OVO ĆE BOLJETI – ADAM KAY

Petak, 29. srpnja 2005.Cijelu noćnu smjenu provodim uz osjećaj kao da voda prodire kroz oplatu moga čamca, a jedino čime mogu izbacivati vodu iz čamca je kontaktna leća malog letećeg medvjedića.

Adam Kay je bivši liječnik stažist sa 6 godina staža u nekoliko britanskih bolnica na odjelima porodništva i ginekologije. Za to vrijeme nastajala je i ova knjiga, svojevrsni dnevnik života mlađeg liječnika, života bez praznika, nedjelja, obiteljskih događaja, života u koji je jako teško ukomponirati privatni život, vezu ili bilo kakav događaj izvan bolnice.To je svijet noćnih smjena, suludog radnog vremena, neadekvatne plaće i konstantnog umora. Istovremeno je i priča o tome zbog čega je vrijedilo.

Ponedjeljak, 12. veljače 2007.
Pišem recept za tabletu za jutro poslije na prijemnom odjelu. Pacijentica kaže: “Spavala sam s tri tipa sinoć. Hoće li jedna tableta biti dovoljna?”

Knjiga je urnebesna. Pisana je očito bez cenzure, a kad se izuzmu svi problemi koji prate život liječnika, zdravstvenog sustava i bolnica, koji se ponekad čitaju između redaka, a ponekad izravno – većina dogodovština tjera suze na oči. Od smijeha. No, koliko god smiješna bila, u jednakoj mjeri će vam slomiti srce.Adam je radio na odjelu porodništva i ginekologije i nagledao se stvarno svačega, ali neke stvari nisu bile ni smiješne ni zabavne ni situacije za kolutanje očima. Bile su – teške. Zapravo je fascinantno koliko toga ti ljudi u svom životu moraju probaviti i na koliko toga moraju namjerno postati imuni.U protivnom bi svi bili na psihijatriji, a mi želimo da nam je liječnik pri zdravoj pameti.Situacije s kojima se suočavaju su toliko teške, toliko tužne i toliko bespovratne. Konačne. Kad ne možeš ništa, osim nositi se s neuspjehom za koji nije kriv nitko, ali se tebi sva težina svijeta svali na dušu. Onakvom mrtvom umornom, nakon odrađenih 100 sati taj tjedan, možda par sati spavanja i milijun spašenih života, onaj jedan izgubljeni ti bude sve na što misliš.I onda moraš prijeći preko svega i biti normalan za druge. Bez odmora, bez prava na oporavak, bez bolovanja, bez pomoći.Suočavali su se s nerazumijevanjem vlade, propitivanjem njihove motiviranosti, optužbama zbog pohlepe, a da dotični nikad nisu bili u njihovim cipelama. Dok istovremeno svaki liječnik koji je manje od savjetnika ostavlja život u bolničkim hodnicima.

Ponedjeljak, 9. listopada 2006.
Danas sam prešao crtu koja me dijeli od svakodnevnih idiotarija mojih pacijenata – pregledao sam čitavu prostoriju tražeći skrivene kamere. Nakon poduže rasprave s pacijentičinim suprugom o tome kako mu ne odgovara apsolutno nijedan kondom, ustanovio sam kako kondome navlači preko svojih jaja.

Adamu je u jednom trenutku bilo previše. Od tada gradi vrlo uspješnu karijeru komičara i scenarista, ali i sam priznaje da je biti liječnik najbolji posao na svijetu. Smijala sam se ko luda, ali i plakala sam. Nije ovo knjiga kojoj je svrha zabaviti narod.Ovo je knjiga koja nas pokušava naučiti ljudskosti, koja nam pokušava reći da ne uzimamo sve i svakoga zdravo za gotovo. Nismo ni svjesni koliko toga su se ti ljudi odrekli da bi ispunili svoju misiju – da budu tamo kad ih trebate.Pročitajte. Smijat ćete se. Plakati. Razumjeti. Šokirati. Osjećati se poniženo s vremena na vrijeme. Naučit ćete neke dijagnoze i neke medicinske izraze, terminologiju i postupke. Neće vam biti žao.

To je sustav koji vam jedva dopušta da odete na bolovanje kada ste bolesni, a kamoli da vas pusti da se oporavite on nečeg toliko neopipljivog kao što je stravično loš dan. I, uistinu liječnici ne mogu priznati koliko su ti trenuci doista razarajući. Želite li preživjeti radeći u ovoj struci, morate sami sebe uvjeriti da su ti užasi tek sastavni dio vašeg posla. Ne možete obraćati pozornost na čovjeka izvan zastora – vaše vlastito duševno zdravlje ovisi o tome.

Preporuka <3Kisi<3*************************************************************************************Adam KayOvo će boljetiPreveo:Nenad PatrunPlanetopija

Tajni život drveća – Peter Wohlleben

IMG_20190518_102740_421

Mekano i nježno lišće uglavnom je bespomoćno i pravo je čudo što bukve i hrastovi sve više odbacuju lišće što su bliže temperature ispod ništice. Zašto te vrste tijekom evolucije nisu također razvile deblji prekrivač i sredstvo za zaštitu od smrzavanja? 

Peter Wohlleben – Tajni život drveća

 

Jeste li znali da se drveće međusobno sporazumijeva? Da u njihovom svijetu postoji nešto kao naš internet, nevidljiva mreža inteligentno posloženih procesa u kojem drveće komunicira?

Jeste li znali da u svijetu stabala ništa nije slučajno? Ni to kad cvjetaju, ni to kad listaju, ni da li će imati mnogo ili malo plodova… Nije slučajno ni gdje rastu ni koliko rastu.

Znate li da drveće pomaže slabijim jedinkama, onim bolesnim i onima kojima nedostaje nečega? Znate li da cijela zajednica zajedno radi da bi ozdravila bolesno drvo?

Jeste li svjesni da nije slučajno gdje koje drvo raste i da drveće vodi brigu o vlastitim potomcima, neovisno o tome kolike su male šanse da mlado drvo preživi?

Drveću je potreban osjećaj za vrijeme, ali ne samo za lišće. Ta je sposobnost jednako važna i za njihov podmladak.

Peter Wohlleben – Tajni život drveća

Možda je to sve nevjerojatno, ali zato sam ovu knjigu čitala širom otvorenih očiju od čuđenja, od prekrasnih informacija o tome kako šuma funkcionira, kako stabla osjećaju, brinu se, vole…

Oni imaju toliko razrađen sustav da upozoravaju jedni druge kad im prijeti opasnost!

Svako živo biće u tom ekosustavu ima svoju ulogu i svoje zadatke. I kukci, i ptice i životinje, svako stablo samo po sebi. I otpalo lišće i cvjetovi.

Stabla prate promjene klime i godišnjih doba, imaju vlastite navike i rasporede. Ništa u šumama nije slučajno. I sve ima svoje mjesto.

Znamo da drveće ne može trčati, no činjenica je da se unatoč tome mora seliti. A kako mu to uspijeva, ako ne može trčati? 

Peter Wohlleben – Tajni život drveća 

U ovoj malo knjizi otkrit ćete čitav svijet fascinantnih i čudesnih informacija, stvari za koje nikad niste pomislili da se odvijaju na korak do vas. Cijele žive, dišuće, razmišljajuće svjetove, ekosustave i zajednice.

I zato sljedeći put kad prođete kroz šumu -(jer, ne brinite – zamijetili su vas), šaljite pozitivu i ljubav 🙂 Stabla znaju kad im prijeti opasnost. A njihovi sistemi obrane ne samo da su iznenađujući – upravo su fascinantni. Isto kao i preživljavanje nakon raznih prirodnih katastrofa.

Drveće osjeća, pamti i djeluje. Razmišlja. Voli. Njeguje. Brani se. Štiti slabije. Brine o otpadu. Planira.

Nevjerojatno 🙂

Pročitajte. Obavezno. A onda u šetnju 🙂

*********************************************************************************

Peter Wohlleben

Tajni život drveća

FOkus na hit

Prevela. Ana Kozlek Čosić