Petak, 29. srpnja 2005.Cijelu noćnu smjenu provodim uz osjećaj kao da voda prodire kroz oplatu moga čamca, a jedino čime mogu izbacivati vodu iz čamca je kontaktna leća malog letećeg medvjedića.
Adam Kay je bivši liječnik stažist sa 6 godina staža u nekoliko britanskih bolnica na odjelima porodništva i ginekologije. Za to vrijeme nastajala je i ova knjiga, svojevrsni dnevnik života mlađeg liječnika, života bez praznika, nedjelja, obiteljskih događaja, života u koji je jako teško ukomponirati privatni život, vezu ili bilo kakav događaj izvan bolnice.To je svijet noćnih smjena, suludog radnog vremena, neadekvatne plaće i konstantnog umora. Istovremeno je i priča o tome zbog čega je vrijedilo.
Ponedjeljak, 12. veljače 2007.
Pišem recept za tabletu za jutro poslije na prijemnom odjelu. Pacijentica kaže: “Spavala sam s tri tipa sinoć. Hoće li jedna tableta biti dovoljna?”
Knjiga je urnebesna. Pisana je očito bez cenzure, a kad se izuzmu svi problemi koji prate život liječnika, zdravstvenog sustava i bolnica, koji se ponekad čitaju između redaka, a ponekad izravno – većina dogodovština tjera suze na oči. Od smijeha. No, koliko god smiješna bila, u jednakoj mjeri će vam slomiti srce.Adam je radio na odjelu porodništva i ginekologije i nagledao se stvarno svačega, ali neke stvari nisu bile ni smiješne ni zabavne ni situacije za kolutanje očima. Bile su – teške. Zapravo je fascinantno koliko toga ti ljudi u svom životu moraju probaviti i na koliko toga moraju namjerno postati imuni.U protivnom bi svi bili na psihijatriji, a mi želimo da nam je liječnik pri zdravoj pameti.Situacije s kojima se suočavaju su toliko teške, toliko tužne i toliko bespovratne. Konačne. Kad ne možeš ništa, osim nositi se s neuspjehom za koji nije kriv nitko, ali se tebi sva težina svijeta svali na dušu. Onakvom mrtvom umornom, nakon odrađenih 100 sati taj tjedan, možda par sati spavanja i milijun spašenih života, onaj jedan izgubljeni ti bude sve na što misliš.I onda moraš prijeći preko svega i biti normalan za druge. Bez odmora, bez prava na oporavak, bez bolovanja, bez pomoći.Suočavali su se s nerazumijevanjem vlade, propitivanjem njihove motiviranosti, optužbama zbog pohlepe, a da dotični nikad nisu bili u njihovim cipelama. Dok istovremeno svaki liječnik koji je manje od savjetnika ostavlja život u bolničkim hodnicima.
Ponedjeljak, 9. listopada 2006.
Danas sam prešao crtu koja me dijeli od svakodnevnih idiotarija mojih pacijenata – pregledao sam čitavu prostoriju tražeći skrivene kamere. Nakon poduže rasprave s pacijentičinim suprugom o tome kako mu ne odgovara apsolutno nijedan kondom, ustanovio sam kako kondome navlači preko svojih jaja.
Adamu je u jednom trenutku bilo previše. Od tada gradi vrlo uspješnu karijeru komičara i scenarista, ali i sam priznaje da je biti liječnik najbolji posao na svijetu. Smijala sam se ko luda, ali i plakala sam. Nije ovo knjiga kojoj je svrha zabaviti narod.Ovo je knjiga koja nas pokušava naučiti ljudskosti, koja nam pokušava reći da ne uzimamo sve i svakoga zdravo za gotovo. Nismo ni svjesni koliko toga su se ti ljudi odrekli da bi ispunili svoju misiju – da budu tamo kad ih trebate.Pročitajte. Smijat ćete se. Plakati. Razumjeti. Šokirati. Osjećati se poniženo s vremena na vrijeme. Naučit ćete neke dijagnoze i neke medicinske izraze, terminologiju i postupke. Neće vam biti žao.
To je sustav koji vam jedva dopušta da odete na bolovanje kada ste bolesni, a kamoli da vas pusti da se oporavite on nečeg toliko neopipljivog kao što je stravično loš dan. I, uistinu liječnici ne mogu priznati koliko su ti trenuci doista razarajući. Želite li preživjeti radeći u ovoj struci, morate sami sebe uvjeriti da su ti užasi tek sastavni dio vašeg posla. Ne možete obraćati pozornost na čovjeka izvan zastora – vaše vlastito duševno zdravlje ovisi o tome.
Preporuka <3Kisi<3*************************************************************************************Adam KayOvo će boljetiPreveo:Nenad PatrunPlanetopija
Life&Socks 