Tag: za mlade

Sad ću ti ispričati o Hedvigi. O tome kako mi je postala najbolja prijateljica i kako sam je izgubio. I o mojoj sestri Juni koje nema, ali je svejedno uz mene.

****

Juni, moja sestra… Svake je godine bila s nama na Badnjak. Al ove će godine njeno mjesto za stolom biti prazno. Jer Juni je mrtva. Mrtva i sahranjena na groblju. I zato možda i nije bilo tako čudno što sam se toga poslijepodneva, dok sam plivao naprijed-natrag po bazenu. pitao kako će Božić sada izgledati.

Maja Lunde – Snježna sestra

 

Kad izgubimo nekoga bliskog, uvijek ostane osjećaj tuposti, praznine i očaja. Ostane tuga, golema i strašna, ali cijelim svojim bićem zgrabimo je u zagrljaj i bojimo se pustiti. Jer bol znači da je taj netko bio stvaran. Tuga znači da smo voljeli.

Teško je pustiti tugu. Teško je odreći se suputnice gubitka i bola jer to znači da smo izdali nekoga koga više nema. To znači da sjećanje počinje blijedjeti. To znači da kad nestane bol, nestao je i taj netko naš. A mi se želimo sjećati. Želimo ostati s tugom jer je ona opipljiva. Jer je dio nekoga voljenog još tu. Tuga nam je najbolji prijatelj.

Samo što onda više ne živimo, a trebali bi. I potiskujemo sretne trenutke, jer boljelo bi. Nismo svjesni da zapravo, tek kad dozvolimo sjećanju da bude sretno, taj netko naš i dalje živi.

Božić je. Skoro. Ostalo je samo par dana do Badnjaka, a na Badnjak je Kristianov rođendan. I svake godine u njegovoj kući sve je okićeno i mnogo prije Božića. Na Badnjak je njegov poseban dan. Ali ne i ove godine. Ove godine njegove najstarije sestre više nema, a mama i tata su zaboravili živjeti. Ispunjavaju osnovne obaveze i brinu se za Kristiana i malu Augustu, ali bez radosti, bez žara i bez sjaja u oku.

6 je dana prije Božića, a nema ni adventskog svijećnjaka, nema ljubičastih svijeća, nema ukrasa… i nema Juni. Juni je umrla ljetos.

Na drugom kraju grada jedan starac čuva ključeve kuće u kojoj ne živi jer ga podsjeća na nekoga davno izgubljenog.

A jedna djevojčica u crvenom kaputu živi u vili Prozorčića i očajnički treba prijatelja.

Ovo je božićna priča, pa kako u svakoj božićnoj priči i treba biti – nakon sve boli, tuge i gubitaka –  ovo troje će moći pomoći jedno drugome.

 

Kristianu nedostaje sestra, ali najviše od svega nedostaju mu roditelji. Onakvi kakvi trebaju biti, ne trenutne kopije i ljušture ljudi kakvi su nekad bili i ne sjena obitelji kakvu je još nedavno imao…

 

Stari Henrik traži svoj mir tako što će pronaći mir za voljenu osobu.

A Hedviga, djevojčica u crvenom kaputu koja je voljela klizati… Ona će pronaći prijatelja i zaštitu.

Ali na koji način? I kako su svi likovi u ovoj priči zapravo povezani…. To vam neću reći. Ljepota ove priče je da to otkrijete sami.

Priča je toliko neopisivo lijepa da ja to ne znam vjerno prenijeti niti mogu dočarati svu čaroliju emocija i svu težinu tuge s kojom se nose i tata i mama i sestra i brat… Tugu iz koje će napokon procvjetati ljepota i zbog koje će ponovno pronaći razlog za život.

Zbog jednog dječaka, zbog starčevog talenta, zbog ulaštenog adventskog svjećnjaka, jedne male djevojčice koja je zaslužila Božić i jedne velike koja se uvijek smijala, ali je prerano otišla…

Tko je snježna sestra i kakvu priču nosi?  Kako će Kristian spasiti sreću svoje obitelji i što mu i koliko znači Hedviga, djevojčica u crvenom kaputu? Kakvu tajnu krije ta tajanstvena djevojčica zaraznog osmijeha i blistavih očiju? Očiju koje ponekad, samo ponekad, neobjašnjivo ugasnu…

Prepustite se kad budete čitali ovu prekrasnu priču. Osluškujte srce i otpustite emocije. Dozvolite Hedvigi da vam se zavuče pod kožu, Kristianu da vas prodrma, a Henriku da napokon nađe svoj mir…

Snježna sestra je priča o obitelji, o gubitku i ponovnom pronalasku, o smrti i životu, o ljubavi i prijateljstvu. Nisam zaluđena nekakvim božićnim čarolijama i čudima, ali volim atmosferu tih dana i toplinu i zagrljaje… I ovakve atmosferične, divne priče. A budući da se radnja događa u vrijeme adventa, onda je ovo i pravo vrijeme za pročitati jednu – baš ovu – Snježnu sestru.

Snježna sestra ne osvaja samo svojom čarobnom pričom, osvaja izgledom, koricama, predivnim ilustracijama Lise Alsato. Po meni  – sve to je čini savršenim božićnim darom. I za djecu i za odrasle, pogotovo ovakve ko ja, koji padaju na pomalo bajkovite elemente u pričama, na Charlesa Dickensa, na čaroliju iscjeljenja kad je to potrebno.

Toliko mi je drago da sam je kupila. Isprva me privukla prekrasnom naslovnicom, a onda me osvojila i pričom. Sigurno ću je ponovno pročitati. A onda ponovno. I ponovno… A onda, jednog dana – Prdeku.  I on jednog dana svome. Neke se knjige prenose s koljena na koljeno, voljela bih da to bude slučaj s ovom.

Od mene čista petica. I neizmjerno hvala, Maja Lunde na emocijama s kojima si Snježnu sestru napisala.

Preporučujem. Svima, svima…

Kisi.

*******************************************************************

Maja Lunde

Goodreads: Snježna sestra

Prijevod s norveškog: Željka Černok

Izdavač: Ljevak