UBITI PTICU RUGALICU – HARPER LEE

IMG_20190326_111847_049

Pucaj u šojke koliko god hoćeš ako ih uspiješ pogoditi, ali upamti, sramota je ubiti pticu rugalicu… One ne čine ništa, osim što nam pjevaju.

Harper Lee – Ubiti pticu rugalicu

 

Da nije malog knjižnog kluba koje činimo nas tri – Ana, Tamara i ja, možda nikad ne bih pročitala ovaj klasik. Ne zato jer nisam to željela, nego jer je ovih dana, tj ovih godina toliko novih knjiga na tržištu, da neke starije prolaze ispod radara… Iako to nisu zaslužile.

Zato mi je baš drago što je ovomjesečna knjiga za lektiru baš ova, knjiga o jednom djetinjstvu, o jednom odrastanju, o toleranciji, o ljubavi i ljudskosti.

30-te su godine prošlog stoljeća. Američki jug. Scout ima 8 godina, njen brat Jem 12. I žive za topla ljeta u malenom gradiću Maycomb, gdje se svi znaju i tajne se teško skrivaju.

Ljeta su krasna, ljeti dolazi Dill, prijatelj iz drugog kraja, koji praznike provodi u Maycombu kod tete Rachel, susjede u kući pokraj.

Ljeta su puna igre, pustolovina i misterija. Jedna od najvećih je susjed Boo Radley, kojeg nikad nisu vidjeli uživo, ali uz kojeg se naravno vežu mnoga nagađanja, a dječja mašta je bez granica.

Scout i Jem odrastaju bez majke. No, tu prazninu prilično uspješno nadomješta Calpurnia, crna služavka koja je s njima već godinama, a i otac im, iako stariji od ostalih očeva istodobne djece, ima značajnu ulogu u oblikovanju njihovog mišljenja i zapravo ih stalno potiče da upotrebljavaju mozak…

Te večeri nismo otišli dočekati Atticusa kad se vraćao s posla. Vukli smo se po kuhinji dok nas Calpurnia nije izbacila. Calpurnia kao da je, zahvaljujući nekakvu sustavu vudu-magije, znala točno što se dogodilo. Nije baš bila dobra kad je riječ o utjesi, ali dala je Jemu vruć biskvit s maslacem koji je on prepolovio i podijelio sa mnom. Imao je okus poput pamuka.

Harper Lee – Ubiti pticu rugalicu

Zato su Scout i Jem malo drugačija djeca, možda mrvicu odraslija i malo svjesnija nekih stvari. Ali isto tako, djeca su samo djeca i strah je uvijek strah.

Stvari teku uobičajenim tokom. Klincima je Boo Radley glavna preokupacija i zapravo se cijelo ljeto bave otkrivanjem njegove tajne, ako tajna uopće postoji.

No, stvari počinju biti ružne. Atticus, njihov otac, je odvjetnik. I dogodi se zločin. Tom Robinson optužen je za silovanje, Atticus dobiva njegov slučaj. Ne bi to bilo ništa neuobičajeno da okolnosti tog slučaja nisu u najmanju ruku jezive. Jezive iz perspektive nas, koji u 2019 godini kad pokušamo sagledati mentalitet društva na početku prošlog stoljeća na američkom jugu. ne možemo pojmiti takvo poimanje stvari. Jezive su i jer još i danas postoje djelići svemira gdje ljudi ne razmišljaju.

Tom Robinson je crnac. Navodno silovana žrtva je bjelkinja. Atticus je obilježen. Samim time i njegova djeca, jer ljudi ne razumiju. Ljudi ne vide. Ljudi su, da oprostite, glupi.

Zato što više ne bih mogao tražiti da me slušate. Scout, takva je priroda odvjetničkog posla – svaki odvjetnik u životu dobije barem jedan slučaj koji utječe na njegov osobni život. A izgleda da je ovo za mene takav slučaj. Možda ćeš u školi čuti ružne stvari o meni, ali, molim te, učini mi nešto: drži glavu visoko i ne diži šake. Što god ti netko rekao, ne dopusti da te uzruja. Pokušaj se za promjenu boriti glavom… Pametna je iako se opire učenju.

Harper Lee – Ubiti pticu rugalicu

Jednostavno nemam adekvatne riječi kojom bih opisala koliko ne razumijem taj mozak koji sudi na temelju različitosti, koji dijeli na temelju boje kože ili stanja tijela. Ne razumijem čak ni u duhu tog vremena.

Tom Robinson, prema zakonima kakvi su danas na snazi, ne bi doživio drugi dan suđenja kao osuđenik. Prema njegovom fizičkom stanju, u trenutku bi bilo jasno da on ne može napasti, a kamoli silovati, drugi dokazi možda ne bi ni bili potrebni. No, iako je Atticus, osim fizičkog nedostatka imao druge argumente, Tom je svejedno osuđen, jer se vjerovalo riječima oca i kćeri – samo zato jer su bijelci. Što je dovelo do još veće tragedije.

Harper ovdje ide u dalje u krajnost, opisujući obitelji jednih i drugih. Sledila sam se kad sa shvatila koliko ljudi u svom strahu od različitosti mogu biti odvratni. I kad ti je obitelj dno dna, kad se zna da si smeće, kad ti djeca ne idu u školu jer “ništa im se ne može, oni su iz te obitelji”, kad su paraziti i alkoholičari, kad zlostavljaju vlastitu djecu… I tad imaju veći kredibilitet – jer im je koža bijela. Pa kom to može biti normalno?!?

Scout ima samo 8 godina. I Scout je mudrija i suosjećajnija od većine građana u tom nazovi gradiću. Scout zna što je ispravno. Scout ne dijeli.

Ali i ona osuđuje. Možda ne prema rasi ili prema drugačijem stilu života, ali i ona je naučila svoju lekciju.

Nije iskreno, ali nekim ljudima pomaže. Među nama, Miss Finch, nisam baš od pića, ali oni nikad, nikad ne bi shvatili da živim tako kako živim jer tako želim živjeti.

Harper Lee – Ubiti pricu rugalicu

Ubiti pticu rugalicu je roman prepun slojeva. Analize ljudske psihe.  To je roman o moralu, o dostojanstvu i ljudskim pravima, o tome da smo svi ispod kože krvavi. Roman je to i o odgoju, prijateljstvu i ljubavi. O plemenitim aspektima ljudskog ponašanja, o tome koliko duboko može biti korijenje onoga što usadimo u svoje dijete. I ono dobro i ono loše.

O tome da je pogrešno odbacivati nekoga samo zato jer ne izgledate isto. Ili se ne ponašate isto. O tome koliko je duboka tuga. I koliko jako ranjava okrutnost.

I o tome da ljudski rod ima još toga za naučiti. Koliko god bili veliki koraci kojima napredujemo, istine je da ih ima još toliko mnogo za prijeći. A sve da bi se uzdigli iz blata u koje smo se sami uvalili.

Uznemirujuća je i činjenica da je knjiga koja opisuje događaje prije skoro stotinu godina, aktualna i danas. I da još uvijek nismo pobijedili predrasude, strah i osudu. Koliko je do odgoja, okolnosti i društva, toliko je i do pojedinca samog.

Ovo je priča o jednom ljetu i jednom djetinjstvu. O obitelji i podršci. O snovima i nadama. I o strahu i teroru od čovjeka samog.  O toliko mnogo života, izgubljenih i iskorištavanih. O stvarima koje nijedno ljudsko biće ne smije doživjeti. O tome da su nam djeca najbolji učitelji.

Postoji čitava plejada osebujnih likova u Ubiti pticu rugalicu… I svi do jednoga su zaslužili da na njih obratite pozornost. Jer svatko od njih je ovdje da bi nas nečemu naučio. Ili na nešto podsjetio. Na nešto možda upozorio.

 

Mnogo bih toga mogla napisati o ovom romanu, ali ne nalazim riječi. Ne dovoljno oštre kojima bih mogla izraziti upozorenje koje nosi Ubiti pticu rugalicu. Ne dovoljno jasne da bih vam mogla prenijeti poruku kako sam je ja doživjela. Ne dovoljno tužne da vam dočaram težinu tjeskobe koja mi je stisla srce.

I zato jednostavno stajem i samo ostavljam preporuku. Znam da će je svatko doživjeti na svoj način, ali vjerujem i da će svima na rubu svijesti ostati iste temeljne poruke.

Volimo se. I poštujmo.

Kisi.

*************************************************************************************

Harper Lee

Ubiti pticu Rugalicu

Prijevod: Ljiljana Ščurić

Izdavač: Šareni dućan

Gdje kupiti: Ubiti pticu rugalicu

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s