Niki, ime koje smo naposljetku dali mojoj mlađoj kćeri, nije skraćenica; iznašla sam ga kao kompromis s njenim ocem. Jer paradoksalno joj je on htio dati japansko ime, dok sam ja – možda iz izvjesne sebične želje da me ne podsjeća na prošlost – inzistirala na engleskom. Naposljetku je pristao na Niki, smatrajući da u njemu ima nekog nejasnog odjeka Istoka.

 

E, sad.  Iskreno, zapravo ne znam što točno da mislim o ovome.

Naslovnica je divna, prijevod savršen. No, osim toga, ili sam ja luda ili je ova knjiga uvrnuta.

Ili možda ne razumijem Mr. Ishigura, a osim toga način pisanja mi nikako nije legao, a nisu ni te japanske uljudne fore i odnos prema ženama, a pogotovo taj dio kad i one same misle da je to sve normalno. Vjerojatno je stvar u tome što u ovom slučaju hrvatski  supstituira japanski, i malo me to nerviralo jer ne volim taj njihov način razgovora.

Ovo je Ishigurov debitantski roman i moj prvi susret s njim kao piscem.  Blijed pogled na bregove nipošto nije ni lako čitljiv ni štivo za mozak na pašu. Vjerujem da će nekima biti svrstan u kategoriju poput obavezne lektire koja nikome u srednjoj nije privlačna, ali ju je dobro pročitati. Imam u posjedu i Pokopanog diva, ali mislim da će to pričekati neka druga vremena. Jer i za neke knjige i za neke autore postoji vrijeme kad sazriješ i kad si u stanju pročitati roman na način kako treba. Razumijeti i zamisliti se. Ili ne. Nekad jednostavno ne ide.

Ali, ajmo ispočetka.

Etsuko živi u Engleskoj i u posjet joj iz Londona dolazi mlađa kći Niki. Starija, Keiko, ubila se nedavno u svom stanu u Manchesteru.. Nikin otac je također umro i majka i kći prave društvo jedna drugoj nekoliko dana. Tijekom Nikinog boravka, Etsuko se prisjeća ljeta kad je još živjela u Japanu, nakon drugog svjetskog rata, nakon bombe koja je pala na Nagasaki. Tad je nosila Keiko. Sjeća se poleta i obnavljanja, kad su mladi pokušavali uspostaviti koliko toliko normalan život i izgraditi bolju budućnost, a stari se pokušavali prilagoditi novim vremenima.

Sjeća se odnosa sa svojim suprugom Jirom koji u to vrijeme pokušava izgraditi karijeru, ali nisam u njihovom odnosu osjetila nikakvu toplinu ili razumijevanje. Ono da žena treba biti gdje joj je mjesto, itekako jesam.

Etsuko se sjeća se i prijateljstva sa Sachiko, ženom koja se sa kćeri Mariko doselila u kućicu blizu njihovog novoizgrađenog stambenog naselja. Ona se navodno sjeća prijateljstva i druženja, međutim načinom pisanja i razgovorima, ja imam dojam da jedna skriva koliko je loša i neodgovorna majka, a druga uporno zabada nos.

Mariko je djevojčica zbog koje mi je srce pucalo. Usamljena je, bez prijatelja, a oca je izgubila. Majku zapravo nije briga. Etsuko kao pokušava brinuti, ali ne dopire do djevojčice, pa su joj jedino društvo  mačići bez kojih će u jednom trenutku ostati, a da nitko ne uzme u obzir njene osjećaje. To dijete je u svakom pogledu žrtva.

Etsuko ima i svekra koji im dolazi u višetjedni posjet i trenuci njihovih duhovitih prepucavanja su mi zapravo najdraži dio knjige. Ogata-san je Etsuko poput oca, a na isti način se i odnosi prema njemu.

Ishiguro se dotiče i politike, sraza generacija, tema koje su za ono razdoblje bile prilično teške i osjetljive.

Ali. Na trenutke sam mislila da čitam horor/triler. Šumovi i zvukovi iz sobe starije kćeri, čudni dijalozi, ubojstva djece u Japanu prije toliko godina, Mariko stalno nekud bježi, viđa neku ženu…

Etsuko se naposlijetku odselila iz Japana i s drugim suprugom dobila Niki. Što se dogodilo s njenim prvim suprugom, nije objašnjeno.

Kako su povezane Etsuko i Sachiko, koliko su im slične sudbine i kako se dogodilo da Etsuko dođe u Englesku, zašto se Keiko ubila i tko je ubijao djecu u Japanu?

Zaključak koji se meni nametnuo neću nametati vama, ali me zanimaju vaši komentari jednom kad pročitate ovo.

Nisam sigurna da li da vam preporučim Blijed pogled na bregove. Bez ikakve zadrške mogu reći da pred sobom imate vrhunsko djelo književnosti. Kao što sam već rekla, prijevod je savršen.

Ali ovo je definitivno jedno od mračnijih djela koje sam pročitala, a pri tom sam na trenutke čitajući osjećala mučninu. Ponekad kad bi čitala književne klasike poput Kafke ili Prousta, imala sam isti osjećaj. Jednom ću ovome pružiti još jednu priliku, zasad se osjećam kao da sam izašla iz nekog čudnog “Zona sumraka” sna.

Sami odaberite da li je ovo za vas…. Ja i dalje ne znam što bih točno mislila.

Kisi.

***********************************************************************************

O Kazuo Ishiguro

Goodreads ocjena: Blijed pogled na bregove

Ostale recenzije: Knjige su moj svijet

Gdje kupiti:  Mitopeja

Izdavač: Mitopeja