet i trenuci njihovih duhovitih prepucavanja su mi zapravo najdraži dio knjige. Ogata-san je Etsuko poput oca, a na isti način se i odnosi prema njemu.

Ishiguro se dotiče i politike, sraza generacija, tema koje su za ono razdoblje bile prilično teške i osjetljive.

Clean Background 01_preview2

Ali. Na trenutke sam mislila da čitam horor/triler. Šumovi i zvukovi iz sobe starije kćeri, čudni dijalozi, ubojstva djece u Japanu prije toliko godina, Mariko stalno nekud bježi, viđa neku ženu…

Etsuko se naposlijetku odselila iz Japana i s drugim suprugom dobila Niki. Što se dogodilo s njenim prvim suprugom, nije objašnjeno.

Kako su povezane Etsuko i Sachiko, koliko su im slične sudbine i kako se dogodilo da Etsuko dođe u Englesku, zašto se Keiko ubila i tko je ubijao djecu u Japanu?

Zaključak koji se meni nametnuo neću nametati vama, ali me zanimaju vaši komentari jednom kad pročitate ovo.

Nisam sigurna da li da vam preporučim Blijed pogled na bregove. Bez ikakve zadrške mogu reći da pred sobom imate vrhunsko djelo književnosti. Kao što sam već rekla, prijevod je savršen.

Ali ovo je definitivno jedno od mračnijih djela koje sam pročitala, a pri tom sam na trenutke čitajući osjećala mučninu. Ponekad kad bi čitala književne klasike poput Kafke ili Prousta, imala sam isti osjećaj. Jednom ću ovome pružiti još jednu priliku, zasad se osjećam kao da sam izašla iz nekog čudnog “Zona sumraka” sna.

Sami odaberite da li je ovo za vas…. Ja i dalje ne znam što bih točno mislila.

Kisi.

***********************************************************************************

O Kazuo Ishiguro

Goodreads ocjena: Blijed pogled na bregove

Ostale recenzije: Knjige su moj svijet

Gdje kupiti:  Mitopeja

Izdavač: Mitopeja

 

Iskorijenjena-Naomi Novik

Published on by Life&Books&SocksLeave a comment

IMG_20180903_135036_300

 

Posljednje ljeto koje smo provele zajedno bilo je dugo, toplo i puno suza. Kasija nije plakala, ali ja jesam. Do kasno bismo boravile u šumi rastežući zlatne dane do krajnjih granica. Kući sam dolazila gladna i krajnje umorna, ali sam se odmah povlačila na počinak u mrak. Majka bi došla, gladila me po glavi i tiho pjevala, a ja bih usnula plačući. Pladanj s večerom ostavljala je pokraj kreveta, jer me usred noći budila glad. Ni na koji način nije me pokušavala utješiti, a kako bi i mogla? Obje smo znale da usprkos svoj ljubavi koju je osjećala prema Kasiji i njezinoj majci Wensi, u sebi osjeća tračak radosti, jer njezina kćer neće biti odvedena, njezina jedina kćer. Ja, naravno ne bih ni poželjela da se osjećala bilo kako drugačije.

 

Wow. Negdje iza ponoći sam pročitala ovo čudo od knjige do kraja (uzmite u obzir da mi je danas prvi radni dan nakon godišnjeg i da sam se kao trebala naspavati…) Jednostavno je nisam mogla ispustiti iz ruke. I da nemam obaveza i malog Prdeka, mislim da bi je pročitala u danu jer nebi ni jela.

Morala sam napisati svoj osvrt jer me toliko obuzela da – iako je već 2 godine prošle od izdanja i svi su već napisali recenziju – moram vam reći koliko je divna.

Postoje te neke knjige koje su kao povratak domu. Pretpostavljam da to ima veze i preferencijama žanru i stilu, a ja sam ipak u prvom redu fantasy lover… Otkad pamtim. Gospodara prstenova pročitala sam s otprilike 8 godina. U doba kad ljudi za Tolkiena nisu ni čuli ako nisu prekopavali knjižnice u potrazi za čarobnjacima i vilama.

Nakon toga, pročitala sam sve njegovo čega sam se mogla dočepati, otkrila još nekoliko fantasy autora koji su mi se uvukli pod kožu i prema kojima se ponašam ko fan glazbenog benda – nakon što su me kupili s jednom, dvije, tri fantastične priče, mogu napisati najgore književno sranje koje postoji – ja ću to kupit.

Imala sam malu pauzu od čitanja godinu -dvije ( obaveze, ovo-ono…) i Naomi sam otkrila tek sad, ali mi je jako drago što sam na nju naletjela u trenutku kad sam čitala svašta drugo osim onoga što najviše volim ( Arden se ne računa, ona je posebna kategorija :))

Untitled

I onda – novi autor, nova knjiga i neizreciva sreća 😀 Ljudi, ona je u 400 stranica ispisala nešto… predivno. Ima sve – čarobnjake, vještice, nježno prijateljstvo, malu čvrstu seosku zajednicu, djevojku u nevolji, čarobnjaka koji uzima danak i zlu šumu i onaj magličasti veo čarolije koji te drži uz knjigu i uvuče u nju i tu si  –  ljutiš se, dišeš i boriš s Agnieszkom dok pokušava doći sebi od neočekivanog šoka jer je Zmajev izbor pao na nju… I onda dalje s njom letiš i padaš i ponekad ti srce stane od obrata i situacija i napetosti i …

Ahahaha, sad vjerojatno mislite da sam prolupala, a pogotovo ako niste pročitali knjigu.

Ok, malo o sadržaju:

Agnieszka ima 17 godina. Njena prijateljica Kasia isto toliko. Od malih nogu su nerazdvojne, nježne prijateljice, ali se jedna od druge razlikuju koliko god je više moguće. Dok je Kasia lijepa, nježna, spretna i zabavna, djevojka koja se ističe svojom ljepotom i vrlinama –  Agnieska je premršava i nespretna, neuredna i uvijek u nevolji. Djevojke i njihove obitelji žive u Dverniku, malom selu na rubu šume. A Šuma je – zla. Šuma šalje bolesti i zvijeri, čudovišta i zaraze, a tko u nju zaluta, ne vrati se kao osoba koja je nekad bio.

Od otvorenih napada Šume seljane Dvernika i cijelog tog područja čuva Zmaj – čarobnjak koji odbija njene napade i dolazi u pomoć kad god Šuma podivlja, ali za to skuplja danak u namirnicama i svakih 10 godina uzme sa sobom jednu djevojku. Djevojku koja je navršila 17 godina i koja je izuzetna u svakom pogledu, koja se ističe od drugih. Svi znaju da je ovaj put to – Kasia. Kasia je praktički cijeli život živi pripremana da jednog dana ode iz roditeljskog doma služiti Zmaju. I da se vjerojatno neće vratiti. Zmaj ih doduše zadržava samo na 10 godina, otpušta s malim bogatstvom i koliko se zna, ne radi im ništa nažao, ali nijedna djevojka nije nakon toga ostala kod kuće. I sve su vratile promijenjene.  Kao da više ne znaju živjeti u dolini.

Kasia se oprostila s roditeljima, braćom, susjedima i Agnieszkom, uredila i hrabro prihvatila svoju sudbinu.

Samo što je Zmaj odabrao – Agnieszku.

A Agnieszka je vjetar koji mete sve pred sobom, na momente nepretna i nesigurna, a onda opet sigurna u sebe, jaka i neustrašiva –  netipična heroina koja je sve samo ne ono šti bi jedan Zmaj od nje očekivao…

Zašto ju je odabrao? I što je to u njoj toliko jedinstveno da je morao odabrati nju? Tko je zapravo Agnieszka? Koliko je za sve kriva Šuma? Što želi i koliko to želi? I kako će se posložiti kockice…

ukorijenjena

Ovdje pred sobom imamo priču o prijateljstvu, korijenima, vezanosti i ljubavi. Priča je to ispredena toliko prekrasno da ne možeš ostati po strani, zadržavaš dah kad postane napeto, stišćeš šake kad ponestaje vremena i odahneš kad se nešto uspije dobro završiti. A obrate pratiš s nevjericom i onim djetinjim uzbuđenjem k’o kad je baka uz vatru  pričala priče.

Volim priče s elementima folklora. U njima još osjećam onaj drevni način života kad je magija bila živa, duboko utkana u sav život i običaje, kad se neka čarolija uvijek povlačila po zraku i bila na pomoći svim bićima… Onda kad je bilo jednostavno živjeti s magijom i živjeti magiju, bila ona opasna ili ne… Ali bila je dijelom života i zato je funkcionirala.

Agnieszka je ime dobila prema bajci Natalie Galczynske – Agniezska “Komadić neba”. Ukorijenjena se dobrim dijelom temelji na legendama i narodnim predajam istočne Europe, što se vidi po imenima mjesta i likova. Likovi iz “Komadića neba” se također nakratko pojavljuju ovdje. Mnogo narodnih legendi utkano je u ovu priču, poput one o babi Jagi.

Hvala Naomi, Agnieska mi je uz Vasju postala novi omiljeni lik iz priča 🙂 ( A imam ih već cijeli tucet sigurno :D)

Onom tko voli fantasy, a i onima koji ne vole, preporučujem ovo uz jesenske kišne dane i toplu svjetlost svijeća, uz cimet i čaj i kolače 🙂 Dobar tek 🙂

Kisi.

ps. Sad jedva čekam početi Spinning silver 😀

***********************************************************************************

O Naomi Novik

Goodreads ocjena: Iskorijenjena

Ostale recenzije: Ključ za knjigu , Učitaj se, Bibliomanija

Gdje kupiti:  mislim da nema više…

Izdavač: Algoritam

 

Vikend u Parizu -Jojo Moyes

Published on by Life&Books&SocksLeave a comment

 

39311330_307131946688134_6491798584927715328_o

U ovoj nas zbirci priča Jojo Moyes upoznaje s cijelim nizom snažnih žena s kojima se lako poistovjetiti. Ona uspijeva svakodnevne trenutke u životu učiniti nesvakidašnjima na duhovit i šarmantan način.

 

Vikend u Parizu je zbirka kraćih i dužih priča o ženama.  Kad kažem da su priče o ženama – točno to i jesu. O jakim, pametnim ženama, koje i kad im je teško pronađu izlaz. Ženama koje uzmu u ruke ono što imaju i stvore ono što žele. O ženama kakve bi mi sve trebale i mogle biti. Ženama koje se, da prostite, nedaju zajebavat.

Prva je naravno –Vikend u Parizu.

pariz1

Nell, sa svojih 26 godina nikad nije provela romantični vikend. A kamoli bila u Parizu. Nell je malo… čudna. Reklo bi se čak – dosadna. Nije baš pustolovna, prilično je povučena, a definitivno nije tip za putovanja i lude avanture. Više je ziheraški tip, pogotovo jer za svaku odkuku slaže popis pro i kontra. Najozbiljnije. Ipak, taj jedan vikend nekako završi u Parizu – sama. Jer se njen dečko jednostavno ne pojavi.

Ostavljena na cjedilu, jadna i sama, Nell je stavljena pred izbor – promijeniti datum povratne karte, i spasiti vikend tako da se pridruži prijateljicama u izlasku kojeg je propustila zbog romantičnog vikenda s dečkom koji se pretvorio u noćnu moru…. Ili ostati u Parizu i iskoristiti priliku da upozna, doživi i iskusi nešto novo…

Iako me se ova priča dojmila, razdragala me, oduševila i nadahnula, ipak mi u cijeloj knjizi nije najdraža 😉

Najdraža mi je Medeni mjesec u Parizu. Ujedno je i najduža.

pariz2

Medeni mjesec u Parizu paralelno prati 2 priče u 2 vremenska razdoblja u istom gradu.  Prva se odvija 1912 godine i prati priču Sophie Lefevre koja se upravo udala za ljubav svog života – slikara Edouarda Lefevre. I prošla kroz par situacija koje su je natjerale da preispita neke svoje odluke i malo bolje razmisli o svom životu.

Druga se odvija 2002 i prati Liv Halston i Davida Halstona, mladi bračni par koji se trenutno nalazi na medenom mjesecu u Parizu… Razvoj događaja će natjerati Liv da razmisli nije li ipak malo prenaglila s udajom…

Što je zajedničko dvjema ženama u tolikom vremenskom razmaku, kako i zašto su njihove priče povezane i koliku žrtvu treba podnijeti za ljubav…. A pa, neću vam reći 🙂

Ali reću vam zašto mi je ta najdraža. Iako su obje žene prolazile kroz teško razdoblje i obje se borile s nesigurnošću, strahom i neizvjesnošću – nijedna od njih nije pristala žrtvovati sebe za mir u kući. A za to, ako se mene pita, treba imat muda.

Ima tu još pregršt priča i situacija, kompleksnih i manje kompleksnih muško-ženskih odnosa, hepi endova i ne baš hepi endova…

Svakako je vrijedi pročitati. Idealna je za jesenske dane kad je vani prohladno i pomalo kišovito, taman za dekicu, čaj i Vikend u Parizu 🙂 A i brzo se čita, kratka je i slatka. Ujedno i prilično zabavna, a ima i onih aha-momenata za zamisliti se.

Nije chic-lit 😛

Kisi.

*************************************************************************************

*************************************************************************************

O Jojo Moyes

Goodreads ocjena: Vikend u Parizu

Ostale recenzije: Foptica

Gdje kupiti:  knjižara ljevak,

Izdavač: Profil

 

 

Nordijska mitologija -Neil Gaiman

Published on by Life&Books&SocksLeave a comment

IMG_20180824_142431_617

 

… Jako mnogo toga smo izgubili.

Postoji cijeli niz nordijskih božica. Znamo im imena i dio njihovih obilježja i moći, ali pripovjesti, mitovi i obredi posvećeni njima nisu se očuvali do našeg vremena. Volio bih da mogu prepričati pripovjesti o Eir, jer ona je bila liječnica bogova, o Lofn, tješiteljici, koja je bila nordijska božica brakova, ili o Sjofn, božici ljubavi. Da i ne spominjem Vor, božicu mudrosti. Mogu zamisliti priče, ali ne mogu prenijeti njihove pripovijesti. Izgubljene su, ili pokopane, ili pak zaboravljene.

Neil Gaiman, Nordijska mitologija-Uvod

Neil Gaiman. Još jedno ime na listi mojih najdražih autora. A Nordijska mitologija u prijevodu Vladimira Cvetkovića Severa je napokon u mojim rukama. Doduše, ne u izdanju koje sam nažalost propustila, onom luksuznom, tvrdom uvezu, ali ipak.

Prva Mitopejina knjiga koju sam pročitala je Medvjed i Slavuj by Elizabeth Arden. Poznajem rad g. Cvetkovića Severa već dugo, imam i sama hrpu knjiga doma, ali me ovo jednostavno oborilo s nogu i  htjela sam i Nordijsku mitologiju čitati na hrvatskom. Zato sam duuugo odolijevala da ne kupim englesku verziju čim sam je spazila na policama knjižara 😉

Isplatilo se.

Naravno, isplatilo se u prvom redu i zbog g. Gaimana. On je odlučio – umjesto da napiše još jednu priču u kojoj bi glavne uloge imali bogovi i ostala stvorenja nordijske mitologije, ali u nekoj drugoj, izmišljenoj priči – prikupiti sve preostale mitove, ostatke mitova, priče i ostatke priča i zapisati ih, kronološki, od stvaranja Svijeta i nastanka bogova, pa do Ragnaroka. Rezultat je prava mala zbirka nordijskih mitova. Neki imaju smisla, neki ne, od nekih je ostala tek stranica, od nekih samo rečenica. Ipak, čak i takvi, poredani prema vremenskom slijedu tvore okvir prema kojem možemo zaviriti u mentalni sklop onog vremena, možda i naučiti ponešto iz ostataka davnih nordijskih priča.

Čekaju nas pripovijesti o Niflheimu, Muspellu i Ginnungapap između njih, nastanku i postanku divova i bogova, svjetova i ljudi. O Thoru i Odinu, Lokiju, Njordu, Freyu i Freyi…Idunninim jabukama, Lokijevoj djeci, Ragnaroku i nakon njega.  O Thorovom čekiću, Odinovom koplju i Freyevom brodu. O guji, vuku i napola mrtvoj djevojčici. Patuljcima. O 9 svjetova.

nordijska

I sve su čarobne. Smiješne i tragične, pretjerane i ozbiljne i divne i magične. Ali, ja sam zaljubljenik u mitove i legende i meni je uvijek čarobno. Pa jedva čekam pročitati Circe i Mythos koje je već recenzirala Bibliovca ( žena zbog koje sam na rubu bankrota btw i moj omiljeni recenzent knjiga 🙂 ❤ ).

Ali posebno volim Nordijsku mitologiju. Ovo mi je zapravo bilo pravo osvježenje, čitati davne predaje u njihovom sirovom, izvornom obliku i pokušati pohvatati konce u njihovoj genealogiji, rodbinskim vezama, tko i zašto je tvorac čega i zbog čega. I priznajem da je ponekad bilo prilično konfuzno, ali gle – koja mitologija nije. Ima tu raznih čudnih odnosa i suludih prohtjeva. Loki naravno ima prste u svemu. Ima ludih scena, krvavih scena, ljutih, borbenih, pomaknutih i nježnih scena. I onih koje nemaju apsolutno nikakvog smisla, ali sve su obavezno štivo za pročitati.

Ja ovo volim ❤ Stvarno, najstvarnije mi se jako sviđa.

Nemam više puno za dodati, osim da pročitate knjigu. Ako volite priče 🙂

Kisi.

🌸🌸🌸🌸🌸🌸🌸🌸🌸🌸🌸🌸🌸🌸🌸🌸

O Neil Gaiman

Goodreads ocjena: Nordijska mitologija

Ostale recenzije: Bibliovca

Gdje kupiti: Mitopeja

Izdavač: Mitopeja

 

 

 

 

Tvoj drugi život počinje kad shvatiš da imaš samo jedan-Raphaelle Giordano

Published on by Life&Books&SocksLeave a comment

IMG_20180822_222624_627

“Mislim da svatko može biti svjestan svojih talenata i preuzeti odgovornost za svoju sreću. Jer nema ničeg važnijeg nego živjeti život u skladu sa svojim dječjim snovima…”

Ugodno putovanje,

Raphaelle

 

Trenutno sam u fazi kad preispitujem samu sebe, važem dosadašnje odabire, stavljam kvačice, minuse i pluseve. I kad sam došla do spoznaje da mi je već stvarno dosta. Da, imam radno mjesto, krov nad glavom, dobrog čovjeka i krasnog sina. I pun mi je kufer svega. Odnosno, pun mi je kufer ovog ustaljenog rutinskog načina života kad je samo važno da izguraš dan, da izguraš tjedan, da se dočepaš vikenda koji onda prođe u 5 minuta, a što si radio -ništa, gdje si bio -nigdje.  Kad trpiš sve i svašta jer treba platiti režije, a još gore -zato jer su ti rekli da je suludo ganjati svoje snove. I onda potrošiš veći dio života, a da se uopće ne sjetiš biti živ.

Ni ne primjetiš kad to počne. Odjednom se probudiš i shvatiš da se vrtiš u krug, a vrijeme ide. Vjerojatno sa 70 ne želiš pričati unucima – ” Ja sam 45 godina radila istu stvar na istom mjestu za iste pare i nisam imala vremena za snove. Jer sam morala još obavit milijun stvari da bi mogla ići opet radit za iste pare na isto mjesto i potrošiti ostatak života na čekanje vikenda i čekanje nečega.” Prilično glupo, ako se mene pita.

Takvo razdoblje traje već neko vrijeme. I onda, uz polagano svitanje u nekom kutku svijesti što bih ja trebala sama sa sobom i čime bih se zapravo željela baviti, svemir se ponekad pobrine pružiti neki hint, mali trag ili nadahnuće. To je meni ova knjiga.

Naravno, ima ih još, jer nikad ne naletiš na samo jednu knjižicu, jedan trag, jedan šapat. Nekako te svemir bombardira sve dok ti ne sjedne što i kako.

A knjiga? Pa, knjiga, ova knjiga, je zapravo inspiracija, nadahnuće, putokaz i  smjernica. Ako odaberete čitati je kao takvu. A može biti i samo još jedna priča o nezadovoljnoj ženi i rješavanju problema. Što god vam ima smisla. Pisana je zabavno, čitljivo i pitko. Na trenutke mi je možda bila i precvrkutava, a možda je samo do prijevoda.

tvoj drugi život

Camille ima 38 godina, dobar posao, krasnog supruga, divnog sina, stabilnu financijsku situaciju, krug prijatelja i… nije sretna. Zapravo je duboko isfrustrirana i bezvoljna, bez životne radosti. Odnos s mužem ne valja, odnos s djetetom ne valja, radna okolina ne valja, život ne valja. Usred sveg tog lošeg nečeg, jednog dana se slupa na cesti, pokisne do gole kože i kad potraži pomoć u obližnjoj kući, nije svjesna da će joj stranac koji otvori vrata pružiti pomoć, posuditi telefon, utopliti je i saslušati i onda… promjeniti život 🙂 Ne, nije se ludo zaljubila, ostavila obitelj i otišla živjeti na Bahame sa zgodnim strancem. (Iako mi to ponekad ne zvuči loše.)

Ne, Claude je zapravo rutinolog. Čovjek čija je profesija pomagati ljudima koju su zapeli u životu i voditi ih kroz ponovno pronalaženje sebe. Njegova metoda je jednostavna, ali zahtijeva pomno provođenje svakog koraka. I povrh toga, Claude naplaćuje uslugu tek kad se cilj ostvari, a čini se da nema nezadovoljnih klijenata…

 

Camille odluči dopustiti mu da joj pomogne. Napokon ima nekoga kome vjeruje i tko joj može pomoći. Uporno i tvrdoglavo slijedi Claude-ovu metodu i polako u svoj život unosi promjene… Dokle će je to dovesti, kako će i kada pronaći smisao u životu i kakve će joj to situacije donijeti? Hoće li ostati ona stara ili će pronaći novu/staru sebe i uzeti svoj život u svoje ruke? Hoće li je obitelj razumjeti?

freedom-800x510

Budući da se nalazim u sličnoj situaciji, onaj “svega mi je dosta” mode –  “Tvoj drugi život..” ću sigurno pročitati opet. I onda opet.

Zašto? Zato što pali i kao neobavezno štivo za čitanje, i kao inspiracijska knjiga poput onih Louise Hay, i kao vodič u otkrivanju svojih želja, talenata i mogućnosti. Čak razmišljam da počnem isprobavati metodu. Na kraju krajeva, koliko teško može biti? 🙂 Osim poprilično jer moraš izaći iz zone komfora. Ali možda bude korisno, a neću znati ako ne probam… Možda to dovede do još jedne inspiracijske knjige/bloga, što već… Ono, premalo ih ima, pa si utvaram da nam taman treba još i moj 😛

Još jedan plus je naravno – mjesto radnje – ovaj put opet Francuska ❤

Lajkam knjigu, preporučujem, ako ste u onoj nekoj fazi  – “Dajte mi da dišem!” E, to.

Kisi

*************************************************************************************

O Raphaelle Giordano

Goodreads ocjena: Tvoj drugi život počinje kad shvatiš da imaš samo jedan

Ostale recenzije:  Čitaj knjigu

Gdje kupiti: školska knjiga, knjižara ljevak,

Izdavač: Egmont