Tag: bram stoker

#CREEPOCTOBER – PRIGODNA LITERATURA ZA LISTOPAD – KLASICI

Published on by Life&Books&SocksLeave a comment

Ako ste poput mene, jedva ste dočekali listopad, isto kao što ćete jedva dočekati prosinac, barem što se knjiga tiče. Doduše, kod mene je dojam pojačan, budući da se trenutno nalazim u zemlji koja je Halloween izmislila, a da ne pričam da su dućani prepuni prigodnih dekoracija još od početka rujna. Uživam, da 😀 Ko prase 😀

Popis creepy literature je svake godine sve duži, no postoje knjige kojima se uvijek rado vraćam, iako ponekad čekaju mjesecima ili godinama na ponovno čitanje.

No, njih je previše za jedan post, zato je ovo dio prvi. Buahahhahahhahahahahh!

Počinjemo s klasicima, a vi se zavalite na kauč i uživajte. Sigurna sam da nešto od ovog imate i na svojoj polici.

Fotke su preuzete s neta, jer nemam sve ove knjige sa sobom. Za sad će bit ok i ove “službene”.

1, BRAM STOKER – DRACULA

DRACULA_NASLOVNICA

The One & only. Što god mislili o g. Nemrtvom, još uvijek je živ. Doživio je bezbroj ekranizacija, preveden je u cijelom svijetu, reizdanja ima koliko hoćeš i još uvijek je popularan. Imale smo ga i mi za lektiru u našem malom bc. Savršeno paše uz Halloween raspoloženje, pa navalite tko nije. Meni se odavno uvukao pod kožu, ali ako vam g. Abraham nije po ćefu, možda vam doživljaj popravi njegov nasljednik, Mr….

2. DACRE STOKER – DRACULA NEMRTVI i DRACUL

Ok, ovo nisu klasici u klasičnom smislu, ali strpala sam ih tu jer se uklapaju temom i autorom i slijedom događaja i ne možete mi ništa osim buniti se u komentarima ( Nije da ću ih doživjet 😛 )

Dracula Nemrtvi prati daljnji razvoj događaja nakon završetka Dracule. Osim Dacrea, u pisanju ovoga sudjelovao je i Ian Holt.

Cijela ekipa osim jadnog Quincija je na okupu, cca 25 godina kasnije. Mina ne stari, podmladak je odrastao, Jonathan je čudan ko i uvijek, Van Helsing lud, a neprijatelj možda i nije neprijatelj. Odnosno, imaju posla s novim – groficom Bathory koja je dostojan nasljednik Dracule, ako ne i bolji. No, nije ni Dracula ono što ste mislili da jest…. Dalje vam neću reći – nabavite i pod dekicu 🙂

Dracul je priča o Bramu Stokeru. Ne biografija, već fikcija, ali sasvim lijepo zaokružuje čitavu priču. ( Još nisam pročitala, ali baš mjerkam)

3. MARY SHELLEY – FRANKENSTIEN

Bitmap

Ovo znate. Ima i film. Robert de Niro briljira. Priča je svima poznata – dr Frankenstien bi se malo igrao strujom i dokazivao svoje, a rezultat je jedno prilično uznemirujuće sklepano biće koje izgleda nije samo ljuštura, nego ima i osobnost. A to je već jako uznemirujuće.

Knjiga koja nosi mnoga pitanja. Meni vrlo draga knjiga. I prigodna. A uskoro i recenzija jer je, sasvim slučajno, Frankenstein listopadski izbor našeg malog knjižnog kluba ❤

4. ROBERT LOUIS STEVENSON – DR JEKILL & MR HYDE

jekill-615x1024

Pa ako ovo nije dovoljno creepy za listopad, ne znam što jest. Jedna medalja, dvije strane. Lik koji ide u dvije krajnosti, a jedna je grozna. I cijela priča je ko epizoda Zone sumraka, ali je savršeno štivo za trenutno jesensko ozračje i taman se uklapa.

5. EDGAR ALLAN POE – LIGEIA

edgar_Allan_poe

Ma ne mora biti Ligeia. Odaberite bilo što. Halloween je izmišljen zbog takvih kao što je Edgar Allan Poe. Njegovu Annabell Lee sam znala napamet, recitirala Gavrana na satovima književnosti, a pripovjetke gutala. Ako imate želju noćas probdjeti – čitajte Poa. Nesanica zagarantirana. Pogotovo ako ste sami kod kuće 😀

6. OSCAR WILDE – SLIKA DORIANA GRAYA

DORIAN_kora_nova_2017_241

I posljednje, ali ne i najgore – Dorian. Vječito mlad, vječito lijep, ali iskvaren i grešan do srži. Ali sve ima svoju cijenu. I onda nagrabusi jadna slika, ni kriva ni dužna, ali hej – netko mora. Dijabolično i uznemirujuće. Ima i film naravno. Za sve ovo, osim Dacre Stokera postoje ekranizacije, pa je ovo lako mogao biti i popis filmova – ali knjige su knjige 😉

Recimo da su mi ovo omiljeni klasici za ovo doba. No, nastavit će se….

DRACULA – BRAM STOKER

Published on by Life&Books&SocksLeave a comment

IMG_20190607_113951_295

Dobrodošli u moju kuću! – ponovio je. Uđite slobodno. Osjećajte se kao kod svoje kuće, i ostavite ovdje dio veselja što ga donosite.!

Bram Stoker – Dracula

 

Naš mali knjižni klub u svibnju je izabrao Draculu.

Znamo da je Dracula klasik. Napisan koncem 19. st, Dracula se uklapa u onaj romantizirani gotički stil pisanja, a Abraham Stoker je upravo tim romanom dospio u sam svjetski vrh književnosti.

Dracula je ekraniziran nebrojeno puta. Od onih prvih, nijemih filmova s Belom Lugosijem, do posljednjeg pravog Stokerovog Dracule – onog Copollinog iz 1992. Kasnija ostvarenja su po meni ili loša ili nemaju veze s izvornom verzijom.

Stoker je Draculu napisao kao epistolarni roman. Cijelu radnju pratimo kroz pisma ili dnevničke zapise nekoliko protagonista – Jonathana i Mine Harker, Lucy Westenra, dr. Sewarda, dr. Van Helsinga.

Meni je Dracula jedan od najdražih romana, iako moram priznati da gledano iz današnje perspektive – mjestimice je malo naporan (Van Helsing), mjestimice malo nelogičan (transfuzija), a ponekad i potpuno šašav.

No, kad bi danas ponovno išli čitati parsto godina stare klasike, vjerojatno bi za većinu njih mislili isto.

-Ja sam Dracula, i želim vam dobrodošlicu u moju kuću, gospodine Harker. Uđite, noćni zrak je studen, a vi ste jamačno već željni jela i počinka.

Bram Stoker – Dracula

Dracula je klasična priča borbe dobra i zla, u ovom slučaju natprirodnog zla. Stoker je Draculi – moćnom, natprirodnom, mračnom biću suprotstavio građansku obitelj i prijatelje, sve odreda hrabre, inteligentne i neustrašive ljude. Putenu ljubav suprotstavio je onoj čistoj, bračnoj i prijateljskoj.  Svjetlo je suprotstavio tami. Razum nagonima. Vampirizam vjeri.

I dobro je pobijedilo, a svjetlo se probilo.

Priču dobro znamo.  Jonathan Harker, mladi odvjetnik, pozvan je u Transilvaniju srediti papire oko kupnje posjeda u Londonu. Stari grof Dracula je naumio preseliti svoje djelovanje u moderniji, suvremeni svijet. No, budući da je višestoljetni vampir, Dracula ne može šetati po danu, ne jede i ne pije vino… I često se u Jonathanovom društvu čudno ponaša, sve dok ovaj ne shvati da je zapravo zatvorenik i da neće tako lako povratiti slobodu jer postaje sve jasnije s čim ovdje ima posla. U isto vrijeme, u Londonu je ostala Mina Harker, Jonathanova zaručnica, trenutno kod prijateljice Lucy Westenra i njene bolesne majke.

-Pripazite – reče – pripazite da se ne porežete. U ovoj je zemlji to opasnije nego što mislite.

Bram Stoker – Dracula

Dracula uspije otputovati, Jonathan uspije pobjeći, a Lucy se počinje čudno ponašati… Do trenutka kad društvo shvati što se događa s Lucy, dolaska Van Helsinga i pokušaja pomoći, Lucy je već izgubljena. Dracula je krenuo u napad.

Nakon toga, kad se povežu konci, kad se skupe ostali dijelovi priče, kad se povežu ljudi – počinje lov na višestoljetno zlo, lov u kojem su na kocki ljudske duše…

Dok je ležala ondje, djelovala je kao iz ružnog sna; šiljasti zubi, okrvavljena, razbludna usta koja bi čovjeka navela d zadrhti, čitava ta putena pojava lišena produhovljenosti, poput nekog đavoljeg izrugivanja Lucynoj dražesnoj čednosti.

Bram Stoker – Dracula

Ne čudi me da je upravo priča o vampiru stekla svjetsku slavu i prepričavana u toliko mnogo romana. Vječni život, krv kao život, mistika tame, sve su to teme koje su stoljećima zanimljive ljudskom rodu. U svakom narodu, na svakom kontinentu, u svim starim predajama naći ćete neki oblik vampira. Možda je stvar u iskonskom zlu, možda je to ono što od davnina ljude privlači, neka tamna, moćna ideja o postojanju s one strane prihvatljivog, dobrog, onog što se pristoji.  Možda je zapravo to ono što ljude privlači – ono što se ne smije. Uz onu ideju da možda nekako možemo prevariti smrt. I postojati u nekom drugom, moćnijem, mračnijem, obliku…

No, i to zlo je ukorijenjeno u dobrom, pa Stokerov Dracula u svojoj pravoj smrti pronalazi mir. Od davnina je ljudima u prirodi poigravati se onim što je onkraj razuma, s one strane dokazivog i stvarnog. Pa i težnja za iskupljenjem duša. Ako sagledamo sa svih strana, je li Dracula stvarno i do kraja proklet? Je li zbilja u njegovoj naravi sama srž zla? Ili je njegova sudbina nešto sasvim slučajno, neželjeno, i je li duboko u njegovom biću zapravo skrivena težnja da se oslobodi okova koji ga vuku na dno?

Dracula je i jedan jako dobro istražen roman. Opisi krajolika, imena mjesta, povijest, načini putovanja, sve je točno. Podloga za roman je napravljena fantastično.

I što reći? 100 i kusur godina kasnije povijest Vlada Dracule se stalno nanovo upoznaje, dvorac je najposjećenije mjesto u Transilvaniji, a roman je čitan i ekraniziran i opet ekraniziran.

Svako malo negdje iskrsne ponovno. Kao inspiracija je beskrajan. A ja ga volim još odmalena, kad je bio strašni lik iz filmova strave i užasa. No, malo su ga omekšali u zadnje vrijeme. Sad ima dušu. I voli. A i priča mu je stvarnija 🙂

No, Stoker je Stoker. Bez obzira što mislili o romanu, o načinu pisanja, priči, nadnaravnim stvorenjima ili žanru kao takvom – mislim da bi ga ipak trebalo pročitati.

Dracula je Dracula. S jedne strane ona mračna, tamna strana ljudske težnje za vječnim životom, za slobodom, za zabranjenim –  a s druge? S druge sve ono što je “dozvoljeno”. Ono što je prihvaćeno kao ispravno. Ono što pokazujemo javnosti da izbjegnemo osudu.

Istina je, kao i uvijek – negdje u sredini.

Pročitati, naravno 🙂

Kisi.

 

*****************************************************************************

Bram Stoker

Dracula

Šareni dućan

 

 

Čitanje knjiga – kak to većinom izgleda

Published on by Life&Books&SocksLeave a comment

IMG_20180507_130658_659

Čarape sam dobila od frendice, pa nemam pojma di ih je kupila – ali lajkam 🙂 A Šefica je Šefica, nemam kaj puno za dodat.

 

Knjige jesam sliknula, ali… Strpit ćemo se još malkice jer s tim imam neke druge planove, a ne tiču se čarapa 🙂

I da, čitala sam cijeli vikend. Malo je falilo da opet uz knjigu dočekam jutro, a samo me to kaj Prdeka ne zanima ko je do kolko bil budan spriječilo da ne pročitam cijelu knjigu u jednoj noći. (cca 350 stranica. Nije strašno. Čitala sam ja i više.) Mada mi malo fali to. Znala sam ja i žicu frkat do 6 ujutro, a ako bi gospon muž radijo noćnu, nije bilo teorije da odem spavat.

Sad baš nije tak jer moraš po danu funkcionirati, ali svejedno mi se tu i tam zalomi da je već 2 ujutro, a ja bi još samo jedno poglavlje nakon već 10 takvih “još jedno poglavlje”. I onda se moram natjerat u krpe dok je još kolko tolko pristojna ura. Pa još “samo 5 min” čitam recenzije, istražujem likove i tak.

Oće to ponekad. Bila sam tak mjesecima opsjednuta Tudorima. Nije serija kriva, nisam ju ni gledala baš. Philippa Gregory i njezine žemskinje u Tudorskoj Engleskoj. I još malo prije i malo posle toga. Išlo je dotle da sam si crtala porodično stablo da si pojasnim ko je kome kaj i u koje doba. Nije me još skroz pustilo, a oće se pojačat svaki put dok nabasam na neku novu knjigu.

Dok sam čitala Anne Rice, usput sam pročitala sve kaj se dalo o vampirima, a posle Lestata sam haračila po Egipatskoj mitologiji. Ofkors, prije toga sam zbog Stokerovog Drakule proučila sve oko balkanskih legendi o vampirima i sličnim stvorenjima koja su se znala spominjati na našim prostorima, a bilo ih je.

U vrijeme dok me držala Ivana Brlić Mažuranić nije bilo interneta i još sam bila klinka. Zato mi je sad palo na pamet da je slavenska mitologija jedan dobar istraživački projekt za ovakve ko ja. Je, ima veze s trenutnim štivom. Ček još koji dan 🙂

LOTR manija je kod mene počela puno prije nego je nekom palo na pamet da snimi film (koji sam jedva dočekala, mada u neku ruku i sa strahom) i puno prije nego je većina populacije uopće doznala za nekakvog Tolkiena. Rezultat opsesije je moja vjenčanica, jedna skupo plaćena društvena igra, sve kaj je ikad prevedeno od Tolkienovog opusa + par stvari na engleskom, utjecaji se vide i na điđama, a kak nisam mogla kopati po povijesti jer je to skoro pa čisti fantasy, proučavala sam vilenjačko pismo i Silmarillion.

Nije to tak svaki put.  Ima knjiga kad jednostavno nejde. Ima dana kad nejde s čitanjem, ali najčešće ispadne da je štivo loše. Ima i takvih kad umreš od dosade na prvih stotinjak stranica, a onda ti je posle drago kad pročitaš do kraja jer ispadne super i još više super.

Ima knjiga za koje je prerano. Koje ti se tek nakon par godina uvuku pod kožu. Ima i onih koje kupiš jer je voliš autora, a ne legne ti, pa ko i svaki zagriženi fan nećeš priznati 🙂

Ali kad me preuzme, gotovo je. To su te koje čitam cijelu noć i onda obavim kaj treba, cijeli dan sam si ko u magli i jedva čekam večer da nastavim. Ali te su zapravo najgore jer jednom kad je kraj, danisam si malo izgubljena i skoro pa u depresiji. Nek se javi taj koem bar jednom nije bilo tak. Imaš osjećaš ko da baš ne spadaš potpuno tu, pa te stvarni svijet iritira jer se trenutno baš ne uklapaš. I tak danima pomalo dolaziš sebi. Malo sam čak i očajna. To ko kad prekineš s dečkom. Misliš da nikad više takve ljubavi ( ah, jbg, niko nije imun na to 😛 ) Ista stvar. Nikad više takve knjige, i kaj da sad čitam kad je kraj :/

Neke onda pročitam 2-3-4-5 put, i ne nije mi dosadno. Ja sam od onih koji prvo čitaju kraj. Pa su moguća 2 ishoda – da iz sažetka i zadnjih par stranica skužim o čemu se radi i onda čitam samo zato da vidim kak je do toga došlo (isto tak volim kad mi neko prepriča film – zato mi je samo još zanimljivije), ili ne skužim apsolutno ništ i onda idem čitat da vidim kak je do toga došlo. 😀

Nisam ja kriva. Imam taj neki poremećaj. I ne znam kolko dugo bu me držalo ovo postovanje o knjigama, al zasad ste osuđeni na te i takve sadržaje 😛

Pokušavam zapravo dočarati kak je to kad se izgubiš u priči. Ne znam jel uspijevam. Ali trudim se.

Kisi.