KRUNA PONOĆI – SARAH J. MAAS

IMG_20181203_103409_057[1]Od kamenih vrata sudbine                                                                                         demoni su stvorili tri                                                                                               kamena koja su bogovi zabranili                                                                                jer su ih se jako bojali.                                                                                                  U tuzi, on sakri jedan u krunu                                                                                    nje koju je toliko volio                                                                                                 da je čuva tamo gdje spava                                                                                        unutar zvjezdane sobe.                                                                                          Drugi je skriven                                                                                                          u planini od vatre,                                                                                                        gdje su muškarci zabranjeni                                                                                  unatoč silnoj im želji.                                                                                            Gdje se treći nalazi                                                                                                      nikada neće biti rečeno,                                                                                             ni glasom ni jezikom                                                                                                     ni količinom zlata.

Sarah J. Maas – Kruna ponoći

 

Sarah je sazrela. Vidi se to po zrelijem načinu pisanja, složenijoj radnji i likovima, vođenju čitatelja kroz priču. Nema više onih djetinjastih ispada, priča je ozbiljnija i intrigantnija, meni daleko zanimljivija nego u Prijestolju od stakla. Naslućujemo da se iza prvotne slike Caleane kao slomljene djevojčice koja je morala brzo odrasti i koja je više nošena bijesom nego razumom – krije mnogo, mnogo više. A i u samoj priči općenito se krije više nego nam je Sarah u ovom, drugom nastavku dala.

Da, i Caleana je odrasla. Postavši kraljevim borcem dužna je ispunjavati svoju stranu ugovora da bi jednom napokon postala stvarno slobodna. A to nažalost uključuje još ubijanja. Svaki kraljev zadatak je jedno ime koje treba nestati. Svaki papirić zapečaćuje nekome sudbinu. I svaki put Cealena donese dokaz i skrene pogled.

Sve dok se na papiriću ne nađe Archerovo ime. Ime koje Caleana poznaje, djelić njene prošlosti. I kako kralj svaki put ima isti izgovor – pobunjenici, prijetnja kruni, izdaja – ovaj put će Celaena poželjeti istražiti, uvjeriti se, pronaći kakve se to spletke odvijaju unutar i van dvora.

Ljubavnog trokuta više nema, čini se da je Caleana izabrala. I on je izabrao nju. Sve dok ih ne rastavi nešto veće, nešto ozbiljnije i dok svoje prste ne uplete sudbina. I magija.

Kralj je u svojoj okrutnosti i žeđi za moći prije 10 godina zabranio magiju i ona je nestala…

Osim što nije. Kakav god skriveni izvor moći je kralju omogućio osvajanja, okrutnost i širenje teritorija, kakva god sila ga je promijenila u ovo što je danas – nije mogla ubiti magiju. Onu drevnu, staru magiju naroda koji je bio tu odavno. Čijem rodu pripada prva Adarlanska kraljica. I čija krv teče još nekim krvnim lozama koje u svom stablu imaju istog pretka…

KRUNA PONOĆI3

 

Kraljica Elena je također izabrala Caleanu za zadatak. Drugačiji, opasniji i mnogo teži zadatak od onih koje obavlja za kralja.  Mora otkriti gdje se krije izvor kraljeve moći, mora pokušati zaštititi sebe i sebi drage ljude od opake sile koja i dalje obitava u dvorcu. A želi otkriti i tko stoji iza tzv pokreta otpora koji se oslanja na Aelin Galathynius, prijestolonasljednicu Terrasena koja bi trebala biti mrtva…

KRUNA PONOĆI2

Elena ju je izabrala zbog njenih sposobnosti, ali i nečega drugog, nečega važnijeg. Nečega što može donijeti prevagu.

Caleana počinje shvaćati koliko je opasna i razorna kraljeva moć i traži način da joj stane na kraj. Usput dobiva neočekivanog saveznika. Na njega nije računala, ali ni on nije računao s otkrićem što se zapravo nalazi u njegovoj krvi…

I Nehemia. Kako je sa svim povezana Nehemia? Je li princeza izdajnik ili saveznik? Želi li Caleanu zaštititi ili joj namjerno daje pogrešne informacije da je navede na krivi trag?

KRUNA PONOĆI

Kruna ponoći je nastavak koji će sve likove natjerati na promjenu. Neki će otkriti da su mnogo više nego su mislili, neke će gubitak natjerati na odrastanje. Neki će pak morati iz temelja preispitati svoja uvjerenja i zapitati se kome i zašto služe. Nekima će se srušiti svijet. Neki neće biti uopće svjesni što im se sprema.

Ali jedno vam mogu obećati. Knjigu nećete ispuštati iz ruku jer ništa nije kako se čini i nitko nije to što jest. Isprepliću se drevne legende, kraljevi i kraljice, krvna loza koja je navodno nestala i tko zna kakvi suludi planovi kralja koji je daleko opasniji nego je itko mogao pretpostaviti.

 

Iskreno, ljubavna priča u ovom nastavku je sporedna, pa ako ste očekivali nešto spektakularno, ne radi se ovdje o tome. Ali se radi o povjerenju i odanosti. A uz sve napetosti, peripetije, opasnosti i intrige, ovdje ljubić stvarno nije potreban jer… Priča ima sve ostalo. A ono što mi je posebno drago – ima mnogo više  mistike i magije nego u Prijestolju od stakla i sve to daje romanu neki novu dozu napetosti. A ne nedostaje ni zapleta ni obrata ni živopisnih likova koji samo pridonose hiptnotičkom čitanju kao da ne postoji vanjski svijet…

 

Na kraju sam samo htjela odmah čitati dalje. Iako, moram priznati, u prvom nastavku sam oprostila Sarah pomalo tinejdžerski napisan roman jer kad ga je pisala, bila je upravo to. Ali u  ovom nastavku –  Caleana mi je u par navrata propisno digla tlak. Dijelom jer je na trenutke samo ljuto, tvrdoglavo i nedokazano tinejdžersko derište, a dijelom jer neki put napravi takav kliše od pogreške da mi je došlo da joj opalim šamar.

Sorry, morala sam.

No, bez obzira na to, stvarno sam uživala. Fantasy je moj žanr, pa je to i razumljivo, ali ovo je stvarno, stvaaarno napeta i zanimljiva priča. Nevjerojatno je maštovita, a svijet koji Sarah stvara i proširuje jednostavno tjera na čitanje i stvara želju za još.

Ako progledate kroz prste Caleani koja izgleda još nije baš skroz odrasla – ovaj serijal bit će vam prilično drag ❤ Jedva čekam dalje.

Preporuka 😀

P.S. Više nisam #teamChaol jer mi s tim cmakanjem idu na živce 😛

Kisi ❤

*********************************************************************************

O Sarah J. Maas

Goodreads ocjena: Kruna ponoći

Izdavač: Fokus na hit

Gdje kupiti: Kruna ponoći

SNJEŽNA SESTRA – MAJA LUNDE

20181202_130027[1]

Sad ću ti ispričati o Hedvigi. O tome kako mi je postala najbolja prijateljica i kako sam je izgubio. I o mojoj sestri Juni koje nema, ali je svejedno uz mene.

****

Juni, moja sestra… Svake je godine bila s nama na Badnjak. Al ove će godine njeno mjesto za stolom biti prazno. Jer Juni je mrtva. Mrtva i sahranjena na groblju. I zato možda i nije bilo tako čudno što sam se toga poslijepodneva, dok sam plivao naprijed-natrag po bazenu. pitao kako će Božić sada izgledati.

Maja Lunde – Snježna sestra

 

Kad izgubimo nekoga bliskog, uvijek ostane osjećaj tuposti, praznine i očaja. Ostane tuga, golema i strašna, ali cijelim svojim bićem zgrabimo je u zagrljaj i bojimo se pustiti. Jer bol znači da je taj netko bio stvaran. Tuga znači da smo voljeli.

Teško je pustiti tugu. Teško je odreći se suputnice gubitka i bola jer to znači da smo izdali nekoga koga više nema. To znači da sjećanje počinje blijedjeti. To znači da kad nestane bol, nestao je i taj netko naš. A mi se želimo sjećati. Želimo ostati s tugom jer je ona opipljiva. Jer je dio nekoga voljenog još tu. Tuga nam je najbolji prijatelj.

Samo što onda više ne živimo, a trebali bi. I potiskujemo sretne trenutke, jer boljelo bi. Nismo svjesni da zapravo, tek kad dozvolimo sjećanju da bude sretno, taj netko naš i dalje živi.

snježna sestra 3

Božić je. Skoro. Ostalo je samo par dana do Badnjaka, a na Badnjak je Kristianov rođendan. I svake godine u njegovoj kući sve je okićeno i mnogo prije Božića. Na Badnjak je njegov poseban dan. Ali ne i ove godine. Ove godine njegove najstarije sestre više nema, a mama i tata su zaboravili živjeti. Ispunjavaju osnovne obaveze i brinu se za Kristiana i malu Augustu, ali bez radosti, bez žara i bez sjaja u oku.

6 je dana prije Božića, a nema ni adventskog svijećnjaka, nema ljubičastih svijeća, nema ukrasa… i nema Juni. Juni je umrla ljetos.

Na drugom kraju grada jedan starac čuva ključeve kuće u kojoj ne živi jer ga podsjeća na nekoga davno izgubljenog.

A jedna djevojčica u crvenom kaputu živi u vili Prozorčića i očajnički treba prijatelja.

Ovo je božićna priča, pa kako u svakoj božićnoj priči i treba biti – nakon sve boli, tuge i gubitaka –  ovo troje će moći pomoći jedno drugome.

SNJEŽNASESTRA1

 

Kristianu nedostaje sestra, ali najviše od svega nedostaju mu roditelji. Onakvi kakvi trebaju biti, ne trenutne kopije i ljušture ljudi kakvi su nekad bili i ne sjena obitelji kakvu je još nedavno imao…

 

Stari Henrik traži svoj mir tako što će pronaći mir za voljenu osobu.

A Hedviga, djevojčica u crvenom kaputu koja je voljela klizati… Ona će pronaći prijatelja i zaštitu.

Ali na koji način? I kako su svi likovi u ovoj priči zapravo povezani…. To vam neću reći. Ljepota ove priče je da to otkrijete sami.

Priča je toliko neopisivo lijepa da ja to ne znam vjerno prenijeti niti mogu dočarati svu čaroliju emocija i svu težinu tuge s kojom se nose i tata i mama i sestra i brat… Tugu iz koje će napokon procvjetati ljepota i zbog koje će ponovno pronaći razlog za život.

Zbog jednog dječaka, zbog starčevog talenta, zbog ulaštenog adventskog svjećnjaka, jedne male djevojčice koja je zaslužila Božić i jedne velike koja se uvijek smijala, ali je prerano otišla…

Tko je snježna sestra i kakvu priču nosi?  Kako će Kristian spasiti sreću svoje obitelji i što mu i koliko znači Hedviga, djevojčica u crvenom kaputu? Kakvu tajnu krije ta tajanstvena djevojčica zaraznog osmijeha i blistavih očiju? Očiju koje ponekad, samo ponekad, neobjašnjivo ugasnu…

Prepustite se kad budete čitali ovu prekrasnu priču. Osluškujte srce i otpustite emocije. Dozvolite Hedvigi da vam se zavuče pod kožu, Kristianu da vas prodrma, a Henriku da napokon nađe svoj mir…

snježnasestra2

Snježna sestra je priča o obitelji, o gubitku i ponovnom pronalasku, o smrti i životu, o ljubavi i prijateljstvu. Nisam zaluđena nekakvim božićnim čarolijama i čudima, ali volim atmosferu tih dana i toplinu i zagrljaje… I ovakve atmosferične, divne priče. A budući da se radnja događa u vrijeme adventa, onda je ovo i pravo vrijeme za pročitati jednu – baš ovu – Snježnu sestru.

Snježna sestra ne osvaja samo svojom čarobnom pričom, osvaja izgledom, koricama, predivnim ilustracijama Lise Alsato. Po meni  – sve to je čini savršenim božićnim darom. I za djecu i za odrasle, pogotovo ovakve ko ja, koji padaju na pomalo bajkovite elemente u pričama, na Charlesa Dickensa, na čaroliju iscjeljenja kad je to potrebno.

Toliko mi je drago da sam je kupila. Isprva me privukla prekrasnom naslovnicom, a onda me osvojila i pričom. Sigurno ću je ponovno pročitati. A onda ponovno. I ponovno… A onda, jednog dana – Prdeku.  I on jednog dana svome. Neke se knjige prenose s koljena na koljeno, voljela bih da to bude slučaj s ovom.

Od mene čista petica. I neizmjerno hvala, Maja Lunde na emocijama s kojima si Snježnu sestru napisala.

Preporučujem. Svima, svima…

Kisi.

*******************************************************************

Maja Lunde

Goodreads: Snježna sestra

Prijevod s norveškog: Željka Černok

Izdavač: Ljevak

 

SMRTONOSNI STROJEVI -PHILIP REEVE

 

IMG_20181122_205829_152[1]Bilo je tmurno, vjetrovito proljetno popodne, i grad London je isušenim dnom negdašnjeg Sjevernog mora lovio mali rudarski grad.

U boljim vremenima, London se nije zamarao tako beznačajnom lovinom. Pokretni je velegrad svoje dane nekoć provodio loveći veće gradove jureći na sjever sve do Ledenih prostranstava i na jug sve do obala Mediterana. Međutim, u posljednje je vrijeme bilo kakav ulov bio sve rjeđa pojava i neki su gradovi gladno počeli mjerkati i London. On se sada već 10 godina skrivao od njih, pritajivši se u vlažnom i brdovitom zapadnom okrugu koji je Ceh povjesničara nazivao nekadašnjim Britanskim otokom. Već deset godina nije poje ništa osim sićušnih ratarskih gradova i nepokretnih naselja u tim vlažnim brdima. Međutim, konačno je došao trenutak kad je Gradonačelnik odlučio vratiti svoj grad preko kopnenog mosta u Veliko lovište.

Čvrsto tlo je Ničija zemlja. Gradovi su na kotačima i hrane se jedan drugim. Cehovi su opet svrhoviti i moćni. Naša sadašnjost je tisućljećima daleko, a onaj rat od kojeg strahujemo danas, u ovoj knjizi je davna prošlost i trajao je sat vremena.

Atmosfera je apokaliptična. Stvarnost siva i mehanička. Naša tehnologija izgubljena, neka druga razvijena iako ne i naprednija. A ljudska vrsta opet nije naučila.

Naš namještaj, komadi računala, kosti, posuđe i strojevi sada su samo artefakti, djelići povijesti iz kojih nova civilizacija pokušava sastaviti cjelinu.

Ono što je uništilo civilizaciju kakvu znamo  – oružje je u ljudskim rukama. Jer znanost je takva, možeš je upotrijebiti za svašta. I naravno, uvijek u ono što je krivo, svaki put za novo uništenje.

Katherine Valentine kći je direktora ceha povjesničara, najvažnijeg čovjeka Londona nakon Gradonačelnika. London je sada pokretni grad u budućnosti, a smatra se da se gradovi nikada ne smiju prestati kretati, jer kretanje je život. Problem je jedino što nemaju više koga jesti.

Na granici postoji Zid i gradovi koji se ne kreću. Gradovi koji i dalje čvrsto stoje na tlu. Što se smatra protuprorodnim. Ali pokretni gradovi se kreću praznim lovištima i lovine je sve manje… Prostor iza Zida je moguće novo lovište za izgladnjele gradove koji su na izmaku energije i goriva. Problem je jedino što nijedan pokretni grad ne može probiti Zid.

Katherine je uvjerena da joj je otac divan čovjek, njen najbolji prijatelj, učitelj, njen oslonac. Sve dok se iz prošlosti ne pojavi ime koje mu utjera strah u kosti. Hester Shaw. Djevojka koja nebi trebala biti živa. Koja je trebala nestati. Djevojka koja zna mračnu  tajnu g. Valentinea i koja je gonjena svojom osobnom osvetom i zbog toga veoma opasna.

smrtonosni strojevi1

Mladi cehovski naučnik Tom Natsworthy također misli kako je direktor njegovog ceha divan, mudar i pošten. Thaddeus Valentine mu je uzor, još otkako mu je kao dječaku uručio nagradu za vizionarske ideje.

No, kad London napokon nakon mnogo vremena dograbi jedan manji gradić kao plijen, Thaddeus Valentine će shvatiti da nije nedodirljiv, a Katherine i Tom, svaki na svojoj strani gledati kako se odmotava klupko tajni i opasnih namjera, a njihova dotadašnja uvjerenja padaju u vodu…

Tko je Hester Shaw? Kakav je zapravo Thaddeus Valentine? I u kakvoj je to opasnoj sprezi s gradonačelnikom Londona, čovjekom koji vodi grad već 20 godina, ali kojeg goni opasna ambicija koje nitko nije svjestan…

Smrtonosni strojevi2

Jednim dijelom distopija, drugim dijelom SF s elementima steampunka, Smrtonosni strojevi prvi je nastavak Kronika gladnih gradova. Iskreno, mnogo je elemenata ovog romana koji bi me možda i natjerali na razmišljanje o ljudskoj prirodi i pravim opasnostima koje vrebaju kad se nemoralni i/ili gladni moći dočepaju vlasti.

Ali nisam razmišljala o ničem. Iako priča nosi poruku, i sasvim sigurno more upozorenja i nama u sadašnjosti i nama u budućnosti, ovo mi je bila više manje razbibriga i nije me toliko uvukla u priču kao neki drugi romani.

No daleko od toga da mi nije zanimljivo, jest i to jako – zapravo jedva čekam nastavke 🙂 Samo sam možda mrvicu razočarana. Ideja je jako dobra. Atmosfera prikazana odlično. Osjećala sam prljavštinu i smrad nižih slojeva, vidjela ružnoću i ježila se od potencijala ideja poluludih znanstvenika žednih eksperimentiranja. Ali se ipak na kraju opet sve svodi na same old, same old – jedan moćnik tiranske naravi gladan posjedovanja i žedan vlasti i priznanja koji ne preza pred uništavanjem svega i svakoga tko mu stoji na putu. Junak ili junaci koji to pokušavaju spriječiti. Apokaliptičan svijet uništen ratovima. Čudan poredak tisućlječima nakon zadnjeg rata. Neodrživ mir i neodrživ poredak.

Budimo realni, svega toga je već bilo 😉

Unatoč tome – ja bi ovo ipak preporučila. Priča je zabavna i zanimljiva, nisam čitala na engleskom nastavke, ali se nadam da postaje bolja. Otprilike mi je između 3 i 4 – na Goodreadsu sam ostavila 4.

Pričekat ću ipak da Stilus izda nastavke 😉

Ali pročitajte, zanimljivo je 🙂

A ide i film 😉

Kisi.

received_2185901684993873[1]

 

*******************************************************************************

O Philip Reeve

Goodreads ocjena: Smrtonosni strojevi

Izdavač: Stilus knjiga

 

 

ESEŠKA ZMIJA – SARAH PERRY

 

IMG_20181109_105745_384[1]

Garret se često prisjećao prvog susreta s Corom Seaborne, iako tom sjećanju, iskreno govoreći, ne bi trebalo baš previše vjerovati jer su ga uvelike obojili događaji koji su uslijedili poslije. Pojavila se baš u tom tenutku, kao da ju je netko pozvao i zastala na pragu da promotri svog posjetitelja. Onda je prošla sagom, supruga poljubila u čelo i kad je stala iza njegovog naslonjača, ispružila ruku. “Čula sam od Charlesa Ambrosea kako ne želi ni jednog drugog liječnika. Pokazao mi je vaš članak o životu Ignaza Semmelweisa: ako ste skalpelom vješti kao perom, čeka nas vječni život.” Neusiljeno laskanje bilo je neodoljivo pa se Garrett na to mogao tek nasmijati i nad ponuđenu ruku nakloniti. Imala je dubok glas, ali nije govorila tiho. Isprva je pomislio kako govori nomadskim naglaskom koji je uobičajeno obilježje ljudi koji ni u jednoj zemlji nisu dugo živjeli, ali je posrijedi je u stvari bila lagana govorna mana s kojom se borila tako što bi neke suglasnike isticala u izgovoru. Bila je odjevena u sivu i jednostavnu odjeću, ali materijal njene suknje sjao se poput golubinjeg vrata. Bila je visoka, ali ne i vitka: i oči su joj bile sive.

Sarah Perry – Eseška zmija

 

Eseška zmija nije brza knjiga. I možda je nećete pročitati u dahu. Razlog što se sporo čita nije taj koji mislite – nije ni dosadna ni zamorna ni naporna, baš naprotiv…

Eseška zmija je očaravajuća kronika jednog vremena, jedne godine u okviru viktorijanskog razdoblja u Engleskoj… Duboko poučna, na momente mračna, ali u cijelosti ispričana bez šminke, dočaravajući sliku društva s kraja 19. st.

Priča je to o isječku iz života jedne žene, njenom statusu u društvu, slobodi mišljenja i ponašanja, o prihvaćanju, o neuljepšanoj borbi sa samim sobom i borbi s vjetrenjačama, kod kojih se ipak ponekad osvoje neke male bitke….

eseška zmija

Postoji toliko toga o čemu bih mogla pisati kad se osvrnem na Esešku zmiju. O toliko toga progovara. Ovo je knjiga koja nema neki klasičan zaplet, neće vas držati u neizvjesnosti, neće vam lupati srce ni ubrzati se bilo, nećete gristi nokte.

Umjesto toga promatrat ćete udovicu koja nakon godina zanemarivanja i zlostavljanja, smrću supruga postaje slobodna. U duši slobodna. Slobodna da bude svoja. Slobodna da bude inteligentna, slobodna da prihvati svoje ja. I upravo to radi.

Nakon smrti supruga, protivno normama društva i nametnutim obrascima ponašanja, Cora Seaborne osjeća samo olakšanje. Supruga je možda i voljela, u onim početnim trenucima udvaranja, premlada da shvati i prepozna što se nalazi pred njom. Nakon toga, samo je trpjela.

eseška zmija2

Tračak nade vratio se s rođenjem sina, ali maleni je bio posebno dijete, čak bih rekla s elementima autizma i još ponekog poremećaja, a u to vrijeme s tim se medicina nije znala nositi. Zbog neshvaćanja i nedostatka potrebnog znanja kako se približiti takvom djetetu, Cora pati jer misli da ju i on odbacuje. Svejedno, majka je majka, i ljubav je ljubav.

No, nije Francis totalno van svijeta, on funkcionira i komunicira, ali ponekad ima svoje rituale i teško se prepušta emocijama. Osim toga, on je vrlo bistar, izuzetan dječak. Samo, te neke njegove mušice nisu u okvirima prihvaćenog ponašanja.

Nakon razdoblja korote, koje joj ionako teško pada jer tugu ne osjeća, Cora s družbenicom Marthom i sinom seli u Essex – željna šume, prirode, slobode… Željna proučavanja i učenja, bavi se prirodosovljem i traži fosile i amonite po obalama, a krenula je i tragom Eseške zmije, stvorenja koje godinama plaši stanovnike i u čijem znaku je gotovo svaka loša stvar koja se dogodi malom mjestu u koje je došla.

Tu će upoznati mjesnog vikara i njegovu suprugu čije će joj društvo i prijateljstvo  donijeti ljubav, sazrijevanje i razumijevanje, a možda i popuniti neke praznine koje su godinama čekale svoje vrijeme… Povezanost između svih protagonista ove priče, jednom kad se svi nađu na okupu, nepovratno će izmjeniti i njih kao ono što su bili i njihove živote. Na bolje, rekla bih.

eseška zmija3

Tko je Cora Seaborne? Cora je predivna, slobodna, nesputana duša, koja se pobunila protiv zadanih normi, protiv nametnutog načina života, protiv podjela spolova, protiv kalupa. I to divno radi. Cora šeta šumama, raščupane kose, neuredno obučena, divlja, neobuzdana i tek kad zaboravi i zaniječe svoju ženstvenost, postaje žena kakva jest.

Cora je bunt protiv zastarjelih i neodrživih dogmi, protiv svega  što zatire dušu, protiv nametanja tuđih uvjerenja.

O Cori bih mogla pisati danima. Ništa manje vrijedni likovi nisu ni vikar William, njegova supruga Stella, Martha i mali Francis…. I svi ostali koji se pojavljuju o ovoj priči, kao da je Sarah namjerno isplela slagalicu u kojoj svatko ima svoje posebno mjesto, i kad nekog nebi bilo, cijela slika se ruši.

Ovo je roman o toliko tema. O religiji i znanosti i njihovom preklapanju, o prihvaćanju napretka, o medicini i ljudima koji su morali rušiti stereotipe i uvriježene teze da bi postigli taj napredak, o izuzetnim dušama koje su se borile za bolje društvo, o siromaštvu i bogatstvu i ogromnom jazu u tadašnjem pogledu na jedne i druge, o vjeri i njenim oblicima… O praznovjerju i zdravom razumu. Ponajmanje o zmiji kao takvoj.

Ovo je knjiga za gušt. Uživala sam u svakoj stranici. Zaljubila se u svakog lika. Promatrala ih, divila se i čudila, smješila se gledajući kako rastu i mijenjaju se, sazrijevaju, prihvaćaju, vole.

Isto tako u opisima i dočaravanjima boja, zvukova, neke magične treperavosti koja obavija cijelu priču.

Možda je ljubav najveća od svih lekcija Eseške zmije. Ljubav koja – kad je neuzvraćena ne dovodi do rušenja nego gradnje, ljubav koja – kad je strpljiva donosi dar uzvraćene naklonosti, ljubav koja – kad nenametljivo podupire sa strane donosi prijateljstvo i zahvalu, a može i sačuvati život… Svaka vrsta koja može postojati, opisana je Eseškoj zmiji. Majčinska, prijateljska, ljubavnička, ona po dužnosti.

A zmija? Pa zmija je možda tu, a možda i nije. Možda i nije zmija. Ali sigurno nas je sve nečem naučila.

Sarah je sve te momente opisala toliko ljupko da se ponekad činilo da čitam lirsku pjesmu. Priča teče i vodi, gotovo da osjećaš kako ti se tijelo opušta dok na kauču čitaš i čitaš… S vremena na vrijeme staneš da promisliš, i onda dalje….

Toliko slojeva je ovdje obuhvaćeno, toliko bitnih tema, toliko društvenih problema, toliko ljudskih sudbina, izbora, osjećaja…  Kad bi ovo bila knjiga za book club, rasprava bi mogla trajati danima.

S ovim stajem jer bih mogla napisati esej. Predivan roman. Definitivno pročitati.

Kisi.

*****

O Sarah Perry

Goodreads ocjena: Eseška zmija

Ostale recenzije: Knjiški zmaj

Život knjigoholičarke

Gdje kupiti:  Eseška zmija

Izdavač: Profil knjiga

 

NABOR U VREMENU – MADELEINE L’ENGLE

IMG_20181106_110607_007[1]

Kad je netko upitao Madeleine L’Engle, poznatu spisateljicu pripovjedaka i romana za odrasle, zašto povremeno odluči napisati nešto za djecu, odgovorila je: ” Kada hoću reći nešto što mi se učini prekomplicirano za odrasle, napišem to u knjizi za djecu. Djecu ponesu nove ideje; ona još nisu zatvorila svojoj mašti vrata i prozore. Uz pretpostavku da je priča dobra… djeci ništa nije prekomplicirano.”

Pogovor za Nabor u vremenu –  by Elaine Moss.

Osim što ovo nije knjiga za djecu. Da, pisana je za djecu, onako kako se za djecu piše i namijenjena je djeci, bez sumnje.

Prvo sam pogledala film. I film je namijenjen djeci.  Nije bio loš, ali mi se činio malo nedorečen, nedovršen, neke stvari su lebdjele u zraku… A onda sam pročitala knjigu.

Koja je zapravo dobro ukamuflirana dječja knjiga za odrasle. I koja nosi upozorenje.

Još je fascinantnije što je napisana 1962. godine – a kladim se u svoju metlu da je svaki čitaoc u svakom dobu i svakoj godini od izdanja knjige do danas mogao u njoj pronaći sebe i doba koje trenutno živi. ( Po meni, prijetnja ovog vremena je otuđenost i tehnologija. Potreban je oprez. I potrebna je ljudskost.)

Jer Crnilo je nešto što postoji u svakom vremenu, samo mijenja oblike, jačinu i boju. A obitelj? Obitelj je također nešto trajno, vrijednost u svakoj dimenziji i podrška u čudnim vremenima. Svaka obitelj. Mala obitelj, s roditeljima i djecom, i velika obitelj, sa svim ljudima i cijelom planetom.

A protiv Crnila se ne bori silom nego vrijednostima.

Obitelj Murry je sve samo ne obična i definitivno ne prosječna. Svi njeni članovi odskaču od “normalnog” svaki na svoj način – Mama i tata su znanstvenici, Meg je udarena na matematiku, mali Charles Wallace je jedno od one djece koja te samo šutke promatraju i vide daleko više nego možeš pojmiti. Braća Sandy i Dennys se samo prave da se uklapaju. Ostali svijet zapravo misli da su malo trknuti. Što sigurno i jesu. I u čemu nema ništa loše.

Jedino što ne valja u njihovoj maloj zajednici je to što nema tate. Nije otišao, nije ni umro. Jednostavno je – nestao. Pisma su prestala stizati, do informacija se nije moglo doći… Ipak, svi oni jednostavno znaju da je tata živ, a poneki naslućuju i to da je možda i u opasnosti.

A da je u opasnosti znaju i neobične starice koje su se uselile u susjedstvo, a jedna od njih im je i banula na vrata. Gospođa Štoštica, gospođa Tkoštica i gospođa Gdještica sve su, samo ne obične starice, a izgleda i da znaju gdje je tata. I da je neobično važno pronaći ga.

nabor

I dok se mala ekipica skuplja, (našao se tu i dječak Calvin, naizgled slučajno, ali nipošto bez svrhe), gospođe -štice ( ne, nisu vještice, zapravo su mnogo, mnogo više od toga) preuzimaju vodstvo i započinje putovanje i spasilački pothvat…

Ima toliko toga što se može iščitati iz ove male knjige. Tisuću lekcija.

U redu je biti različit. Prihvaćanjem različitosti  se obogaćuje svemir.  Kalup nije uvijek dobra stvar. Jednoumlje se uvijek obije o taj jedan um. Prijatelji se nalaze na različitim mjestima. Izgled nije ogledalo duše. Ratnici dobra dolaze u mnogo oblika i različitih profesija, svjetova, dimenzija. Mane se mogu iskoristiti u vlastitu korist. Razumijevanje dolazi s vježbom. Ego nije uvijek saveznik. Najmanji su ponekad najjači. Ljubav pokreće svijet. Obitelj je važna. Vjera u sebe je moćna.

Vilinske kume su na pomoći kad zatreba ❤ (Kladim se da su gospođe upravo to. I malo više od toga. Ako malo bolje pogledate, naći ćete ih u priličan broj priča, a i ponekim stvarnim životima- I u svom 🙂 )

nabor2

Hoće li se na kraju tata vratiti? I što će za to biti potrebno? Kako će djeca izdržati sve prepreke i hoće li se snaći u borbi s Crnilom koje proždire svjetove? Što je to teserakt? I što je zapravo – nabor u vremenu? 😀 ( možda naučite i malo fizike i matematike čitajući knjigu 😉 )

A budući da je ovo kvintet, nema mi druge nego žicati Stilus knjigu da izbaci i nastavke (a ptičica mi šapnula da hoće <3)

Preporuka. Ne morate biti klinci da bi ovo čitali. Možda je i dobro da niste 😉

Kisi ❤

 

*****

O Madeleine L’Engle

Goodreads ocjena: Nabor u vremenu

Ostale recenzije: Bibliomanija

100posto

Žena.hr

Gdje kupiti:  Nabor u vremenu

Izdavač: Stilus knjiga

 

 

 

PRIJESTOLJE OD STAKLA – SARAH J. MAAS

IMG_20181031_103546_745[1]

Nakon godine robijanja u rudnicima soli Endovier, Celaena Sardothien navikla se na to da je okovana i da je posvuda prate naoružani čuvari. Tako se postupalo prema većini od oko tisuću robova u Endovieru, iako su Caelanu na putu do rudnika i iz njega pratila i šestorica dodatnih čuvara. To je bilo očekivano – ipak je ona najozloglašeniji ubojica u Adarlanu. Ali, bez obzira na to, nije očekivala muškarca u crnoj odori s kapuljačom koji je sada stajao ispred nje.

 

Dugo sam odgađala uzeti u ruke Prijestolje od stakla. Ponajviše zato jer serijal nije bio dovršen, a ja stvarno ne volim čekati. I onda je knjiga stigla doma, a Sarah je izdala posljednji dio. Sad stvarno nisam imala što izgubiti, jer  – pročitat ću do kraja na ovaj ili onaj način.

I znate što. Drago mi je da sam uspjela ignorirati serijal do ovog trenutka jer bi se pojela živa da sam ga započela ranije, a nemam sve nastavke do kraja.

Zato jeeeeer…. Pa, recimo da tu imamo sve što jedan zagriženi fantasy fan voli. A to bi zapravo bilo nekoliko bitnih stvari:

  1. junakinja miterioznog porijekla s nesvakidašnjim sposobnostima, ubojitim instinktima, zagonetnom prošlošću i nagovještajem da je daleko više od onog što misli da jest ( i mozgom!!!!)
  2.  Fae people
  3. magija, magija, magija
  4. zgodni dečki
  5. natjecanje u kojem je na kocki više od života
  6. nadnaravna prijetnja
  7. ljubomorna kokoš koja napravi glupost kad ne treba
  8. Fae people
  9. ljubavni jadi vs treniranje za borbu
  10. Fae people
  11. misterij
  12. Fae people 😀 ❤

 

Uglavnom, shvatili ste. Uzimajući u obzor činjenicu da je ovaj, prvi dio serijala napisala šesnaestogodišnjakinja, zažmirit ću na pomalo nespretno napisano štivo i poneke rupe i nelogičnosti jer stvarno ne smetaju.

Zapravo je prilično dobro napisano, lako i brzo se čita, drži napetost i doslovno sam progutala knjigu u dahu. I sad samo želim još.

A o čemu se radi?

prijestolje

O preživljavanju.  Volji za život. O tome da se nikad ne treba predati. O važnim ciljevima u životu. O ljubavi, o gubitku, traumi i iscjeljivanju. O prijateljstvu i povjerenju. O tome da nikad nismo potpuno sami i uvijek postoji netko tko će nam čuvati leđa. Čak i kad se čini da izlaza nema. Čak i kad je taj netko naizgled stranac.

Celaena Sardothien dovedena je na dvor čovjeka koji je kriv za sve ono što je ona postala, za sve što je izgubila, za sve što je propatila, svaki njezin ožiljak, svaku bol i svaki rez na duši. A ipak, on joj je jedina šansa da napokon bude slobodna. Ona je naozloglašeniji ubojica Adarlana, nisu je slomili ni u rudnicima soli u Endovieru, mjestu koje nitko ne napušta živ. Na kojem nitko ne preživi ni par mjeseci. Ona je preživjela godinu dana.  I onda je dovedena na dvor.

prijestolje2

A dovedena je, čini se, zbog puke zabave princa Doriana koji se potrudio izvući je iz rudnika radi natjecanja za kraljevog Borca.

Ili možda ipak ne… Možda se u tom mladiću krije nešto drugo, rastući bunt protiv zlodjela svog oca, krivnja zbog nemogućnosti zaustavljanja njegovih suludih osvajanja, zatiranja magije, ubijanja naroda koji su tu bili stoljećima prije ljudi… Ne, Dorian nije poput svog oca. Pristajući biti njegovim Borcem da bi pobjedom u natjecanju osvojila tek to da bude Borac čovjeka kojeg mrzi -Cealena nije ni svjesna da je sklopila pakt s vragom.

U staklenom dvorcu vreba drevno zlo, a Celaena postupno shvaća da je moćno i opako i gladno ljudskih života. I da joj se radi o glavi.

I da su upletene sile mnogo starije i mnogo moćnije negoli je itko svjestan. A magija je, kao takva, zabranjena i Celaena je u svemu naizgled sama…

Pa ipak, postoji tu jedan kapetan straže, jedan zaljubljeni princ,  jedna ratnička princeza i jedna drevna kraljica koji svaki na svoj način imaju bitnu ulogu u pozadini priče. Čini se i da igraju za istu ekipu… Ili ne?

Tko ili što je zapravo Celaena, je li svjesna što je sve na kocki i do kakvih spoznaja će je dovesti njena glad za slobodom? Krije li se u princezi odana prijateljica ili moćno čudovište? Na čijoj je strani prijestolonasljednik? Zašto prijestolje od stakla? Hoće li pobijediti ljubav ili razum? I da li odanost ima svoju cijenu?

Prijestolje3

Htjela sam pročitati poglavlje ili dva u autu na putu za Zagreb i natrag. Na kraju sam čitala cijelu večer i završila knjigu za nekoliko sati. Rekla bih da je samo to dovoljna preporuka, ali hajde da vas do kraja uvjerim  – Fae people 😀

Ok, šalim se, nije samo to. Roman je odličan. Doista sam uživala prateći Celaenu kako se pretvara iz hladnokrvnog ubojice, ogorčenog i slomljenog u skoro pa nježnu mladu ženu željnu topline. Gledala sam kako joj u blizini nekoliko posebnih ljudi nestaju oklopi, kako se otvara prijateljstvu i ljubavi i pokazuje svoju ranjivost. Kako iza oklopa okrutnog smrtonosnog kriminalca leži ranjena duša koja vapi za zaštitom i nježnošću. I upravo to me osvojilo i tjeralo da čitam dalje kao kakva tinejdžerica koja bulji u omiljenu seriju zbog zgodnih glumaca 🙂

Ja ovo moram preporučiti. Iako su to već svi recenzirali. Ali stvarno, pogotovo jer sam čula da postaje sve bolje. A ptičica mi je šapnula da osim 3 prevedena nastavka, Fokus na hit izdaje četvrti u siječnju 2019, a peti nešto kasnije i onda fali još samo malo 🙂

E, i da – #teamChaol ❤

Kisi 🙂

**********************************************************************

O Sarah J. Maas

Goodreads ocjena: Prijestolje od stakla

Ostale recenzije: Ključ za knjigu    Knjiga i ja

Izdavač: Fokus na hit

Gdje kupiti: Prijestolje od stakla

 

SANJARI I BORCI – INGRID DIVKOVIĆ

 

IMG_20181102_111052_658[1]Lako se ljudi izgube, ali se teško pronađu… Dino Merlin to divno otpjeva u pjesmi. Ja ne znam pjevati, zato pišem. Neću ti lagati. Posljednjih nekoliko godina izgubila sam toliko ljudi da se pitam kako uopće uspijevam preživjeti u uvjerenju da krivi odlaze kako bi na njihovo mjesto mogli doći oni – pravi. Zar je bilo toliko krivih u mom životu? Možda, ne znam, vjerojatno jest. Kako inače objasniti njihov iznenadni nestanak? Ako ikada odeš, pripremi se na nestanke. Kada jednom napustiš svoju sigurnu luku, napuštaš i sve brodove koji su u njoj usidreni. Jer, lakše ćeš izgubiti one koje voliš nego što ćeš pronaći one koji nisu izgubljeni.

Prijatelji. Neki, ne svi, otići će.

 

Ne mogu za Sanjari i borci napisati recenziju kao za neki roman, jer ovo nije roman.

Ovo je zbirka autorskih blogova – tekstova koje Ingrid objavljuje već dugo. Kao i svaki bloger, piše o onom što zna. Što je iskusila, što je muči, što je rješila, što je naučila. Kako je naučila. Kako je narasla. Gdje je sazrela. Kako će dalje.

Upravo zbog toga vam neću pisati o svom viđenju i doživljaju njenih tekstova jer smatram da se ovakve stvari doživljavaju osobno i da ih svatko od nas proživi u svojoj nutrini onako kako nam u tom trenu govori duša…

Neću vam ni drviti o tome kako je knjiga koncipirana, koje su joj cjeline ni sadržaj.

Sve te tekstove već imate na njenom blogu, jedino su ovdje spakirani u cjeline.

Ali ono što mogu napisati je da se ovakve zbirke tekstova definitivno mogu nositi sa sobom u torbici i na svakom stajalištu tramvaja, u čekaonici kod doktora, u bilo kojem trenu možete pročitati dio i zamisliti se.  Uvijek neki fragment zrcali baš ono što ste u tom trenutku htjeli čuti, što vam je nedostajalo, s čim se možete poistovjetiti.

Zato vam donosim samo nekoliko citata iz Sanjari i borci, vjerujem da ćete tako najbliže doživjeti o čemu je riječ…

sanjarii borci - Copy

 

This slideshow requires JavaScript.

 

Evo, mali uvid u tekstove i mali uvid u cjelinu 🙂 Vjerujem da će svatko pronaći neku sitnicu za sebe.

 

Kisi.

*************************************************************************************O Ingrid Divković

Izdavač – Stilus knjiga

Dedivinacija – nacija psihoze

IMG_20181029_120849_212[1]

Pri mojemu rođenju dodijeljene su mi četiri osobnosti koje nasumično učitavam u svoj mozak svakoga jutra. Predodređena sam hodati svijetom kao vrstan pregovarač, forenzički analitičar, profesorica staroljudskih znanja i aktivna članica specijalne jedinice za regulaciju ubojstava.
Dodijeljen mi je IQ 156, mogućnost odabira kreativnih karakternih sposobnosti i sposobnost ubijanja živih bića, što je podareno samo rijetkima, ali jakim svijestima kao što je moja.
Posljednje što mi je dodijeljeno prije postupka odrastanja bilo je ime, Aurora Blue 1704. Aurora je ime koje nasljeđuju žene u našoj obitelji unatrag pedeset generacija s majčine strane. Blue je ime kojim se osoba karakterizira prema boji kose. Svoju modru kosu naslijedila sam po pradjedu očeva djeda, desete generacije ljudi koja se prva podvrgnula ljudskoj genetskoj modifikaciji. Između ostaloga, moja specifično intenzivna i čista modra kosa jedna je od najrjeđih nijansi koje su ostale na jednome pigmentu, neokaljane križanjem genskoga koda. Broj 1704 je identifikacijska šifra 1704 osobe rođene godine 3124., djevojčice Aurore Blue teške 3,56 kg i duge 54 cm.

 

Jeste li pogledali Matrix? Ako jeste, došlo vam je da se zamislite, jelda? Zvuči skroz moguće da smo zapravo kontrolirani, nesvjesni istine i onoga što nam se zapravo događa dok se veliki igraju vođenja svijeta.

Jelena Hrvoj je otišla dalje od toga. Dedivinacija je mali odmak od žanra koji inače piše i kojim je stekla već priličan broj fanova, ali to je zapravo knjiga koju je najprije napisala, a tek sad objavila. ( Inače vam preporučujem da se odmah informirate o njoj i njenom opusu i što prije probate dočepati nečeg njenog jer vam neće bit žao.)

Mene je doslovno izula iz cipela. ( Isti izraz upotrijebila je i Knjige su moj svijet u svojoj recenziji – pa ako vam nije dosta moj osvrt, možete slobodno skoknuti i do nje 🙂 )

Ovakav talent, ovakva mašta i ovakva sposobnost pisanja i razvijanja priče ne sreće se često. Itekako mi je drago da sam imala dovoljno sreće da na ovo nabasam i dovoljno pameti da to i kupim.

Na naslovnici piše SF triler. Dedivinacija je mnogo više od trilera, mnogo više od SF-a i mnogo više od romana –  zapravo je psihološka analiza društva upakirana u roman.

Sadržaj?

dedivinacija 1

Godina je 3154. Ljudska rasa samo u magli pamti našu stvarnost, a preživljava zahvaljujući inteligentoj kompjuterskoj mreži nazvanoj B.O.G., na koju se svakodnevno priključuju i putem njega dobivaju emocije i zadatke za taj dan. Da, emocije.

Stopa kriminala je nepostojeća, ali je zato visoka stopa samoubojstava.

Ovo je nacija psihoze. Kroz priču koja se gradi napetim obratima, zavjerama i stalnom strahu  – psihoza je prisutna u svemu. U svakom liku koji ima neki oblik oštećenja, u svakoj situaciji u kojoj nepogrešivo na površinu izbijaju fobije i poremećaji, u svakom trenutku u kojem ništa nije kako se čini. Cijela priča nije onakva kakvom se čini.

Aurora Blue je specijalistica forenzične nauke i profesorica staroljudskih nauka. Ovih naših i još starijih.

Simon Black poručnica je iz specijalne vojne postrojbe za krizne situacije.

U sustavu operira serijski ubojica što se zadnji put dogodilo prije više od 100 godina.

Kad Aurora malo zagrebe pod površinu, ništa više nije isto – a čini se i da se situacija okreće protiv nje…

Kako su povezane ove dvije žene? Kakve tajne će izbiti na površinu jednom kad se usude izaći iz sustava i osloniti se samo na sebe? Jesu li nam prijatelji uvijek prijatelji? Koliko daleko može otići kontrola umova? Tko je Aurora Blue i zašto je važna?

Znam da ste se barem jednom, gledajući onaj famozni Matrix zapitali – a što ako je ovo stvarno iluzija? Želim li se uopće probuditi? Kakva bi stvarnost bila kad bi se oslobodili kontrole?

Strašno, jelda? Uopće zamisliti da bi takva situacija bila moguća.

dedivinacija 2

Nakon što pročitate Jelenin roman, osim što ćete biti upućeni u sve moguće oblike psihoza i fobija ( tu je prilično potkovana i terminologiju ima u malom prstu), oni čudni ljudi koji viču da je Zemlja ravna, možda vam više neće biti tako čudni. Jer, koliko zapravo poznajemo naš planet? Jesmo li sigurni da je istina ono što su nas učili? Ima li možda još stvari o kojim nemamo pojma? Kako biti siguran da je sve oko nas ono što mislimo da vidimo? ( Ne, ne mislim da je Zemlja ravna. Ali tko sam ja da tvrdim da nije? :P)

Dedivinacija funkcionira kao SF triler, krimić, psihološki triler, akcija, distopija, a ponekad prolazi i pod horor kad samo pomislite što nam se sve može događati pred nosom, a pojma nemamo.

Mašta koja je napisala ovaj roman nema granica. Dedivinacija je napisana dinamično, inteligentno i dobro razrađeno.

Postoje manji propusti kod lekture, na to vas moram upozoriti, ali zanemarivi su u odnosu na to što dobijete zauzvrat. Uz to, Jelena sama izdaje svoje knjige, što joj moramo uzeti pod olakotnu okolnost i ne – to ne znači da ne valja iako to obično svi misle. U ovom slučaju ” ne valja” je daleko od istine. Ovo vrijedi pročitati.

I škicnite naslovnicu jer je i to sama radila 🙂

Ogromna preporuka. Pogotovo jer kod mene krimići i trileri prolaze eventualno kad nemam pametnijeg posla ili mi se neda mislit. E, pa tu imate itekako o čemu misliti.

Kisi.

***********************************************************************************

O Jelena Hrvoj

Goodreads ocjena: Dedivinacija -Nacija psihoze

Ostale recenzije: Knjige su moj svijet

Gdje kupiti:  Jelena Hrvoj

 

 

 

 

Drvo laži – Frances Hardinge

IMG_20181016_120834_778[1]

U njoj je bilo gladi, a djevojkama se ne pristoji da budu gladne. One bi za stolom trebale tek grickati, kao što bi im i umove trebala zadovoljiti oskudna prehrana. Nešto ustajalih poduka umornih guvernanti, dosadnih šetnji, praznoglave razbibrige. Ali to NIJE bilo dovoljno. Faith je dozivalo sve znanje, bilo koje znanje, a to da ga nezamijećeno ukrade pružalo joj je slastan, otrovan užitak.

Drvo laži -Frances Hardinge

Sjećate se nekad kad ste bili mali. I kad su roditeljske odluke bile nešto čemu ste bezuvjetno vjerovali, jer ipak su uvijek najvažniji mama i tata. Nikad nismo dovodili u pitanje da je sve što rade bilo u našem interesu, a kud god se išlo, išlo se zajedno. Preseljenja, odluke o školovanju, upisima na neke aktivnosti, čini se da nikad nismo imali pravo glasa jer smo ili bili premali, ili su oni bolje znali što je za nas dobro… Ili možda ipak ne? 🙂 A sad zamislite da uz to što vas se nikad ništa ne pita, još i postoji uvriježeno mišljenje s tzv “znanstvenim” dokazima da ste i glupi. I zamislite da imate sposobnosti koje bi mnogima bile od koristi, ali vam se ne priznaje da postoji mogućnost da ih imate.  A potajno, postoje ljudi koji šutke iskorištavaju to što možete dati u zamjenu za nešto što bi trebalo biti normalna emocija prema djetetu – ljubav. Ona prava, ne samo njen privid. I zamislite svoj život u takvoj klopci.

Faith Sunderly ima 14 godina i tu nesreću da se rodila u 19. st. Kad je znanost u razvoju, kad se ogromna otkrića pojavljuju diljem svijeta, kad je na pomolu odgovor o porijeklu čovjeka, kad je medicina u napretku, kad se pojavljuju iznimni znanstvenici koji su svi redom zbog svojih otkrića hvaljeni i slavljeni – ali samo ako su muškarci. Jer žena ne može biti pametna. Žena NE SMIJE biti pametna. Žena je u najboljem slučaju jedva sposobna voditi kućanstvo. Dobra je za eventualno udati se, i to dobro se udati, u protivnom za obitelj predstavlja trošak i teret. Što je Faith jasno dao do znanja, nitko drugi nego – njen vlastiti tata.

drvo laži1

Tata koji je cijelu obitelj natjerao da se iz Engleske preseli na udaljeni otok zbog skandala koji prijeti uništiti cijelu njegovu karijeru. Zbog nečega što je sam skrivio. Velečasni Sunderly je znanstvenik. Čija otkrića se u velikoj mjeri kose s toliko doslovno shvaćanom Biblijom. Ali zato, prema istoj toj Bibliji jako dobro zna staviti ženu gdje joj je mjesto. U ćošak . Jer je ionako preglupa da bi išta shvatila. Faith je, kao mala, provodila mnogo vremena u očevoj knjižnici, sudjelovala u ispitivanju uzoraka, ali njen otac nikad nije imao u planu da je uvede u znanstveni svijet kao punopravnu članicu.

A Faith je pametna. I želi biti znanstvenica. I to je strašno. A strašno je i to što misli da je njena znatiželja i sklonost misterijima nešto pogrešno.

Njena majka je u isto vrijeme zabavljena očijukanjem, haljinama, nakitom i samom sobom.

I onda, nakon što vijesti o skandalu stignu na otok Vane, cijelu obitelj izoliraju od društva, stanovnici Vane-a počnu govorkati, a Myrtle Sunderly je izbačena iz društva ne svojom krivnjom – velečasni je pronađen mrtav. Uz sumnju da je sam skočio s litice, što povlači za sobom hrpu problema -jer… Samoubojice se ne može pokopati.

Ali Faith je pametna. I želi biti znanstvenica. I zna da je njen otac ubijen, samo treba naći način da to i dokaže…. Uz ograničena sredstva, u tajnosti i služeći se samo svojom inteligencijom i domišljatošću, Faith će polako odmatati klupko laži koje su dovele obitelj gotovo do propasti, dok opasnost za nju samu raste iz minute i minutu…

drvo laži2

Kako i zašto je velečasni Sunderly stradao i tko još ima prste u tome? Oko čega se vrti skandal koji ih je otjerao iz Engleske i kakvu mračnu tajnu je skrivao njen otac? Zašto? Što se nalazi u očevom dnevniku? Što je sve na kocki i kako je došlo do toga? I, pošto vjerujem da ste svi čitali kratak sadržaj i znate da se radi o drvu koje rađa plod u zamjenu za laži – kako lažima doznati istinu?

I da li je Myrtle Sunderly doista priglupa i zaokupljena svojim haljinama, ili zapravo  samo upotrebljava svoju inteligenciju na tada dostupne načine da bi zaštitila obitelj….

drvo laži3

 

Do otprilike 100-te stranice, knjiga me jako ljutila. Čak i uz kontekst vremena u kojem se radnja događa. Znanstveni dokazi da su žene glupe? Mjerenja lubanja? Čak i nedostatak roditeljske ljubavi prema djetetu samo zato jer je – žensko?!? Pa kom je to normalno? Čak i u 19. st. Žene su nesposobne? O, zar stvarno?!? I nikom nije palo na pamet ni tada – a čini mi se da se i sad vraćamo malo u srednji vijek – da osim inteligencije – žena ima sposobnost držati obitelj na okupu, stvoriti je, njegovati, skrbiti za nju svim sredstvima koja su dostupna, i uz to posjedovati još čitavu lepezu talenata koji prolaze neprimjećeni jer – muškarci su super. A zapravo ih je malo sposobno brinuti se o samom sebi jer se predugo drže mamici za suknju. A kasnije ženi.  Fak of. I tad i sad. Ne znam kojem je to priglupom idiotu palo na pamet na proširi idiotariju da su žene inferiorne, ali rado bi ga srela da mu vratim milo za drago. Posebno za onaj dio kad smo i same vjerovale da je to stvarno istina. Usput sam se sjetila svih onih stoljeća kad su nas palili, zatvarali, vikali da smo nečiste čim bi pokazale malo svojih sposobnosti – dok je jedina superiorna stvar svemoćnih muškaraca ikad bila – fizička snaga. I to ne uvijek.

Možda sam se malo zanijela, ali meni ovo prvenstveno knjiga o važnosti uvažavanja žena. I ne samo žena, nego svakog bića na ovoj planeti. Važnosti empatije. Tolerancije. Ljudskosti. I ako vas, kad budete čitali – ne naljuti odnos prema ženskom djetetu tadašnjeg doba, ne znam što bih vam rekla. Najstrašnije od svega je što su zbog takvih gluposti i same mislile da su glupe i da je to grijeh i katastrofa ako gle čuda – imaju pamet!

No, vratimo se natrag knjizi. Drvo laži je sjajan krimić s elementima jezivog. Faith je sjajan detektiv. Radnja je napeta i uzbudljiva, ponekad zaustavljaš disanje dok zajedno s njom pokušavaš nečujno pobjeći u istraživanje ili se ljutiš ili s olakšanjem odahneš nakon što je i ovaj put uspjela preživjeti.

Ali ono što je ova knjiga još dala – to je uvid u mračnu stranu ljudske prirode. Koliko ste spremni prodati sebe za neke druge ciljeve? Koliko ste spremni prokockati nečiju budućnost za svoje ambicije? Koliko daleko ste spremni ići za priznanjem i slavom, a koliko za dokazima nečeg što nikako ne može biti?

U mnogo elemenata me Faith podsjetila na Almu Whittaker, koju je tako divno opisala Elizabeth Gilbert u Signaturi svih stvari. Iako je Alma imala podršku i pomoć svog oca, a Faith se za svoju priliku morala izboriti sama, obje su bile žene u istom vremenu, koje su morale pronaći način da im se uopće prizna da imaju mozak.

Kad budete čitali, obratite pažnju na još nekoliko (ženskih) likova koje su morale skrivati sve što jesu da bi mogle plivati s morskim psima. Iznenadit ćete se u koliko slojeva Drvo laži progovara o prihvaćanju različitosti i nepravdi društva.

Drvo laži je knjiga koja nas može mnogočemu naučiti. Najbitnije je ono da se nitko i nikada nebi smio dati gaziti.

Iako se uvijek može čitati kao YA s elementima nadnaravnog ili povijesni krimić-triler. Ali zapravo mislim da ovaj roman nije nijedno od toga, i sve to u isto vrijeme.

I uopće se ne čudim što je pokupio nagradu Costa, i za dječju knjigu i za knjigu godine. ❤

Iznimna knjiga. Topla preporuka.

Kisi.

***********************************************************************************

O Frances Hardinge

Goodreads ocjena: Drvo laži

Ostale recenzije: Bibliovca

Gdje kupiti:  Vorto Palabra

Izdavač: Vorto Palabra

Prijevod: Marijana Pasarić

 

 

 

Ocean na kraju staze – Neil Gaiman

 

IMG_20180927_115705_236[1]It was only a duck pond, out at the back of the farm. It wasn’t very big.

Lettie Hampstock said it was an ocean, but I knew that was silly. She said they’d come here across the ocean from the old country.

Her mother said that Lettie didn’t remember properly, and it was a long time ago, and anyway, the old country had sunk.

Old Mrs Hempstock, Lettie’s grandmother, said they were both wrong, and that the place that had sunk wasn’t really old country. She said she could remember the really old country.

She said the really old country had blown up.

 

Koliko se zapravo dobro sjećate djetinjstva? I, ono čega se sjećate – jeste li sigurni da se sjećate na pravi način? Ili ste možda ipak mrvicu nečega potisnuli…. Odlučili nešto zaboraviti… Nešto izostavili…

Prije 40 godina jedan neobičan dječak živio je u obiteljskoj kući s malom sekom, mamom i tatom. Imao je svoju sobicu u kojoj je bila žuta kupaonica, baš njegove veličine. Imao je  7 godina. Nažalost, na sedmi rođendan nitko mu nije došao. Nije bio tipičan dječak. Umjesto veranja po drveću, jurcanja okolo i igranja nogometa, ovaj mališan je – čitao knjige. I to otprilike sve kojih se mogao dočepati, a najdraže su mu bile mamine knjige gdje su u glavnim ulogama bile djevojčice detektivi.

Nemojte me krivo shvatiti, nije on tipičan nerd s nosom u knjigama, ali neke stvari  – npr veranje po drveću – je isprobavao – jer je to pisalo u knjizi koju trenutno čita. Inače mu možda nikad nebi palo na pamet.

Život mu nije bio iskričav i uzbudljiv, već prosječan život prosječnog djeteta, ali malac je bio zadovoljan.

A onda su mama i tata počeli financijski biti sve lošije. Njegovu sobicu su iznajmili da pokrpaju budžet, a jedan od stanara je jednog jutra pronađen u njihovom obiteljskom automobilu mrtav. Zapravo, sam se ubio.

I od tog trenutka, za dječaka stvari postaju… Pa u najmanju ruku neobične. Da ne velim strašne, jezive i čudne.

ocean1

Najprije upoznaje Lettie Hampstock, neobičnu djevojčicu nedefiniranih godina. A bile su tu i mama i baka Hampstock. Svaka na svoj način čudne i lude, ali njemu su ulijevale sigurnost, baš takve, živeći u svom svemiru i ponašajući se kao da svi znaju o čemu pričaju ili zašto čine to što čine.

Događaje koji su se zaredali nakon toga, opasnost koja je vrebala iz svakog kutka, čitav jedan zlokoban svijet opasnih bića koja nikad nisu trebala biti puštena u svijet ljudi, dječak koji se sa svojih 7 godina hrabro bori protiv svih tih ogromnih stvari i velikih strahova za jedno malo srčeko… Sve to trebate doživjeti sami.

Vjerujem da će svatko ovu knjigu doživjeti na svoj način.  Neil Gaiman ima poseban talent ispričati svoju (jer ovo je napola autobiografija) priču tako da je gotovo naša kad je čitamo. I svog junaka staviti u kontekst bilo kojeg sedmogodišnjeg djeteta kakvo smo i sami bili.

ocean2

Ovo je fantasy roman s elementima nadnaravnog, strave, horora, trilera, psihološke drame, borbe dobra i zla… ovo je priča za djecu ili jedan ozbiljan roman za odrasle. Ako ga želite takvim čitati. Zapravo je ovo iskrena i topla priča o odrastanju, o starim bakama, o problemima nas malih dok smo mali i dječjem suočavanju s ozbiljnim obiteljskim krizama. Sa 7 godina možda ne razumiješ, ali vidiš, osjećaš i stvoriš svoju sliku.

A za 40 godina… Čega se zapravo sjećaš? I još važnije – je li vrijedilo? 🙂

Još jednom, od mene topla preporuka. I za Ocean na kraju staze i za Gaimana.

P.S. Lettie Hampstock OBOŽAVAM!!!! A ni mama i baka nisu loše 😉

A ako zavirite na FB profil- evoga tu: Life&socks – možda osvojite knjigicu – ali na engleskom 😉

Kisi.

***********************************************************************************

O Neil Gaiman

Goodreads ocjena: The ocean at the end of lane

Ostale recenzije: Bibliovca

Učitaj se

Filmmazohist

Gdje kupiti:  Superknjižara

Izdavač: Algoritam

Preveo – Vladimir Cvetković Sever