Ariana Franklin – Gospodarica smrti

20180615_110125

” I još je nešto novo. Umjesto drevnog, zamršenog, naslijeđenog zakona prema kojem svaki barun ili velikaš ili gospodar zamka može izreći kaznu svojim prijestupnicima, objesiti ih ovisno o vlastitu nahođenju, Henrik II Engleskoj je podario sustav koji je uređen i jedinstven te se provodi u cijelom kraljevstvu. Zove se Opći zakon.”

Engleska, Cambridge. 1171 godina. Jedno dijete ubijeno, troje nestalo. Bijesni građani za zločine optužuju Židove. Iz neznanja i straha zbog toga će stradati jedna nevina obitelj.

Henrik II nastoji stati na kraj posvemašnjem ludilu (više iz straha za svoju riznicu nego ljudske živote) i pronaći pravog ubojicu…

I tako zadatak dobiva Simon Napuljski – Židov poznat po svojim detektivskim vještinama. A u njegovoj pratnji stiže Adelia Aguilar, doktorica za mrtve. Žena. Liječnica. Neudana. U dvanaestom stoljeću. I jedan Saracen. Sve to u kršćanskoj Engleskoj. U doba kad svaki član te male grupe nosi glavu u torbi.

Ovo nije samo krimić. Ovo je vjerno predočena slika neukosti i gluposti ljudskih umova srednjeg vijeka. Oprostite mi, ali ne znam kako bih drugačije nazvala procjenjivanje ljudskog bića prema tome kojoj vjeri i rasi pripada, a još manje kad to radiš bez mozga, zato jer su ti rekli. Pa su Židovi pokvareni, zli i lažljivi, ali svejedno se od njih novac posuđuje kako tko stigne. Saracen je bezbožnik, heretik i vjerojatno će završiti u paklu, ali ako netko razglasi da je i liječnik, onda je red čekanja do preksutra jer, gle čuda – relikvije svetaca i molitve ne pomažu protiv bakterija, virusa i prijeloma.

Ovo je i triler. I to prilično dobar. I povijesna kronika. I feministički manifest. I lekcija o ravnopravnosti. Studija patologije ljudskog uma. Opis početaka razvoja medicine i forenzike.

 

“Rowley je pognuo golemu glavu kao da čeka goruću žeravicu. – Hakim me nije krivio. Ni riječ nije rekao, čak ni poslije kada smo našli… ono što smo našli. Ubayd mu je sve objasnio, rekao je starcu da nisam kriv, ali ovih posljednjih godina ja dobro znam tko je krivac. Vidite, bili su moja odgovornost. Moji taoci.”

 

Također je i upozorenje na opasnost. Onakvu kakva prijeti kod netolerancije i slijepog vjerovanja da je samo tvoja istina prava. Takva istina zbog nedostatka zdravog razuma ubija djecu.

Razdoblje srednjeg vijeka je temeljito istraženo, radnja napeta i zanimljiva, likovi uvjerljivi i razrađeni.

Ipak, ovo vam ne preporučujem ako imate dijete. Posebno ne preporučujem ako je još maleno. Prije nego sam postala mama, nisam na ovakve teme reagirala emotivno na toliko načina. Sa zgražanjem i ljutnjom da, ali ne i s užasom i suzama. Ne u tolikoj mjeri.  Ako među vama ima vizualnih tipova, posebno onih koji prožive scenu kao njen dio, možda da ovakvo štivo ostavite za neke kasnije godine. Gospodarica smrti je na trenutke mučna za čitanje.

Fascinantna je, naravno, također. Posebno opisi rane forenzike i otkrivanja tragova u vremenu bez tehnologije, bez priručnika koji su tek trebali biti napisani, bez pomoći vlasti i/ili čuvara zakona.

Dva su svijeta suprotstavljena u ovom romanu. Dvije razine svijesti koje su toliko različite da se ponekad čini da ne mogu postojati u isto vrijeme, a opet… Prisiljene su surađivati u obostranom interesu i prevazići nametnuta vjerovanja.

Jedan od njih – svijet srednjovjekovne Engleske –  pod čvrstom je čizmom crkvenih učenja, tj svega onoga što se tadašnjoj neukoj masi nametalo kao crkveni nauk. Ispod toga se obično nalazilo leglo spletki, laži i prevara. To je također svijet koji ženu predstavlja kao drugotnu,  koji joj ne priznaje drugu ulogu osim supruge ili redovnice. Svijet koji napredak znanosti opisuje kao vražje djelo.

Ipak, i u tom svijetu, čak i u tom vremenu, postoje oni koji vide širu sliku, oni koji su spremni za veće dobro napustiti nametnuta mišljenja i dopustiti sebi širinu razumijevanja i prihvaćanja, uporabu vlastitog uma. Oni koji su u stanju odbaciti predrasude.

Postoji i protuteža zatvorenosti i neukosti engleskog puka – Italija – Salerno. Svijet iz kojeg dolazi Adelia, svijet je napretka, svijet znanosti, postignuća, istraživanja. Nije bez predrasuda, ali one su prevaziđene u korist razvoja i znanja. Svijet u kojem nije nimalo čudno što je žena liječnica, neudana, obrazovana. Žena koja ima svoje mjesto na akademskoj ljestvici, čija otkrića se priznaju i nagrađuju.

 

“Nikada još nije odbila napraviti obdukcijski oregled, pa neće odbiti ni sada. Zato je i došla. Gordinus je rekao: ” Ne šaljem te na ovaj zadatak sa Simonom Napuljskim zato što si jedina liječnica za mrtve koja govori engleski, već zato što si najbolja.” Odvratila je: “Znam to, ali ne želim ići.”

Ali, morala je. Tako je zapovjedio kralj Sicilije.”

 

Iz takvog okruženja Adelia dolazi u zemlju gdje ne smije pokazati što je, da je školovana, da posjeduje inteligenciju i ima vlastito mišljenje. Ipak, izdajući se za liječnikovu pomoćnicu, zajedno sa Simonom Napuljskim dolazi pomoći rješiti slučaj ubijene djece. Ako ste ikad gledali Navy CSI, ona bi bila nešto poput Abby 🙂 Posebno pomno mora skrivati da je liječnica za mrtve. Žena patolog forenzičar u dvanaestom stoljeću – to je nezamislivo, ali je zato itekako izgledna optužba za vještičarenje, ako glas o tome što radi dođe do krivih ušiju.

Nekoliko ljudi ipak zna zašto je ta mala čudna skupina došla u Cambridge.

Gvardijana Goeffreya Adelia je kupila svojom prvom ikad izvedenom operacijom, kojom mu je spasila život. On je također jedan među nekolicinom duša koji znaju tko i što je ona. Zna to i Gyltha, gvardijanova ljubavnica i domaćica, žena koja se izborila za rijetku povlasticu – da se brine sama za sebe. Tu je i Ulf, Gylthin ( i gvardijanov) unuk, dijete koje pokazuje zavidnu razinu inteligencije i postaje nezamjenjiva pomoć Adelijinoj istrazi. Kao i Gyltha. Inteligencija običnog puka čini se daleko korisnija nego sva praznovjerja plemićkog staleža.

 

“Dopuštenje da obavi tako osjetljivu obdukciju u nazadnom engleskom gradu u kojem bi, otkriju li je, mogla biti i kamenovana, već je samo po sebi bilo pravo čudo za koje se Simon Napuljski morao žestoko pomučiti. Gvardijan ga se nećkao dati, zgrožen činjenicom da je žena spremna prihvatiti taj posao i plašeći se posljedica dozna li se da je tuđinka zabadala nos i prčkala po sirotim leševima.”

 

Hoće li to Ulfa dovesti u opasnost? I što ako Adelia ne uspije posložiti kockice na vrijeme? Tko je djecoubojica i iz kakvih bolesnih pobuda pomračenog uma djeluje?

Adelia će na ovom putovanju otkriti sebe. Potvrditi se. Pristati na neke žrtve, druge odbiti. Ali na kraju, kad je pravda zadovoljena, kad su glasovi utišani, kad se raspadne kula od karata koju su mnogi gradili, ostaje svoja. I zato vjerujem da će se mnoge od vas pronaću u nekom aspektu Adelijinog lika.

 

“Sjedeći u ovoj sobi navrh kule, krivila je tu negdašnju sebe za najobičniju, glupu neukost. “Nisi imala pojma. Nisi znala za ovo divljanje koje te tjera da izgubiš zdrav razum i moć rasuđivanja. Ali moraš rasuđivati, ženo, rasuđuj.”

 

Feministica u meni je na trenutke mrzila srednjovjekovno zatiranje ženske ravnopravnosti, nijekanje inteligencije i doslovno gaženje svega što žena može biti osim supruge, majke i sluškinje. Međutim, u cijeloj priči svjedočimo onome čemu svako živo biće teži – da bude ono što jest. Žena ili muškarac, liječnica ili svećenik ili lovac na jegulje, nebitno, koliko god teško – pouka je uvijek ista- ne odustaj.

Iako ova knjiga nije nova, meni je u ruke došla tek sad. Nerado priznajem, u zadnjih par godina malo sam zapostavila knjige.  Zato sad pokušavam nadoknadit, što znači da ću Eleanor Oliphant npr. vjerojatno pročitati cca 2022, a u međuvremenu bi moglo biti još ovakvih zaostataka i knjiga koje nitko ne čita jer nisu razvikane 🙂

Neću joj dati peticu jer joj još fali malo onog nečeg, ali svakako bi je preporučila. To je meni štivo za plažu. Ionako rijetko čitam ljubiće.

I da, priznajem, privukla me naslovnica 🙂

*************************************************************************************

Goodreads ocjena: Gospodarica smrti

Ostale recenzije: Imaginarij                                                                                                                                                Mačak u knjigama

Gdje kupiti: Mozaik knjiga

 

 

*****

  • Adelia Aguilar je glavni lik još nekoliko romana. Nakon prvog slučaja, Adelia u službi engleskog kralj nastavlja biti dio kriminalističkih istraga, što će vjerujem razveseliti sve ljubitelje ovakvih mozgalica
  • Ariana Franklin je pseudonim brianske autorice Diane Norman. Kao bivša novinarka, Diana je napisala nekoliko priznatih biografskih i povijesnih romana.

Tajni život princeza – Virginie Hanna, Cathy Delanssay – Profil

IMG_20180406_115533_992

Ovo. Ja sam oduševljena. Nisu to bajke, to su princezine tajne 🙂 Sve su vam tu  – Trnoružica, Pepeljuga, Palčica, Princeza ispod magareće kože, Matovilka, Snježbna princeza… I još 😀 A tek ilustracije…. Ajme meni. Predivno, PREDIVNO!

Ako imate djevojčicu, moja topla preporuka 🙂 Jednostavno znam da je ovo pun pogodak, isto ko što znam da će svaka mama ovo probat prisvojit. Ja imam dečkića, pa sam ovo kupial za ročkas jednoj curici. I ko i uvijek, trenutno razmišljam da joj kupim neki drugi poklon, a ovo sebi ostavim 😀 Bjutiful!!!! Eto 😀 Nema potrebe za prepričavanje, evo vam fotkice 😀

E, da – čarapice – Starwars – Lidl 🙂 Ipak je tu dečko u pitanju 🙂

20180406_100330

 

A bilo nam je fakat dobro :) ( O crticama iz prošlosti)

IMG_20180319_113212_857

Čarape: Natrag zimske tople iz Lidla. S leptirićem pokraj jer oćem proljeće. I čokoladom jer mi je zima. I knjigice 🙂

 

Znate kaj. Gledam ja tak u taj svoj mobitel i taj ekran kompjuterski, i mislim si kak smo glupi. Istina, pošalješ poruku i ovaj drugi to odma vidi, platiš račune, objavljuješ fotke, ajmo reć život ti je mrvicu lakši.

Međutim. Nema tome tak dugo da nismo uopće imali mobitele, a još manje vremena je otkad je počela era smartfona i kad je mob služil da ne moraš bit doma i čučit pokraj telefona da te neko nazove. I kad su fiksni telefoni još imali funkciju.

Ali ono najbolje… Sve kaj se rodilo nakon devedesetih… Ajme ljudi, vi nemate pojma kak je nama bilo dobro 

Daklem – u školu smo išli bez gađeta. Nema tipkaš po mobu na nastavi. Ak si bolestan, mama nazove školu ili učiteljica (no, onda su još bile drugarice i da, stara sam), nazove doma. Ili dođeš doma i od doma nazoveš mamu na posel da ti nije dobro.

Onda – kreneš u prvi razred i ko velka cura dobiš ključić i privjesak crvenu jabukicu na kojoj piše Zlatka  Tata i mama kupili  (sad sam tek skužila da mi je očito suđeno slušati CJ  ) I dođeš iz škole doma i tek onda se javiš mami na posel jer si velka cura i možeš biti doma sama. Imaš samo 7 godina, ali to niko ne doživljava ko problem. Tu i tam te provjere susedi i to je to. Sama se spremiš za školu, sama napraviš doručak i posle škole pričekaš mamu da dođe s posla.

Onda, dok smo bili malo veći i otkrili šalabahtere, ak si mislil prepisivat, trebal si se dobro znati snaći da te nebi ulovilo. Nema prepisivaš s gugla na mobu. Doma sitnim slovima prepiši na papirić, pa onda s tog papirića prepiši u test ak si frajer. (Ja nisam prepisivala, ja sam bila pametna ) Aha. A ne ko sad.

Onda smo se dopisivali pod nastavom tak da smo si slali papiriće (to je već bila srednja, mada je i u osnovnoj toga bilo), i umirali od smeha. Pisali smo naravno, gluposti. Još sad čuvam doma neka dopisivanja. Još se družim s tim ljudima. Znate koji ste 🙂 Čuvam to ko podsjetnik kolko smo bili ludi, neopterećeni i kreativni. Takve stvari spadaju u najdraža sjećanja i hvala vam na tome ❤

Onda smo se dogovarali za van i nema kasniš jer nemaš kak javit da kasniš (5-10 min se ne računa) Aha. Ima da si u dogovoreno vreme na dogovorenom mjestu. Kad smo se svi napokon skupili, išli smo nekud svi skupa i vani se zabavljali (I cugali smo, pa kaj. U parku na klupicama. Kolko vidim, godinama kasnije niko nije alkoholičar i ne spi u parku jer je prokockal hižu.). Družili smo se, pjevali i ludovali, plesali, sviđali se jedni drugima, i nismo stalno naslikavali selfije i dokumentirali svaku minutu nečega kaj se događalo jer za to nit je bilo potrebe nit nam je to bilo prioritet. Drugi dan si pričal ostatku ekipe koja je bila negde drugde kaj je bilo. Ak si se sjećal.

Onda sretneš dečka koji ti se sviđa. Pa ispadne da se sviđaš i ti njemu. Pa se družite tu večer. Onda čekaš celi tjedan da te nazove i buljiš u taj fiksni telefon doma i nedaj bog da se neko razgovara jer kaj ako baš sad zove i kaj ako si propustila :/  Pa ispadne da je zgubil broj, pa opet ispočetka i nikad ne znaš na čemu si, a imaš 16 i to je pitanje života i smrti  (Nije smešno, to su bili ozbiljni problemi. I dalje tvrdim da mi je to draže od ovog danas, al jbg, vremena su drukčija) Tragedija globalnih razmjera je bila ako on već ima curu ili mu se ne sviđaš. Obično je tvoja bff imala posla s tobom, al uživo, ne na vajberu.
Ili te nazove kad se uopće ne nadaš neko ko ni ne zna da ti se sviđa (tj ti ne znaš da on zna), a ti ne znaš ko zove i javiš se i onda krene herc lupat i samo se čuješ kak od šoka pričaš gluposti… Aha, pa se snađi na blef. A ne sad –  vidiš ko te zove, pa vijećaš bi se javila il ne. I ne glumi, imaš njegov broj već godinu dana, samo se ne usudiš javit nego stalkaš na fejsu jel svetli zelena točkica, pa buljiš u nju.

No, da ne skrećemo s teme, van se išlo tam di bi dotični mogo obitavat tu večer, al samo si 90% ziher da je tam. I onda ako nije, ajde po birtijama dok ga ne nađeš… Onak, ko slučajno  Pa dok i ako ga nađeš i ništ ne obaviš, a gle, loš horoskop. Čekaš sljedeći vikend. U međuvremenu pokušavaš prek svih dostupnih kanala ( tj njegovih frendova kojima si poslala frendicu koja zna jednog od njih jer je njena frendica hodala s njegovim frendom) doznati kak diše… Opće se čudim kak nisam dektetivsku agenciju otvorila. A u međuvremenu sam čak i usavršila vještine.

Malo kasnije, na faksu, ispitni rokovi su se objavljivali na vratima od kabineta. I rezultati. Nema gledaš na internete. Ako te nema, ostaviš broj, pa te neko nazove. I tak se stvaraju, ljudi moji, prijateljstva. Učiš s ekipom u knjižnici i prepisujete knjigu u skriptu. Tak se uči.

I starci ne vide ocjene prije nego si ih dobil i ak imaš neku slabu, stigneš ispravit i tvoja škola – tvoja stvar….

Koristila se knjižnica i čitale knjige. I sad zvučim ko da je to bilo prije miljon godina :/

Čini mi se da bu ovo tema ovaj tjedan, jer sam se sad sjetila još toga, a znam da niko neće čitat predugi tekst jer nemate vremena. Treba instagram provjerit.

Ali ozbiljno. Fakat mislim da nam je bilo i više nego dobro.

Btw, ko je čital Začarani zamak? 😀

PRIČE O PLIŠANIM MEDVJEDIĆIMA

 

IMG_20180316_104344_133

Čarape su ninđa kornjača, isto ko i pidžama. Ne, nije ga prošlo 😀 Ne pitajte 😀

 

 

Ova preslatka zbirka pričica nema nekog autora.  Ali zato ima 15 predivnih pričica. Kratkih, slatkih, poučnih i zanimljivih. 15 plišanih medvjedića u ulogama s kojim se može poistovjetiti svako dijete. Dovoljno kratkih da zadrže pažnju, dovoljno zanimljivih da moj Prdek ima potrebu pričati o njima i još usput krasno ilustriranih. Također su pisane velikim štampanim slovima, pa mali čitaoci mogu i sami pročitati koju, a da im to ne predstavlja problem ni napor. Putujućem peseku se isto jako sviđaju i svaku večer pročitamo barem 3.

Nisu to klasične pričice, ali takve ni ne tražimo. Iz svake od ovih jednostavnih, na par stranica predstavljenih situacija, i dijete i mi možemo nešto naučiti, možda upozoriti ili prisjetiti se ponovo proći neke situacije ili lekcije.

Svaka od tih 15 pričica ima svog glavnog junaka, i u svakoj je to neki plišani medek.

 

 

 

Pa imamo Istraživača Edu koji uz svog prijatelja Matiju istražuje prirodu i suočava se sa strahom….

20180316_092224

 

Medvjediće na pikniku koji uče djecu da nema mjesta za sebičnost i to što je netko manje spretan u nekim stvarima može nadoknaditi upornošću i vježbom …..

20180316_092315

 

Izgubljenog medu koji strpljivo čeka svog dječaka i uči da pomoć stiže neočekivano i nenadano i da ljubav nema granica…..

20180316_092433

 

Medinu predstavu, o Medi koji ostvaruje svoje snove i postaje mađioničar, a u isto vrijeme prevladava strah i tremu i uspijeva u svojoj namjeri…

20180316_092554

 

Tino slavi rođendan, o medvjediću koji na svoj veliki bitan dan umalo ostane razočaran, ali uvidi da su prijatelji uvijek tu kad ih trebaš…..

20180316_092633

 

Stari medo, o medvjediću koji je već dugo obiteljska igračka, podrapan i prašnjav i star, no svejedno drag i vrijedan, ali zapravo treba samo malo pažnje i brige da opet postane ona sjajna blistava igračka kakav je i bio…

20180316_092718

 

Velika Mazina pustolovina, o medvjediću koji krišom ode sa svojim dječakom u zabavni park i obojica nauče o utješnoj blizini drage osobe i strahu koji je uvijek manji u dvoje…

20180316_092759

 

Sasvim novi medo, o novom medvjediću u društvu, prihvaćanju i snalaženju…

20180316_092908

 

Novi dom za Bubicu, o preseljenju u novi dom, novim okolnostima, novim uvjetima, snalaženju i prilagođavanju…

20180316_092956

 

Medvjedić kojeg nitko nije želio, o prijateljstvu, podršci i pomoći…

20180316_093057

 

Olimpijada igračaka, o tome da i najmanji mogu postići velike rezultate, samo ako se usude…

20180316_093140

 

Mrzovoljni mrgud, o tome da prijateljstvo može riješiti svašta i da je sreća uvijek nadohvat ruke…

20180316_093224

 

Medvjedica na plaži, o pustolovinama i čuvanju dragih stvari…

20180316_093309

 

Usamljeni medvjedić, o brizi za igračke kojima se više ne igramo i pronalaženju nove svrhe za njih jer ih sigurno netko drugi želi i treba…

20180316_093350

 

 

Laku noć, maleni, o spremanju na spavanje, strahu od mraka i o tome da je mama i utjeha i sigurnost…

20180316_093458

 

Izdaje biblioteka Loptica. Ne znam da li ima za kupiti, mi smo ovu posudili. Moje tople preporuke, posebno za pred spavanje ❤

Znam da te priče za klince nisu sad neki ne znam kakav literarni uradak koji zahtijeva stranice studijskih promišljnaja, ali ja volim da su zabavne, poučne i da imaju glavu i rep. I lijepe ilustracije. I neodoljive korice. A ova to ima 🙂 Uživajte 🙂

 

20180316_093621

 

O ovisnostima. Knjige i to.

IMG_20180314_102744_788

 

Čarapice: Neke sportske za lutat okolo. Iz Mullera, sa srčekima. Trenutno sam na poslu u najlonkama, al radije bi bila u ovima i družila se s knjigom.

Sova je doma, naravno, al na polici još nepročitanih knjiga. Možda javim kakva je. 

Čitam: Minijaturisticu. Ima divnih recenzija na netu, ali tolko je dobra da osjećam poriv napisati svoju…

 

Nisam išla danas direkt u ured jer sam morala ujutro obavit poreznu. Nije problem. Vani je super. Sunce i toplo. Moram proći potez od Petrinjske do Ilice neki broj ( ne pamtim to jer nema smisla) i baš mi je dobro došla jutarnja šetnja. Jedino je malo bezveze kaj dućani rade tek od 9, pa baš nemereš obavit ništ suvislo. Osim porezne. Ni to nije problem. Ionak je bilo neplanirano i baš sam si uživala 🙂

Ali. Naravno uvijek ima neko ali. Možda dućani ne rade, ali zato knjižare rade. A na putu do porezne ih ima 4. ( Kolko ja znam jer sam prestala brojit nakon toga. Nisam dugo šetala Ilicom, zaboravila sam da postoje opasnosti na svakom ćošku.) Kod prvog izloga sam stajala dobrih 10 minuta i pokušavala se suzdržati da ne upadnem unutra. Ja ne znam van iz dućana s jednom knjigom. A popis je dug i svakim danom raste… Da, znam da postoje knjižnice. Učlanjena sam. I Prdek je. Nije mi dosta i to nema nikakve veze. Onaj popis nije za knjige koje namjeravam i nadam se još za života pročitati, to je popis za knjige koje oću imat doma, oću pročitat i nadam se stići u ovom životu to sve.
I tak sam buljila u izlog.
I onda sam još malo buljila.
Uz to kaj sam buljila, u glavi mi je bilo nekoliko verzija planova kaj i kolko bi ipak mogla kupiti, a da baš odma ne bankrotiram i kolko knjiga s popisa je trenutno tu.
Rezultat: Nisam ušla, al sam dodala još 4 knjige na popis.
A nisam ušla samo zato jer sam se učlanila u Svijet knjige pred Novu godinu i prošli mjesec je išla narudžba. Pa sam se sjetila kud je to otišlo od prvotnog plana kak mogu potrošiti i saaamo 50 kn na jednu slikovnicu. Kupila sam slikovnicu, 4 knjige i još sam jednu dobila na poklon. Inače sam se Svijeta knjige rješavala s vrata jedno 2 godine da me prestanu nazivati jer mi se nije dalo naručivati stalno nekaj. I onda je godinama bil mir. I onda se bff učlanila. I to sam odolila. I onda su imali paket od 3 knjige koje dobiš besplatno za učlanjenje, a sve 3 u bile na popisu. Ostalo je povijest.
 Dogovorila sam se sama sa sobom da od njih stvarno naručujem samo kad je tromjesječje pri kraju. Evo zbrajam dane do sljedeće narudžbe. Nemojte me ništ pitat. Nije mi lako.
I pred ostale 3 knjižare sam stajala pred izlogom. Rezultat: novih 11 knjiga na popisu. Kupljenih je nula ovaj put. Pretpostavljam da zato jer sam sad već morala stići na poreznu.
Pratim i te neke blogove i stranice s recenzijama knjiga – Bibliovca mi je najdraža. To bu me jednog dana i otjeralo u bankrot.
Ovak nekak to obično izgleda:
29027089_2183203938574000_8677641406187044864_n
Nije smešno. Grupu za potporu bum osnovala.
Znam da je to bolest, al ne namjeravam prestat.  Nemožem odolit. I sve ćem to pročitat. Evo me ima i na Goodreads. Zadala sam si challenge tam – 24 knjige do kraja godine. Budući da doma ima trenutno 54 nepročitane knjige, imam kaj radit malo više od 2 godine. Ako nijednu ne kupim kaj je jednostavno nemoguće. Bolje da ne znate kolko ih je pročitanih.
Pretpostavljam da ima još koja osobica na ovom planetu koja ima slične probleme, pa bi jako rado da se javi. Nebi htela mislit da se samo ja ne znam kontrolirat kad su knjige u pitanju. Priti pliz? 😉
*** Ok, stajala sam i ispred izloga s čarapama. Nisam ništ kupila, majke mi. Sprečilo me to kaj radi tek od 9 😂