Zato, ker se cenim.

 

 

IMG_20180305_131053_076

Čarape: Deblje štrample sa slovima. Onak, došlo mi je. Penti – 20 kn – sniženje.

Minijaturistica je sljedeća na redu, a ružu sam si sama kupila. Zato, ker se cenim.

 

 

Gledala sam jučer neku seriju o prepravljanju loših tetovaža. Volim tetovaže pa mi je zanimljivo, pogotovo kad uspiju prek neke žešće gadosti istetovirat takvu sliku da opadneš na dupe. I tak je jučer isto par likova došlo s nekim lošim tetovažama, pričaju, dogovaraju se, tetoviraju, bla, bla, truć… I onda je došla jedna žena. Imala je nekakvog zmajčeka na leđima, a i taj zmaj je zapravo bilo prekrivanje neke gluposti od prije i sve to skup joj je ružno i oće to prekriti. Ok. Sve dok nije izvalila da zapravo oće to prekriti jer je njezinom mužu ružna i stalno joj drži ruku na tome dok se seksaju jer mu je grozno i neće to gledat, pa joj tetovaža uništava seksualni život. WTF?!?

Moram naglasiti da je ženska komad. Nije da je preveć bitno, ali možda neko uzme u obzir.

Imam par pitanja oko ovog.

Prvo:  Ko normalan dok se seksa gleda nečiju tetovažu i razmišlja si kak je ružna?!?

Drugo: Ko normalan dok se seksa s ovakvim primjerkom ženske vrste bulji u tetovažu na leđima (koja je btw i prilično mala), i razmišlja si kak mu se ne sviđa?

I treće: Ti si ideš prepravljati nekaj za kaj si i zaboravila da imaš jer ti je na leđima i ne buljiš u to svaki dan – zato jer se tvom DEČKU ne sviđa?!? Onak, za ozbiljno?!? Na kraju su joj na leđima napravili čudo. Da imam para, sad bi si išla tetovirat točno to. I onda je imala za reći jedino da se nada da bu se to dečku dopalo jer kaj ako nebu. Onak, za boga miloga. Nemam riječi.

Neko bu rekel – glupi Ameri. Nema to veze s Amerima. Uopće. Znam takvih primjera i doma. Jedna se prestala šminkat i brzo skidala pramenove s kose jer se to njenom dečku ne sviđa i sad ako hoće biti s njim, više se nebu šminkala ni farbala jer bu privlačila pozornost. A sad je s njim. I kaj onda ima privlačit pozornost.

Slušam i ne vjerujem. I probaš objasnit, al nejde. Druga je prestala nositi tajce i haljine jer to ističe noge, a onda njezin dečko ima primjedbe jer ju drugi gledaju. Treća bi se jako htela pofarbat u crveno, ali nebu jer ne zna kaj bu muž rekel.

Cure, žene, majke, kraljice, onak, STVARNO?!? 2018?!?

Pazi vamo:
To NIJE normalno. Sirijusli. Opće se ne zajebavam.
Nije romantično, nije slatko, i ne, on te ne voli. ( Isto vrijedi i obrnuto, da nebi bilo zabune).
To je za psihijatriju. Osim ako ti baš skroz ne paše da ti dotični/dotična određuje kaj i kad buš jela, spavala, šminkala se ili ne, išla nekud ili ne, kupila ili ne. U tom slučaju si i ti za psihijatriju i promatranje. Možda i višemjesečni boravak u kakvoj instituciji.  (Više nebum pisala u oba roda jer se valjda kuži da se to podrazumijeva)
A ako ti ipak baš i nije super to kak te on jako voli pa neće da te drugi gledaju i zato se nesmeš šminkat/tetovirat/obrijat glavu, mislim da i sama znaš kaj ti je činit. Da, točno to trebaš napravit. Ne, stvarno to ne radi zato jer ste vi tragična priča Romea i Julije i svi vas hoće rastavit i bolje da ga slušaš jer on zna najbolje. Ali ako imaš mazohističke sklonosti i IQ otprilike ko kućni broj Zagrebačke banke na Trgu, samo izvoli.
Čula sam u više slučajeva, nakon kaj su skužile da buljim u njih u šoku i nevjerici – “Ali on mene voliiiiiii! Niko me više ne bude tak volijooo!” Đizs. Točno. Nebu. Jer vjerojatno neku drugi nebu imal preduvjete za dijagnozu. A to JEJE za dijagnozu, znaš. Nekom drugom ti možda nebu baš bitno kaj si  otišla frizeru i vratila se s unicorn hair. I nikom ništ. Zato kaj to nije njegova glava, nego tvoja. Aha. Ima i takvih. ( Pogledati kod mene doma, al ne dirati, prosim. Najdite si svog.)
Ili ” Ma joj, on ti je tak ljuuubomoran, ja ti opće nesmem na cesti pogledat nikoga… A kaj kad me voooliiii..” Ne. O ljubomori samoj po sebi neki drugi put, to je tek posebna tema.
Daklem, šminkam se, oblačim, kupujem cipele, idem na kave, idem cugat van, idem u kino, maškare, ovo, ono… Zakaj? Zato jer mi je tak došlo. MENI. NE zato jer bu se sviđalo ili ne nekom s kim sam u vezi. Taj može imati svoje prefencije, ali gledaj –  ako se njemu sviđa crvena kosa, a ja se u tom trenutku nebrem odlučiti između crvene i plave, možda se, jer se njemu više sviđa, ofarbam u crveno. Naravno da mu hoću biti zgodna. Ali da mi zabrani da se ofarbam u plavo jer, ne znam, on misli da su plavuše glupe recimo… Well, samo bi se nasmijala. Pogodi kak bi prešel da mi zabrani štikle ili maskaru. Zapravo, kod sljedećeg pokušaja zabrane ičega – kupi prnje, letiš van.
A pametovanje oko toga kak te jako voli pa oće da hodaš okolo ko da si iz močvare pobegla da te niko ne gleda… Ja bi se malo zamislila. Najbolje da se sama doma zavežeš za radijator tak da nebreš ni pobeći nikud i da te fakat niko ne vidi. Jer ti je sljedeće zabrana kretanja. Zato jer te jako voli, pa da mu te neko ne ukrade. Ili zato jer se sigurno kurvaš po vani, ima da si unutra i ne mrdaj. Samo ostavi dovoljno dug lanac da moreš do sudopera, usisavača i veš mašine. Neko mora i očistit tu i tam. A i kupi si štitnike odma jer ak nekaj zajebeš, garant ti slijedi kakva disciplinska. I onda imamo za koju godinu u najboljem slučaju parnicu na sudu di ionak pol ne veliš, a možda ga počneš i branit nakon nekog vremena, ili crnu kroniku. Pa ti vidi. Nije da te nisam upozorila.

Sjećanja i neke stare sjete…

 

IMG_20180302_130604_324

Čarape: Tople dokoljenke sa srčekima. Garant bi mi baka kupila slične. Jer dokoljenke su dokoljenke. Penti. Na sniženju.

 I bajke su bajke. Nekako pašu u današnju priču.

Parfem jer… Well, jer je tu. Iz jednog prozora u adventskom kalendaru. Douglas.

 

Nisam ti danas još mislila napisati pismo, nekako sam mislila za tvoj rođendan… Imamo još koji dan, pa ožujak je tek na početku. I još nema zelenih listića na drveću… Ni cvijeća…

Ali sjetila me ujutro ova zakašnjela snježna zima na tvoje dvorište. Na kućicu i toplu kuhinju u ranu zoru, dok se sve polako budilo i pripremalo za još jedan dan, osim mene. Ja sam u to doba još čvrsto spavala, gore u maloj hiži, na jastucima koje si ti sama napravila. Nikad me nisi budila, iako sam često prespavala doručak. Čak ni kad bi se već bližilo podne i svi drugi klinci bi već odavno bili budni, a posebno ne zimi. I nikako ne dok se u kuhinji nebi dobro zgrijalo. Bilo je isto, imala ja 5 ili 15 godina. Briga i ljubav je bila uvijek jednaka. U sobama u gornjoj hiži je bilo hladno jer se gore nije grijalo, ali je toplina tvoje duše učinila da se to ne primjećuje, pa sam čak i ja, onakva zimogrozna, brzo izletavala iz kreveta i trčala dolje u kuhinju, a da nisam ni primjetila da je temperatura unutra skoro ko i vani. Za razliku od sad, kad se ujutro grijem na ljestve radijator da dođem k sebi 😀

Tuga, ona stisnuta, beznadna i neizreciva, onakva samotna, teška i nepodnošljiva, ona koja te guši, ali koju ipak ne želiš pustiti jer ti je to jedino ostalo… Nje nekako više nema. Godinama je nema, ali to zapravo uvijek shvatiš na prepad.  Rastopila se, razvodnila, raspršila i pretvorila u neku vrstu povremene sjete i nostalgije, ali lagane i bez težine.  U sjećanja. U nevidljive zagrljaje i još uvijek žive slike moje djetinje bezbrižnosti…  Bezvremene i sjajne, iste ko i prije toliko godina. Ista je to energija, ista ljubav, ista ti, ista ja ❤

Neću ti pisati da fališ. Ionako znam da si zapravo stalno tu. Samo sam ti htjela čestitati još jedan rođendan, ovaj tu -zemaljski. Nije bitno koji, godine su neki tamo broj. Ponekad brojim samo one u kojima te nema tu. Htjela sam ti zahvaliti za svu prisutnost, svu nježnost i podršku. Za to jer te još uvijek osjećam. Ponekad kroz ruže koje još cvatu na dvorištu, recepte koje pokušavam ponoviti, ovaj snijeg u hladno jutro. Slike i ljude koje ponekad sretnem. Kroz vrijeme i prostor, zagrljaje u snu… Ponekad tihi šapat kraj uha ili nestvarni blagi dodir, onakav za koji se pitaš da li ga je uopće bilo…

Na ulicama se sad sanjkaju neki drugi klinci. Netko drugi radi snjegoviće u snježna jutra. I neke druge bake griju mlijeko i peku peciva za promrzle nosiće… U istom selu, iste kuće, skoro iste ograde, neki isti ljudi, neki novi klinci… promijenilo se vrijeme u treptaj oka… Ali mi smo ti još uvijek tu, i zauvijek postojimo u onom vremenu kad smo mi bili mali, a vi malo mlađi i još uvijek s nama. Neko drugo, prošlo doba, a ipak se još često zateknem s tobom tad… I tu i takvu sliku uvijek nosim sa sobom.

Grlim te, moja tetika ❤ Sve najljepše ti želim ❤

O temperaturama ili zakaj ne volem dok je vani preveć minus

 

IMG_20180228_135617_348.jpg

Čarape: Debele ofkors. Ove točke nisu optička varka nego su fakat tak napravljene. Penti. 10 kn.

Starlet Palette je u biti poklon za nekog , al mi je lepo pa sam stavila. Douglas.

Gumice ne nosim, biseri su moji, a anđelek poklonče od jedne cure 🙂

 

Jedva čekam da ove “vrućine” vani popuste. Ne to kaj mi je zima, nego jer mi je vruće! Ok, je – 800 vani, al danas sam jedva čekala ujutro da promolim nos van. Je, znam kaj sam neki dan napisala. Ono vrijedi za umjerene vanjske temperature do -5.

Jerbo, gledajte. Mi doma prek noći isključujemo grijanje. Ono, stavimo na cca 15C. I onda se ja možda šokiram dok se izvučem iz toplog kreveta jer grijanje ne radi i zgledam ko pomahnitali raščupani pustinjak dok se ne zgrijem, ali mi je nos prohodan i nisam mokra ko miš 5 put po noći jer malo imam deku na sebi, a malo ne. Ovo kad je vani malo preveć u minusu, onda i termostat ima šou program i makar je stavljeno na 10-tak stupnjeva, grijanje RADI!!! Onak prek noći. Fuj. Užas. A inače imamo uvijek otvoren prozor, osim kad je minus miljon. Ali ako grijanje isključiš skroz, možda ti ujutro ne proradi uopće, pa odi na wc ak se usudiš. O tuširanju da ne pričam. E pa onda fino ostaviš na cca 10-tak stupnjeva i nije ti ni na kraj pameti da to po noći i dalje grije ko da je na 30… Jooooj….

Prvo sam se valjda 10 put zbudila, ili mi je bilo vruće i sva mokra, ili mi je bilo zima jer sam se otkrila. S tim da u spavaćoj ne grijemo. Onda sam se digla sa suhim grlom, svačim u nosu, jedva sam disala i glava me bolila. I nema zraka. Pa onda kaj napraviš prvo? Pa ko i svi normalni ljudi dok je vani -15. Otvoriš sve prozore da dođeš sebi. Gurneš glavu pod pipu. Popiješ litru vode. Špricaš ko sumanut one akvamaris bedastoće, pa kišeš jedno vreme. Na kraju ne znaš jel zima ili ljeto.

Imam i onaj difuzor doma ilitiga ovlaživač zraka usput. Lepo zgleda. Ide nekakva para van. Piše do 30 kvadrata, zato i je u dnevnoj, spavaću ne grijemo, kuhinja se često lufta. I ima boje koje se mijenjaju. Lepo za videt. Al mi se čini da to za tu kvadraturu nije. Pa onda fino opet krpe na radijator. Nek se isparava. Znam da su za to pisali da nije zdravo ( ko i 99% stvari koje inače pod normalno radimo pa je sad odjemput otkriveno da sve ubija). Kaj me briga. Suhi zrak je, suho grlo i nos i to mi ide na žifce.

A da ne velim kak se šminkat krasno dok se tak digneš. Koža mi je suha ko da sam mumija. Pa ajd onda natrpaj gore sve i svašta da malo dođe sebi, pa onda još to sve sredi da ti fasada stoji na mjestu. Jednom sam stavila nedovoljno kreme, pa sam već namazala cc kremu i onda skužila da fali vlage, pa sam išla s običnom kremom prek toga. Nemojte to radit. Nemam adekvatnu riječ za to kaj se stvorilo na licu. Ali je uglavnom micelarna bila u upotrebi iste sekunde. I kremu za ruke potrošim u tjedan dana jer si namažem valjda 15 put u pol sata, sve prije nego odem iz stana. Zato ih i imam u svim torbama i većini džepova.

No, uglavnom, napokon sam ja to nekak sredila, napila se vode, prozračila to sve skupa zajedno i onda sam se naravno već smrzavala, pa sam zaprla prozore i navukla na sebe sve to kaj inače navučem dok je vani ovak i mislim da mi je to zadnji put. Prvo kaj sam crkla još 10 min dok sam čekala kad bu vreme za pokret, a drugo – fakat nije neka razlika -2 i – 15 da mi bi trebale duple štrampe i 3 majice za prejti 500 metri do auta, a i do posla se zdrži.  A ja sam glupača navukla štrampe, hlače, čarape tanje i čarape debele i na to čizme i onda se čudim kaj mi je teško.

Nebum napisala da jedva čekam ljeto. Pobogu, pa godina je tek počela, tek smo obavili Valentinovo.  Još oćem i karanfil za Dan žena. I oćem se ujutro naličit kak spada. Idem videt kaj veli Vakula pa da se znam pripremit. Čujemo se.