OLUJNA SESTRA – LUCINDA RILEY

IMG_20190329_092403_343

Nakon gotovo tri sata, kada se zrakoplov počeo spuštati u Zračnu luku Ženeva, srce mi je stalo tući toliko brzo da sam jedva disala. Išla sam kući, što je u meni obično budilo sreću i uzbuđenje jer me osoba koju sam voljela najviše na svijetu ondje dočekivala raširenih ruku želeći mi dobrodošlicu u naš čarobni svijet. No ovoga sam puta znala da neće biti ondje da me dočeka. Niti ikada više.

Lucinda Riley – Olujna sestra

Drugi dio serijala Sedam sestara vodi nas na sjever, u hladnu Norvešku i prati Ally u otkrivanju svoje priče.

Druga sestra Plejada, Alkiona, od milja zvana Ally, strastvena je jedriličarka. U trenutku Pa Saltove smrti uživa u novopronađenoj ljubavi i priprema se za sljedeću utrku. Kad dozna za tatinu smrt, shrvana je, između ostalog, jer shvati da je zapravo nehotice prisustvovala njegovom morskom sprovodu.

Kao i sve sestre, i ona je dobila omotnicu s njegovim oproštajnim pismom, nekoliko tragova o svom porijeklu, koordinate mjesta na kojem je rođena i rečenicu sa sfere.

Ally je zapravo, nakon što joj se napokon sve u životu posložilo – sve to u kratkom roku izgubila. Izgubljena i tužna, izlaz vidi u tome da se nečim zaokupi, pa joj se istraživanje priče odakle potječe čini savršenim u tom trenutku.

Ally kreće putem svoje druge ljubavi – glazbe.  Odmalena ima dar za sviranje koji možda i nije slučajan…  A put je vodi tragom slavnog skladatelja Edvarda Griega, talentirane pjevačice Anne Landvik i svirača i skladatelja Jensa Halvorsena. Od prvih tragova, preko novih saznanja i novih ljudi koje upoznaje, Ally polako otpliće klupko svog genetskog nasljeđa, saznaje i uči stvari o sebi i napokon neki djelići slagalice sjedaju na svoje mjesto.

Ally će pronaći samu sebe i mnogo više od toga. Maja je u prvoj knjizi pronašla svoju prošlost, no Ally će pronaći i sadašnjost. Kako i kojim vezama će njena obiteljska linija pronaći spone s obitelji u kojoj je odrasla, kako će neki novi životi povezati one kojih više nema, i što će Ally sve naučiti putem…

Zato što nas je, cherie, povijest učinila žrtvenim jarcima. Ljudi se oduvijek boje drugačijih, a mi smo stoljećima primoravani napuštati dom za domom. Svaki u koji stignemo, u kojem se skrasimo i postanemo uspješni. Držimo se zajedno jer su nas tako naučili. Tako smo preživjeli.

Lucinda Riley – Olujna sestra

To je na vama da tek doznate. Drugi dio epske avanture o sedam sestara donosi neke nove podatke, neke nove pothvate. I dok otkrivamo Norvešku prije 120 godina, taj neki drugačiji svijet s drugačijim poimanjem života i ljubavi, dok nas neke stvari ljute i brinu, a druge se polako otkrivaju – uhvatit ćemo se upleteni u ovu zamršenu priču.

Priča o tome da je Grieg izbavio Annu iz kandži zlobne Frau Schneider narednih se dana proširila Leipzigom, i to prilično uljepšana. I dok ju je utjecajni mentor provodio najvišim društvenim i glazbenim gradskim krugovima, svi su im srdačno otvarali vrata.

Lucinda Riley – Olujna sestra

Prije nego vam preporučim Olujnu sestru, moram napomenuti da mi se ne sviđa kako Riley piše. S prvom knjigom sam mislila da imam problem s prijevodom, ali sam nabavila original i moram reći da je Jelena Pataki knjige odlično prevela i da je zapravo stil pisanja taj s kojim imam problem.  Dijalozi su malo previše ukočeni, neprirodni i sa zadrškom, previše pridjeva (nepotrebnih, na taj način smo pisali sastavke u školi), a neke scene kao da su isječak iz kazališne predstave, a ne topli obiteljski odnosi.

U obje knjige mi je to strašno smetalo u dijelu koji svaka sestra priča za sebe, tj u dijelovima koji se događaju u sadašnjem vremenu i u prvom licu.

Ali u trenutku kad se priča preseli u pretprošlo stoljeće, stil pisanja mi začudo više ne smeta, u to razdoblje kao da nekako – paše. No, svejedno mi je dugo trebalo u obje knjige da se naviknem na stil i da ga prestanem primjećivati. Što baš i nije išlo jer svaki put kad bi se radnja vratila natrag u danas – imala sam poriv ispravljati tekst i vikati da se danas tako ne govori i da je komunikacija drugačija. Previše objašnjavanja i nepotrebnih podataka…

Npr: “Nakon što sam im dala kreditnu karticu i dobila zaporku za internet, dizalom sam se uspela do svoje sobe”. – Pa koga briga?  – Otišla sam u sobu. Točka.

I moram reći da, budući da ne volim limunade, u ovom nastavku je meni premalo povijesti, a mrvicu previše cmoljenja.

Također, neke stvari su apsolutno nerazumljive i nevjerojatne, iako ostavljam mogućnost objašnjenja u ostalim nastavcima i/ili na samom kraju: ( Ako ste čitali prvu knjigu, u drugoj ostaju isti problemi) –

  • Sve sestre imaju otprilike 30-tak godina i ne znaju ime i prezime vlastitog oca? Mislim, moraš se prijavit u školu ili negdje tokom života, treba ti tatino ime. Ili?
  • Cure pričaju okolo svoju priču i to kak ne znaju neke stvari o tati ili poslovima ili nekim stvarima, i to je svima normalno.
  • Umru 2 milijardera u isto vrijeme i o jednom se piše, a o drugom ni slova. To nije čudno?
  • I to je sasvim normalno da umreš na taj način da se prije pobrineš da nikog nema u blizini, bez svjedoka, ali zato odvjetnik sve zna?

Hm…

Ne znam….

 

No, što je – tu je. Ovo je samo moj osoban dojam i nikako nije razlog da ne pročitate knjigu jer se isplati koliko zbog nastavka priče, toliko i zbog opisa svijeta i društva u nekom drugom dobu. Priča je stvarno krasna sama po sebi, tim više što su neka mjesta, događaji, pa i likovi –  stvarni, samo smješteni u neki drugi kontekst.

Istraživat ćete s Ally jednu ljubavnu priču iz drugog vremena, načine na koje se tada žena mogla ili morala izboriti za sebe, djelić glazbene povijesti Norveške i pratiti krvnu liniju Holvorstovih do danas… Usput slušati predivne skladbe i biti dio umjetničkog društva 19 st.

Iz tog razloga se veselim i nastavcima – jako mi se sviđa ta ideja da se povezuje prošlost i sadašnjost, a pogotovo jer me stvarno zanima tajna koja obavija tu čudnu obitelj…

Da, preporučujem je, iako imam zamjerke. No, međutim, sama priča je izrazito zanimljiva i stvarno me zanima što je sa svakom od sestara, gdje je sedma i hoće li moja pitanja biti odgovorena 🙂

Kisi.

*************************************************************************************

Lucinda Riley

Goodreads ocjena: Olujna sestra

Prijevod: Jelena Pataki

Izdavač: Egmont

 

 

 

 

Sedam sestara- Lucinda Riley

 

 

IMG_20181217_122429_8551.jpg

Ljubav ne poznaje granice;

Za nju ne postoje kontinenti

Ona vidi tek zvijezde.

 

Lucinda Riley – Sedam sestara

Smatraju li se roditeljima ljudi čije gene nosite ili oni koji su vas odgojili? Je li jača krvna veza ili ona koja vas veže s ljudima koji se brinu za vas? I da li vas određuje vaše porijeklo, bez obzira što ga niste svjesni… Znate li ipak negdje duboko u sebi na koju stranu krenuti u određivanju vlastite budućnosti?

6 posvojenih djevojčica živjelo je na raskošnom luksuznom imanju zvanom Atlantida na  otoku u Švicarskoj. Živjele su s ocem i dadiljom koja im je cijeli život bila poput majke. Djevojčice su redom posvajanja dobivale imena prema Plejadama, sedam sestara iz grčke mitologije. Plejade su bile kćeri Atlasa i Plejone, koje progoni lovac Orion.  Zeus ih je pretvorio prvo u golubice, a zatim u zvijezde… Vidimo ih dan danas kao zviježđe na nebu.

No, djevojke sedmu sestru nisu dobile. Pa Salt je rekao da je nikad nije našao.

6 sestara se ponovno okupilo na Atlantidi nakon očeve smrti…

I sve su shvatile da ga usprkos svoj ljubavi i sigurnosti kojom su bile okružene, nikada zapravo nisu upoznale. Ali da je on itekako znao sve o njima. Čini se i da je uvijek bio par koraka ispred njih, gotovo kao da ih je cijelog života i nakon njega vodio u smjeru kojem trebaju ići…

Pa Salt je umro, ali ostat će u prvoj knjizi i dalje nepoznanica. Isto kao i sedma sestra. A svaka sestra će nakon njegove smrti dobiti koordinate mjesta svojeg rođenja, očevo pismo i neki znak raspoznavanja ukoliko budu željele pronaći svoje korijene.

Prva knjiga je Majina priča.

sedamsestara2

Maja, najstarija sestra, koja je živjela usamljen život iz straha da ne bude ponovno povrijeđena, ona koja je jedina ostala s ocem na Atlantidi dok su ostale sestre lutale svijetom, ona koja se povukla u samu sebe i krila tajnu –  Maja će pronaći priču svog porijekla u Rio de Janeiru. Priču koja je toliko nevjerojatna, raskošna i bolna, u isto vrijeme životna i predivna i toliko puna ljubavi… Priča koja nadahnjuje i rastužuje, liječi neke rane i zatvara neka pitanja.  Maja će otkrivajući svoje pravo porijeklo naučiti otpustiti i oprostiti. Oprostiti sebi. Svijetu. Obitelji.

Otkrit će i djeliće povijesti u priči svoje obitelji, o tome kako je njezina prošlost povezana s Kristom Iskupiteljem, ogromnim kipom Isusa na brdu Corcovado u Rio de Janeiru. Otkrit će koliko i što je njegova gradnja značila za njezine pretke i koliko je ljubav kumovala nekim davnim događajima… Otkrit će da ponekad nije potrebno otkrivati obiteljske veze suvremenim metodama, jer srce zna i prepoznaje. I da genetika čini svoje.

Otkrit će i da u svakoj priči postoji jednak udio boli, tuge, razočaranja. Ali da nas sve to određuje na putu prema naprijed i da je sve to sastavni dio života. Ipak, neće otkriti cijelu priču niti mislim da će se to dogoditi s bilo kojom sestrom, sve do kraja serijala.

Ovo je vrlo intrigantno napisan serijal, prepun simbolike i slojeva. Isprepliću se prošlost, sadašnjost i budućnost, pronalaze stare tajne i davno zakopana obećanja… Upoznat ćemo i predivni Rio i raskošan Pariz, uspoređujući ih kao 2 različita svijeta i dvije potpuno suprotne stranice u sudbinama protagonista.

sedam sestara

Lutat ćete Monparnassom u jednom trenutku, a već u drugom pokoravati se pomalo krutim pravilima života u  Casa de Orquideas u Riu dvadesetih godina prošlog stoljeća… A onda isto to gotovo 100 godina kasnije. Zaljubit ćete se i srce će vam biti slomljeno. Osjećat ćete teret odgovornosti prema tradiciji i obitelji, u isto vrijeme ljuti na cijeli taj poredak i krutost tadašnjeg mentalnog sklopa… Ali razumjet ćete. I poistovjetit ćete se.

Sviđa mi se ova ideja. Sviđa mi se priča u priči ispričana tako da vas zarobi stranicu za stranicom. Sviđa mi se povezivanje prošlosti i sadašnjosti. Sviđa mi se toplina i emocije s kojima je ova knjiga napisana. A najviše mi se zapravo sviđa onaj simbolični i misteriozni dio. (Ako kliknete na Lucindinu stranicu naći ćete anagrame i objašnjenja nekih imena iz ove priče)

Sviđa mi se to što Sedam sestara ne mogu nikako gurnuti u neki određeni žanr jer pripada mnogima i nijednom. I na kraju, stvarno mi se sviđa što je netko napokon upakirao ljubić u nešto nevjerojatno eterično, predivno i raskošno i ja sam ga pročitala ne trepnuvši.

Sviđa mi se još i to što je predivno napisan, što sam stvarno uživala. Putovala sam od Atlantide do Ria i onda do Pariza, bila sam u favelama i siromaškim stanovima Monparnassa, promatrala umjetnike koji su stvorili Krista Iskupitelja, svjedočila jednoj ljubavi i jednoj tragediji. Plakala sam, nekad od tuge, nekad od ganuća, smijala se i navijala za predivne junakinje romana. Da, junakinje. Iako su pokretači i donosioci odluka u cijeloj priči većinom muškarci – oni koji kuju planove o određuju ženama što i kako jer još je uvijek bilo takvo doba –  junakinje Sedam sestara su sve redom žene.

I to kakve žene! Umjetnice, predvodnice, zaštitnice. Sve redom jake i sve redom pomalo tragične. Ali predivne i stvarne i vjerne sebi…

A tko su sedam sestara, tko im je bio otac i kakva je to još priča koja ih je sve spojila… Nadam se da ćemo saznati uskoro 🙂

Ptičica mi je  šapnula da uskoro očekujemo Ally, drugu sestru 🙂

Preporuka ogromna, do neba i natrag.

I na kraju da se poslužim riječima prevoditeljice Jelene Pataki:  “Pročitajte sve, do zadnje stranice – a onda probajte ostati samo na prvom nastavku .”

Vjerujte mi, mislim da je to nemoguće 🙂

 

Kisi.

*****************************************************************************

Lucinda Riley

Goodreads ocjena: Sedam sestara

Prijevod: Jelena Pataki

Izdavač: Egmont