JAPODININE MUKE – IVANA DELAČ

IMG_20190722_084957_900

Neka vide kako žene svih slojeva mogu stajati rame uz rame. Grofica koja upravlja tvornicom, izumiteljica, novinarka i urednica, te supruga i majka, jedna pored druge.

Ivana Delač – Japodinine muke

Japodina je zakon 😉

Ako volite Zagorku, Steampunk, početak XX st, sufražetkinje i začetak ideje da žene kao takve mogu sve što i muškarci, pa i voditi posao – ovo je roman za vas.

Osim što je Zagorka očito bila inspiracija pri pisanju Japodine, ono što me još više oduševilo je to što je roman napisan tako da jednostavno ne možete stati. Nema praznog hoda, sve se odigrava u kratkom roku, bez nepotrebnih pauza, svaka stranica je bitna. Pročitala sam ga brzo i cijelo vrijeme mi je držalo pažnju.

A volim i steampunk. I parne strojeve. I struju.

I sad vam nije jasno o čemu laprdam, jel 😀

Ok.

Grofica Japodina von Reinhardt je jedina nasljednica tvornice Reinhardt Karlovac, koja se bavi proizvodnjom dijelova za strojeve. Godina je 1904., u alternativnoj povijesti kad je normalno voziti se cepelinom i paročijama, a parni stroj je osnova razvoja strojeva.

Roditelji su joj umrli, ona se nije udala (što je već samo po sebi skandal i povod za neprimjerene poglede i šaputanja po Karlovcu). Kad su Karlovčani, a i šire shvatili da Japodina ne kani vođenje tvornice prepustiti nekom muškarcu, a još manje joj pada na pamet da se zbog toga uda, posao joj počinje propadati.

Malo tko želi surađivati sa ženom. Još manje će ih priznati da je sposobna za sve što i svaki muškarac jer to je nečuveno.

Japodina je u škripcu. Plaće kasne, njen dug lihvaru raste. Ako uskoro ne sklopi neki dobar posao  – radnici neće dobiti plaće, ona neće imati za koga izrađivati djelove, i njen život, kao i životi njenih radnika – otići će kvragu. Ako je prije toga ne sredi zelenaš kojem mora vratiti priličan dug.

Ne, Japodina von Reinhardt se ne predaje.

Ivana Delač – Japodinine muke

Zato će potrošiti i više novaca no što si može priuštiti da bi otišla u Zagreb na izložbu izuma, odlučna da sklopi bilo kakav posao koji bi joj pomogao da spasi tvornicu i sebe.

Taj odlazak u Zagreb promijenit će joj život. Na bolje ili na gore? Ovisi s koje strane gledate.

Vidjet će najnovije izume, upoznat će se sa strujom koju je Nikola Tesla upravo izumio, vozit će se u paročiji, cepelinu i pohoditi predstave i domjenke.

Sin vlasnika tvornice Bakrenija poklonit će joj svoju naklonost – no, s kojim ciljem? Zbog toga što je uistinu cijeni ili se tu krije nešto što ima veze s njegovim ocem, čovjekom zastarjelih nazora koji je direktni krivac za njenu tešku situaciju?

Upoznat će Mariannu Cindek  – novinarku i urednicu Zagrebačkog tjednika (što je skandalozno jer je žena i nosi hlače), Luciju Vetranovič, mladu i uspješnu izumiteljicu ( opet žena, cccc), obje sufražetkinje koje osim prijateljstva, Japodini nude i članstvo i pomoć u pokretu za ženska prava…

I naposljetku, pojavit će se tajanstveni Rus, s ponudom koju Japodina neće moći odbiti. Potreban joj je novac. Kad shvati što je potpisala, već je prekasno…

No, ona je vlasnica tvornice. Odgovorna za svoje radnike. Ne smije odustati, jer su igri mnogo gore stvari od gubitka novca, ali mora zaštiti svoje radnike i sebe. A ni novac koji je u igri nije malen…

Sufražetska solidarnost… Ni izdaleka ne razumiješ što to znači, zar ne? 

Ivana Delač – Japodinine muke

Hoće li joj to uspjeti? 🙂 I koliko je ta žena zapravo sposobna izboriti se za ono što joj  je važno?  Koliko naše odluke u ovom trenutku utječu na situaciju kasnije, i jesmo li svjesni toga? Ali opet – hoće li posljedice one nedonesene odluke biti još gore?

Teška pitanja. Teški odgovori….

Dotakla se Ivana Delač ovdje nekoliko tema o kojima bi se dalo raspravljati i roman je odličan. No, meni se ne raspravlja, ja sam stvarno uživala u priči. Prvo zato jer pokriva povijesno razdoblje kad se stvarno svašta događalo, industrijski razvitak je napredovao brzinom munje i  naravno da je bilo podrške, ali i protivljenja i skeptika. Pokretali su se radnički pokreti, prava žena su napokon bila tema rasprava u kružocima.

Likovi su ovdje vrlo stvarni. Od krvi i mesa, vješto okarakterizirani i vrlo zanimljivi.  Situacije u kojima se nalaze su kompleksne, intrigantne i nimalo banalne. A opet, vrlo je lagan i čita se brzo.

Moja preporuka svakako 🙂

Aha, da – postoji tamo i neki zmaj…. Ne sviđa mi se baš previše.

Kisi.

 

****************************************************************************

Ivana Delač

Japodinine muke

Hangar7