Čarape: Protestirale bi, al Fuck you sam, ko što rekoh, iskoristila. Zato danas nježne roze. Najlonke. Iz Pentija. 

Tek je srijeda, a ovaj tjedan mi je već preveć. Prvo opet to vani kaj se nebre odlučit jel oće bit proljeće il zima il se sprema natrag na jesen. Trenutno je proljeće. Opet sam se krivo obukla. Nema veze, samo nek onda nastavi u istom ritmu i da me prestane bolit glava od tog skakanja u minuse pa u pluseve, pa više ne znam di sam.

Onda se to nekaj raspravlja oko Istanbulske konvencije, a kolko vidim prepucavaju se oko stvari koja opće ne piše nutra. Super mi je to dok si niko ni ne pročita, al oni znaju. Pa onda prosvjeduju, ne znaju ni sami protiv čega. Ovi su mi isto super koji misle da bu ih sad neko prisilil da se osjećaju ko suprotni spol ili još gore, ko nikakav spol. Ili rod. Jer je to očito svima isto. I moreš nekog natjerat da se osjeća tak kak ti hoćeš. Žešći bulšit. Ili ovi kaj se bore protiv pederluka. Takvi su mi i najsumnjiviji. Jer, ili su i sami homoseksualci, ali ih je tak odgojilo da sad misle da budu goreli u paklu pa kupuju bodove ak se bore protiv toga ili su preveć mačo da bi priznali, a ko zna kaj rade doma dok ih niko ne vidi. Ili su jednostavno glupi. Gej je ok. I stvarno ne vidim zakaj bi se maltretiralo i prosvjedovalo protiv lgtb ljudi. A za one koji misle da odeš negde pa te se nagovori da postaneš gej (ima i takvih, nebi vjerovali) – zanima me ko bi to normalan izabral biti nekaj za kaj zna da mu slijedi netolerancija, neprihvaćanje, vrijeđanje i skoro pa progon vještica. Baš super, jel. Dobar argument za izabrati biti drukčiji od “normalne” većine. Ajd, fak of.

Ono s roditelj 1 ili roditelj 2 isto. Ja s tim nemam problem. Čak i da piše unutra, a ne piše. Ali da piše, može pisat kaj god hoće, ja sam i dalje tom djetetu mama. I tata mu je tata. Međutim, oni koji zbog bilo kakvih razloga ostanu bez mame i tate, ovi koji ih posvoje možda nisu različitog spola. I tu isto ne vidim problem. Stvarno ne vidim. I nebu me niko uspel uvjerit kak to nije normalno da 2 osobe istog spola posvoje dijete. Jer, kao prvo: To dete je u sustavu. Napušteno je i samo. I mogu biti kak god hoćete divne tete koje se o njemu brinu dok je nekakvoj ustanovi, ono je samo i napušteno. I vjerujte mi da ga nije briga dal ga vole i brinu se o njemu, i samo o njemu, muško i žensko ili dva dečka ili 2 cure. I nebu postalo gej ako ako odgoje gej roditelji. Gej se ne postaje. S tim se rodiš. I da, vjerojatno bude odgojeno da misli da je to normalno biti gej. Jer i je normalno. Može se jedino naučiti toleranciji i prihvaćanju . I ne vidim zakaj bi sad trebali drukčije gledati na ljude koji su po nečemu drukčiji od većine populacije, pogotovo ako to nekaj nije njihov izbor nego su takvi rođeni. Idemo malo u srednji vijek natrag, možda bi mogli početi i proganjati žene crvene kose, recimo. Sigurno su bolesne na mozak kad imaju takvu kosu. Isto, fak of.

A da se vratimo na ono dijete – imaš 2 para zainteresirana za baš to dijete. Jedan se sastoji od muško i žensko. On ima povijest nasilja u obitelji, radi ko neko zanimanje u kojem ga nikad nema doma, a ona ima osnovnu školu i ne radi. Drugi se sastoji od 2 dečka. Jedan je psiholog ( imajmo na umu da su to klinci s traumama), ima veliku obitelj ( braća i sestre), a drugi je nekaj drugo, ali ima stalna primanja i ne juri karijeru. Kome dati dijete? Nebi baš gej paru jelda? Jer je djetetu bolje kod ovih koji sami sa sobom ne znaju na kraj, a još bolje, nejde nikom, nek još malo čuči u sustavu.

A razgovaramo se kao o Istanbulskoj konvenciji. Dokumentu kojim se slabiji štite od nasilja. Ajmo još jednom: Tema Istanbulske je ZAŠTITA OD NASILJA!!!! I u njoj ne piše ništ od ovog gore. Al to je nebitno. Jer ak si prava rvatina, onda nosiš križ oko vrata, zastavu na autu, ideš na tompsona i mlatiš doma ženu i decu jer to tak treba, rekli su u crkvi. Koja zna sve, pa i o poslušnosti drugotnih i o maternicama i o tome kak je ok doma biti “gazda”. Kladim se da je među protestirajućima bilo i takvih. Ma nabijem vas.

A čitala sam jučer i kaj je napisala Andrea Andrassy. Osvrnula se na to da je u isto vrijeme, malo dalje od ovih budala na trgu bil štand. S narcisama. Za borbu protiv raka dojke. O čemu se baš i nije raspravljalo. I žena je u pravu. Tu bi se malo trebali zamislit.

Pa malo maknuti prste s tuđih maternica, osjećaja, načina života, novčanika i mozgova. A  pogotovo ovi posvećeni. Takvi su za robiju, skupa s ovima u saboru. Al nemere to u jednoj rvackoj, to je katolička zemlja i kradeze je bog. Ma isto mi odfakajte lagano svaki u svom smjeru. Nemam univerzalno rješenje za problem u našim glavama, ali znam da nebu dobro ak se uskoro ne progleda. A nije nam 5 do 12, nego 12 i 5.

Da napišem sve kaj mislim, knjigu bi napisala. Zato sad stajem. I pročitajte Andrassy. Žena je u pravu.